Poslovni broj: Usž-2801/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Nada Milić, odvjetnica u Zagrebu, Praška 6/II, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi ocjenjivanja službenika, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4012/2024-12 od 27. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l- 4012/2024-12 od 27. ožujka 2026.
II. Poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II- 119-05/24-01/43, URBROJ: 251-02-01/001-24-2 od 13. lipnja 2024.
III. Poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje, KLASA: UP/I-119- 05/24-01/2411, URBROJ: 251-06-01/01-24-1 od 15. travnja 2024. i predmet se vraća tom tijelu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje KLASA: UP/II-119-05/24-01/43, URBROJ: 251-02-01/001-24-2 od 13. lipnja 2024. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-119-05/24-01/43, URBROJ: 251- 02-01/001-24-2 od 13. lipnja 2024. (dalje: drugostupanjsko rješenje) odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje, KLASA: UP/I-119-05/24- 01/2411, URBROJ: 251-06-01/01-24-1 od 15. travnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje). Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljica je za 2023. godinu, na radnom mjestu voditeljice Odjela za gospodarenje otpadom u Sektoru za ekološku održivost u Gradskom uredu za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje, ocjenjena ocjenom „vrlo dobar“.
3. Protiv uvodno naznačene presude tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Navodi kako se pobijana presuda temelji na selektivnoj i pravno pogrešnoj ocjeni odlučnih okolnosti predmetnog spora, pri čemu da prvostupanjski sud nije dao cjelovitu ocjenu svih izvedenih dokaza niti je pravilno sagledao stvarni činjenični i pravni kontekst osporavane ocjene rada tužiteljice.
3.1. Tužiteljica smatra da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer nije pravilno ocijenio kronologiju i međusobnu povezanost događaja, osobito okolnosti vezane uz predmet REOMA GRUPA d.o.o., postupno profesionalno marginaliziranje tužiteljice, promjenu odnosa nadređenih prema njezinu radu, oduzimanje predmeta i kasniju profesionalnu degradaciju. Također, smatra da je prvostupanjski sud zanemario činjenicu da je tužiteljica gotovo dva desetljeća bila kontinuirano ocjenjivana najvišim ocjenama, bez ijedne stegovne mjere, pisanog upozorenja ili stručnog prigovora na kvalitetu njezina rada, pri čemu je obnašala rukovodeće radno mjesto voditeljice Odjela za gospodarenje otpadom.
3.2. Mišljenja je da je prvostupanjski sud institut slobodne ocjene upravnog tijela pogrešno protumačio kao gotovo neograničenu diskrecijsku ovlast, bez stvarne sudske kontrole objektivnosti, razmjernosti, zakonitosti, stvarnih razloga i motiva na kojima se osporena ocjena temelji, čime je slobodnu ocjenu približio arbitrarnosti i subjektivizmu. S tim u vezi, ukazuje na sudsku praksu Upravnog suda u Zagrebu, odnosno na stav suda izražen u obrazloženju presuda tog suda poslovni broj: Us I-3929/2024-7 od 24. veljače 2025. i Us I-4132/2024-7 od 24. veljače 2025., prema kojem slobodna ocjena pročelnika nije neograničena, a odstupanje od objektivnih pokazatelja rada mora biti konkretno, detaljno i dokazivo obrazloženo.
3.3. Navodi i kako prvostupanjski sud nije proveo niti jedan dokaz koji bi omogućio cjelovito utvrđivanje stvarnog odnosa prema tužiteljici, a posebno ističe da je prvostupanjski sud odbio njezino saslušanje uz obrazloženje da se time „ne bi moglo utvrditi drugačije činjenično stanje“, iako da je upravo ona mogla neposredno iskazivati o kronologiji profesionalnih pritisaka, oduzimanju predmeta, promjeni odnosa nadređenih i okolnostima donošenja osporavane ocjene. S tim u vezi, u prilogu žalbe tužiteljica dostavlja dokumentaciju iz postupka zaštite dostojanstva službenika (Zapisnik o provedbi postupka zaštite dostojanstva službenice ZH, KLASA: 115-01/26-002/5, URBROJ: 251-03-10/001-26-12 od 20. travnja 2026.) koju je naknadno zaprimila, a za koju smatra da dokazuje da je tužiteljica nakon rasporeda ostala bez stvarno dodijeljenih poslova i jasno definiranog profesionalnog sadržaja rada, da se nalazila u profesionalno nepovoljnom položaju te da su postojali elementi neprimjerene komunikacije i profesionalne izolacije, odnosno da potvrđuje upravo one okolnosti na koje je tužiteljica tijekom postupka ukazivala.
3.4. Zaključno, tužiteljica ukazuje i na pogrešnu primjenu materijalnog prava jer je prvostupanjski sud prihvatio primjenu Pravilnika o ocjenjivanju rada službenika i namještenika („Službeni glasnik Grada Zagreba“, 7/24. – dalje: Pravilnik 7/24.), koji je stupio na snagu 9. ožujka 2024., na ocjenjivanje za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2023., iako je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-4978/2025-2 od 23. travnja 2026. izričito utvrdio da takva primjena predstavlja povredu načela zabrane retroaktivnog djelovanja propisa.
3.5. Tužiteljica predlaže se da Visoki upravni sud Republike Hrvatske poništi pobijanu presudu i sam riješi stvar usvajanjem tužbenog zahtjeva, podredno da pobijanu presudu poništi i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz provedbu svih predloženih dokaza i cjelovitu ocjenu okolnosti profesionalne marginalizacije, uskraćivanja radnih zadataka, postupanja u predmetu REOMA GRUPA d.o.o. i postupka zaštite dostojanstva službenika.
4. Iako uredno pozvan, tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba je osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, ovaj Sud nalazi da postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno da je prvostupanjskom presudom povrijeđen zakon na štetu tužitelj ice.
7. Iz osporenog prvostupanjskog rješenja proizlazi da je tužiteljica, zaposlena na radnom mjestu voditeljice Odjela za gospodarenje otpadom u Sektoru za ekološku održivost u Gradskom uredu za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje, za 2023. godinu ocjenjena ocjenom „vrlo dobar“, pozivom na odredbe Pravilnika 7/24., odnosno na kriterije i način ocjenjivanja službenika propisane tim propisom.
8. Uvidom u Pravilnik 7/24. utvrđeno je da je isti donijela Gradska skupština Grada Zagreba na 31. sjednici održanoj 29. veljače 2024., a objavljen je u „Službenom glasniku Grada Zagreba“, 7/24. dana 1. ožujka 2024. Prema odredbi članka 12. Pravilnika 7/24., navedeni propis stupio je na snagu osmog dana od dana objave, dakle 9. ožujka 2024.
9. U obrazloženju osporenog rješenja navedeno je, između ostalog, da je postupak ocjenjivanja proveden tek nakon stupanja na snagu Pravilnika 7/24. pa da se nikako ne može govoriti o retroaktivnoj primjeni. Nadalje, navedeno je da Pravilnik 7/24. ne propisuje način rada i postupanje službenika i namještenika u obavljanju poslova, već da je isto propisano drugim propisima koji su 2023. bili na snazi. Također je navedeno da su odredbe Pravilnika 7/24. identične odredbama Pravilnika o ocjenjivanju rada službenika i namještenika („Službeni glasnik Grada Zagreba“, 2/22. i 3/22.), a koji je propis bio na snazi do 7. ožujka 2024. Prvostupanjski sud se s ovakvim obrazloženjem suglasio, odnosno isto prihvatio.
10. Navedeno stajalište tuženika i prvostupanjskog suda, ovaj Sud, međutim, ne može prihvatiti. Naime, prema ocjeni ovoga Suda, pogrešno tuženik i prvostupanjski sud smatraju da se na postupak ocjenjivanja tužiteljice za 2023. godinu mogao primijeniti Pravilnik 7/24., odnosno kriteriji ocjenjivanja propisani tim propisom. Suprotno stajalištu prvostupanjskog suda i tuženika, to su mogli biti samo oni kriteriji ocjenjivanja s kojima je tužiteljica mogla biti unaprijed upoznata, dakle, oni koji su bili na snazi prije 1. siječnja 2023.
11. Stoga je ovaj Sud ocijenio osnovanim žalbene navode kojima tužiteljica ukazuje da je primjenom Pravilnika 7/24. na ocjenjivanje tužiteljice u 2023. godini došlo do povrede načela zabrane retroaktivnosti propisa, odnosno, da je u konkretnom slučaju pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
12. Zbog načina na koji je riješena ova upravna stvar, Sud nije razmatrao ostale žalbene prigovore.
13. Stoga je, na temelju odredbe članka 135. stavka 2. ZUS-a, trebalo poništiti prvostupanjsku presudu i osporene odluke javnopravnih tijela te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, odnosno presuditi kao u točkama I. do III. izreke.
U Zagrebu 24. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
