Poslovni broj: Usž-3275/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Ljiljane Karlovčan -Đurović, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Franjo Matković, odvjetnik u Rijeci, Zagrebačka 5/I, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak (OIB: 18683136487), Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđenja poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1872/2024-7 od 15. svibnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1872/2024-7 od 15. svibnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom, u točki I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-410-14/23-01/51, URBROJ: 513-04-24-2 od 23. rujna 2024. i Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Rijeka KLASA: UP/I-410- 23/2023-013/01, URBROJ: 513-07-08-01/23-01 od 17. siječnja 2023., a, u točki II. izreke, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Tužitelj je pravovremeno podnio žalbu protiv navedene presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je predmet spora utvrđenje poreza na dohodak od otuđenja nekretnine i imovinskih prava u iznosu od 15.819,53 eura. Tvrdi i da nije sporno da je nekretninu upisanu u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], u prirodi stan s dva parking mjesta i garažom sa spremištem stekao na temelju sudske odluke, rješenja o dosudi Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj St-395/2015 od 25. travnja 2018. (postalo pravomoćno 15. svibnja 2018.) te da nije sporno da ju je prodao 5. listopada 2018. Istaknuo je da mu je, suprotno utvrđenju poreznog tijela, navedena nekretnina služila za stanovanje, da je na te okolnosti predložio izvođenje dokaza koji su odbijeni, da je dostavio dokumentaciju (ponude i račune za namještaj i klimatizaciju i vezano za režijske troškove) iz koje je razvidno da je nekretninu koristio za stanovanje te da nije u obvezi plaćanja poreza na dohodak. Tvrdi da nije točno da je prebivao u [adresa], a ne na adresi prijavljenog prebivališta u [adresa]. Smatra i da prvostupanjski sud nije ocijenio izvedene dokaze, da nije ocijenio ni njegovu izjavu da je koristio navedenu nekretninu za stanovanje zbog obiteljskih razmirica te da je povrijedio načelo samostalne i slobodne ocjene dokaza te načelo utvrđivanja materijalne istine. Stoga je predložio poništiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, a podredno vratiti predmet sudu na ponovni postupak.
3. Tuženik nije odgovorio na žalbu, iako mu je ona uredno dostavljena.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26., u daljnjem tekstu: ZUS), Sud ocjenjuje zakonitom osporenu presudu, koja je valjano i dostatno obrazložena.
6. Predmet spora je ocjena zakonitosti odluka poreznih tijela, kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja poreza na dohodak od otuđenja nekretnine upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], u prirodi stan s dva parking mjesta i garažom sa spremištem , koja se nalazi na adresi [adresa], u iznosu od 15.819,53 eura primjenom odredbi članka 56. i 58. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 115/16., u daljnjem tekstu: ZoPD).
7. Nije sporno da je tužitelj predmetnu nekretninu stekao na temelju pravomoćnog rješenja o dosudi Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj St-395/2015 od 25. travnja 2018. (postalo je pravomoćno 15. svibnja 2018.) i da je on tu nekretninu otuđio (prodao) 5. listopada 2018.
8. No, pokazalo se i u žalbenom stadiju postupka spornim je li tužitelj nekretninu koja je predmet oporezivanja koristio za stanovanje te je li, s tim u vezi, u obvezi plaćanja poreza na dohodak od njezina otuđenja.
9. Odredbom članka 58. stavka 1. ZoPD-a je propisano da se dohotkom iz članka 56. toga zakona smatra i dohodak koji porezni obveznik ostvari od otuđenja nekretnina i imovinskih prava. Otuđenjem se smatra prodaja, zamjena i drugi prijenos. Dohodak čini razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine ili imovinskog prava koje se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda. Troškovi otuđenja mogu se odbiti kao izdaci . Prema stavku 2. navedenog članka dohodak od otuđenja nekretnina iz stavka 1. toga članka ne oporezuje se ako je nekretnina služila za stanovanje poreznom obvezniku ili uzdržavanim članovima njegove uže obitelji iz članka 14. stavaka 5. i 6. toga zakona, a i u slučaju ako je nekretnina ili imovinsko pravo otuđeno nakon dvije godine od dana nabave.
10. Nije sporno da je tužitelj na imao prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine u [adresa] od 31. kolovoza 2018.
10.1. Tužitelj nije (konkretno) osporio ni sljedeće činjenice: da je imao prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] u roditeljskoj kući, koja je u vlasništvu njegova oca HZ do trenutka prijave na adresi u [adresa]; da na adresi u [adresa] prebivaju i članovi tužiteljeve uže obitelji bračni drug i troje maloljetne djece; da je na toj adresi evidentirano sjedište obrta [obrt] i trgovačkog društva R. E. A. kapital d. o. o. (u suvlasništvu njega i njegovog bračnog druga), da nakon prijave prebivališta na adresi u [adresa] nije evidentirao tu promjenu ni u PK kartici, ni u poreznoj prijavi za 2018., ni u JOPPD obrascima u 2019. te da je nakon otuđenja nekretnine koja je predmet oporezivanja ponovno prijavio adresu prebivališta u [adresa].
11. S obzirom na izložene činjenice i izvedene dokaze te budući da tužitelj nije sudu predložio izvođenje konkretnih i prikladnih dokaza radi utvrđenja suprotnoga onomu što je utvrdio porezno tijelo (iz zapisnika od 23. travnja 2026., kada je zaključena rasprava, razvidno je da tužitelj nije imao daljnjih dokaznih prijedloga i da je, povukao u tužbi predložene dokaze), prema pravilima o teretu dokazivanja, Sud ocjenjuje dostatno raspravljenim i pravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelju konkretna nekretnina nije služila za stanovanje i da je on u obvezi plaćanja poreza na dohodak od njezina otuđenja u utvrđenoj visini.
12. Prvostupanjski sud je, ne počinivši ijednu bitnu povredu upravnog spora, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno pravilno primijenio materijalno pravo, kada je odbio tužbeni zahtjev, iznoseći razloge rješavanje upravne stvari koji imaju uporište u činjenicama utvrđenim tijekom postupka te logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom propisu. Suprotno žalbenim navodima, nisu povrijeđena ni osnovna načela upravnog spora samostalnosti i slobodne ocjene dokaza te utvrđivanja materijalne istine.
13. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, u točki I. izreke, odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
14. S obzirom na to da nije uspio žalbom, trebalo je, na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, u točki II. izreke, odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 24. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
