Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ob-60/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Petra Smodlaka, odvjetnica u Zagrebu, protiv 1. tuženice CE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tuženice ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi 1. tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-599/2025-19 od 30. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba 1. tuženice CE i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-599/2025-19 od 30. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Utvrđuje se postojanje izvanbračne zajednice između tužitelja ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i sada pokojne NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1929. i umrle **.**.2022., koja je trajala od 1997. pa do smrti pok. NE, **.**.2022.

II. Nalaže se I. tuženoj CE, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.125,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žali se 1. tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP). Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, podredno preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu troškova postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi svim žalbenim razlozima kao neosnovanima, predlaže žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba 1. tuženice je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je postojala izvanbračna zajednica između njega i pok. NE koja je trajala od 1997. do smrti NE **.**.2022.

6. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje 1. tuženica jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama zbog čega se može ispitati, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP na koju ukazuje 1. tuženica, jer je sud prema svojem uvjerenju te na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio koje činjenice će uzeti kao dokazane.

8. Prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene valjano je utvrdio činjenično stanje.

9. Tako je utvrdio:

- da je rješenjem poslovni broj R1 Ob-1155/23 od 19. lipnja 2023. u pravnoj stvari predlagatelja ŠE protiv Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, radi utvrđenja izvanbračne zajednice, utvrđeno da je predlagatelj s pokojnom NE živio u izvanbračnoj zajednici od 1997. do njezine smrti 25. studenoga 2022.,

- da je oporučiteljica NE javnom oporukom sastavljenom pod brojem OU- 291/15 od 29. prosinca 2015. kod javnog bilježnika Sandre Pandža svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu, kao i pravni položaj u izvanparničnom postupku radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju od 28. travnja 2005. u cijelosti ostavila ŠE te je u oporuci navela da joj on kroz cijelo razdoblje od 1997. pa nadalje, pruža i izvršava svu potrebnu skrb, njegu i uzdržavanje i s kojim živi u dugogodišnjoj faktičnoj i ekonomskoj zajednici života s učinkom izvanbračne zajednice, uz napomenu da isti u razdoblju od posljednjih šest mjeseci prije sastava oporuke, kada je ozlijedila kuk, izvršava cjelokupnu njegu skrb i brigu kroz 24 sata,

- da je u ostavinskom predmetu iza pokojne NE doneseno rješenje O- 9807/22 od 27. veljače 2025., kojim je prekinut ostavinski postupak te je nasljednik ŠE upućen u parnicu, između ostalog, protiv nasljednica CE i ČE radi utvrđenja da je ostaviteljica s njim bila u izvanbračnoj zajednici,

- da iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da je nasljednica SE u ostavinskom postupku priznala postojanje izvanbračne zajednice između tužitelja i pokojne PE, zbog čega protiv nje parnica po ovoj osnovi nije pokrenuta, dok ostale nasljednice nisu navele da priznaju izvanbračnu zajednicu,

- da je uvidom u izvadak iz matice rođenih za pokojnu NE utvrđeno da je bila u braku s ME, koji je brak razveden presudom Okružnog suda Slavonska Požega P-268/60 od 7. rujna 1960., a potom u braku s GE, koji je brak razveden presudom Okružnog suda u Zagrebu P2-1042/71 od 20. rujna 1971.,

- da je uvidom u izvadak iz matice rođenih za tužitelja, utvrđeno da je tužitelj bio u braku s LE koji je razveden presudom Okružnog suda u Osijeku od 30. siječnja 1971., te je dalje bio u braku sa FE koji je razveden presudom Općinskog suda u Osijeku od 16. listopada 1974.,

- da iz uvjerenja o prebivalištu proizlazi da tužitelj od 2003. pa nadalje ima prebivalište na adresi [adresa], na kojoj je adresi pokojna NE imala prebivalište od 1977.,

- da iz iskaza tužitelja i svjedoka EE i HE proizlazi da su tužitelj i pokojna NE zajedno živjeli posljednjih 25 godina prije njezine smrti u stanu pokojne u zajednici koju su svjedoci EE i HE opisali u svemu nalik bračnoj, u kojoj su zajedno odlazi u šetnje, na putovanje u Slavoniju, družili se s prijateljima, zajedno obavljali kućanske poslove, pri čemu je veći dio preuzeo tužitelj tako pošteđujući pokojnu, zajednički plaćali račune,

- da je u toj zajednici tužitelj vodio brigu o pokojnoj NE posebno posljednjih pet godina njezina života kada je bila slijepa i nepokretna i to na način da je nabavljao potrebne namirnice, pripremao obroke, čistio, brinuo o njezinom stanju, mijenjao joj pelene i obavljao sve potrebno,

- da kćeri ostaviteljice svjedokinja SE i 1. tuženica nisu bile u prisnim odnosima s majkom,

- da je njihov zadnji kontakt s majkom bio u prosincu 2015. godine, nakon čega iako su iznosile tvrdnje o neadekvatnom postupanju tužitelja prema njihovoj majci i njezinom zavisnom položaju u odnosu na tužitelja, nisu nastojale ostvariti kontakt s majkom,

- da one nisu imale potpuni uvid u suživot svoje majke s tužiteljem, zbog čega prednost u iskazima daje tužitelju i svjedocima HE i EE koji su često, gotovo svakodnevno bili prisutni uz tužitelja i pokojnu.

10. Temeljem navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da je životna zajednica tužitelja i NE trajala od 1997. pa do smrti NE **.**.2022., u kojem vremenu nitko od njih nije bio u drugom braku te da u emocionalnom, voljnom i ekonomskom smislu ispunjava preduvjete za izjednačavanje s bračnom zajednicom, slijedom čega odlučuje kao u izreci pobijane presude primjenom odredaba čl. 3. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13 i 05/15 – dalje: ObZ/03), čl. 11. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 – dalje: ObZ) i čl. 8. st. 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03. 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje: ZN).

11. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. U vrijeme započinjanja veze tužitelja i pokojne NE, na snazi je bio Zakon o braku i porodičnim odnosima (''Narodne novine", broj 11/78, 45/89, 51/89 - pročišćeni tekst i 59/90 – dalje: ZBPO) te je bio na snazi do 30. lipnja 1999., a koji je u čl. 7. propisivao da vanbračna zajednica žene i muškarca stvara obvezu međusobnog uzdržavanja i druga imovinska prava i obveze pod uvjetima određenim tim zakonom.

13. Nakon toga stupio je na snagu Obiteljski zakon (''Narodne novine" broj 162/98) koji je odredbom čl. 3. propisao da se odredbe tog Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca, dok po čl. 262., izvanbračna zajednica žene i muškarca koja je trajala dulje vrijeme stvara imovinske učinke na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe tog Zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova.

14. Prema čl. 3. Obiteljskog zakona (''Narodne novine'', broj 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07) odredbe tog Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju se na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koji ne žive u drugoj izvanbračnoj zajednici, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.

15. Konačno prema čl. 11. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 – dalje: ObZ) odredbe ovoga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju se na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.

16. S obzirom da se utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice traži radi ostvarivanja prava iz ostavinskog postupka iza pokojne NE, valja poći i od odredbe čl. 8. st. 2. Zakona o nasljeđivanju, koja propisuje da na temelju zakona ostavitelja nasljeđuje i njegov izvanbračni drug koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim. Izvanbračnom zajednicom u smislu toga Zakona smatra se životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme, a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka.

17. Izvanbračna zajednica predstavlja stvarnu životnu zajednicu žene i muškarca koja po svojem sadržaju i načinu ostvarivanja odgovara bračnoj zajednici, a njezino se postojanje utvrđuje prema ukupnosti konkretnih životnih okolnosti, imajući pritom u vidu trajnost zajedničkog života, međusobnu povezanost i upućenost partnera jednog na drugoga, uzajamnu pomoć, brigu i potporu te zajedničko ostvarivanje svakodnevnog života.

18. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da su navedena obilježja ostvarena između tužitelja i pokojne NE, jer iz iskaza saslušanih svjedoka EE i HE koji imaju neposredna saznanja o njihovom načinu života proizlazi da su tužitelj i pokojna NE dugi niz godina živjeli zajedno, međusobno si pomagali, zajedno putovali, družili se s prijateljima te se uzajamno brinuli jedno o drugome, osobito tužitelj o pokojnoj NE u vrijeme njezine dugotrajne bolesti.

19. Pri ocjeni postojanja izvanbračne zajednice osobito je značajna okolnost da je između tužitelja i NE, prema utvrđenjima prvostupanjskog suda, njihova zajednica, trajala neprekidno od 1997., pa sve do smrti ABC. godine. Riječ je, dakle, o zajednici koja je trajala 25 godina, što predstavlja razdoblje koje svojim trajanjem, kontinuitetom i sadržajem nedvojbeno nadilazi povremeni ili prolazni odnos. Kada se tako dugotrajno i neprekinuto zajedničko življenje cijeni zajedno s utvrđenim okolnostima međusobnog pomaganja i brige, kao i s činjenicom da je NE tužitelja u oporuci označila kao osobu s kojim živi u izvanbračnoj zajednici, tada ukupnost utvrđenih činjenica pruža dostatnu osnovu za zaključak da su tužitelj i NE ostvarivali stvarnu, trajnu i stabilnu zajednicu sa svim bitnim sadržajima izvanbračne zajednice, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

20. Činjenica da je žaliteljica kao kći NE imala drugačiju predodžbu o odnosu tužitelja i njezine majke ne može imati prednost pred neposrednim saznanjima osoba (svjedoci HE i EE) koje su njihov zajednički život učestalo opažale.

21. Žaliteljica u žalbi osporava vjerodostojnost iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja navodeći da su u pojedinim dijelovima neprecizni, kontradiktorni, nelogični i nesigurni, no prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve iskaze i za svoju ocjenu dao valjane i logične razloge.

22. U odnosu na žalbene navode kojima se dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza svjedoka HE zbog toga što nije znao navesti prezime pokojne NE, odnosno kućni broj na kojem je živjela, premda je iskazao da je često dolazio u njezin stan, valja odgovoriti da sama činjenica da svjedok nije znao pojedine osobne podatke ne znači da nije imao neposredna saznanja o odnosu pokojne i tužitelja, osobito kada je svoj iskaz temeljio na onom što je tijekom svojih dolazaka neposredno opažao. Vjerodostojnost svjedoka ne može se ocjenjivati izdvojeno, isključivo prema pojedinom podatku kojeg se nije mogao sjetiti, već u cjelini i u povezanosti s ostalim dokazima, što je prvostupanjski sud i učinio.

23. Jednako tako, neosnovano žaliteljica značaj pridaje okolnosti što je tužitelj izjavio da je on plaćao račune za zajedničko kućanstvo, smatrajući da bi, u slučaju postojanja izvanbračne zajednice, troškove morali podmirivati zajednički. Način na koji partneri unutar zajednice uređuju financije stvar je njihova međusobnog dogovora. U konkretnom slučaju tužitelj i nije iskazao da je pritom trošio isključivo svoj novac nego da je sve on plaćao, što u okolnostima kada je pokojna NE niz godina bila nepokretna treba tumačiti kao fizičku radnju učinjenu u svrhu podmirivanja troškova kućanstva.

24. Nadalje, žaliteljica ističe da je tužitelj ostaviteljici navodno zabranio komunikaciju s njezinim kćerima i promijenio bravu na njezinu domu, te da je pokojnu učinio zavisnom o sebi. Navedene okolnosti nisu potkrijepljene dostatnim i uvjerljivim dokazima. U tom smislu prvostupanjski sud pravilno zaključuje da 1. tuženica i njezina sestra u takvim okolnostima tijekom niza godina nisu nastojale ostvariti kontakt s majkom.

25. Konačno, i prema ocjeni ovoga suda za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice nije presudno je li netko imao formalno prijavljeno prebivalište ili boravište na istoj adresi, nego je nužno utvrditi da li je doista postojala zajednica života, a što je u konkretnom slučaju utvrđeno i to čak od 1997. Sve i da su izvanbračni partneri živjeli na različitim adresama, to ne bilo od odlučnog značenja za ispunjavanje preduvjeta za postojanje izvanbračne zajednice, što je izraženo i u stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci br. Rev-1121/07 od 22. studenoga 2007. Upravo prema ispravnom utvrđenju suda prvog stupnja pokojna NE i tužitelj zajedno su živjeli u njenoj nekretnini u [adresa], 25 godina, pa okolnost da tužitelj odmah po useljenju 1997. godine nije prijavio prebivalište na toj adresi, nego je to učinio kasnije, nije od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari.

26. Ostali žalbeni navodi 1. tuženice nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).

27. Odluka o troškovima pravilno je utemeljena na čl. 154. st. 1. i čl. 161. st. 4. ZPP. Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici, u kojoj mu je 1. tuženica osporavala tužbu i tužbeni zahtjev i time svojim procesnim radnjama prouzročila vođenje postupka. Drugotuženica je tužbeni zahtjev priznala te svojim posebnim parničnim radnjama nije prouzročila daljnje troškove. Stoga je sukladno čl. 164. st. 4. ZPP za troškove koje je svojim posebnim parničnim radnjama prouzročila 1. tuženica, 2. tuženica ne odgovara. Slijedom navedenog, pravilno je 1. tuženica obvezana naknaditi tužitelju potrebne troškove postupka koji se sastoje od troška zastupanja tužitelja po punomoćnici odvjetnici, a troškovi su pravilno odmjereni u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 i 107/25).

28. Dakle, prvostupanjski sud je u pobijanoj odluci pravilno utvrdio odlučne činjenice te je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvatio. Stoga je valjalo odbiti žalbu 1. tuženice kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi presudu suda prvog stupnja.

U Velikoj Gorici 24. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina