Poslovni broj: Usž-2052/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Igoru Žuriću , odvjetniku u Zagrebu, Ozaljska 87, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi odobravanja besplatne pravne pomoći , odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1913/2024-7 od 5. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1913/2024-7 od 5. ožujka 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-701-02/23-01/23, URBROJ: 514-04-01-01-02/02-24-02 od 07. veljače 2024. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu, Sektora za besplatnu pravnu pomoć, KLASA: UP/I-701-02/22-004/66, URBROJ: 251-04-31-22-12 od 30. studenoga 2022. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za oslobođenje od plaćanja naknade Financijskoj agenciji u postupku izravne naplate temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: 10-P-759/2020-28 od 13. siječnja 2021.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu pobijajući je iz svih zakonom propisanih razloga. Ističe da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, zbog čega se ne može ispitati te da je sud počinio bitnu povredu jer je pogrešno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, što je izravno utjecalo na donošenje nezakonite odluke. Paušalnim smatra zaključak suda kako postupak pred Financijskom agencijom ne spada u zakonom predviđene postupke za odobrenje pravne pomoći te da imovno stanje tužitelja nema utjecaja na rješavanje stvari, a pri čemu sud uopće nije uzeo u obzir visinu naknade.
2.1. Nadalje tvrdi da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje u vezi s naravi naknade za Financijsku agenciju obzirom da ta naknada predstavlja trošak nužan za pokretanje postupka i da u stvarnosti ima ulogu sudske pristojbe radi ostvarenja prava iz pravomoćne sudske presude. Ističe da postupak izravne naplate pred Financijskom agencijom, u suštini, predstavlja ovršni postupak te da bi sud odbacio prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima da mu se tužitelj izravno obratio i to upravo zbog zakonski predviđenog alternativnog puta preko Financijske agencije. Slijedom navedenog tvrdi da je prisiljen koristiti Financijsku agenciju, zbog čega je naknada za provedbu osnove za plaćanje funkcionalno izjednačena sa sudskom pristojbom.
2.2. Ističe da pogrešno i preusko tumačenje odredbi Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći dovodi do nejednakosti građana pred zakonom i povrede članka 3. Ustava Republike Hrvatske te Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava obzirom da su korisnici besplatne pravne pomoći koji provode ovrhu preko Financijske agencije diskriminirani u odnosu na one koji pokreću druge vrste ovrhe (na nekretninama ili pokretninama) izravno putem suda, gdje je oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi i troškova u potpunosti omogućeno. Naglašava da je Financijska agencija u ovom slučaju samo provedbeno tijelo i zakonski supstitut za sud u ovrsi na novčanim sredstvima, a u prilog čemu se poziva na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH (br. Su-IV-101/2023-5). Slijedom svega navedenog predlaže ovom Suda preinačiti pobijanu presudu i poništiti rješenje tuženika, podredno, ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24, 39/26 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jednog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 126. stavka 1. ZUS-a.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 1. srpnja 2022. podnio prvostupanjskom tijelu zahtjev za odobravanje sekundarne pravne pomoći u vidu oslobođenja od plaćanja naknade Financijskoj agenciji u svrhu izravne naplate temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: 10- P-759/2020-28 od 13. siječnja 2021., a koji zahtjev je prvostupanjskim rješenjem odbijen.
7. Odredbom članka 12. stavka 2. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“ broj: 143/13. i 98/19., dalje: ZBPP) propisano je da sekundarna pravna pomoć obuhvaća: pravni savjet, sastavljanje podnesaka u postupku zaštite prava radnika pred poslodavcem, sastavljanje podnesaka u sudskim postupcima, zastupanje u sudskim postupcima, pravnu pomoć u mirnom rješenju spora, a stavkom 2., iste odredbe Zakona, propisano je da sekundarna pravna pomoć obuhvaća i oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka (točka a) te oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi (točka b).
7.1. Odredbom članka 13. stavka 4. ZBPP-a propisano je da se oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi može odobriti isključivo u sudskim postupcima ako bi njihovo plaćanje ugrozilo uzdržavanje podnositelja i članova kućanstva.
8. Kraj činjenice da je tužitelj tražio oslobođenje od plaćanja naknade Financijskoj agenciji za provedbu osnove za plaćanje, a koja naknada ne predstavlja ni sudsku pristojbu niti trošak sudskog postupka u smislu, citiranog, članka 12. stavka 2. ZBPP- a, a niti se postupak izravne naplate pred Financijskom agencijom može smatrati sudskim postupkom u kojem se, sukladno članku 13. stavku 4. istog Zakona, može odobriti ovaj oblik pravne pomoći, to je i po ocjeni ovog Suda, zakonito odbijen predmetni zahtjev tužitelja, jer u konkretnom predmetu, ne postoji zakonska osnova za odobravanje zatražene pravne pomoći.
9. Suprotno tvrdnjama tužitelja, postupak izravne naplate pred Financijskom agencijom ne može se izjednačiti sa sudskim postupkom, niti se naknada za provedbu osnove za plaćanje može smatrati sudskom pristojbom u smislu ZBPP -a. Naknade Financijske agencije propisane su posebnim propisima (Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima i pripadajućim tarifama), a ne Zakonom o sudskim pristojbama. Budući da su oblici besplatne pravne pomoći propisani kao iznimka od općeg pravila o snošenju troškova, odredbe ZBPP-a moraju se tumačiti restriktivno i ne mogu se analogijom proširivati na izvansudske postupke i naknade za rad tijela koje zakonodavac nije izričito predvidio.
10. Također, pred prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba upravnog spora na koju tužitelj ukazuje tvrdnjom da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te da se zbog toga ne može ispitati. Suprotno navedenim žalbenim navodima, prvostupanjski sud se u obrazloženju presude, a osobito u točkama 9., 10. i 11., očitovao o svim odlučnim činjenicama i relevantnim zahtjevima tužitelja. U obrazloženju su navedeni jasni i valjani razlozi iz kojih se može provjeriti primjena materijalnog prava, odnosno razlozi na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoju ocjenu o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Obveza obrazlaganja odluka ne može se shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, čemu je ovdje udovoljeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.
11. Nisu osnovani i žalbeni navodi o povredi ustavnog načela jednakosti građana pred zakonom (članak 3. Ustava Republike Hrvatske), diskriminaciji i povredi odredaba Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda . Naime, jednakost pred zakonom podrazumijeva jednako postupanje u istovjetnim pravnim situacijama, a svi građani koji pokreću postupak izravne naplate pred Financijskom agencijom nalaze se u jednakom pravnom položaju u pogledu obveze plaćanja propisane naknade. U odnosu na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH, poslovni broj: Su-IV-101/2023-5 od 5. lipnja 2023., na koje se tužitelj poziva, pojašnjava se da se istim ne mijenja zakonska narav naknade Financijske agencije niti je pretvara u sudsku pristojbu, već se isto odnosi isključivo na pravo na naknadu troškova odvjetničkog zastupanja u tom postupku.
12. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
13. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.
U Zagrebu 24. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
