Poslovni broj: Usž-3131/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Ljiljane Karlovčan -Đurović, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HS iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Katja Jajaš, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Jajaš & Vukelić d. o. o. u Rijeci, Trg 128 brigade Hrvatske vojske 4, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove (OIB: 36162371878), Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, kojeg zastupa AS, zaposlenica i magistrica javne uprave prema generalnoj punomoći, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1443/2025-8 od 14. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us l-1443/2025-8 od 14. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom, u točki I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/I-224-02/22-01/2803, URBROJ: 511-01-203-25-4 od 22. veljače 2025., a, u točki II. izreke, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Tužitelj je pravovremeno podnio žalbu protiv navedene presude zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primijene materijalnog prava. Istaknuo je da je prvostupanjski sud neosnovano odbio dokaz saslušanjem tužitelja i predloženih svjedoka, koji su predloženi radi utvrđivanja pripadnosti tužitelja hrvatskom narodu. Tvrdi da je ustrajao u izvođenju personalnih dokaza, jer imaju neposrednih saznanja o njegovom obiteljskom odgoju, odnosu prema hrvatskoj kulturi, običajima i identitetu, sudjelovanju u hrvatskoj zajednici u inozemstvu i kontinuitetu njegova osobnog i javnog opredjeljenja kao pripadnika hrvatskog naroda. Smatra da se ključna sporna činjenica nije mogla utvrditi samo formalističkim uvidom u isprave, jer je riječ o okolnostima koje se ne mogu utvrditi samo javnim ispravama. Smatra i da samo formalno održavanje rasprave na koju je pozvan ne znači da mu je stvarno i učinkovito omogućeno iznošenje njegova slučaja i sudjelovanje u sporu, već da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i načelo jednakosti oružja. Ocijenio je i da je sud formalistički i usko protumačio odredbu članka 16. ZHD-a, da taj zakon ne propisuje jedan isključivi način dokazivanja pripadnosti hrvatskom narodu te da je sud propustio uzeti u obzir potvrdu Društva hrvatske mladeži Zemun i okolnost njegova članstva u toj udruzi kao relevantan način dokazivanja pripadnosti hrvatskom narodu, a što se odnosi i na potvrdu Nacionalne službe za zapošljavanje. Istaknuo je i da je njegova majka hrvatske narodnosti, kao i njezini roditelji i da je uz majku kao samohranog roditelja odrastao u duhu hrvatske kulture, običaja i identiteta, smatrajući da je sud tu okolnost trebao razmotriti u kontekstu odredbe članka 16. stavka 3. ZHD-a. Zaključio je da tužitelj nije cjelovito pojedinačno i u međusobnoj povezanosti ocijenio izvedene dokaze vezano za dokazivanje pripadnosti hrvatskom narodu, da je riječ o neobrazloženoj i arbitrarnoj odluci i da sud nije dostatno i razumno obrazložio zbog čega smatra da nije dokazao pripadnost hrvatskom narodu. Stoga je predložio poništiti osporenu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, a, podredno, poništiti ju i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Tuženik je odgovorio na žalbu, predloživši ju odbiti kao neosnovanu. Istaknuo je da tužitelj nije dokazao pripadnost hrvatskom narodu, da su utvrđene ključne činjenice i dani razlozi zbog čega je odbijen zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo. Tvrdi i da su pri utvrđivanju tih činjenica uzete u obzir i izvršena ocjena svih pisanih dokaza pa i isprava koje je spomenuo žalitelj.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući ju u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26., u daljnjem tekstu: ZUS), Sud ocjenjuje osporenu presudu zakonitom i pravilnom i da ona sadrži valjane i dostatno obrazložene razloge rješavanja upravnog spora koji imaju uporište u utvrđenim činjenicama i izvedenim dokazima te logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom propisu.

6. Predmet spora je ocjena zakonitosti odluka, koje su donijete u postupku pokrenutom po zahtjevu tužitelja HS za primitkom u hrvatsko državljanstvo, kojeg je on podnio 7. travnja 2022. na temelju pripadnosti hrvatskom narodu primjenom odredbi članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“, broj: 53/91., 70/91., 28/92., 113/93., 4/94., 130/11., 110/15., 102/19. i 138/21., u daljnjem tekstu: ZHD).

7. Pokazalo se spornim i u žalbenom stadiju je li tužitelj dokazao pripadnost hrvatskom narodu.

8. Člankom 16. stavkom 1. ZHD-a je propisano da pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. toga zakona, dok je stavkom 2. toga članka propisano da se pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.

8.1. Prema odredbi članka 16. stavka 3. ZHD-a iznimno od stavka 2. toga članka, dokaze o pripadnosti hrvatskom narodu ne mora priložiti osoba za čije je roditelje nesporno utvrđena pripadnost hrvatskom narodu.

9. Prvostupanjski sud je potvrdio ocjenu tuženika da tužitelj nije tu pripadnost dokazao prikladnim i dostatno vjerodostojnim dokazima, zbog čega smatra da je zakonito i pravilno odbijen zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo. S druge strane, tužitelj smatra da je u tom dijelu pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i da je posljedično tomu pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Smatra i da je prvostupanjski sud počinio bitnu procesnu povredu, jer je o činjeničnom stanju izveo pogrešan zaključak, jer nije prihvatio predložene personalne dokaze radi razjašnjenja i utvrđenja pripadnosti hrvatskom narodu te jer nije pravilno i cjelovito ocijenio sve raspoložive dokaze.

10. Prema dosljednoj upravno-sudskoj praksi pripadnost određenom narodu je ponajprije subjektivna kategorija koja mora biti potkrijepljena dokazima i ispravama u kojima će biti jasno označena i razvidna opredijeljenost podnositelja zahtjeva za pripadnost hrvatskom narodu tijekom života, dakle kontinuirano i dosljedno kroz određeno vrijeme, i to osobito isticanjem hrvatske narodnosti u pojedinim ispravama i kroz način života podnositelja zahtjeva i na temelju aktivnog sudjelovanja u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu. Potonje, po mišljenju Suda, ne podrazumijeva samo članstvo u tim udrugama, već i aktivno sudjelovanje podnositelja zahtjeva.

11. Nije sporno da je tužitelj, rođen **.**.1988. u [adresa], Republika Srbija, da on ima državljanstvo Srbije, da je zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo podnio 7. travnja 2022. i da je u vrijeme podnošenja zahtjeva imao nešto malo manje od 35 godina života. Pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je tužitelj, podnositelj zahtjeva kroz svoj život svakako kao odrasla punoljetna osoba imao mogućnost nacionalnog izjašnjavanja, tako da se u pravnom prometu i navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, izjašnjava kao Hrvat.

12. Iz spisa predmeta upravnog tijela, osobito sadržaja zahtjeva i njegovih priloga proizlazi da tužitelj nije niti u životopisu a niti u vlastoručno potpisanoj izjavi obrazložio gdje je, kada i na koji objektivan način tijekom svog života iskazivao pripadnost hrvatskom narodu, osim što smatra da zaslužuje hrvatsko državljanstvo jer ga imaju njegova majka, bračni drug i kćer. Iz njega je razvidno i da tužitelj svoju pripadnost hrvatskom narodu dokazuje samo potvrdom "Društva Hrvatske mladeži Zemun" od 5. travnja 2022. i potvrdom Nacionalne službe za zapošljavanje od 11. travnja 2022.

13. Saslušan na zapisnik od 22. veljače 2023. tužitelj je izjavio da osjeća pripadnost hrvatskom narodu, s obzirom da su mu majka, bračni drug i kćer hrvatski državljani.

14. Iz sadržaja potvrde "Društva Hrvatske mladeži Zemun" od 5. travnja 2022. proizlazi da je tužitelj od 1. srpnja 2018. član društva i jedan od najredovitijih članova društva, no iz te isprave nije razvidno na kojim konkretnim aktivnostima je tužitelj kontinuirano i aktivno sudjelovao kao član društva.

15. Uvidom u potvrdu Nacionalne službe za zapošljavanje od 11. travnja 2022., nije razvidno kada je tužitelj izvršio prijavu na evidenciju osoba koje traže zaposlenje, kojom prigodom je deklarirao pripadnost hrvatskom narodu. Njoj nije priložen ni ikakav dokaz iz kojeg bi bilo razvidno da se tužitelj tako deklarirao.

16. Iz sadržaja uvjerenja Ministarstva obrane od 8. veljače 2023. proizlazi da se tužitelj prilikom uvođenja u vojnu evidenciju nije izjasnio o narodnosti.

17. S obzirom na ovako izvedene dokaze i sadržaj spisa predmeta, a uzimajući u obzir i pravila o teretu dokazivanja, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da tužitelj nije dokazao konkretnim i prikladnim dokazima pripadnost hrvatskom narodu. Pripadnost hrvatskom narodu je potrebno dokazati kroz određeno vremensko razdoblje, a ne samo u trenutku podnošenja ili neposredno prije podnošenja zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo. Sud je pravilno, cjelovito i dostatno obrazloženo ocijenio svaki dokaz pojedinačno i sve dokaze zajedno dovodeći ih u vezu te je, razmotrivši rezultate cjelokupnog dokaznog postupka, osnovano zaključio da tužitelj nije dokazao pripadnost hrvatskom narodu. Vezano za isprave na kojima je tužitelj utemeljio traženje državljanstva, Sud ocjenjuje da je riječ o nevjerodostojnim i neobjektivnim pisanim dokazima, s obzirom na trenutak njihovoga izdavanja i uzimajući u obzir trenutak podnošenja zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo. Sud mora primijetiti i da je tužitelj u svom iskazu, ali i u životopisu, potvrdio da zaslužuje hrvatsko državljanstvo samo na temelju činjenice da mu majka, bračni drug i kćer imaju to državljanstvo, a ne zbog toga što je ranije, prije podnošenja zahtjeva, kontinuirano tijekom života deklarirao pripadnost hrvatskom narodu.

18. U kontekstu izvedenih dokaza, ocjenom izjave samoga tužitelja i sadržaja zahtjeva i njegovih priloga te posebnosti konkretnog predmeta, pravilno je postupio prvostupanjski sud, kada je odbio izvesti predložene dokaze. Valja istaknuti i da upravni sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice te da on nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi u skladu s odredbama članka 49. stavka 1. i 4. ZUS-a. Zahtjevi načela pravičnog suđenja ne postavljaju pravila o tomu koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom predmetu izvesti i kako bi trebao ocijeniti dokaze.

19. Nije osnovan prigovor žalitelja i vezano za primjenu iznimke iz članka 16. stavka 3. ZHD-a, a niti je tijekom spora dokazao da bi za njegova oba roditelja bila utvrđena pripadnost hrvatskom narodu.

20. Sud ocjenjuje da je zakonito postupio prvostupanjski sud, kada je, ne počinivši ijednu bitnu postupovnu povredu pa ni one na koje je skrenuo pozornost žalitelj, a nakon što je prema rezultatima dokaznog postupka i ocijenivši sve dokaze , pravilno utvrdio ključne činjenice, pravilnom primjenom materijalnog prava, odbio tužbeni zahtjev. Time je sud potvrdio zakonitim tuženikovo rješenje kojim je pravilnom primjenom članka 16. ZHD-a, odbio tužiteljev zahtjev za primitkom u hrvatsko državljanstvo.

21. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS -a, u točki I. izreke, odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

22. S obzirom na to da tužitelj nije uspio žalbom, trebalo je, na temelju odredbe članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a, u točki II. izreke, odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 24. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan