REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1617/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Ane Cvitković, suca izvjestitelja, i Ivane
Mlinarić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DYNAMAX, s.r.o. (ranije EURO-VAT,
spol. s r.o.o.), Republika Slovačka, Alekšince 231, 951 22, OIB 83591176221, kojeg
zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika SEDLIĆ
d.o.o., Zagreb, Bukovačka cesta 265, OIB 31937776003, kojeg zastupaju
punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-
Gregurić i Hrvoje Mladinić, odvjetnici u Bjelovaru, radi utvrđenja osporene tražbine u
iznosu od 70.355,36 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog
suda u Zagrebu poslovni broj P-787/2023 od 4. ožujka 2024., u sjednici vijeća
održanoj 7. svibnja 2024.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Zagrebu poslovni broj P-787/2023 od 4. ožujka 2024., pod točkama I. i II.
izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.490,90 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odlučeno je: „I. Utvrđuje se osnovanom tužiteljeva
tražbina prema tuženiku u iznosu od 70.355,36 EUR. II. Nalaže se tuženiku naknaditi
tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 6.649,42 EUR u roku od 15 dana.
III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 725,01 EUR, kao
neosnovan.“

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud zaključio da je
osnovana tužiteljeva tražbina u iznosu od 70.355,36 EUR koju je tuženik osporio u
predstečajnom postupku nad tuženikom kao dužnikom koji se vodi pred Trgovačkim
sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem St-3261/21. Tužitelj je upućen u parnicu radi
utvrđivanja osporene tražbine te su utvrđene pozitivne procesne pretpostavke za
vođenje spora. Nadalje, sud je utvrdio da je tužitelj isporučio tuženiku naručenu robu

Poslovni broj: Pž-1617/2024-2 2

koju je tuženik zadržao, nije obavijestio o eventualnim nedostacima isporučene robe
niti je platio cijenu za isporučenu robu. Također, utvrđeno je kako je tuženik knjižio
sva tri računa u poslovnim knjigama i po tim računa koristio pravo na odbitak
pretporeza. Primjenom odredbe čl. 221.b st. 1. Zakona o parničnom postupku
(„Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22 i 114/22; dalje: ZPP),
smatra da utužena tražbina postoji jer tuženik nije dokazao suprotno. Iznos od

69.830,89 EUR se odnosi na cijenu za isporučenu robu, dok se iznos od 524,47 EUR
odnosi na obračunate zakonske zatezne kamate. Primjenom odredaba čl. 376. i 438.
Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,
29/18 i 126/21; dalje: ZOO) prihvaćen je tužbeni zahtjev kao pod točkom I. izreke.
Odluka o troškovima postupka je donesena primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl.

155. ZPP-a.

3. Žalbu je podnio tuženik, pobijajući točke I. i II. izreke presude zbog svih
žalbenih razloga. U žalbenim navodima ustraje u tvrdnji da tužitelj nikada nije
isporučio robu navedenu u naružbenicama, odnosno navodi da je isporučena
pogrešna roba. U bitnom žalbeni navodi se svode na to da je tuženik predložio
saslušanje svjedoka Mire Sabljića i zakonskog zastupnika tuženika, s tim se suglasio
tužitelj, međutim, sud nije izveo taj dokaz i smatra da je time počinjena bitna povreda
postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a. Drugi žalbeni navod je da je osporio OIB tužitelja
iako je prvostupanjski sud naveo da to nije sporno. Pobija odluku o troškovima
postupka te posebno upire u priznati trošak na ime sastava podneska od 13.
studenog 2023., iznoseći da je sud obrazložio kako taj podnesak nije opravdan i
nužan, a potom je isti podnesak priznao tužitelju u punom iznosu od 1.060,00 EUR +
PDV. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti, podredno ukinuti i vratiti na
ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.988,06 EUR.

4. Odgovor na žalbu je dao tužitelj osporavajući sve žalbene navode
ocjenjujući ih nejasnima i promašenim. Traži trošak odgovora na žalbu i sudske
pristojbe u ukupnom iznosu od 1.490,90 EUR.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno
odredbama čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede
odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a, ovaj sud nalazi
da je prvostupanjska presuda pravilna i zakonita. Pri tome, nije počinjena bitna
povreda postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 492.c st. 3. ZPP-a na koju ukazuje
tuženik. Naime sud je razmotrio pisane dokaze te ocijenio da neće izvoditi
personalne dokaze niti saslušavati svjedoke i zakonske zastupnike stranaka i o tome
dao jasne i potpune razloge (točka 16.prvostupanjske odluke). Primjena odredbe čl.

492.c ZPP-a dolazi u obzir ako je sud odlučio prihvatiti dokazni prijedlog da se prilože
pisani i ovjereni iskazi stranaka ili svjedoka što u konkretnom slučaju nije. Također
neosnovano žalitelj navodi da je pogrešno prvostupanjski sud naveo da tuženik nije
osporio OIB tužitelja, u točki 10. obrazloženja. Suprotno tome prvostupanjski sud je
naveo u točki 10. odluke, da tužitelju kao stranoj pravnoj osobi trenutku podnošenja
prijave u predstečajnom postupku nad tuženikom nije bio dodijeljen OIB, i tražbina

Poslovni broj: Pž-1617/2024-2 3

tužitelja je prijavljena bez OIB-a, dok je utvrđen registarski broj tužitelja koji je i
naveden na računima, i društvo EURO-VAT, spol. s r.o.o., koje je prijavilo tražbinu
promijenilo tvrtku u DYNAMAX, s.r.o.

7. Predmet spora zahtjev za utvrđenje osnovanom tužiteljeve tražbine prema
tuženiku u iznosu od 70.355,36 EUR, (iznos glavnice od 69.830,89 EUR i iznos od
524,47 EUR na ime zakonske zatezne kamate obračunate na glavnicu). Tražbina
proizlazi iz pravnog odnosa kupoprodaje, i to po računima broj 9000633128 od 9.
rujna 2021., broj 9000633129 od 9. rujna 2021. i broj 9000634260 od 21. rujna 2021.,
ispostavljenim po osnovi cijene za robu. Tužitelj je robu isporučio tuženiku, dok
tuženik nije dokazao da je platio račune, ili da je eventualno prigovorio isporučenoj
robi u smislu nedostatka i/ili nepravilnosti sastava i/ili kvalitete i/ili količine isporučene
robe, to je pravilno prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 376. i čl. 438. ZOO-a.

8. Nastavno, sud prvoga stupnja je primijenio određenja iz čl. 221.b st. 1.
ZPP-a, prema kojoj odredbi – ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je
tužitelj koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim
ako tuženik ne dokaže protivno. S obzirom na to da je tuženik za utužene račune
iskoristio pravo na odbitak pretporeza, prema zakonskoj presumpciji smatra se da
tražbina tužitelja postoji u osnovi i visini kako je to iskazano u utuženim računima.
Tuženik koji je mogao dokazivati suprotno odnosno da njegova obveza nije postojala
ili da je prestala – to nije učinio.

9. Prema tome, u slučaju kada je osnovanost određene tražbine utvrđena
primjenom određenja iz čl. 221.b ZPP-a – nije dostatno samo navođenje i
predlaganje dokaza o neosnovanosti tražbine sadržane u računima na temelju kojih
je korišteno pravo na odbitak pretporeza, već je potrebno dokazivati da tražbina
uopće nije postojala ili da je prestala. Budući da u predmetnom slučaju tuženik to nije
dokazao, a niti je dokazao osnovanost osporavanja svoje obveze – zaključak je
ovoga suda da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je
ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim i odlučio kao u točki I. izreke pobijane presude.

10. Pored tih činjeničnih utvrđenja i zakonske presumpcije u potpunosti je pravilna prvostupanjska odluka

11. Pravilna je i zakonita odluka o parničnom trošku koja je ispitana kako
kvalitativno tako i kvantitativno, a sve u smislu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i jasno je
obrazložena, s time da tuženik pogrešno navodi da je sud prvo ocijenio kako
tuženiku ne pripada trošak sastava podneska od 13. studenog 2023., da bi potom
priznao tužitelju trošak tog podneska u punom iznosu. To ne proizlazi iz obrazloženja
odluke niti iz zbroja iznosa priznatog parničnog troška. Za pretpostaviti je da je žalitelj
omaškom zamijenio datume podnesaka priznatog i opravdanog troška sastava
podneska od 13. lipnja 2023., i nepriznatog troška sastava podneska od 13.
studenog 2023.

12. Zbog toga je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti
tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanim točkama I. i II.
izreke. Valjalo je odbiti zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak sastava

Poslovni broj: Pž-1617/2024-2 4

odgovora na žalbu jer ta radnja nije bila nužna i potrebna za odlučivanje u žalbenom postupku na temelju odredbe čl. 166. ZPP-a.

Zagreb, 7. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec

Broj zapisa: 9-30866-ccc7e

Kontrolni broj: 0a6ca-91981-b6e3c

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Raoul Dubravec, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.