Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-940/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Branku Vrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Privredna Banka Zagreb, Ulica Franje Račkoga 6, Zagreb, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćniku Jakovu Delipetru, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući povodom žalbi tužitelja i tuženika izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 18. svibnja 2026., poslovni broj: P-372/2024 u sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika djelomično se prihvaća, a djelomično odbija, dok se žalba tužitelja odbija te se presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 18. svibnja 2026., poslovni broj: P-372/2024

- potvrđuje pod točkom I izreke

- potvrđuje u deklaratornom dijelu točke II izreke kojim se utvrđuje ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 4.1 i 4.2 Ugovora o kreditu broj 9011579860, koji su stranke zaključile dana 23. lipnja 2006. i ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli

- potvrđuje u kondemnatornom dijelu točke II izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od:

- 97,31 EUR od 22.9.2007.

- 97,29 EUR od 23.10.2007.

- 97,28 EUR od 24.11.2007.

- 194,51 EUR od 15.1.2008.

- 266,87 EUR od 14.3.2008.

- 169,62 EUR od 24.4.2008.

- 169,61 EUR od 30.5.2008.

- 146,95 EUR od 2.8.2008.

- 361,77 EUR od 27.8.2008.

- 169,53 EUR od 29.9.2008.

- 339,00 EUR od 28.11.2008.

- 169,46 EUR od 30.12.2008.

- 178,34 EUR od 28.2.2009.

- 348,96 EUR od 24.3.2009.

- 178,89 EUR od 27.4.2009.

- 178,86 EUR od 27.5.2009.

- 178,83 EUR od 27.6.2009.

- 178,79 EUR od 29.7.2009.

- 178,76 EUR od 28.8.2009.

- 178,73 EUR od 29.9.2009.

- 178,69 EUR od 30.9.2009.

- 178,65 EUR od 31.10.2009.

- 178,61 EUR od 30.11.2009.

- 178,57 EUR od 31.12.2009.

- 169,13 EUR od 31.1.2010.

- 169,09 EUR od 28.2.2010.

- 169,04 EUR od 31.3.2010.

- 168,99 EUR od 30.4.2010.

- 168,95 EUR od 31.5.2010.

- 168,90 EUR od 30.6.2010.

- 168,85 EUR od 31.7.2010.

- 168,80 EUR od 31.8.2010.

- 168,74 EUR od 30.9.2010.

- 168,69 EUR od 31.10.2010.

- 136,18 EUR od 30.11.2010.

- 136,12 EUR od 31.12.2010.

- 136,07 EUR od 31.1.2011.

- 136,01 EUR od 28.2.2011.

- 135,95 EUR od 31.3.2011.

- 135,89 EUR od 30.4.2011.

- 112,85 EUR od 31.5.2011.

- 112,79 EUR od 30.6.2011 .

- 112,74 EUR od 31.7.2011.

- 89,81 EUR od 31.8.2011.

- 89,76 EUR od 30.9.2011.

- 89,70 EUR od 31.10.2011.

- 89,65 EUR od 30.11.2011.

- 89,59 EUR od 31.12.2011.

- 89,53 EUR od 31.1.2012.

- 89,47 EUR od 29.2.2012.

- 89,41 EUR od 2.4.2012.

- 89,35 EUR od 17.5.2012.

- 89,29 EUR od 26.6.2012.

- 178,39 EUR od 29.8.2012.

- 89,11 EUR od 29.9.2012.

- 89,04 EUR od 29.10.2012.

- 156,50 EUR od 10.1.2013.

- 198,98 EUR od 31.1.2013.

- 88,70 EUR od 28.2.2013.

- 88,63 EUR od 31.3.2013.

- 88,56 EUR od 30.4.2013.

- 88,49 EUR od 31.5.2013.

- 88,41 EUR od 5.7.2013.

- 88,34 EUR od 6.8.2013.

- 176,46 EUR od 30.9.2013.

- 264,10 EUR od 14.1.2014.

- 6,80 EUR od 31.1.2014.

- 6,78 EUR od 4.3.2014.

- 6,76 EUR od 31.3.2014.

- 13,48 EUR od 13.6.2014.

- 6,71 EUR od 30.6.2014.

- 6,69 EUR od 28.8.2014.

- 6,68 EUR od 29.9.2014.

- 6,66 EUR od 30.10.2014.

- 6,63 EUR od 29.11.2014.

- 19,8 EUR od 12.2.2015.

- 6,56 EUR od 28.2.2015.

- 6,54 EUR od 31.3.2015.

- 6,52 EUR od 30.4.2015.

- 6,51 EUR od 31.5.2015.

- 6,49 EUR od 30.6.2015.

- 6,47 EUR od 7.8.2015.

- 6,45 EUR od 31.8.2015.

do 30. rujna 2015. i to za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, te od 1. kolovoza 2015. do 30. rujna 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana

- potvrđuje u kondemnatornom dijelu točke II izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od:

- 0,02 EUR od 3.8.2006 .

- 4,61 EUR od 31.8.2006.

- 0,01 EUR od 30.9.2006.

- 5,35 EUR od 2.10.2006.

- 2,09 EUR od 4.12.2006.

- 0,82 EUR od 14.3.2008.

- 47,67 EUR od 31.10.2008

- 1,11 EUR od 28.11.2008

- 45,86 EUR od 30.12.2008.

- 57,96 EUR od 31.1.2009.

- 62,11 EUR od 28.2.2009.

- 40,84 EUR od 24.3.2009.

- 50,06 EUR od 27.4.2009.

- 33,61 EUR od 27.5.2009.

- 22,15 EUR od 27.6.2009.

- 38,01 EUR od 29.7.2009.

- 33,54 EUR od 28.8.2009.

- 34,85 EUR od 29.9.2009.

- 37,27 EUR od 30.9.2009.

- 30,51 EUR od 31.10.2009.

- 42,35 EUR od 30.11.2009.

- 0,05 EUR od 30.12.2009.

- 50,95 EUR od 31.12.2009.

- 64,17 EUR od 31.1.2010.

- 60,60 EUR od 28.2.2010.

- 78,30 EUR od 31.3.2010.

- 74,43 EUR od 30.4.2010.

- 70,00 EUR od 31.5.2010.

- 156,73 EUR od 30.6.2010.

- 124,56 EUR od 31.7.2010.

- 0,12 EUR od 30.8.2010.

- 155,54 EUR od 31.8.2010.

- 145,60 EUR od 30.9.2010.

- 124,57 EUR od 31.10.2010.

- 159,94 EUR od 30.11.2010.

- 208,96 EUR od 31.12.2010.

- 175,17 EUR od 31.1.2011.

- 187,43 EUR od 28.2.2011.

- 170,96 EUR od 31.3.2011.

- 173,44 EUR od 30.4.2011.

- 201,41 EUR od 31.5.2011.

- 33,53 EUR od 29.6.2011.

- 237,75 EUR od 30.6.2011.

- 292,97 EUR od 31.7.2011.

- 260,04 EUR od 31.8.2011.

- 231,20 EUR od 30.9.2011.

- 227,60 EUR od 31.10.2011.

- 225,04 EUR od 30.11.2011.

- 237,71 EUR od 31.12.2011.

- 251,05 EUR od 31.1.2012.

- 252,05 EUR od 29.2.2012.

- 0,33 EUR od 31.3.2012.

- 242,79 EUR od 2.4.2012

- 0,35 EUR od 30.4.2012..

- 249,86 EUR od 17.5.2012.

- 248,61 EUR od 26.6.2012.

- 246,24 EUR od 31.7.2012.

- 245,42 EUR od 29.8.2012.

- 0,01 EUR od 30.8.2012.

- 232,84 EUR od 29.9.2012.

- 245,33 EUR od 29.10.2012.

- 0,09 EUR od 31.10.2012.

- 248,97 EUR od 30.11.2012.

- 245,98 EUR od 10.1.2013.

- 226,33 EUR od 31.1.2013.

- 242,44 EUR od 28.2.2013.

- 243,14 EUR od 30.3.2013.

- 174,48 EUR od 31.3.2013.

- 168,69 EUR od 30.4.2013.

- 153,87 EUR od 31.5.2013.

- 92,46 EUR od 19.6.2013.

- 216,69 EUR od 5.7.2013.

- 217,36 EUR od 6.8.2013.

- 4,98 EUR od 24.9.2013.

- 335,46 EUR od 30.9.2013.

- 142,68 EUR od 30.11.2013.

- 240,49 EUR od 31.12.2013.

- 448,47 EUR od 14.1.2014.

- 141,45 EUR od 15.1.2014.

- 200,36 EUR od 31.1.2014.

- 0,41 EUR od 28.2.2014.

- 206,47 EUR od 4.3.2014.

- 203,58 EUR od 31.3.2014.

- 163,52 EUR od 31.5.2014.

- 43,80 EUR od 13.6.2014.

- 207,23 EUR od 30.6.2014.

- 212,23 EUR od 28.8.2014.

- 212,58 EUR od 29.9.2014.

- 212,77 EUR od 30.10.2014.

- 215,16 EUR od 29.11.2014.

- 24,05 EUR od 31.1.2015.

- 807,46 EUR od 12.2.2015.

- 139,47 EUR od 28.2.2015.

- 76,83 EUR od 12.3.2015.

- 141,76 EUR od 31.3.2015.

- 74,54 EUR od 10.4.2015.

- 167,40 EUR od 30.4.2015.

- 48,90 EUR od 11.5.2015.

- 162,26 EUR od 31.5.2015.

- 54,05 EUR od 12.6.2015.

- 188,31 EUR od 30.6.2015.

- 20,55 EUR od 31.7.2015.

- 223,75 EUR od 7.8.2015.

- 216,31 EUR od 31.8.2015.

do 30. rujna 2015. i to za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, te od 1. kolovoza 2015. do 30. rujna 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana

- preinačuje u dijelu točke II izreke kojim sud utvrđuje da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa i u ovom dijelu odbija zahtjev tužitelja za utvrđenje

- preinačuje u dijelovima točke II izreke kojima se nalažu isplate glavničnih iznosa preplaćenog kredita i odbija zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.155,89 EUR i 14.918,54 EUR.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku od 18. svibnja 2026., poslovni broj: P-372/2024.

II. Žalbe tužitelja se odbija, dok se žalba tuženika djelomično uvažava, a djelomično odbija te se presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 18. svibnja 2026., poslovni broj: P-372/2024 preinačuje pod točkom IV izreke i rješava:

Svaka strana snosi svoje troškove postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I izreke odbijen je glavni tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio od suda da utvrdi da je Ugovor o kreditu broj: 9011579860 zaključen između njega i tuženika ništetan te da kao takav da ne proizvodi pravni učinak, slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti mu iznos od ukupno 930.000,000 kuna sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. Točkom II izreke sud je utvrdio da su ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 4.1 i 4.2 Ugovora o kreditu broj 9011579860, koji su stranke zaključile dana 23. lipnja 2006. te da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa. Sud je utvrdio da je ništetna i odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužitelj nije bio dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio od 23. lipnja 2006., kao i promjenjivom tečaju CHF od 23. lipnja 2006. pa nadalje. Ujedno je pod točkom II izreke tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 10.155,89 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne novčane iznose navedene u toj točki izreke, kao i iznos od 14.918,54 EUR također sa zateznom kamatom na pojedinačne novčane iznose navedene u toj točki izreke. Konačno, točkom IV izreke tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 6.125,00 EUR uz zateznu kamatu od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. U okviru svoje odluke sud je donio i rješenje kojim je dopustio preinaku tužbe.

2. Svojom žalbom presudu prvostupanjskog suda u točkama I i IV izreke pobija tužitelj tvrdeći da presuda ima proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati, da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno i da je na takvo činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Stoga predlaže ovome sudu da presudu preinači na način da usvoji osnovni tužbeni zahtjev u cijelosti i tužitelju dosudi ukupno zatraženi parnični trošak uvećan za trošak sastava žalbe, odnosno podredno da presudu u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

3. Tuženik također pobija presudu, ali i rješenje prvostupanjskog suda iz svih odredbom čl. 353. st. 1. toč.1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. – nastavno: ZPP) predviđenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud preinači pobijanu odluku na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu tužitelja da mu naknadi troškove parničnog postupka, uključujući i troškove žalbe. Podredno, i tuženik predlaže drugostupanjskom sudu ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

6. Polazeći od predmeta spora koji je određen zahtjevom tužitelja za utvrđenje ništetnosti i isplatu novčanih iznosa plaćenih tuženiku temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu, ocjenu o neosnovanosti glavnog i osnovanosti eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio na činjeničnom utvrđenju da je Ugovorom o kreditu tuženik kao kreditor stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos od 194.232,78 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s ugovorenom promjenjivom kamatom u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,65% godišnje (čl. 4. Ugovora o kreditu) i ugovorenim ispunjenjem kreditne obveze uz primjenu valutne klauzule u CHF. Sud je utvrdio i da je 29. prosinca 2015. između stranaka sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15., u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15.), konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR (u daljnjem tekstu: Dodatak Ugovoru o kreditu). Prema daljnjem obrazloženju suda ugovaranje načina promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika i ispunjenje obveze primjenom valutne klauzule u CHF utvrđeno je ništetnim presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. za koje je sud vezan u restitucijskoj parnici, a u konkretnom slučaju sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile predmetom pojedinačnih pregovora nego su unaprijed pripremljene te su tužitelju ostale nerazumljive, pa su iste uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja i kao takve su ništetne. U odnosu na prigovor zastare s obzirom na zauzeti stav prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju zastarni rok za restitucijski zahtjev teče od pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovornih odredaba, time da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti presuda o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi (presuda Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presuda Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018.), a tužba u ovom predmetu je podnesena 7. ožujka 2019., to nije došlo do zastare tražbine jer petogodišnji zastarni rok nije protekao.

7. Iz nalaza vještaka sud utvrđuje da je ukupan iznos koji je više plaćen za vrijeme otplate kredita do dana provođenja konverzije kredita, slijedom promjene kamatne stope iznosi 10.155,89 EUR i tečaja na više u odnosu na početni tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita 14.918,54 EUR.

8. Na temelju iznijetog prvostupanjski sud zaključuje da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 4.1 i 4.2 Ugovora o kreditu broj 9011579860 i da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa , kao što je i ništetna odredba o valutnoj klauzuli, slijedom čega tužitelj nije bio dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio od 23. lipnja 2006., kao i promjenjivom tečaju CHF od 23. lipnja 2006. pa nadalje , pa pozivom na utvrđenja u parnicama iz naprijed citiranih kolektivnih sporova odlučuje o ovoj okolnosti. Obrazlažući nadalje da tužitelj ima pravo na restitucijski zahtjev primjenom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 . - dalje: ZOO) s osnove povrata preplaćenih iznosa kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati, nalaže tuženiku isplatu iznosa od 10.155,89 EUR i iznosa od 14.918,54 EUR zajedno s zateznom kamatom na pojedine specificirane iznose od plaćanje pojedinih obroka do 30. rujna 2015. Za ova potraživanja sud je ocijenio da je tužitelj dokazao da mu nisu vraćeni ni nakon izvršene konverzije sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu temeljem ZID ZPK/15 radi čega je obvezao tuženika isplatiti ih tužitelju sa zateznom kamatom. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio pod točkom IV izreke primjenom čl. 154. st. 1. ZPP uzimajući u obzir da je tužitelj u cijelosti uspio u postupku.

9. Razmatranjem pobijane odluke i stanja prvostupanjskog predmeta iz aspekta žalbama sadržajno isticane bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da ovi žalbeni razlozi nisu osnovani. Naime, suprotno žalbenom stajalištu stranaka pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su jasni i određeni i bez ikakvog proturječja, slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuju stranke, a niti ijedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. Ovdje se ističe i da je rješenje kojim je sud prvog stupnja dopustio preinaku tužbe doneseno je uz pravilnu primjenu čl. 190. st. 3. ZPP-a. Pritom se tuženiku ukazuje da je 1. rujna 2019. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 70/19, dalje: ZID ZPP/19) koji je čl. 39. iza čl.190. st. 1. ZPP dodao novi st. 2. koji dopušta preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka, ako je tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti dok zaključenja prethodnog postupka. U tom smislu je pravilna ocjena suda prvog stupnja da je u situaciji poput ove, kada je do preinaka došlo nakon što je tužitelju dostavljen nalaz i mišljenje vještaka pa je tužba preinačena u skladu s tim nalazom preinaka pravovremena u smislu čl. 190. st. 2. ZPP-a. Stoga je 26. studenog 2021. i na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske prihvaćen (novi) zaključak da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Uvažavajući sve iznijeto ovaj sud nalazi da nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. ZPP -a na koju se u žalbi sadržajno poziva tuženik.

11. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da tuženik nije informirao tužitelja o općem riziku koji je vezan uz valutnu klauzulu u CHF niti o parametrima na temelju kojih ovisi promjena kamatne stope, nadalje je utvrdio i da su ugovorne odredbe iz čl. 4.1 i 4.2 formirane jednostrano od tuženika bile nerazumljive te su protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja, pa je posljedično navedenom pravilan zaključak suda da je postupanje tuženika protivno čl. 81. st. 1. ZZP/03 (Narodne novine 96/03., dalje ZZP/03) i kao takvo ništetno primjenom čl. 87. st. 1. ZZP/03, zbog čega je pravilnom primjenom materijalnog prava utvrđena ništetnosti dijelova čl. 4.1. i 4.2. Ugovora o kreditu i odredaba o valutnoj klauzuli.

U odnosu na žalbu tužitelja

12. Tužitelj u svojoj žalbi ističe da valutna klauzula neminovno jest obuhvaćena pojmom „glavni predmet ugovora“ i predstavlja bitan sastojak ugovora o kreditu uslijed čije ništetnosti daljnja pravna egzistencija ugovora više nije moguća. Ujedno obrazlaže da odredba čl. 1021. ZOO-a navodi da je bitan sastojak ugovora o kreditu cijena korištenja novčanog iznosa, slijedom čega ugovor o kreditu bez kamate kao cijene korištenja novčanog iznosa više ne bi predstavlja naplatni pravni posao, a samim tim ni ugovor o kreditu kako ga definira navedena zakonska odredba, pa bi isti ili bio ništetan jer je sadržajno suprotan odredbi čl. 1021. ZOO-a ili nepostojeći jer bi mu nedostajao jedan od dva bitna sastojka, ali posljedice za obje situacije bi bile jednake, a to je ne postojanje pravnog učinka spornog ugovora o kreditu. Slijedom iznijetog smatra pogrešnim stav prvostupanjskog suda o neosnovanosti zahtjeva za utvrđenjem cijelog Ugovora o kreditu zaključenog među strankama ništetnim. Ujedno osporava odluku o troškovima postupka.

13. Žalbene navode tužitelja u odnosu na odluku prvostupanjskog suda u svezi s njegovim glavnim zahtjevom ovaj sud ocjenjuje neosnovanim. Naime, čl. 87. st. 2. ZZP/03 propisuje da „ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe” te ne daje nikakve kriterije koji moraju biti ispunjeni za nastavak ugovora iz kojeg su uklonjene jedna ili više nepoštenih ugovornih odredbi. Stoga su mjerodavne opće odredbe tada važećeg Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine" broj: 35/05.) o djelomičnoj ništetnosti, koje kao glavno pravilo u čl. 324. također propisuju da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost cijelog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe. Sve odredbe ugovora koje nisu bitni sadržaj ugovora jesu odredbe bez kojih ugovor može nastaviti obvezivati stranke. Ako su nepoštene ugovorne pak odredbe koje su bitni sadržaj ugovora – određuju glavni predmet ugovora, nema pravne mogućnosti da takav ugovor nastavi obvezivati stranke. Prilikom donošenja ocjene o tome definira li nepoštena ugovorna odredba glavni predmet ugovora, sud treba uzeti u obzir narav, opću strukturu i odredbe predmetnog ugovora o kreditu kao i pravni i činjenični kontekst tih odredbi.

14. Imajući na umu navedeno, odredba koja kreditoru omogućuje da pod određenim uvjetima jednostrano izmijeni kamatnu stopu, prema ocjeni ovog suda ne ulazi u glavni predmet ugovora. Naime, odredbe koje kreditoru omogućuju da jednostrano izmijeni kamatnu stopu navedene su u točkama 11. i 13. čl. 82. ZZP/03 koji sadrži netaksativan popis odredaba koje se mogu smatrati nepoštenima. Pored toga, da je riječ o odredbi akcesornog značenja proizlazi i iz okolnosti da se ona, s obzirom na to da prije svega sadrži mehanizam prilagodbe koji kreditoru omogućuje da izmijeni odredbu kojom se određuje kamatna stopa, ne može odvojiti od te odredbe koja određuje kamatnu stopu (4,65%). Odredba kojom se određuje kamatna stopa može biti dio glavnog predmeta ugovora, a odredba kojom se određuje mehanizam promjene te stope, zbog svoje akcesornosti, ne. Naposljetku, uzrok nepoštenosti odredbe o mehanizmu izmjene kamatne stope utvrđen u kolektivnom sporu ne leži u neprimjernosti između visine izmijenjene stope i protučinidbe obavljene za tu izmjenu, već zbog netransparentnosti uvjeta i kriterija koji zajmodavcu omogućuju da izvrši tu izmjenu.

15. U tom smislu, zaključak je ovog suda da „predmet ugovora“ ne obuhvaća odredba ugovora o kreditu sadržana u njegovim člancima 4.1 i 4.2., koje kreditoru omogućuje da pod određenim uvjetima jednostrano izmijeni kamatnu stopu, pa proizlazi da ugovor o kreditu u kojem je ništetna odredba o mehanizmu promjene kamatne stope, može nastaviti obvezivati stranke bez te odredbe. Pritom se mora voditi računa o tome da je uklanjanje nepoštene ugovorene odredbe o mehanizmu promjene kamatne stope uz očuvanje ugovora moguće samo zato što su odredbe o redovnoj kamatnoj stopi i o načinu njene izmjene funkcionalno odvojene odredbe i svaka ima svoj sadržaj i funkciju. Uklanjanjem odredbe koja se odnosi na pridržaj prava na jednostranu izmjenu kamatne stope ugovor može nastaviti obvezivati stranke jer brisanje te odredbe ne utječe na sadržaj ugovorne odredbe kojim je određena tekuća godišnja kamatna stopa od 4,65% godišnje pa ugovor može i dalje obvezivati stranke, s učinkom kao da je redovna kamata stopa ugovorena u trenutku sklapanja ugovora nepromjenjiva za cijelo vrijeme trajanja ugovornog odnosa.

16. Nadalje, prema ocjeni ovoga suda u situaciji kada je, ništetna ugovorna odredba o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF, njezino uklanjanje koje dovodi do toga da se kredit otplaćuje bez rizika promjene tečaja, ne dovodi do pravne nemogućnosti opstanka tog ugovora koji se otplaćuje po tečaju važećem na dan isplate (korištenja) kredita u skladu s valjanom ugovornom odredbom o isplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF.

17. Izneseni stavovi podudaraju se i s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela ovog suda održanoj 21. listopada 2021. koje glasi: „Djelomična ništetnost ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena redovna kamata i to u dijelu kojim je ugovoreno da će se redovna kamata mijenjati prema odluci banke i u dijelu kojim je valuta obveze izražena u CHF ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora sukladno čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. i čl. 105. ZOO/91.„

U odnosu na žalbu tuženika

18. Međutim, utvrđenje prvostupanjskog suda da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa ovaj sud ne nalazi osnovanim kraj činjenice da uopće nije naznačeno koje točno odluke tuženika bi bile nezakonite, u kojim dijelovima i zbog čega bi svaka od njih bila nezakonita , u kojem smjeru niti nisu provođeni dokazi tijekom ovog postupka, a ova činjenica nije utvrđena niti u citiranim odlukama donesenim po kolektivnoj tužbi potrošača.

19. Neosnovano tuženik pobija utvrđenje prvostupanjskog suda da su odredbe Ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni redovne kamate prema odluci tuženika kao i odredbe kojima je ugovorena valuta obveze vraćanja kredita vezana uz švicarski franak ništetne o čemu je prvostupanjski sud odlučio pravilnom primjenom čl. 502.c ZPP i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14 ., 110/15. i 14/19. koji Zakon je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe – dalje u tekstu: ZZP/14) sukladno kojima je prosudio da je vezan za utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene povodom tužbe tužitelja Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv osam banaka pa tako i protiv ovdje tuženika, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

20. Pored toga pravilno prvostupanjski sud utvrđuje i da tuženik na kojem je teret dokaza sukladno čl. 81. st. 4. ZZP/03 nije dokazao postojanje okolnosti koje bi isključile pretpostavke za primjenu direktnog učinka te presude u konkretnom slučaju pa tako ni da je pregovarao sa tužiteljem i da ga je unatoč tome što u Ugovoru o kreditu nisu ugovoreni nikakvi parametri ostvarenjem kojih bi bio ovlašten mijenjati redovnu kamatu, tužitelja obavijestio o tome na drugi način, kao i da bi ga u potpunosti informirao o svim mogućim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF za njegove buduće obveze.

21. Nadalje su neosnovane i žalbene tvrdnje kojima tuženik otklanja zakonsku obvezu definiranja parametara promjenjivosti redovne kamate u ugovorima o kreditu i iznosi razloge za promjenu kamatnih stopa dok je pozivanje tuženika na dopuštenost ugovaranja valutne klauzule sukladno čl. 22. ZOO-a bespredmetno jer odredbe o valuti obveze vraćanja kredita vezanoj za CHF nisu utvrđene ništetnim zbog toga što su protivne prisilnim propisima već stoga, kao što je već rečeno, jer su nepoštene u smislu čl. 81. ZZP/03 budući tuženik prije zaključenja ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na koji način je postupila suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 i to čl. 81., 82. i 90. i zbog čega su te odredbe sukladno čl . 87. tog Zakona ništetne.

22. Isto tako ne mogu se osnovanim prihvatiti ni razlozi tuženika zbog kojih smatra neosnovanim njegov prigovor zastare. Naime, postoji sada već ustaljena sudska praksa da u slučaju kada je ništetnost, kao u ovom sporu, utvrđena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Navedeno je u skladu i s objedinjenim pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom u vidu zaključka na sjednici održanoj 31. siječnja 2022. koje pravno shvaćanje je prihvaćeno je i kroz sudsku praksu ovog suda.

23. Ostalim sadržajem žalbe tuženik osporava materijalnopravno stajalište prvostupanjskog suda da su sklapanjem dodatka Ugovoru o kreditu stranke u skladu s odredbama ZID ZPK/15 uredile svoj pravni odnos samo ubuduće zbog čega je o kondemnatornom tužbenom zahtjevu tužitelja pogrešno odlučeno, kao da stranke nisu sklopile dodatak Ugovoru o kreditu u skladu sa odredbama članka 19.c ZID ZPK.

24. Uzimajući u obzir da ništetnost djeluje ex tunc u smislu čl. 87. st. 1. ZZP/03, kao i da ugovorna odredba koja je ništetna ne proizvodi pravni učinak jer za ništetnu odredbu vrijedi pravilo kao da nikada nije postojala, za ocjenu osnovanosti zahtjeva u konkretnom slučaju potrebno je odgovoriti na pitan je - proizvode li ništetne ugovorne odredbe iz čl. 4.1 i 4.2 te ništetne odredbe o valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu pravni učinak na tužitelja kao potrošača i nakon što je sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu.

25. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava VSRH je dao odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Isto tako, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/2015, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom RH.

26. Nakon što je sklopljen Dodatak Ugovora o kreditu tužitelja ne obvezuje ugovorna odredba o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika iz čl. 4.1 i 4. 2 Ugovora o kreditu niti odredba o ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF s obzirom da su ove ugovorne odredbe izmijenjene na način da je za cjelokupno ugovorno razdoblje ugovorena promjenjiva kamata prema stopi za kredite s valutnom klauzulom u EUR i ispunjenje kreditne obveze s valutnom klauzulom u EUR, pa je time ostvaren prvi od neobvezujućih učinaka ništetnih ugovornih odredaba u smislu čl. 87. st. 1. ZZP/03.

27. Posljedica neobvezujuće prirode ništetne ugovorne odredbe i učinka ex tunc takve odredbe je i pravo na povrat plaćenog na temelju nepoštene ugovorne odredbe. Sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu stranke su izvršile konverziju kredita u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZID ZPK/15, na način da su svi iznosi koji su plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu iskorišteni za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene Dodatkom. Kako je u konkretnom slučaju konverzija nesporno provedena u skladu s odredbama ZID ZPK/15, to znači da su u obračun konverzije uzeti i iznosi koji su plaćeni na ime ništetnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi.

28. U pravnoj situaciji kada su novčani iznosi koje je tužitelj platio tuženiku na ime nepoštenih ugovornih odredaba koje su sadržane u Ugovoru o kreditu, iskorištene za ispunjenje obveze koja se sada temelji na valjanom Dodatku Ugovora o kreditu (koja okolnost proizlazi iz Sporazuma o korištenju pretplate po konverziji vezanom za CHF valutnu klauzulu od 15. prosinca 2015., dalje Sporazum), to je po ocjeni ovoga suda sklapanjem Dodatka postignut restitucijski učinak za tužitelja u vezi nepoštenih ugovornih odredaba iz Ugovora o kreditu, unatoč tome što ZID ZPK/15 ne propisuje (izričito) da se isti vraćaju potrošaču ili da za potrošača imaju restitucijski učinak. Primjenom odredaba o konverziji iz ZID ZPK/15 prilikom izračuna obveze potrošača, banke su bile dužne uzeti u obzir sve uplaćene anuitete i utvrditi visinu obveze prema ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u EUR na isti iznos kredita isplaćenog u kunama i prema kamatnoj stopi koja je jednaka kamatnoj stopi po iznosu, vrsti i razdoblju promjene koju je banka primjenjivala na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Konverzija nije predviđala povrat (restituciju) učinjenih plaćanja potrošaču kroz faktično vraćanje plaćenog s osnova nepoštenih ugovornih odredaba kao oblik restitucije, već se povrat ostvario kroz korištenje uplata za otplatu dospjelih obroka kredita u EUR koji je stupio na mjesto kredita u CHF, a što znači da su sve uplate, pa i s osnova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF iskorištene u interesu potrošača, tj. radi otplate sada kredita u EUR, dok se eventualna preplata koja je prelazila vrijednost svih obveza s osnova kredita u EUR vraćala potrošaču.

29. Međutim, ZID ZPK/15 izrijekom ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan čl. 1111. st. 1. ZOO u vezi s čl. 1115. ZOO kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, što upućuje na zaključak da Dodatak Ugovoru o kreditu nema restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na zatezne kamate na pojedinačne iznose koje je platio na ime nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita. S obzirom da specijalnim propisom nije uređeno područje prava na zatezne kamate po osnovi odredbe čl. 1111. ZOO, tada se primjenjuje opći propis, odnosno čl. 1115. ZOO temeljem kojeg tužitelju pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba pa do dana kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje obveze ugovorene Dodatkom Ugovora o kreditu (30. rujna 2015.). VSRH je u odluci od 21. prosinca 2022. broj Rev-586/2019 na pitanje postavljeno u reviziji u pogledu materijalno pravnih učinaka izvršene konverzije u skladu sa ZID ZPK/15 odgovorio da je obveza kreditora (tuženika) na povrat više plaćenih iznosa (utužene glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz izvornog ugovora o kreditu prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. točka 6. ZID ZPK/15, odnosno zaključivanjem dodatka ugovora o kreditu, međutim, da je ostala i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe čl. 1115. ZOO, ukazujući da je na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi:

"Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“

30. Konačno, VSRH je u presudi i rješenju od 27. svibnja 2026. broj Rev-457/2025-21 koje je doneseno u proširenom vijeću sukladno čl. 390. st. 2. do st. 5. ZPP, odgovorio na pitanje u odnosu na koje je tužitelju dopušteno izjavljivanje revizije rješenjem od 15. listopada 2024. broj Revd-4378/2024-2 na način da odgovor glasi:

"Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji."

31. Stoga i prema ocjeni ovoga suda tužitelj nema pravo na isplatu iznosa od 10.155,89 EUR s osnova glavnice (zbog promijenjenih kamatnih stopa) i iznosa od 14.918,54 EUR (zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli), koji je dosuđen pod točkom II izreke, ali ima pravo na isplatu zatezne kamate na pojedinačne novčane iznose obračunate do 30. rujna 2015. koja je dosuđena također pod točkom II izreke presude.

32. Slijedom svega iznijetog ovaj je sud djelomično odbio i djelomično prihvatio žalbe stranaka te je primjenom čl. 368. st. 2. ZPP potvrdio presudu pod točkom I izreke te u deklaratornom dijelu točke II izreke kojim se utvrđuje ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 4.1 i 4.2 i odredbe o valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu broj 9011579860, kao i u kondemnatornom dijelu točke II izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju zatezne kamate na dosuđene iznose preplate po kreditu zbog ništetnosti ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i to od dospijeća do 30. rujna 2015. Ujedno je sud primjenom čl. 373. točka 3. ZPP preinačio presudu u kondemnatornim dijelovima točke II izreke kojima se potražuju isplate glavničnih iznosa preplaćenog kredita te u deklaratornom dijelu točke II izreke kojim sud utvrđuje da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa i odbio zahtjev za isplatu iznosa od 10.155,89 EUR i 14.918,54 EUR i utvrđenje nezakonitim.

33. S obzirom na djelomično preinačenje prvostupanjske presude ovaj sud je odlučio i o troškovima parničnog postupka primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a.

34. Stranke su djelomično uspjele u sporu na način da je tužitelj uspio sa zahtjevom za utvrđenjem ništetnim dva članka Ugovora o kreditu iz 2006.i sa zahtjevom za naknadu zatezne kamate na pojedine novčane iznose koje je preplatio otplatom kredita po ništetnim ugovornim odredbama, a tuženik s dijelom zahtjeva za isplatu u iznosu od 10.155,89 EUR i 14.918,54 EUR, pa je na temelju čl. 154. st. 4. ZPP valjalo odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Naime, u konkretnom predmetu valjalo je cijeniti i činjenicu da je obeštećenje potrošača nakon zaključenja Dodatka ugovora o kreditu radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na način i u rokovima propisanim Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15.) podložno tumačenju sudova iz razloga što u trenutku podnošenja tužbe 7. ožujka 2019. ne postoji ustaljena i jedinstvena sudska praksa o tom pravnom pitanju. Stoga tužba s restitucijskim zahtjevom za isplatu iz Dodatka ugovoru o kreditu nije bila neosnovana niti lišena svakog izgleda za uspjeh pa bi u konkretnoj situaciji obvezivanjem na plaćanje troškova postupka tužitelju bio nametnut znatan financijski teret koji nije spojiv s pravom na pristup sudu kao sastavnicom ustavnog i konvenci jskog prava na pošteno suđenje.

35. Stoga je u okolnostima ovog predmeta valjalo prihvatiti žalbu tuženika, preinačiti presudu pod točkom IV izreke u dijelu odluke o troškovima postupka i primjenom čl. 380. točka 3. ZPP te temeljem čl. 154. st. 4. ZPP odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove.

36. Razlozi zbog kojih je ovaj sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka vrijedi i za troškove žalbe pa je stoga odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

37. Tužitelj sa svojom žalbom na utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora nije uspio zbog čega je temeljem čl.154.st.1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Varaždinu 24. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun