Poslovni broj: Usž-1322/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članovi vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak i partneri, Split, Sukošijanska 4, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđivanja statusa poreznog obveznika – upisa u Registar poreznih obveznika PDV-a, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 1305/2024-6 od 10. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 24. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1305/2024-6 od 10. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom i rješenjem prvostupanjskog suda je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika i rješenja prvostupanjskog tijela, zahtjev za naknadom troškova upravnog spora i prijedlog da sud izda privremenu mjeru kojom se zabranjuje izvršenje rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.
2. Protiv navedene presuda i rješenja tužitelj je podnio žalbu u kojoj ističe da sud uopće nije odlučio o prijedlogu za donošenje privremene mjere koju je tužitelj istaknuo još u tužbi. Isto tako ističe da mu nije omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku navodi da osporeno rješenje nije uopće obrazloženo sukladno članku 98. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP). Navodi da je sud u izreci pogrešno označio rješenje tuženika koje tužitelj pobija obzirom da nije osporavao nikakvo rješenje od 18. travnja 2023. Ponavlja u cijelosti tužbene navode koji se pretežno odnose na utvrđenje porezne obveze. Ističe da je predložio izvođenje dokaze koje je sud u cijelosti odbio. Predlaže da Visoki upravni sud prihvati žalbu te preinači pobijano rješenje na način , da usvoji prijedloge tužitelja u cijelosti te traži troškove za sastav žalbe.
3. Tuženik, iako pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Kao prvo napominje se da je u pravu tužitelj kada ističe da je u presudi naveden pogrešan datum rješenja tuženika, međutim, iz obrazloženja rješenja vidljivo je kada ga sud reproducira da se radi o rješenju od 18. travnja 2024., a ne 18. travnja 2023. kako to pogrešno navodi sud u izreci i prvoj rečenici obrazloženja osporenog rješenja. Međutim, kako sud citira pravilnu klasu i urbroj te reproducira sadržaj navedenog rješenja od 18. travnja 2024. radi se o očitoj pogrešci u pisanju broja, stoga se poziva prvostupanjski sud da sukladno odredbi članka 124. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine“ 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZUS) donese rješenje o ispravku očite pogreške u pisanju broja.
6. Nije točan navod tužitelja da sud nije odlučio o privremenoj mjeri. Naime, sud je donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev, zahtjev za naknadom troškova upravnog spora i rješenja kojim je odbio prijedlog za izdavanje privremene mjere.
7. Što se tiče ostalih žalbenih navoda valja istači da je predmet ovog postupka rješenje tuženika od 18. travnja 2024., kojim je odbijena žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 10. ožujka 2022. u predmetu utvrđivanja statusa poreznog obveznika, upisa u registar poreznih obveznika kojim je utvrđeno da je porezni obveznik RG iz [adresa] po sili zakona postao obveznik poreza na dodanu vrijednost od 1. veljače 2020. godine te je točkom 2. naloženo poreznom obvezniku da za razdoblje od 1. veljače 2020. do dana donošenja rješenja utvrdi obvezu poreza na dodanu vrijednost te istu iskaže u prijavi poreza na dodanu vrijednost koju podnosi za prvo razdoblje oporezivanja od dana upisa u Registar obveznika poreza na dodanu vrijednost. Dakle, kako je nakon obavljenog poreznog nadzora utvrđeno da je porezni obveznik u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. godine obavio isporuke dobara ili usluga u iznosu od 906,640,25 kn tužitelj je, po sili zakona, postao obveznik poreza na dodanu vrijednost od 1. veljače 2020. Naime, odredbom članka 90. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ 73/13., 148/13., 143/14., 115/16., 106/18., rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 99/13. i 153/13.) propisano je da se malim poreznim obveznikom u smislu tog zakona smatra pravna osoba sa sjedištem, stalnom poslovnom jedinicom, odnosno fizička osoba s prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu čija vrijednost isporuke dobara ili obavljanih usluga u prethodnoj ili tekućoj godini nije bila veća od 300.000,00 kn. Sukladno odredbi članka 186. stavka 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ 79/13. – 1/19.) propisano je da porezni obveznik iz članka 6. stavka 1. Zakona koji ima sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu i u prethodnoj kalendarskoj godini je obavio isporuke dobara i usluga iznad propisanog iznosa iz članka 90. stavka 1. Zakona upisuje se u Registar obveznika PDV -a od 1. siječnja tekuće godine, odnosno od prvog dana u mjesecu koji slijedi nakon mjeseca u kojem je obavio isporuke dobara i usluga iznad propisanog iznosa iz članka 90. stavka 1. Zakona. Kako je tužitelj u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. obavio isporuku dobara i usluga u iznosu od 906,640,25 kn tužitelj je po sili zakona postao obveznik poreza na dodanu vrijednost od 1. veljače 2020. godine sukladno citiranim propisima. Dakle, predmet ovoga postupka nije ocjena je li tužitelju poreznim rješenjem od 8. lipnja 2020. godine zakonito utvrđena porezna obveza, naime, navedena upravna stvar u kojoj je porezno tijelo nakon provedenog poreznog nadzora donijelo porezno rješenje od 8. lipnja 2020. godine je pravomoćno dovršena budući da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-3872/2022-2 od 25. siječnja 2023. odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-618/2022 od 18. srpnja 2022., kojom presudom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika od 1. veljače 2022. i označenog poreznog rješenja od 8. lipnja 2020. kako to pravilno navodi i prvostupanjski sud. Što se tiče prigovora tužitelja da su odbijeni svi njegovi dokazni prijedlozi valja istaći da je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo razloge zbog kojih je odbio provođenje predloženih dokaza od strane tužitelja.
8. Naime, odredbom članka 49. stavka 4. ZUS-a propisano je da sud nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka, a tim više što je sud u obrazloženju presude obrazložio iz kojih razloga odbija provođenje dokaznih prijedloga tužitelja, a prema ocjeni ovoga Suda u konkretnom slučaju radi se o primjeni prava za koje nije potrebno provoditi financijsko knjigovodstveno vještačenje te saslušavati stranke. Ovo tim više što je sud održao raspravu na kojoj je omogućeno izjašnjavanje stranka. Isto tako žalbene prigovore vezane uz opseg i sadržaj obrazloženja osporene presude ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim. Naime, u situaciji kada su javnopravna tijela već iscrpno i argumentirano iznijela razloge na kojima temelje svoje zaključke o bitnim činjenicama i primjeni materijalnog prava sud je osnovano, prihvaćajući zaključke i stajališta iznesena u osporenim rješenjima dao samo osvrt na ključne tužbene razloge. Stoga obrazloženje pobijane presude u cijelosti odgovara mjerilu dostatnosti, odnosno sadrži valjano i dostatno obrazloženje, koje otklanja bilo kakvu sumnju u arbitrarnost sudske odluke.
9. Kako prvostupanjski sud tijekom upravnog spora nije počinio postupovnu povredu koja bi u smislu članka 126. stavak 2. ZUS-a utjecala na donošenje pravilne i zakonite odluke te na potpuno i pravilno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, dok tužitelj žalbenim prigovorima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene prvostupanjske presude, trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
10. Kako tužitelj nije uspio u upravnom sporu temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.
11. Isto tako što se tiče greške u pisanju brojeva sud ju može u svako doba sukladno članku 124. stavak 1. ZUS-a ispraviti.
U Zagrebu 24. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan
