Poslovni broj: Usž-2554/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Ljiljane Karlovčan -Đurović, članova vijeća te uz sudjelovanje zapisničarke, sudske savjetnice Katarine Skrbinac, u upravnom sporu tužitelja RZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Ministarstva demografije i useljeništva Republike Hrvatske (ranije: Središnji ured za demografiju i mlade), OIB: 63214615893, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, radi izdavanja potvrde pravomoćnosti i izvršnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I- 3675/2023-9 od 11. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I- 3675/2023-9 od 11. ožujka 2025.

II. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva demografije i useljeništva Republike Hrvatske KLASA: UP/II-034-03/23-03/14, URBROJ: 519-02-1/2-23- 1 od 13. srpnja 2023. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

III. Nalaže se tuženiku Ministarstvu demografije i useljeništva Republike Hrvatske, OIB: 63214615893, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, naknaditi tužitelju RZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove upravnog spora u iznosu od 4.062,50 eura u roku 15 dana od dana primitka ove presude, a za slučaj da tuženik u navedenom roku za dobrovoljno ispunjenje ne podmiri troškove, tužitelju pripadaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude pa do isplate.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom, u točki I izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-034-03/23-03/14, URBROJ: 519-02-1/2-23-1 od 13. srpnja 2023., a u točki II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Tužitelj je protiv citirane presude podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga navodeći da istom nisu ispunjeni ni minimalni zahtjevi prava na pravično suđenje tužitelja, niti osnovni zahtjevi Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.). U bitnom, navodi da tuženik nije postupio u skladu presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I – 3799/2022-7 od 22. svibnja 2023. kojom mu je naloženo odlučiti o žalbi tužitelja radi šutnje uprave. Smatra da se, iako tuženiku po toj presudi nije određeno kako postup iti, usvojiti ili odbiti zahtjev, u odnosu na nadležnost tuženika, radi o presuđenoj stvari. Navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto bi tužitelj morao koristiti prigovor umjesto žalbe u nedvojbeno upravnoj stvari koju uređuje Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), zbog čega pobijanu presudu smatra arbitrarnom. Smatra i da prvostupanjski sud čini bitnu povredu odredaba upravnog spora i kada potvrđuje osporeno rješenje kao zakonito iz razloga koji se uopće u njemu ne navode. Ističe i da se bitna povreda odredaba upravnog spora ogleda u činjenici da je sud obvezan odlučivati u granicama tužbe te paziti na razloge ništavosti pojedinačne odluke po službenoj dužnosti, ali ne i na stvarnu nadležnost tuženika. Naglašava da u slučaju propusta državnih tijela, rizik mora snositi država, a ne stranka, s čim u vezi se poziva se na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Gashi protiv Hrvatske. Smatra pogrešnim obrazloženje prvostupanjskog suda o primjeni odredbe članka 156. u vezi s člankom 122. stavak 1. ZUP-a jer je u ovom slučaju izjavljena žalba drugostupanjskom tijelu radi nepostupanja prvostupanjskog tijela. Naglašava da, iako se o izdavanju potvrde izvršnosti ne odlučuje u upravnom postupku donošenjem rješenja, to ne znači da stranka nema pravo na pravnu zaštitu u upravnom postupku zbog propuštanja izdavanja te potvrde. Smatra neodrživim shvaćanje prvostupanjskog suda da se radi o pravu iz upravnog prava, ali koje nije obuhvaćeno ZUP -om. Dodaje da mu je i ograničeno pravo vlasništva u smislu članka 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 3/17.) jer mu je onemogućeno donošenje meritorne odluke o zahtjevu i izdavanje potvrde izvršnosti, s čim u vezi se poziva na presude Europskog suda za ljudska prava u predmetima Hasani protiv Hrvatske i Čakarević protiv Hrvatske. Navodi i da ne prihvaća stajalište prvostupanjskog suda prema kojem je sud neosnovanim ocijenio navod tužbe vezano za nadležnost državne tajnice te ponavlja da osporeno rješenje nema potpis. Posljedično, smatra nezakonitom i odluku o trošku te predlaže Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske da uvaži žalbu i poništi pobijanu presudu te da mu dosudi i trošak sastava žalbe u pobliže naznačenom iznosu, sve uvećano za zateznu kamatu.

3. Tuženik je u iscrpnom odgovoru na žalbu predložio žalbu odbiti i potvrditi pobijanu presudu. Iznosi argumente za svoj stav o tome da je pobijana presuda zakonita i pravilna. U bitnom, ističe da se na rješenje u fizičkom obliku potvrda izdaje na samom rješenju kojim je odlučeno o upravnoj stvari i to otiskom potvrde (klauzule) pravomoćnosti i izvršnosti na izvorniku ili ovjerenoj preslici rješenja, da se izvršnost ili pravomoćnost upravnog akta u elektroničkom obliku potvrđuje zasebnim aktom koji mora sadržavati vezu na akt na koji se odnosi u skladu s člankom 50. Uredbe o uredskom poslovanju. Smatra da ZUP ne propisuje donošenje akta kojim se zahtjev stranke za izdavanje potvrde izvršnosti odbija ili odbacuje, već propisuje da ako tijelo ne izda potvrdu u roku od 15 dana od podnošenja zahtjeva, da stranka može izvršnost dokazivati i drugim sredstvima. Ukazuje da je Visoki upravni Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj: Us-2643/2010-5 od 21. listopada 2010. izrazio stajalište da ako akt radi kojeg je tužitelj podnio tužbu zbog šutnje uprave nije upravni akt, tada nema niti šutnje upravnoga tijela koja bi bila osnova za podnošenje tužbe. Smatra da je svakoj stranci, pa i žalitelju, omogućeno sudjelovanje i izjašnjavanje u sporu te ističe da sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice i da nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka. Smatra i da nije prekršio obvezu postupanja po pravomoćnoj presudi Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-3799/2022-7 od 22. svibnja 2023., jer je njome naloženo da u roku 60 dana od primitka pravomoćne odluke donese odluku od žalbi tužitelja od 22. travnja 2022. zbog šutnje uprave, što znači da tom presudom nije naloženo kakvu odluku je dužan donijeti, odnosno treba li ju odbaciti ili odbiti ili usvojiti. Zaključno ističe da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, da je pravilno primijenjeno materijalno pravo i da je prvostupanjski sud dao razumne i dostatno obrazložene razloge rješavanja upravnog spora.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama propisanim člankom 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, ovaj Sud nalazi da postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno da je prvostupanjskom presudom povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

6. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 27. siječnja 2022. podnio zahtjev za izdavanje potvrde pravomoćnosti i izvršnosti i na zaključak Grada Zagreba, Ureda za demografiju od 5. rujna 2019. Podnositelj je, dakle, od upravnog tijela koje je donijelo rješenje (Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom (ranije Ured za demografiju) tražio da mu se na navedeni zaključak izda potvrda pravomoćnosti i izvršnosti. Dopisom pročelnice Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: 551-01/22-001/158, URBROJ: 251-09-01/068-22-02 od 9. veljače 2022. odbijeno je izdavanje traženih potvrda te su navedeni razlozi odbijanja. Nadalje je tužitelj podnio žalbu zbog šutnje uprave Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske koje je ustupilo predmetnu žalbu tuženiku na nadležno rješavanje. Potom je tužitelj podnio tužbu radi šutnje uprave, o kojoj je odlučeno presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Us I - 3799/2022-7 od 22. svibnja 2023. kojom je naloženo tuženiku u roku 60 dana od primitka te pravomoćne odluke odlučiti o žalbi tužitelja od 22. travnja 2022. zbog šutnje uprave.

7. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-034-03/23-03/14, URBROJ: 519- 02-1/2-23-1 od 13. srpnja 2023. (dalje: drugostupanjsko rješenje), koje je doneseno u izvršenju gore navedene presude, odbačena je, kao nedopuštena, žalba tužitelja podnesena zbog "šutnje uprave" Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom vezano za njegov zahtjev za izdavanje potvrde pravomoćnosti i izvršnosti na zaključak Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: 551-06/19-013/691, URBROJ: 251-21-21-1/011-19-2 VP od 5. rujna 2019.

7.1. U obrazloženju drugostupanjskog rješenja, tuženik je naveo da je izvršnost rješenja posljedica vođenja upravnog postupka i da će rješenje kojim je odlučeno u upravnoj stvari ispunjenjem zakonskih pretpostavki biti izvršno bez obzira na to je li donositelj toga rješenja izdalo potvrdu ili ne. Smatra i da ZUP ne propisuje donošenje akta kojim se zahtjev za izdavanje potvrde izvršnosti odbija ili odbacuje, već da ako tijelo koje je izvršno rješenje donijelo ne izda potvrdu u roku od 15 dana od podnošenja zahtjeva, stranka može izvršnost tog rješenja dokazivati i drugim sredstvima.

8. Prvostupanjski sud je pak, u obrazloženju pobijane presude, naglasio da je potvrda pravomoćnosti i izvršnosti postupanje koje nema karakter upravnog akta te naveo kako je tužitelj trebao postupiti sukladno odredbi članka 156. i članka 122. stavak 1. ZUP-a i podnijeti prigovor radi nepostupanja prvostupanjskog tijela čelniku toga tijela, stoga da je tuženik žalbu trebao odbaciti, ali ne iz razloga koje je naveo, već iz razloga što se tuženik nije obratio prigovorom čelniku prvostupanjskog tijela.

9. S ovakvim obrazloženjem prvostupanjskog suda, ovaj Sud se ne može složiti.

10. Naime, u konkretnom slučaju radi se o izdavanju potvrde u skladu s odredbom članka 159. stavak 4. ZUP-a. Navedenom odredbom propisano je da se potvrde o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija izdaju stranci na njezin zahtjev, u pravilu istoga dana kad je stranka zatražila izdavanje potvrde, a najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva za izdavanje, ako propisom koj im je ustanovljena službena evidencija nije drukčije propisano, s time da se potvrda može izdati i u elektroničkom obliku.

11. Prema odredbi članka 159. stavka 5. ZUP-a, ako javnopravno tijelo odbije zahtjev za izdavanje potvrde, dužno je o tome donijeti rješenje, a ako u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva ne izda potvrdu ili ne donese i dostavi stranci rješenje o odbijanju zahtjeva, stranka može izjaviti žalbu.

12. S obzirom na sadržaj akta prvostupanjskog tijela KLASA: 551-01/22-001/158, URBROJ: 251-09-01/068-22-02 od 9. veljače 2022., kojim je tužitelj obaviješten da mu zatražena potvrda pravomoćnosti/izvršnosti neće biti izdana, ovaj Sud ocjenjuje da je sadržajno riječ o pojedinačnoj odluci (rješenju). Dakle, navedenim dopisom odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje potvrde pravomoćnosti i izvršnosti.

13. Prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud je o utvrđenom činjeničnom stanju izveo pogrešan zaključak. Imajući u vidu da je postupak izdavanja potvrda pravomoćnosti i izvršnosti upravni postupak, tuženik se trebao upustiti u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda, odnosno donijeti o žalbi meritornu odluku. Dakle, prvostupanjski sud je nezakonito odlučio kada je ocijenio da je žalbu tužitelja trebalo odbaciti, a posebno iz razloga što se tužitelj nije obratio prigovorom čelniku tijela.

14. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju odredbe članka 135. stavka 2. ZUS- a, poništiti pobijanu presudu i osporeno rješenje tuženika te predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak (točka I. i II. izreke presude).

15. U ponovnom postupku tuženik će, nakon što utvrdi odlučne činjenice, pravilnom primjenom mjerodavnog prava, meritorno odlučiti o osnovanosti žalbe, pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedbi ovog Suda u skladu s odredbama 119. stavka 4. i članka 151. stavka 2. ZUS-a.

16. Odluka o troškovima spora, koja je sadržana u točki III. izreke presude, utemeljena je na odredbama članaka 144., 147. i 148. ZUS-a i Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23. i 107/25.).

17. S obzirom da se pri odlučivanju o zahtjevu stranke za naknadu troškova vrijednost predmeta upravnog spora smatra neprocjenjivom, a cijeneći uspjeh stranaka u sporu, unutar granica zahtjeva, tužitelju, koji je u cijelosti uspio u sporu i koji je bio zastupan po odvjetniku, valjalo je priznati za sastavljanje tužbe i zastupanje na raspravi dana 4. ožujka 2025. po 500 bodova te za sastavljanje žalbe 625 bodova, odnosno ukupno 1.625 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 3.250,00 eura, a što uvećano za iznos PDV-a od 25% (812,20 eura) iznosi ukupno priznatih 4.062,50 eura. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

18. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastavljanja podneska od 25. veljače 2025. odbijen je jer nije riječ o podnesku koji je bio nužan za rješavanje spora , odnosno sadržaj kojega je tužitelj mogao iznijeti i na raspravi koja je uslijedila (točka IV. izreke presude).

U Zagrebu 24. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan