Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž Ovr-255/2026-9

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u pravnoj stvari ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367, Radnička cesta 41, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik ZZ, punomoćnik po zaposlenju, protiv ovršenika ĆZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Nikolina Mršić, odvjetnica u Karlovcu, P. R. Vitezovića 8/1, radi proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgode ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ovr-99/2024-4 od 26. veljače 2024., 24. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ovr-99/2024-4 od 26. veljače 2024. pod točkom I. i III. izreke.

II. Uvažava se žalba ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o., preinačuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ovr-99/2024-4 od 26. veljače 2024. pod točkom II. izreke i rješava:

Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika ĆZ od 6. veljače 2024. za odgodu isplate plaće/mirovine do pravomoćnog okončanja parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja pod točkom I. izreke proglašena je nedopuštenim pljenidba i prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika, temeljem zahtjeva za naplatu novčanih potraživanja ovrhovoditelja, koja se vodi na temelju izjave o suglasnosti zapljene primanja broj OV-1607/2005 od 16. veljače 2005. U točki II. izreke odgođena je ovrha po službenoj dužnosti, do pravomoćnog okončanja ovog postupka radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika, temeljem zahtjeva za naplatu novčanih potraživanja ovrhovoditelja, koja se vodi na temelju izjave o suglasnosti zapljene primanja broj OV-1607/2005 od 16. veljače 2005. U točki III. izreke naloženo je ovrhovoditelju isplatiti ovršeniku trošak ovog postupka u iznosu od 188,23 eura.

2. Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog bitnih povreda odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo jer je ovršenik u ovoj pravnoj stvari izvorni vjerovnik, a ne novi ovršenik, uslijed čega nije ovlašten podnijeti prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ni prijedlog za odgodu ovrhe, već da je sud na temelju čl. 202. st. 12. Ovršnog zakona navedene prijedloge ovršenika trebao odbaciti kao nedopuštene. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3. U povodu žalbe ovrhovoditelja ovaj sud drugog stupnja je rješenjem poslovni broj Gž Ovr-102/2024-2 od 16. travnja 2024. pod točkom I. i II. izreke uvažio žalbu ovrhovoditelja, preinačio rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ovr- 99/2024-4 od 26. veljače 2024. i odbacio kao nedopušten prijedlog ovršenika od 6. veljače 2024. za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa plaće/mirovine temeljem Izjave o suglasnosti za zapljenu i prijedlog od 6. veljače 2024. za odgodu isplate plaće/mirovine do pravomoćnog okončanja parničnog postupka te je odbijen kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu troška postupka. U točki III. izreke odbijen je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka.

4. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-176/2025-2 od 20. siječnja 2026. prihvaćena je revizija ovršenika te je ukinuto rješenje ovog suda drugog stupnja poslovni broj Gž Ovr-102/2024-2 od 16. travnja 2024. u točki I. i II. izreke te je predmet u tom dijelu vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4.1. U prethodno navedenom rješenju navedeno je sljedeće:

"11. Na temelju navedenih odredbi OZ drugostupanjski sud je zaključio da ovršenik na temelju odredbe čl. 202. st. 12. OZ, obzirom da nije novi ovršenik, nije ovlašten tražiti donošenje rješenja kojim se traži proglašenje nedopuštenim postupka pljenidbe i prijenosa plaće, odnosno odgode isplate plaće. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda radi se o previše formalističkom tumačenju prava ovršenika koji je dao izjavu o suglasnosti zapljene primanja sukladno odredbi čl. 202. st. 1. OZ. Naime, na takav način bi izvorni ovršenici bili onemogućeni u zaštiti svojih prava na temelju prijedloga za ovrhu i zapljenu novčanih sredstava samo zato jer bi se takvi prijedlozi temeljili na izjavi o suglasnosti zapljene plaće ili mirovine. Po pravnom shvaćanju ovoga suda radilo bi se o diskriminaciji izvornih ovršenika u odnosu na nove ovršenike i došlo bi do povrede prava na pristup sudu u smislu čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).

12. Stoga odgovor na pitanje zbog kojeg je dopušteno izjavljivanje revizije ovršeniku glasi:

"Odredbu čl. 202. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24) treba tumačiti ekstenzivno u smislu da izvornom ovršeniku – potpisniku izjave ipak treba omogućiti pravo na podnošenje prijedloga radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.""

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Ispitujući pobijano rješenje, u smislu žalbenih navoda i po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - dalje u tekstu: OZ), ovaj sud ne nalazi da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti.

6.1. Također, nije počinjenja ni bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka rješenja je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima rješenja te rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

7. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je predmetni postupak u kojem je doneseno pobijano rješenje pokrenut podnošenjem prijedloga ovršenika 6. veljače 2024. Nadalje, iz isprava koje je ovršenik priložio uz prijedlog proizlazi da je B2 Kapital d.o.o., kao vjerovnik novčane tražbine, 12. siječnja 2024. podnio Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, kao isplatitelju mirovine ovršenika ĆZ, zahtjev za postupanje po Izjavi o suglasnosti zapljene primanja od 16. veljače 2005., ovjerene od strane javne bilježnice Željke Horvat 17. veljače 2005. pod brojem OV- 1607/2005. Dakle, u konkretnom slučaju riječ je o naplati tražbine u postupku koji se provodi izvan suda, u skladu s odredbom čl. 202. OZ-a.

8. Odredbom čl. 202. st. 12. OZ-a, propisano je da su prvobitni ovrhovoditelj, odnosno novi ovršenik, ovlašteni pred nadležnim sudom tražiti donošenje rješenja kojim se nalaže poslodavcu da odgodi isplatu plaće, odnosno rješenja kojim će se nastavak pljenidbe i prijenosa plaće proglasiti nedopuštenim, u kojem slučaju se na odgovarajući način primjenjuje odredba čl. 210. OZ-a, a koje odredbe se primjenjuju i prilikom provedbe ovrhe na drugim stalnim novčanim primanjima ovršenika (čl. 203. OZ-a).

9. Suprotno žalbenom navodu ovrhovoditelja, iako je čl. 202. st. 12. OZ-a propisano da pravo na pravnu zaštitu pripada prvobitnom ovrhovoditelju, odnosno novom vjerovniku, sukladno izraženom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Rev-176/2025-2 od 20. siječnja 2026., odredbu čl. 202. st. 12. OZ-a treba tumačiti ekstenzivno, na način da i izvornom ovršeniku – potpisniku izjave, treba omogućiti pravo na podnošenje prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedloga za odgodu ovrhe, jer bi suprotno tumačenje predstavljalo diskriminaciju izvornih ovršenika u odnosu na nove ovršenike, čime bi došlo do povrede prava na pristup sudu u smislu čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17).

10. Međutim, treba ukazati da je prvostupanjski sud, odlučujući o žalbi ovršenika iz razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, pogrešno postupio kada je samostalno meritorno odlučio o osnovanosti prigovora zastare.

10.1. Naime, prema čl. 52. st. 1. OZ-a, ako je žalba izjavljena zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja je dužan žalbu dostaviti ovrhovoditelju radi očitovanja. Ako ovrhovoditelj ospori postojanje razloga zbog kojeg je žalba izjavljena ili se ne očituje u roku od osam dana, sud će, sukladno čl. 52. st. 3. OZ-a, ovršenika uputiti da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Iznimka je propisana stavkom 4. istog članka, prema kojem sud neće uputiti ovršenika na parnicu ako je osnovanost žalbe dokazana javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

10.2. U konkretnom slučaju ovrhovoditelj nije priznao postojanje razloga zastare, dok iz stanja spisa ne proizlazi da bi ovršenik osnovanost žalbe u tom dijelu dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti je riječ o činjenicama koje bi bile općepoznate ili koje bi se mogle utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama. Stoga nisu bile ispunjene pretpostavke iz čl. 52. st. 4. OZ-a za neposredno odlučivanje o osnovanosti žalbe zbog zastare, već je prvostupanjski sud, sukladno čl. 52. st. 3. OZ-a, ovršenika trebao uputiti na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

10.3. Opisani propust prvostupanjskog suda predstavljao bi bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 52. OZ-a, međutim, drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na tu bitnu povredu odredaba postupka, a ovrhovoditelj u žalbi nije istaknuo navedenu povredu.

11. Stoga, kako ovrhovoditelj nije osporio utvrđeno činjenično stanje, u dijelu koji se odnosi na tijek i nastup zastare, trebalo je sukladno čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje u točki I. izreke, kako je i odlučeno pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

12. Međutim, donoseći odluku pod točkom II. izreke sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo.

13. Prvostupanjski je sud odgodio ovrhu do pravomoćnog okončanja ovog postupka radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika, s obrazloženjem da je donesena odluka kojom je proglašena nedopuštenom predmetna ovrha, a da ovršenik nije zaključkom upućen na pokretanje parnice, zbog čega je uvažavajući interese ovršenika kao potrošača i ovrhovoditelja, trebalo odgoditi provedbu predmetne ovrhe do pravomoćnog okončanja ovog ovršnog postupka.

14. Takav stav prvostupanjskog suda suprotan je odredbi čl. 65. st. 1. OZ-a, u vezi s čl. 210. i s čl. 202. st. 12. OZ-a.

15. Sukladno odredbi čl. 210. st. 1. OZ-a, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. toga Zakona, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Nadalje, sukladno s odredbom čl. 210. st. 2. OZ-a na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe.

15.1. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a, propisano je da sud može, na prijedlog ovršenika, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, uz ispunjenje jedne od zakonskih pretpostavki navedenih u odredbama čl. 65. st. 1. toč. 1. do 11. OZ-a, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu.

16. Iz stanja spisa proizlazi da je ovršenik izjavio žalbu iz čl. 52. OZ-a, slijedom čega je pravilno sud prvog stupnja zaključio da je da je ispunjena pretpostavka iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

17. Međutim, ovršenik nije ispunio pretpostavku iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a, odnosno nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Naime, u prijedlogu za odgodu ovrhe ovršenik samo paušalno navodi da bi mu provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva šteta, ne iznoseći razloge o tome kakvu bi konkretnu štetu trpio provedbom ovrhe ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Bez navođenja u čemu bi se ta šteta sastojala i zašto bi ista bila nenadoknadiva, kao i konkretnog opsega te štete ne može se zaključiti da bi eventualno nastala šteta bila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva. Također, u konkretnom slučaju ovrhovoditelj je pokrenuo izvansudsku ovrhu temeljem čl. 210. OZ-a slijedom čega je neosnovano pozivanje ovršenika na presudu suda Europske unije broj C-407/18 od 26. lipnja 2019., s obzirom na to da su predmet zapljene novčana sredstva ovršenika, a ne njegov dom.

18. Stoga, kako ovršenik nije učinio vjerojatnim nastanak nenadoknadive štete, odnosno teško nadoknadive štete, to je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, trebalo uvažiti žalbu ovrhovoditelja, preinačiti prvostupanjsko rješenje pod točkom II. izreke, kako je odlučeno pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

19. Iako je ovim rješenjem preinačena odluka prvostupanjskog suda u glavnoj stvari, nije bilo osnove za preinačenje odluke o troškovima postupka, budući da je prvostupanjski sud pravilno priznao trošak sastava jednog podneska, kojim su obuhvaćeni prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog za odgodu ovrhe. Kako ovrhovoditelj žalbom nije konkretno osporio odluku o troškovima postupka, a ovaj sud, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti niti su utvrđene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, na koje pazi po službenoj dužnosti, žalbu ovrhovoditelja u tom dijelu trebalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja u točki III. izreke, kako je odlučeno u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Velikoj Gorici 24. rujna 2026.

Sudac

Nikola Ramušćak