Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ob-61/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Irena Kršul, odvjetnica u Vukovaru, protiv tuženika-protutužitelja ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vesna Šnur, odvjetnica u Vinkovcima, uz sudjelovanje maloljetne djece EŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa posebna skrbnica PŽ, dipl. iur., iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Osijek, radi razvoda braka, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv dijela presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P Ob-227/2025-21 od 9. srpnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P Ob-227/2025-21 od 9. srpnja 2026. u stavcima IV. i VI. izreke i u tom dijelu predmet vraća istome sudu na ponovni postupak.

II. Odbacuje se kao nedopuštena žalba tuženika-protutužitelja ŽŽ protiv stavka V. izreke presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P Ob-227/2025-21 od 9. srpnja 2026.

III. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom poslovni broj P Ob-227/2025-21 od 9. srpnja 2026. (očitom greškom u pisanju navedeno je "7. srpnja 2026.") suđeno je:

„I. Razvodi se brak zaključen dana 19. kolovoza 2000. godine između tužiteljice MŽ, rođ. M, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1983. i tuženika BŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1976., koji brak je upisan u maticu vjenčanih za područje [adresa] za godinu 2000. pod rednim brojem 35.

II. Djeca stranaka mld. EŽ, rođen **.**.2008., OIB: [osobni identifikacijski broj] i UŽ, rođen **.**.2010., OIB: [osobni identifikacijski broj], povjeravaju se na čuvanje i odgoj ocu ŽŽ te će živjeti sa ocem na adresi u [adresa], a ostale sadržaje roditeljske skrbi prema mlt. djeci ostvarivati će roditelji zajednički, sporazumno i ravnopravno.

III. Način održavanja osobnih odnosa majke sa mldb. djecom određuje se po dogovoru roditelja i djece s obzirom na činjenicu da još uvijek žive u istom kućanstvu.

IV. Utvrđuje se da će tužiteljica MŽ OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženik ŽŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] snositi sve što je potrebno za uzdržavanje mlt. djece RŽ, rođenog **.**.2008., OIB: [osobni identifikacijski broj], i mlt. ĐŽ, rođen **.**.2010., OIB [osobni identifikacijski broj], dok djeca borave s njima, a veće troškove kao što su npr. izleti, ekskurzije, eventualni troškovi vezani za zdravlje djeteta, školu i izvanškolske aktivnosti roditelji će snositi na jednake dijelove.

V. Odbijaju se tužbeni zahtjevi maloljetnog djeteta EŽ da mu tuženik doprinosi za uzdržavanje sa zatraženim iznosom od 500,00 eura mjesečno počevši od podnošenja tužbe pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti (toč. IV. tužbenog zahtjeva) kao i tužbeni zahtjev maloljetnog djeteta CŽ da mu tuženik doprinosi za uzdržavanje sa zatraženim iznosom od 500,00 eura mjesečno počevši od tužbe, pa sve dok budu postojali zakonski uvjeti (toč. V. tužbenog zahtjeva) kao neosnovani.

VI. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.“

2. Protiv navedene presude u stavcima IV., V. i VI. izreke žali se tuženik-protutužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" , broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda u žalbom pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Žalba tuženika-protutužitelja u odnosu na stavak V. izreke pobijane presude je nedopuštena, a u odnosu na stavke IV. i VI. izreke je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev za razvod braka stranaka, odluka s kojim od roditelja će mlt. zajednička djeca stranaka stanovati nakon razvoda braka, o ostvarivanju osobnih odnosa s drugim roditeljem i uzdržavanju mlt. djece.

U odnosu na stavak II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja

5. Iz sadržaja žalbe tuženika-protutužitelja proizlazi da se žali protiv odluke prvostupanjskog suda pod stavkom V. izreke.

6. Navedenim stavkom prvostupanjski sud je odbio zahtjev za uzdržavanje mlt. djece EŽ i CŽ kojim od žalitelja zahtijevaju plaćanje uzdržavanja u iznosu od 500,00 eura za svakoga od njih. Prema tome, pobijanom odlukom u stavku V. izreke žalitelju nije nametnuta nikakva obveza, niti je njome odlučeno na njegovu štetu, već je u tom dijelu zahtjev usmjeren protiv njega odbijen.

7. Prema odredbi čl. 358. st. 3. ZPP žalba je nedopuštena ako, između ostalog, osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe. Prema odredbi čl. 367. ZPP nedopuštenu žalbu odbacit će drugostupanjski sud rješenjem, ako to nije učinio prvostupanjski sud.

8. Stranka koja je uspjela u parnici, odnosno protiv koje je zahtjev odbijen nema pravnog interesa za podnošenje žalbe, pa je zbog toga žalba tuženika-protutužitelja u konkretnom slučaju nedopuštena u odnosu na odluku pod stavkom V. izreke pobijane presude, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 367. u vezi s čl. 358. st. 3. ZPP žalbu tuženika-protutužitelja u odnosu na stavak V. izreke valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

U odnosu na stavak I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja

9. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod stavkom IV. izreke utvrđeno je da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi, s obzirom da zbog njezina sadržaja nije moguće utvrditi što je prvostupanjski sud uopće odlučio o obvezi uzdržavanja mlt. djece.

10. Naime, u postupku razvoda braka sud je, sukladno odredbi čl. 413. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19 i 47/20,49/23, 156/23 – dalje: ObZ), dužan odlučiti o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, kao i o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem te o uzdržavanju djeteta.

11. U ovom slučaju prvostupanjski sud je razveo brak stranaka i odlučio da će zajednička mlt. djeca stranaka EŽ i UŽ živjeti s ocem (pravilno bi bilo da će stanovati s ocem). Međutim, prvostupanjski sud nije odredio obvezu jednog od roditelja na uzdržavanje mlt. djece, već je samo utvrdio da će roditelji snositi sve što je potrebno za uzdržavanje djece dok djeca borave s njima.

12. Odredbom čl. 309. ObZ propisano je da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu, a odredbom čl. 310. st. 1. ObZ propisano je da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, a stavkom 2. je popisano da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednako vrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

13. U situaciji kada je presudom odlučeno da će djeca živjeti (pravilno stanovati) s jednim roditeljem, konkretno ocem, sud je bio dužan odlučiti o uzdržavanju djece na način da iz donesene odluke bude jasno tko je obveznik uzdržavanja mlt. djece (onaj roditelj s kojim djeca ne stanuju), sadržaj njegove obveze (plaćanje u novčanom obliku) i njezin opseg (visina mjesečnog iznosa uzdržavanja). Pobijana odluka takvu obvezu ne sadrži. Naprotiv, njezin sadržaj upućuje na to da svaki roditelj snosi troškove djece samo za vrijeme njihova boravka kod njega, čime se pitanje uzdržavanja ne uređuje kao konkretna obveza uzdržavanja u novčanom iznosu u skladu s naprijed citiranim odredbama zakona, što je osobito problematično u odnosu na ostali sadržaj izreke presude kojom je odlučeno da će djeca stanovati s ocem.

14. Slijedom navedenog, pobijani stavak IV. izreke ne daje jasan odgovor na pitanje o kojem je sud, sukadno čl. 413. ObZ bio dužan odlučiti. Izreka je zbog toga nerazumljiva, a njezin sadržaj ne omogućuje utvrđenje što je njome konkretno odlučeno o obvezi uzdržavanja djece. Stoga je ostvarena naprijed navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, zbog čega je pobijanu presudu sukladno čl. 369. st. 1. ZPP valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ispraviti ukazani nedostatak te će o obvezi uzdržavanja djece donijeti jasnu, određenu i ovršivu odluku, pri čemu će imati u vidu odredbe Obiteljskog zakona koje propisuju opća i posebna pravila o određivanju uzdržavanja djece (odredbe čl. 306. do 317. ObZ).

16. Budući da je ukinuta presuda u pobijanom dijelu, trebalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku (čl. 164. st. 4. ZPP).

17. Odluka iz stavka III. ovoga rješenja donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

18. U preostalom nepobijanom dijelu (stavci I., II. i III. izreke), prvostupanjska odluka nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 24. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina