Poslovni broj: Usž-3109/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽZ, vlasnika obrta za ugostiteljstvo i usluge [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Zović, odvjetnik iz Splita, Gundulićeva 20, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, OIB: 18683136487, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split , radi poništenja rješenja u predmetu odgodnog učinka tužbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-836/2026-8 od 15. lipnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-836/2026-8 od 15. lipnja 2026.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenim rješenjem prvostupanjskog suda odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe podnesene protiv rješenja tuženika, klasa: UP/I-471-01/25-07/49, urbroj: 513-02-8008/8-26-7 od 20. ožujka 2026. Tim rješenjem je tužitelju utvrđena obveza po osnovi posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije za razdoblje od 1. siječnja do 30. rujna 2025. u ukupnom iznosu od 20.561,23 eura te je utvrđena imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije u navedenom razdoblju u iznosu od 208.899,40 eura, uz nalog za uplatu utvrđenog iznosa u roku od 8 dana za izvršenje, pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog svih razloga propisanih u članku 126. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZUS).

3. Tužitelj u žalbi u bitnom navodi razloge zbog kojih smatra da je pobijano rješenje utemeljeno na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, odnosno da je dokazao da će mu nastupiti nepopravljiva šteta, a u prilog tome je uz tužbu dostavio relevantnu dokumentaciju iz koje je moguće utvrditi da će nastati okolnosti koje će bitno utjecati na njegovu solventnost. Dodaje da se u predmetnom slučaju radi o obvezi koja je utvrđena u većem iznosu od tužiteljevog prihoda pa je nastanak štetnih posljedica za njegovo poslovanje izvjesno. Tužitelj dodaje da je riječ o nepopravljivoj šteti, a ističe i druge razloge zbog kojih smatra da je sud pogrešno primijenio odredbu članka 42. ZUS-a, a nije razmotrio niti specifične okolnosti konkretnog slučaja, prirodu i razinu potencijalne štete za tužitelja, tj. nije dao osvrt na bitna pitanja u vezi svrhe i smisla odgode. Dodaje da u trenutku podnošenja tužbe njegovi računi još nisu bili blokirani, a smisao prijedloga za odgodnim učinkom tužbe je, osim navedenih okolnosti, da mu se ne zaplijene sredstva, tj. blokiraju računi, odnosno da mu se omogući da ostvarenim prihodom raspolaže te podmiri razne troškove. Napominje da nakon blokade računa više neće moći plaćati poreze i doprinose, a niti plaćati zaposlenike, što će nužno dovesti do prestanka njegovog poslovanja.

Zaključno, tužitelj navodi da niti povoljan ishod postupka u vezi merituma upravne stvari neće biti odlučan, ukoliko u međuvremenu bude primoran prestati s obavljanjem djelatnosti. Napominje da je tuženikovim rješenjem obvezan ne samo na plaćanje naknade koja ima obilježje koncesijske naknade, već mu se oduzima protupravna imovinska korist, odnosno bruto prihod uvećan za naknadu i zateznu kamatu, protivno stajalištima iznesenim u istovrsnim predmetima, a što dovodi do pravne nesigurnosti.

Tužitelj predlaže da ovaj Sud poništi pobijano rješenje.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući zakonitost pobijanog rješenja sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, u granicama žalbenih navoda, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, ovaj Sud ocjenjuje da nisu osnovani žalbeni navodi kojima se rješenje osporava niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Tužitelj je uz podnesenu tužbu tražio i određivanje odgodnog učinka tužbe, obrazlažući da će mu izvršenjem osporenog rješenja nastati nepopravljiva šteta, a u prilog tome je dostavio bruto bilancu – analizu poslovanja za razdoblje od 1. siječnja 2025. do 30. rujna 2025.

8. Članak 42. stavak 2. ZUS-a propisuje da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

9. Prvostupanjski sud je osnovanost prijedloga za odgodni učinak tužbe razmatrao na način da je ispitao jesu li skupno ispunjeni uvjeti propisani u odredbi članka 42. stavka 2. ZUS-a, tj. jesu li ispunjene tri propisane pretpostavke za određivanje odgodnog učinka tužbe.

10. Prije svega, valja reći da navedena zakonska odredba predstavlja odstupanje od odredbe članka 42. stavka 1. ZUS-a, prema kojem tužba u upravnom sporu nema odgodni učinak, osim kad je to zakonom propisano.

11. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da tužitelj nije dostavio relevantne dokaze za svoje tvrdnje, odnosno da nije dokazao ili bar učinio vjerojatnim da će mu izvršenjem tuženikovog rješenja nastupiti nepopravljiva šteta.

12. U obrazloženju pobijanog rješenja sud dodaje da se okolnosti i činjenice o nastupanju štete utvrđuju u odnosu na trenutak podnošenja tužbe (travanj 2026.), tj. prijedloga za odgodnim učinkom tužbe, a da je tužitelj dostavio bilancu o poslovanju predmetnog ugostiteljskog objekta u njegovom vlasništvu za razdoblje od 1. siječnja 2025. do 30. rujna 2025., a ne dokumentaciju koja bi bila relevantna za utvrđivanje okolnosti nastupanja štete u odnosu na razdoblje podnošenja tužbe i prijedloga za odgodnim učinkom tužbe. Dodaje se i da je tužitelj mogao dostaviti drugu dokumentaciju, koja sadrži podatke o stanju računa, visini primanja, uzdržavanim članovima obitelji, kreditnim obvezama i sl., odnosno podatke o stanju računa za relevantno razdoblje, što je propustio učiniti.

13. U osvrtu na žalbene navode ovaj Sud dodaje da se kod odlučivanja o prijedlogu za određivanjem odgodnog učinka tužbe ne razmatra meritum stvari (osnovanost tužbenog zahtjeva te mogući ishod spora i sl.), već ocjenjuje samo jesu li ispunjene zakonom propisane pretpostavke za određivanjem odgodnog učinka tužbe. Dodaje se i da žalbeni navodi tužitelja koji se tiču načina rješavanja u drugim istovrsnim predmetima, kao i s tim u vezi iznesena stajališta ne mogu utjecati na ishod ovog postupka i ocjenu jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni svi zakonom propisani razlozi za određivanje odgodnog učinka tužbe.

14. Stoga, ovaj Sud ocjenjuje da žalbeni navodi nisu s uspjehom osporili pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Također, niti drugi razlozi koji se u žalbi ističu, a odnose se na posljedice koje će nastati za tužiteljevu poslovnu situaciju i mogućnost daljnjeg obavljanja djelatnosti, tj. razlozi koji se odnose na meritum predmetne stvari i eventualni ishod spora, nisu predmet ocjene u konkretnom slučaju. Pravilno je utvrđenje suda da uvjete propisane u članku 42. stavku 2. ZUS-a, tužitelj ne ispunjava, a za takav zaključak je dao valjane i dostatne razloge, s kojima je ovaj Sud suglasan.

15. Stoga je, ocijenivši da žalbeni navodi nisu osnovani, a niti odlučni za donošenje drugačije odluke u ovom postupku, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi članka 128. stavka 4. ZUS-a žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Zagrebu 24. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović