Poslovni broj: Usž-3103/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Zekanović, Bitanga d.o.o., Zadar, Obala kneza Branimira 27, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 87892589782, uz sudjelovanje zainteresirane osobe PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , radi ukidanja rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu , odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 2126/2025-11 od 2. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 24. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2126/2025-11 od 2. travnja 2026.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika od 17. travnja 2025., a rješenjem je odbijen zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Zadarske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo i turizam od 11. veljače 2025., kojim je ukinuto privremeno rješenje klasa: UP/I-335-03/16-01/023, urbroj: 2198-07- 16-2 od 29. veljače 2016., kojim je tužitelju odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u smještajnom objektu na adresi [adresa] kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer su prestali postojati uvjeti iz članka 34. stavka 1. točke 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ("Narodne novine", broj: 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20. i 121/21. – dalje: Zakon).
3. Protiv navedene presude i rješenja tužitelj je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga. Smatra da je sud bez obrazloženja odbio provesti predložene dokaze. Ističe da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Smatra da je on stvarni, jedini i izvanknjižni i punopravni vlasnik te ponavlja sve navode iz tužbe. Ističe da je zainteresirana osoba podnijela zahtjev za ukidanje odobrenja 26. studenoga 2024. godine u trenutku kada izmjena Zakona ("Narodne novine", broj: 152/24.) nije stupila na snagu te se stoga nije mogao primijeniti taj Zakon. Navodi da je zainteresirana osoba PK nije ni u kakvom srodničkom, niti obiteljskom odnosu s tužiteljem. Prema tome, primjena logike da suvlasnik može uskratiti suglasnost, koja regulira suglasnost u kontekstu ugostiteljskih usluga u domaćinstvu nije zakonski utemeljena. Predlaže da Visoki upravni sud ukine pobijanu presudu, predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili usvoji tužbeni zahtjev i poništi rješenje tuženika i naloži tuženiku nadoknaditi troškove postupka.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da nije osnovan žalbeni navod da je odbijanjem prijedloga tužitelja za saslušanjem stranke sud počinio bitnu povredu odredaba postupka, s obzirom da nije ispitivao stvarno i izvanknjižno stanje koje pitanje se ne može riješiti bez izvođenja dokaza, jer predmetni spor se nije niti vodio radi utvrđenja prava vlasništva, već radi ukidanja privremenog rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, u kojem postupku je tužitelj dužan dokazati da je vlasnik nekretnine ili da ima suglasnost vlasnika, a ne dokazivati svoje izvanknjižno vlasništvo. Kako i sam tužitelj navodi, spor u kojem se odlučuje o utvrđivanju prava vlasništva, vodi se pred Općinskim sudom u Zadru. Navodi da nije osnovan žalbeni navod da je tužitelj stvarni i jedini izvanknjižni i punopravni vlasnik predmetnog objekta, jer to ne proizlazi iz javnih isprava koje priležu spisu. Ističe da nije osnovan žalbeni navod da sud presumpciju istinitosti zemljišno-knjižnih upisa tretira kao neoborivu, što da je pogrešan pravni pristup, jer tužitelj za svoje navode da se radi o oborivoj presumpciji nije podnio odgovarajući dokaz, primjerice pravomoćnu presudu suda. Isto tako smatra da nije osnovan žalbeni navod da se u predmetnoj upravnoj stvari pogrešno primjenjuju odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. – dalje: ZV) s obzirom da zainteresirana osoba PK nije ni u kakvom srodničkom ili obiteljskom odnosu s tužiteljem u smislu članka 34. stavka 3. Zakona, slijedom čega da primjena logike, suvlasnik može uskratiti suglasnost, nije zakonski utemeljena, jer je predmetnom odredbom uređena situacija kad iznajmljivač nije vlasnik objekta u kojem želi pružati usluge te iznimka iz članka 34. stavka 2. točke 1. Zakona propisana mogućnost pružanja takvih usluga u nekretninama koje su u vlasništvu neke od navedenih osoba, što nije slučaj u predmetnoj upravnoj stvari u kojoj se s obzirom na jedan od uvjeta za ishođenje rješenja o odobrenju traži da je iznajmljivač vlasnik objekta te upravo činjenica da zainteresirana osoba i tužitelj nisu ni u kakvom odnosu, u smislu citirane zakonske odredbe, potrebno je primijeniti odgovarajuće odredbe ZV- a. Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.
5. Žalba nije osnovana.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je privremenim rješenjem od 29. veljače 2016. tužitelju odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u smještajnom objektu na adresi [adresa] kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Zainteresirana osoba PK je 26. studenoga 2024. podnijela zahtjev za ukidanjem navedenog odobrenja pozivajući se na suvlasnički dio 1/2 katastarske čestice broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj je sagrađena građevina u kojoj tužitelj pruža ugostiteljske usluge.
7. U postupku je održana rasprava te je strankama omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima druge stranke, a sud je odbio provesti predložene dokazne prijedloge od strane tužitelja, uz obrazloženje da isti nisu od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite presude. Naime, odredbom članka 49. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZUS) propisano je da stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. U konkretnom slučaju sud je ocijenio da provođenje navedenih dokaza nije od utjecaja na donošenje presude. Naime, odredbom članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona propisano je da će se rješenje o odobrenju ukinuti, ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga propisanih člankom 34. stavkom 2. Zakona. Kako iz priloženog izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, Zemljišno-knjižni odjel Biograd na Moru od 12. prosinca 2024., koji prileži spisu predmeta, proizlazi da je predmetna nekretnina (maslinik, stambena i pomoćna zgrada) u suvlasništvu tužitelja i zainteresirane osobe, pravilno se tuženik pozvao na odredbe ZV-a prema kojem svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu zajedno s ostalim suvlasnicima (članak 39. stavak 1.), a za poduzimanja poslova koji premašuju okvire redovitog upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnog tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna je suglasnost svih suvlasnika. Kako je zainteresirana osoba uskratila suglasnost za daljnje obavljanje djelatnosti koja premašuje okvire redovitog upravljanja, to je pravilno u postupku utvrđeno da su se sukladno članku 38. stavku 1. točki 3. Zakona stekli uvjeti za ukidanje rješenja o odobrenju izdanog na ime tužitelja.
8. Isto tako, pravilno je primijenjeno materijalno pravo jer nije primijenjena izmjena Zakona koja nije bila na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva od strane zainteresirane osobe. Primijenjen je Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti ("Narodne novine", broj: 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20. i 126/21.) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva zainteresirane osobe od 26. studenoga 2024. za ukidanje odobrenja pružanja ugostiteljske usluge u domaćinstvu tužitelju.
9. Kako prvostupanjski sud tijekom upravnog spora nije počinio nikakvu postupovnu povredu koja bi u smislu članka 126. stavka 2. ZUS-a utjecala na donošenje pravilne i zakonite odluke te je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, dok tužitelj žalbenim prigovorima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene prvostupanjske presude, trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci. Isto tako, valja navesti da je pravilna odluka o troškovima postupka, budući da tužitelj nije uspio u upravnom sporu.
U Zagrebu 24. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan
