Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr Ob-34/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Grgić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice LN, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Slavenu Mijoču, odvjetniku u Osijeku, protiv ovršenika VN, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi ovrhe na novčanoj tražbini, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr Ob-27/2024-14 od 29. lipnja 2026., dana 24. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovrhovoditeljice i ukida rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr Ob-27/2024-14 od 29. lipnja 2026., i predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem obustavljena je ovrha određena rješenjem o ovrsi toga suda poslovni broj Ovr-27/2024-2 od 17. srpnja 2024., te su ukinute sve provedene radnje.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnijela ovrhovoditeljica iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na daljnji postupak i nastavak ovrhe, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 5. st. 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/2012, 25/13, 93/14, 55/16 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje: OZ) obustavio ovrhu određenu rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-27/2024-2 od 17. srpnja 2024. i ukinuo sve provedene radnje uz obrazloženje da je Financijska agencija 18. veljače 2026. obavijestila sud da ovrhu nije moguće provesti jer na računu ovršenika nema novčanih sredstava, a da ovrhovoditeljica, kojoj je podneskom od 23. veljače 2026. bio dostavljen podnesak FINE i koji je zaprimila 10. ožujka 2026., nije u roku od dva mjeseca od obavijesti o nemogućnosti provedbe ovrhe podnijela prijedlog u kojem predlaže novo sredstvo ili predmet ovrhe.

5. Ovrhovoditeljica u žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud Potvrdi FINE o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava koju je sudu dostavila od 18. veljače 2026., koja je izdana sukladno čl. 9. st. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine, broj: 68/18, dalje: ZPONS), pogrešno dao učinak koji taj Zakon veže uz potpuno drugu situaciju – prestanak izvršavanja osnove iz čl. 12. ZPONS, jer je u Potvrdi jasno navedeno da na računu ovršenika nema novčanih sredstava i da je osnova Ovr Ob-27/24-9 i dalje navedena u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje, pa nije riječ o pravnoj nemogućnosti provedbe postojećeg sredstva ovrhe, već o trenutnoj nenaplativosti zbog nedostatka sredstava iz istodobno nastavljanje provedbe kroz očevidnik.

6. Iznijeti žalbeni navodi su osnovani.

7. Odredbom iz čl. 5. st. 5. OZ je propisano da će se smatrati da se ovrha ne može provesti ako na računima ovršenika nema novčanih sredstava potrebnih za naplatu tražbine ovrhovoditelja određene pravomoćnim rješenjem o ovrsi na novčanoj tražbini po računu. Ako ovrhovoditelj predloži novo sredstvo ili predmet ovrhe, a ne povuče ovršni prijedlog ili nisu ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi za obustavu ovrhe, pravomoćno rješenje o ovrsi na novčanoj tražbini po računu ostaje upisano u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje.

8. Odredba čl. 12. ZPONS-a propisuje da Agencija prestaje s izvršavanjem osnove za plaćanje protiv ovršenika fizičke osobe tek ako tražbina nije u cijelosti naplaćena u roku od tri godine od primitka osnove u Agenciji i ako po toj osnovi tijekom posljednjih šest mjeseci uzastopno nije bilo nikakvih naplata (st. 1). Dakle, tek tada nastupa zakonom predviđen prestanak daljnjeg izvršavanja osnove, koji može predstavljati stvarnu nemogućnost nastavka ovrhe na novčanim sredstvima.

9. Stavkom 2. istog članka 12. ZPONS dalje je propisano da Agencija neće prestati s izvršavanjem upisane osnove niti nakon proteka tri godine ako se ovrha provodi radi namirenja tražbine zakonskog uzdržavanja d jeteta.

10. U konkretnom slučaju osnova je dostavljena FINI nakon donošenja rješenja o ovrsi Ovr Ob-27/2024-2 od 17. srpnja 2024. (riječ je o osnovi izdanoj zbog kaznenog djela iz čl. 172. KZ/11 povrede dužnosti zakonskog uzdržavanja svoje djece), te je FINA dana 18. veljače 2026. izdala potvrdu u kojoj je obavijestila sud da na računu ovršenika nema novčanih sredstava, a osnova Ovr Ob-27/24-9 i dalje je navedena u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje. Nije stoga nije riječ o pravnoj nemogućnosti provedbe postojećeg sredstva ovrhe, već o trenutnoj nenaplativosti zbog nedostatka sredstava uz istodobno nastavljanje provedbe kroz Očevidnik.

11. Pogrešan je stoga zaključak prvostupanjskog suda da je ovrha u ovoj pravnoj stvari postala nemoguća ili da se iz drugih razloga ne može provesti, te nije bilo mjesta obustavi ovrhe primjenom odredbe čl. 5. st. 4. OZ, jer je takav zaključak protivan cilju i svrsi odredaba OZ koje propisuju postupanje radi prisilne naplate ovrhovoditeljeve tražbine utemeljene na valjanoj ovršnoj ispravi, odnosno ostvarenju naplate njegove valjano utvrđene tražbine.

12. Navedeno potvrđuje odredba čl. 205. st. 1. i 3. OZ kojom je propisano da će FINA, nakon što primi rješenje o ovrsi, naložiti bankama koje vode ovršenikove račune da zaplijene iznos novčanih sredstava s računa ovršenika koje vode do visine tražbine, radi naplate koje je ovrha određena tim rješenjem. Ako po dostavi navedenog naloga FINE na računima ovršenika nema novčanih sredstava (što je slučaj u ovoj pravnoj stvari) u visini potrebnoj za naplatu tražbine u cijelosti, banka će prema nalogu FINE zabraniti raspolaganje novčanim sredstvima po računima i oročenim novčanim sredstvima ovršenika do visine određene u nalogu Agencije, sve do novog naloga FINE.

13. Ne može se dakle smatrati da se predmetna ovrha ne može provesti zbog toga što trenutno na računima ovršenika nema novčanih sredstava potrebnih za naplatu tražbine ovrhovoditelja, jer tražbina i dalje ostaje upisana u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje, uz obvezu FINE propisanu odredbom čl. 205. st. 1. i 3. OZ. Pritom valja naglasiti da je riječ o specifičnoj tražbini ovrhovoditeljice koja se odnosi na zakonsko uzdržavanje, koja se prisilno naplaćuje po posebnom režimu, pa nedostatak novčanih sredstava na u trenutku provedbe ovrhe ne znači da ona postala nemoguća, zbog čega nije bilo uvjeta za njezinu obustavu.

14. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ uvažiti žalbu ovrhovoditelja i ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

15. U nastavku postupka prvostupanjski sud će nastaviti s provođenjem ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika.

16. O troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 24. rujna 2026

Sutkinja:

Ksenija Grgić