REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-2245/2026-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Mariju Vukoviću, odvjetniku u Splitu, Lovretska 27, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, Zagreb, Savska cesta 64, OIB: 91547293790, radi obnove upravnog postupka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Us l-2261/2025-7 od 26. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Us l-2261/2025-7 od 26. veljače 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika KLASA: UP/II-102-05/24-01/153, URBROJ: 344-116/7- 25-19 od 30. srpnja 2025. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-102-05/24-01/153, URBROJ: 344-116/7-25-19 od 30. srpnja 2025. (dalje: osporeno drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja o obnovi postupka Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Split KLASA: UP/I-102-05/20-01/779, URBROJ: 2181-34-103/11-24-18 od 5. rujna 2024., kao neosnovana. Navedeno rješenje doneseno je u izvršenju pravomoćne presude Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Us I-2970/2024-7 od 23. svibnja 2025.

3. Protiv uvodno naznačene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U bitnom, smatra da je pobijana presuda u suprotnosti s odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), a da su njezina utvrđenja suprotna stanju spisa. Tužitelj smatra da osporeno rješenje nije u skladu s presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI- 2970/2024 od 23. svibnja 2025., u čijem izvršenju je isto doneseno, a u kojoj je navedeno da je ključno pitanje je li prvostupanjsko tijelo u trenutku rješavanja tužiteljevog zahtjeva imalo ili trebalo imati saznanje o podatku da je tužitelj od 17. lipnja 2021. ima registriran sezonski obrt te da se na okolnost koja je tijelu bila poznata ili mu je trebala biti poznata tijelo ne može naknadno pozivati kao na novi dokaz. Nastavno tužitelj ističe da je tuženik trebao dokazati da nije znao za činjenice na koje se poziva u obnovi postupka, ali da on to nije dokazao. Ističe da Obrtni registar predstavlja javno dostupnu evidenciju u koju svatko može izvršiti uvid bez posebnih ograničenja, pa da je tuženik imao mogućnost, ali i dužnost, provjeriti relevantne podatke upisane u obrtni registar, pri čemu da nije relevantno niti prihvatljivo pozivanje javnopravnog tijela na to da je vjerovalo izjavi stranke, pa da nije provjeravalo istinitost navoda iz izjave. Tužitelj ustraje na stajalištu da je do predmetne situacije došlo zbog propusta javnopravnog tijela, u vezi s čime ukazuje na stajalištima Europskog suda za ljudska prava u predmetima Gashi protiv Hrvatske i Čakarević protiv Hrvatske prema kojima rizik svake greške što ju napravi državno tijelo snosi država, a propusti se ne smiju ispravljati na štetu pojedinca. Predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske poništi pobijanu presudu i sam riješi stvar na način da poništi osporeno rješenje, podredno da poništi prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje, uz naknadu tužitelju troškova žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.

4. Tuženik u iscrpnom odgovoru na žalbu osporava u cijelosti žalbene navode tužitelja. Ističe da je u ponovljenom žalbenom postupku, postupajući po presudi Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2970/2024-7 od 23. svibnja 2025., jasno i detaljno naveo način i trenutak saznanja za činjenicu da je tužitelj imao registrirani obrt . Naglašava da je, sukladno članku 47. ZUP-a, na stranci teret iznošenja točnih, potpunih i istinitih činjenica na kojima temelji svoj zahtjev, a da upravno tijelo nije dužno po službenoj dužnosti provjeravati svaku pojedinu izjavu stranke kada iz službenih evidencija i dostupnih podataka kojima raspolaže ne proizlaze okolnosti koje bi ukazivale na neistinitost iznesenih navoda. Suprotno shvaćanje, prema kojem bi upravno tijelo moralo provoditi sveobuhvatne i neograničene provjere svih izjava stranke bez postojanja konkretnih indicija, bilo bi protivno načelima učinkovitosti i ekonomičnosti upravnog postupka. Navodi da je u konkretnom slučaju, upravo iznošenje neistinitih ili nepotpunih podataka od strane stranke , dovelo do pogrešnog utvrđenja činjeničnog stanja, odnosno do dovođenja tijela u zabludu, što također predstavlja zakonski razlog za obnovu postupka, a što je tuženik u obrazloženju drugostupanjskog rješenja od 30. srpnja 2025. i naveo. Smatra da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za obnovu postupka sukladno članku 123. stavku 1. točki 1. ZUP-a, budući da naknadno utvrđena odlučna činjenica koja je postojala u vrijeme ranijeg postupka, tada nije bila poznata upravnom tijelu. Dodaje i da u konkretnom predmetu nije došlo ni do kakvog propusta javnopravnog tijela kako to tužitelj ukazuje u žalbi. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24 i 39/26. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija, odnosno isti nisu od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari.

7. Prvenstveno, treba reći da je prvostupanjski sud detaljno i iscrpno odgovorio na sve prigovore tužitelja koje on sad ponavlja i u žalbi te dao razložno obrazloženje koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, obrazloženje pobijane presude sastavljeno je sukladno odredbi članka 119. stavak 5. ZUS-a.

8. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da se tužitelj 26. listopada 2022. prijavio Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Područnoj službi Split te istoga dana podnio zahtjev za ostvarivanje prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti te je rješenjem prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-102-05/20-01/779, URBROJ: 2181-34-103/3-22-06 od 24. studenoga 2022. tužitelju utvrđeno pravo na novčanu naknadu u trajanju od 120 dana, počevši od 24. listopada 2022. do zaključno 20. veljače 2023., ukoliko prije isteka roka ne nastupi neki od zakonom utvrđenih razloga za obustavu isplate ili prestanak prava na novčanu naknadu. Tužitelj je u svom zahtjevu izjavio da nema registriran obrt, slobodno zanimanje ili djelatnost poljoprivrede i šumarstva.

9. Rješenjem KLASA: UP/I-102/05/20-01/779, URBROJ: 2181-34-103/11-24-18 od 5. rujna 2024. pokrenuta je po službenoj dužnosti obnova postupka okončanog rješenjem od 24. studenog 2022. te je isto poništeno i zamijenjeno predmetnim rješenjem na način da se utvrđuje da tužitelj nema pravo na novčanu naknadu u trajanju od 120 dana počevši od 24. listopada 2022. do zaključno 23. veljače 2023, s obrazloženjem da je iz novih činjenica i novih dokaza utvrđeno da se tužitelj po prestanku radnog odnosa tj. od 24. listopada 2022. nije mogao smatrati nezaposlenom osobom budući da ima registriran obrt pa su se stekli uvjeti za pokretanje obnove postupka po službenoj dužnosti. Stoga je odlučeno kao u izreci tog rješenja.

10. Prema članku 123. stavku 1. točki 1. ZUP-a, obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci , ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljen u prijašnjem postupku.

11. I prema ocjeni ovog Suda, u obrazloženju osporenog drugostupanjskog rješenja navedeni su dostatni razlozi za donošenje rješenja o obnovi postupka, konkretno, da je prvostupanjsko tijelo za činjenicu da je tužitelj u vrijeme podnošenja zahtjeva imao registriran obrt (zbog čega nije bilo osnove da mu se prizna status nezaposlene osobe i prava koja iz tog statusa proizlaze), saznalo 18. lipnja 2024. u postupku razmjene podataka s Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje i uvidom u Obrtni registar te da do tada nije imalo razloga sumnjati u sadržaj prijavnice koju je tužitelj ispunio (neistinitim podacima) i podnio prvostupanjskom tijelu 26. listopada 2022.

12. Pri tome, neosnovano ukazuje tužitelj da je tuženik prije donošenja rješenja kojim mu je priznato pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, trebao provjeravati istinitost navoda tužitelja te da propuštanje takve provjere ne može ići na štetu stranke. Naime, nesporno je da je tužitelj namjerno i svjesno iskazao neistinite podatke kako bi ostvario pravo koje mu ne pripada te da nisu postojale nikakve indicije koje bi ukazivale na potrebu daljnjeg istraživanja suprotnog. Ovdje se dodaje i okolnost da je na obrascu Zahtjeva za novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti jasno navedeno da davanje neistinitih podataka uzrokuje gubitak statusa nezaposlene osobe i nemogućnosti ulaska u evidenciju nezaposlenih osoba na rok od 6 mjeseci. Navedeno je propisano odredbama članka 17. stavak 1. točka 25. odnosno člankom 19. stavak 4. Zakona o tržištu rada („Narodne novine“, 118/18., 32/20. i 18/22. – dalje: ZTR).

13. Također, neosnovano ukazuje tužitelj da je prvostupanjska presuda donesena suprotno odredbama ZUP-a, budući da upravni sudovi u upravnim sporovima odlučuju na temelju ZUS-a.

14. Dakle, na temelju svih činjenica i okolnosti utvrđenih tijekom postupka koji je prethodio donošenju osporenog drugostupanjskog rješenja, i ovaj Sud smatra da je bilo zakonske osnove za donošenje prvostupanjskog rješenja.

15. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje i mjerodavno materijalno pravo, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da osporenim drugostupanjskim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je pravilno odbijen i njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.

16. Budući da tužitelj nije s uspjehom osporio zakonitost pobijane presude i rješenja, trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci (točka I. izreke presude).

17. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to u smislu odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova sastava iste (točka II. izreke presude).

U Zagrebu 24. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan