Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž-591/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ici Škarpi, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, radi ovrhe - spor, povodom žalbe tužitelja podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-2251/2022-11 od 21. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-2251/2022-11 od 21. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenim pljenidba i prijenos sredstava u postupku izravne naplate koji je tuženik pokrenuo kod Financijske Agencije dana 24. ožujka 2022. na temelju zadužnice koju je tužitelj 16. lipnja 2009. izdao Impuls Leasing d.o.o., a koja je zadužnica ovjerena kod javnog bilježnika Borice Kovačević u Splitu, pod brojem: OV- 2926/09 od 19. lipnja 2009. Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužitelj pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu tako da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti i tužitelju dosudi cjelokupni parnični trošak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud konstatira da nije sporno:

- da je RU (ovdje tužitelj) u svojstvu jamca platca izdao 16. lipnja 2009. zadužnicu radi naplate tražbine društva Impuls Leasing d.o.o. prema dužniku Senex d.o.o. u iznosu od 10.812,00 EUR koja je ovjerena od javnog bilježnika Borice Kovačević pod brojem: Ov-2926/09 dana 19. lipnja 2009. (dalje: Zadužnica),

- da je 1. srpnja 2011. Impuls Leasing d.o.o. temeljem Zadužnice zatražio od FINA-e namirenje tražbine prenošenjem sredstava s računa dužnika na račun vjerovnika, odnosno pljenidbu novčanih sredstava RU po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama koje se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem,

- da je između tuženika EOS MATRIX d.o.o. i Impuls Leasinga d.o.o. dana 12. svibnja 2017. zaključen Ugovor o cesiji radi prijenosa tražbina koje se odnose na dugove njegovih klijenata nenaplaćene po dospijeću (dospjelih, a neplaćenih dugovanja), što se odnosi na dugovanja Senex d.o.o. u stečaju, među kojima je i predmetno dugovanje po ugovoru br. 03642 od 16. lipnja 2009. zaključenog između Impuls Leasinga d.o.o. i tužitelja radi kupnje motornog vozila,

- da je postupak naplate započet 1. srpnja 2011. okončan kada je FINA prestala s izvršavanjem po Zadužnici koja je predmet ovog postupka dana 5. kolovoza 2018., iz razloga insolventnosti dužnika, a temeljem odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN br. 68/18; dalje: ZOPNS),

- da je tuženik kao ovrhovoditelj 24. ožujka 2022. podnio novi zahtjev za izravnu naplatu protiv ovršenika RU temeljem Zadužnice,

- da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-1292/2022 od 12. svibnja 2022. odbijen prijedlog ovršenika (ovdje tužitelja) za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika koja su zaplijenjena temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja podnesenog kod FINA-e 24. ožujka 2022. temeljem Zadužnice i

- da je zaključkom prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-1292/2022 od 12. svibnja 2022. ovršenik upućen da u roku 15 dana pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate pokrenutog kod FINA-e 24. ožujka 2022. na temelju Zadužnice

6. Prvostupanjski sud konstatira da je sporno je li tuženik kao ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika temeljem Zadužnice i je li nastupila zastara potraživanja koje je predmet ovrhe.

7. Nakon što je utvrdio ove odlučne činjenice:

- da je ovršna isprava bjanko zadužnica izdana od strane dužnika (ovdje tužitelja) vjerovniku (predniku sadašnjeg tuženika),

- da se na predmetnu ovršnu ispravu primjenjuje opći zastarni rok od pet godina sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05; 41/08; 125/11; 78/15; 29/18; 126/21; 114/22; 156/22 i 155/23; dalje: ZOO/05),

- da se prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici održanoj 19. studenog 2018. na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz čl . 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl . 379.

ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05),

- da je predmetna Zadužnica izdana prije 1. siječnja 2011. i na njoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika, odnosno isprava nije solemnizirana,

- da je Zadužnica podnesena na izravnu naplatu 2011. godine od strane prijašnjeg vjerovnika te je najranije 5. kolovoza 2018. isknjižena iz očevidnika uslijed stupanja na snagu ZPONS-a, a temeljem čl. 12. i čl. 33. tog Zakona, iz razloga nemogućnosti izvršenja, odnosno insolventnosti dužnika,

prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara potraživanja jer je ista prekinuta u trenutku kada je prijašnji vjerovnik 1. srpnja 2011. FINA-i podnio zahtjev za izravnu naplatu te je ponovno počela teći najranije od 5. kolovoza 2018., pa od tog dana do 24. ožujka 2022., kada je podnesen novi prijedlog za naplatu, nije istekao naprijed navedeni rok od 5 godina , kod čega sud napominje da ovrhovoditelj nije odustao od ovršnog prijedloga niti radnji koje je poduzeo radi realizacije novčane tražbine utvrđene predmetnom zadužnicom , a njegov ovršni prijedlog nije bio odbačen ili odbijen, niti je zadužnica ukinuta, odnosno poništena.

8. Nadalje, prvostupanjski sud otklanja prigovor tužitelja u vezi roka od 3 mjeseca u kojem je ovrhovoditelj trebao poduzeti radnju protiv ovršenika, jer smatra kako se radi o prigovoru koji nema temelj u odredbama Ovršnog zakona (NN br. 112/12; 25/13; 93/14; 55/16 - odluka US RH; 73/17; 131/20; 114/22 i 6/24 - odluka US RH; dalje: OZ/12) koje se odnose na naplatu predmetnog potraživanja. Također sud zaključuje da ovrhovoditelju nije bio potreban pristanak ovršenika za provođenje postupka izravne naplate jer je tuženik kao ovrhovoditelj postao zakoniti vlasnik potraživanja koje se odnosi na dospjelo, a nepodmireno dugovanje društva Senex d.o.o. u stečaju temeljem Ugovora o cesiji od 12. svibnja 2017. sukladno odredbama čl. 80. -87. ZOO/05.

9. Zaključno, prvostupanjski sud navodi kako je ovjerovljenom privatnom ispravom potraživanje s prethodnog vjerovnika prešlo na novog temeljem spomenutog Ugovora o cesiji, pa je tuženik kao ovrhovoditelj ovlašten na pokretanje postupka izravne naplate u smislu odredbe čl. 32. st. 1. OZ /12, a u konkretnom slučaju ne radi se o promjeni vjerovnika tijekom trajanja ovršnog postupka, već je podnošenjem prijedloga za postupak izravne naplate od 24. ožujka 2022. iniciran novi postupak izravne naplate od strane novog vjerovnika, odnosno ovrhovoditelja, radi čega nije bio potreban pristanak tuženika (ovršenika) na promjenu ovrhovoditelja. Stoga kako nije nastupila zastara potraživanja i kako je tuženik ovlašten isto potraživati i provesti postupak ovrhe prema tužitelju, to sud pljenidbu i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate utvrđuje dopuštenim, a tužbeni zahtjev neosnovanim.

10. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH i 70/19; dalje: ZPP) na koju se tužitelj poziva u žalbi, ali niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10.1. Suprotno žalbi, pobijana presuda se u cijelosti može ispitati, a svoju odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva prvostupanjski je sud obrazložio jasnim, relevantnim i valjanim razlozima.

10.2. Navedeni ZPP se u ovoj pravnoj stvari koja je započela 8. lipnja 2022. , primjenjuje temeljem čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 80/22), uz iznimke iz st. 2. -7. tog članka.

11. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno pogrešne primjene materijalnog prava.

12. U konkretnom slučaju tužitelj traži da se proglasi nedopuštenim pljenidba i prijenos sredstava u postupku izravne naplate iz razloga zbog kojih je upućen u parnicu, time da je u žalbenom stadiju postupka ostalo sporno (samo) da li je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, dakle sporno je da li je ostvaren razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a.

13. Pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da je Zadužnica koja predstavlja temelj (ovršnu ispravu) za izravnu naplatu sastavljena prema odredbama ranije važećeg Ovršnog zakona (NN br. 57/96; 29/99; 42/00 - odluka US RH; 173/03; 194/03 - ispravak; 151/04; 88/05; 121/05 i 67/08; dalje: OZ/96) koji je bio na snazi u trenutku sastavljanja zadužnice. Prema odredbi čl. 183. st. 1. OZ/96 dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banke te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate. Dakle, u trenutku sastavljanja Zadužnice nije bila potrebna potvrda javnog bilježnika odnosno solemnizacija privatne isprave da bi se radilo o valjanoj ovršnoj ispravi.

13.1. U odnosu na naprijed opisanu ispravu (zadužnicu) ustaljena je primjena pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 19. studenoga 2018. koje glasi:

„Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. prema Ovršnom zakonu iz Narodnih novina broj 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz odredbe čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz odredbe čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05).“

14. Prema odredbi čl. 215. st. 1. ZOO/05 zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, osim ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

14.1. Raniji vjerovnik (Impuls Leasing d.o.o.), prije zaključenja Ugovora o cesiji s tuženikom, pravovremeno je pokrenuo postupak izravne naplate po Zadužnici radi naplate svojih potraživanja.

15. Prema odredbi čl. 241. ZOO/05, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, pa je stoga radnjom podnošenja Zadužnice na naplatu od strane ranijeg vjerovnika, koja predstavlja radnju kojom vjerovnik pokušava ostvariti svoju tražbinu, došlo do prekida zastare. Taj postupak nije završio na način da je raniji vjerovnik odustao od radnje koju je poduzeo (čl. 242. st. 1. ZOO/05), niti je vjerovnikov zahtjev bio odbačen ili odbijen (čl. 242. st. 2. ZOO/05), nego je došlo do prestanka izvršavanja izravne naplate po samom Zakonu, što je pravilno utvrdio prvostupanjski sud citirajući odredbe ZPONS-a, pa se ne može smatrati da prekid zastare nije ni nastupio.

15.1. Ovdje se ne radi niti o slučaju iz odredbe čl. 243. ZOO/05, na koju se tužitelj poziva i sada u žalbi, koja se odnosi na situaciju kada je tužba protiv dužnika odbačena zbog nenadležnosti suda ili kojeg drugog uzroka koji se ne tiču biti stvari, jer, prije svega, zahtjev ranijeg vjerovnika nije odbačen, a i da je odbačen ne bi se radilo o uzroku koji se ne tiče biti stvari nego upravo suprotno: uzroku koji je izravno vezan za bit stvari: insolventnost dužnika.

16. U slučaju prekida zastare, a prema odredbi čl. 245. st. 1. ZOO/05, nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Prema st. 3. u vezi sa st. 4. tog članka kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe, a upravo je to uzrok prekida u konkretnom slučaju, zastara počinje teći iznova od dana okončanja tog postupka te se navršava kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta (st. 5.).

16.1. Navedeno znači da je novi petogodišnji zastarni rok za potraživanje osigurano zadužnicom (koje je predmet ovog postupka) počeo teći okončanjem postupka pokrenutog od strane ranijeg vjerovnika zahtjevima za izravnu naplatu od 1. srpnja 2011., a koji su okončani najranije stupanjem na snagu ZPONS-a odnosno 4. kolovoza 2018. Stoga je podnoseći novi zahtjev za izravnu naplatu 24. ožujka 2022. tuženik poduzeo radnju naplate potraživanja preuzetog Ugovorom o cesiji unutar novog petogodišnjeg zastarnog roka, pa je razlog radi kojeg je tužitelj zatražio proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa sredstava u postupku izravne naplate koji je tuženik pokrenuo pred FINA-om na temelju Zadužnice neosnovan jer nije nastupila zastara potraživanja.

17. Navedena činjenična utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a ista nisu dovedena u sumnju niti žalbenim navodima tužitelja.

18. Naime, u konkretnom slučaju riječ je o postupku izravne naplate, a postupak radi izravne naplate pokrenut temeljem zahtjeva tuženika od 24. ožujka 2022. reguliran je odredbama čl. 209. do 213. OZ/12.

18.1. Prema odredbi čl. 209. OZ/12 ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.

18.2. Prema odredbi čl. 210. st. 1. OZ/12 nakon što ovršenik primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ/12 može predložiti sudu donošenje rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Prema st. 2. tog članka na takav prijedlog na odgovarajući način primjenjuju se odredbe OZ/12 o žalbi protiv rješenja o ovrsi.

19. Prema odredbi čl. 52. st. 3. OZ-a ako ovrhovoditelj ospori postojanje razloga zbog kojih je žalba izjavljena (a žalba je bila izjavljena, između ostalih razloga koji se u žalbi više ne spominju, iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a) ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja će bez odgode donijeti rješenje kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od pravomoćnosti toga rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga zbog kojeg je izjavio žalbu.

20. U odnosu na žalbu tužitelja treba odgovoriti da tužitelj u žalbi ističe u cijelosti one prigovore i primjedbe koje je iznosio tijekom postupka, a koje je prvostupanjski sud otklonio uz pravilnu primjenu materijalnog prava, a stajalište o neosnovanosti tužbenog zahtjeva sud je obrazložio jasnim, relevantnim i valjanim razlozima.

21. Stoga, i po shvaćanju ovog suda, u odnosu na istaknuti prigovor zastare u kojem tužitelj ustraje u žalbi pozivajući se na odredbe materijalnog prava koje po njemu valja primijeniti, treba odgovoriti da iz činjeničnog supstrata nedvojbenim proizlazi da u slučaju prekida zastare, a prema odredbi čl. 245. st. 1. ZOO/05 zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a prema st. 3. u vezi sa st. 4. tog članka kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe, a upravo je to uzrok prekida u konkretnom slučaju, zastara počinje teći iznova od dana okončanja tog postupka te se navršava kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.

21.1. Dakle, u konkretnom slučaju, novi petogodišnji zastarni rok za potraživanje osigurano Zadužnicom koja je predmet ovog postupa počeo je teći okončanjem postupka pokrenutog od strane ranijeg vjerovnika zahtjevima za izravnu naplatu od 1. srpnja 2011., a koji su okončani stupanjem na snagu ZPONS-a odnosno 4. kolovoza 2018., pa je podnoseći novi zahtjev za izravnu naplatu 24. ožujka 2022. tuženik poduzeo radnju naplate potraživanja preuzetog Ugovorom o cesiji unutar novog petogodišnjeg zastarnog roka.

22. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja, potvrđena prvostupanjska presuda i odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

23. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 3. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka i odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

U Varaždinu 24. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun