Poslovni broj: Gž-1232/2022-2

1

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice M. J. iz S.. F. i J., OIB: … i drugotužiteljice M. M. iz R., OIB: …, koje zastupa punomoćnica E. P., odvjetnica u B., protiv prvotuženika M. Š. iz J., OIB:…, drugotuženika J. Š. iz J., OIB: …, trećetuženika A. Š. iz J., OIB: …, četvrtotuženice N. K. iz J., OIB: … i petotuženice A. Š. iz G. kbr 1, OIB: …, koje zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u O. D. Zekanović, B. i partneri d.o.o., Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi prvotužiteljice i drugotužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj P-1186/2015 od 22. prosinca 2015., u sjednici održanoj 7. svibnja 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba prvotužiteljice M. J. i drugotužiteljice M. M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj P-1186/2015 od 22. prosinca 2015. u toč. I izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljica koji glasi:

 

"Utvrđuje se da ostavinu ostaviteljice pok. P. Š. (OIB …), kćeri J., rođ. Š., rođenje 14. 06. 1924.g.,  a preminule 02. 09. 2012.g., iza koje se vodi ostavinski postupak  pred Općinskim sudom u Benkovcu pod posl.br. O-439/2012, UPP/OS-244/2012, čini dio č.zem. 438/29 k.o. J. u površini od 6028 m2, prikazan na slici izmjere stalnog sudskog vještaka I. B., dipl.ing.geod. od 22. svibnja 2015.g., točkama A,B,C,D,G,H,I,F,E,A, koja skica je sastavni dio ove presude."

 

i u toč. II izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

»I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljica koji glasi:

 

''Utvrđuje se da ostavinu ostaviteljice pok. P. Š. (OIB …), kćeri J., rođ. Š., rođenje 14. 06. 1924.g.,  a preminule 02. 09. 2012.g., iza koje se vodi ostavinski postupak  pred Općinskim sudom u Benkovcu pod posl.br. O-439/2012, UPP/OS-244/2012, čini dio č.zem. 438/29 k.o. J. u površini od 6028 m2, prikazan na slici izmjere stalnog sudskog vještaka I. B., dipl.ing.geod. od 22. svibnja 2015.g., točkama A,B,C,D,G,H,I,F,E,A, koja skica je sastavni dio ove presude.

 

Utvrđuje se prema tuženicima M. Š., J. Š. i A. Š. da su tužiteljice M. J. (OIB …) i M. M. (OIB …) suvlasnice svaka za po 1/7 dijela č.zem. 438/29 k.o. J. u površini od 6028 m2, prikazan na slici izmjere stalnog sudskog vještaka I. B., dipl.ing.geod. od 22. svibnja 2015.g., točkama A,B,C,D,G,H,I,F,E,A, koja skica je sastavni dio ove presude, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužiteljice ishode uknjižbu prava suvlasništva svaka za po 1/7 dijela na predmetnoj nekretnini u svoje ime, pologom ove presude u zbirku položenih isprava, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

 

Dužni su tuženici naknaditi tužiteljicama prouzročeni parnični trošak.''

II Nalaže se tužiteljicama naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 9.457,25 Kn, u roku od 15 dana.«

2. Protiv citirane presude žalbu se izjavile prvotužiteljica i drugotužiteljica (dalje: tužiteljice) zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističu da tuženici ni u svom odgovoru na tužbu, a niti na pripremnom ročištu, ne navode da bi predmetnu nekretninu stekli darovanjem, već tu činjenicu prvi put iznose na ročištu na kojem su saslušane stranke. Tako u odgovoru na tužbu paušalno navode kako su u nesmetanom vlasničkom posjedu utužene nekretnine ne navodeći na temelju čega, niti to čine na pripremnom ročištu, iako su od strane suda upozoreni kako su dužni dopuniti i pojasniti svoje navode na okolnost da je predmetna nekretnina njihovo isključivo vlasništvo. Prvostupanjski sud iz oprečnih i nedosljednih iskaza tuženika utvrđuje kako je njihova majka 1997. usmeno darovala ovu nekretninu svojim sinovima, pri čemu je u najvećem dijelu prihvaćen iskaz četvrtotuženice N. K., koji je proturječan, jer navodi kako joj majka nikada nije rekla da nekretninu daruje sinovima i kako s majkom o tome nikada nije razgovarala, da bi potom rekla da joj je majka dok je bila u domu znala reći da su braća dobila P. ogradu". Sudu je uvjerljiv i iskaz petotuženice A. Š. koja navodi da joj je majka rekla da su sve sestre pristale na to da braća upišu ovu nekretninu na sebe, iako N. K. navodi da o tome s majkom nikada nije razgovarala. Ni ovoj tuženici majka nikad nije izričito rekla da je ovu nekretninu darovala sinovima, pa i ona zaključuje da bi to bilo tako samo iz razloga što su njezina braća koristila tu nekretninu uz znanje majke.

2.1. Sud se poziva na usmeno darovanje iako Zakon o obveznim odnosima za darovanje nekretnina propisuje isključivo pisani oblik. Nije obrazloženo zašto bi majka stranaka ovu nekretninu navodno darovala usmenim ugovorom, kada je ostale nekretnine kojima je za života raspolagala darovala u pisanom obliku, ovjerivši pri tome svoj potpis na ugovorima. Prihvaćen je neuvjerljiv odgovor tuženika kako je bio "običaj" da se darovanje vrši usmeno ili da je predmetna nekretnina bila evidentirana kao općenarodna imovina pa zato nisu radili ugovor, a ista je imala naziv P. o. ili "Ograda u G." pa su stranke, da je nekretnina doista darovana, istu mogli označiti po njezinom nazivu. Tuženici ne daju ni odgovor zašto u sudskom postupku radi utvrđenja prava vlasništva, kao i u postupku pred katastrom, nijednom riječju ne navode da su predmetnu nekretninu stekli darovanjem od majke, već ističu kako su je, kao jedini nasljednici, naslijedili iza oca Š.. Tu činjenicu ne navode ni u ostavinskom postupku pokrenutom iza njihove majke, a niti svom odvjetniku kad su ga angažirali za zastupanje i davali podatke za sastav odgovora na tužbu najavljujući mogućnost mirnog rješenja spora. Prvotuženik, drugotuženik i trećetuženik su sudski prepisali ovu nekretninu na sebe zatajivši činjenicu da je jedina nasljednica iza njihova oca Š. bila majka P. koja je htjela da nekretnina pripadne svoj njezinoj djeci. Zato pokušavaju konstruirati priču da im je majka nekretninu darovala, koja je neuvjerljiva, pa svako od njih mijenja iskaz pravdajući se da se zbunio, da se prevario, da se ne razumije u pravna pitanja ili jednostavno šuti ne dajući nikakav odgovor na konkretno pitanje, kao što je to učinio prvotuženik. Činjenično stanje je pogrešno utvrđeno, a time je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Predlažu preinaku pobijane presude usvajanjem tužbenog zahtjeva ili podredno, da se ista ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tuženici su osporili žalbene navode ističući da u situaciji kada tužiteljice tvrde da bi predmetna nekretnina bila ostavina njihovog prednika, a ista je upisana kao vlasništvo drugih osoba, na tužiteljicama je teret dokaza svojih tvrdnji. Predmetnu nekretninu majka stranaka darovala je tuženicima pod 1) do 3) i stranke su s time bile upoznate. Četvrtotuženica i petotuženica potvrđuju kako sve do majčine smrti nije bilo sporno da je predmetna nekretnina pripala tuženicima pod 1) do 3) te da su svi o tome razgovarali više puta za života majke. Svjedoci su iskazivali o tome da su isključivo ti tuženici uživali tu nekretninu još za majčina života, njome gospodarili i da je sve to bilo uz znanje majke stranaka. Jedino oni su trošili financijska sredstva za rješavanje imovinskopravnih odnosa, pa su tako sami platiti geodeta za identifikaciju nekretnine, financirali sudske postupke i postupak obnove zemljišnih knjiga za k.o. J. te su samo oni i obilježili ovu nekretninu. Predlažu odbiti žalbu tužiteljima i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana. 

5. Prije svega, valja istaći da je ovaj sud presudom broj Gž-185/16-2 od 13. srpnja 2018. preinačio presudu Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, broj P-1186/15 od 22. prosinca 2015 u toč. I izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da ostavinu ostaviteljice pok. P. Š. čini dio č.zem. 438/29 k.o. J. u površni od 6028 m2 i u toč. II izreke i sudio tako da je prihvatio tužbeni zahtjev u tom dijelu i naložio prvotuženiku, drugotuženiku i trećetuženiku da tužiteljicama nadoknade parnični trošak, dok je rješenjem ukinuo istu prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje prema tuženicima da su tužiteljice suvlasnice svaka za po 1/7 dijela č.zem. 438/29 k.o. J. te su tuženici dužni trpjeti da ishode uknjižbu prava suvlasništva na svoje ime, pologom presude u zbirku položenih isprava te je tužba tužiteljica s tim dijelom tužbenog zahtjeva pravomoćno odbačena.

 

6. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem broj Rev 253/2019-2 od 21. rujna 2022. prihvatio reviziju tuženika i ukinuo presudu ovog suda broj Gž-185/16-2 od 13. srpnja 2018. i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje u kojem postupku će ovaj sud povodom žalbe tužiteljica ponovno ispitati pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude uvažavajući navode iz ukidnog rješenja o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka.

7. Dakle, predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljica za utvrđenje da ostavinu ostaviteljice pok. P. Š. iza koje se vodi ostavinski postupak pod br. O-439/12, UPP/OS-244/12, čini dio čest. zem. 438/29 k.o. J. u površini od 6028 m2, prikazan na slici izmjere stalnog sudskog vještaka I. B., dipl.ing.geod. od 22. svibnja 2015., točkama A,B,C,D,G,H,I,F,E,A, koja skica je sastavni dio presude.

8. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu u granicama razloga iznesenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku-"Narodne novine", broj 148/11.- pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupka ("Narodne novine", broj 70/19.; dalje ZID ZPP) na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, ovaj sud nalazi da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene.

 

9. Na temelju činjeničnih utvrđenja:

 

- da se radi o nekretnini u cijelosti ograđenoj suhozidom, koja do pristupne ceste ima dva ulaza, jedan sa južne, a jedan sa zapadne strane, da je podijeljena na tri dijela, međusobno odvojena žičanom ogradom, od kojih je, po navodima tuženika, prvi dio, nalazeći do juga, na kojem se nalazi 35 stabala maslina,  u posjedu i korištenju A. Š., središnji dio, na kojem se nalazi 40 stabala maslina,  u posjedu i korištenju J. Š., a treći dio, u naravi neobrađeno zemljište, obrađeno niskim raslinjem, u posjedu M. Š.,

 

- da je iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. Š. Š. razvidno kako je njegovom nasljednicom na temelju zakona i ustupanja ostalih sunasljednika (stranaka ovog postupka), u cijelosti proglašena supruga P. Š., s tim da se pod toč. I kojom je utvrđen sastav ostavine, uz druge nekretnine koje su označene katastarskom oznakom, ne navodi i katastarska oznaka predmetne nekretnine, no jedna se nekretnina navodi opisno, kao ograda zv.''Ograda u G.",

 

- da iz zapisnika nadležnog ureda za katastar od 6. kolovoza 1997. sastavljenog u prisutnosti stranke M. Š., proizlazi da je izvršena identifikacija č. zem. 438/29 površine 60663 m2,  u lokalitetu ''Gravorište'' u M. te je utvrđeno kako su u posjedu iste M., J. i A. Š. svi p. Š., kao i da je M. Š. izjavio kako je zemljište u posjedu njegovih predaka preko sto godina, a on i braća su jedini nasljednici pok. Š. Š.,

 

- da je iz rješenja ureda za katastar od 12. kolovoza 1997. vidljivo kako je izvršen prijenos posjeda dijela č. zem. 438/29 površine 6063 m2, do tad upisanog kao Općenarodna imovina, na ime M. Š., A. Š. i J. Š., svakog za po 1/3 dijela,

 

- da iz obrazloženja presude na temelju priznanja posl.br. P-22/03 Općinskog suda u Obrovcu proizlazi kako su tuženici ad.1. do ad.3. utvrđeni suvlasnicima č.zem. 438/29 k.o. J. svaki za po 2021/651040488 dijela, a iz rješenja posl.br. Pol-140/12 Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Benkovcu, Stalne službe u Obrovcu kako je dopušten polog te presude radi stjecanja prava vlasništva na ime M. Š., J. Š. i A. Š., svakog za ranije navedeni suvlasnički udio,

 

- da je svjedok Ć. N., saslušan tijekom očevida, iskazao kako misli da je utuženu nekretninu, po onom kako ju je opisala njegova majka, njegov otac prodao Š. Š., no iskazao je i kako na toj nekretnini nikad prije nije bio,

 

- da iz iskaza svjedokinje M. N. proizlazi kako je njezin suprug P. N., 1963. ili 1964. prodao svom ujaku Š. Š. ogradu zv. ''G.'', koja se nalazi u istočnom dijelu J., za koju nema saznanja koje je površine,

 

- da je svjedok M. M., šogor tuženika A. Š., iskazao kako mu je poznato da A. i braća utuženu nekretninu koriste nakon Domovinskog rata, ali ne zna od kada, da su je podijelili između sebe i svatko koristi svoj dio, no ne zna kako su je stekli. Nadalje, kako je pomagao A. prije šest do sedam godina pri sadnji maslina, te im nitko nije prigovarao zbog sadnje, kao i da nema saznanja da su se A. i braća s kim sporili oko ove nekretnine. Iz iskaza proizlazi i kako se ograda zove ''P. ograda'' po P. N. od kojeg ju je kupio otac stranaka, no ne zna kad je to bilo jer je bio dijete,

 

- da je svjedok Š. Š., srodnik stranaka, u bitnom iskazao kako je s te nekretnine vozio drva tuženiku M. Š., još za života majke stranaka, te kako zna da dio posjeduje i koristi M., a za drugo ne zna. Iskazao i kako je od samog M. čuo da mu je istu dala majka jer je on jedini od djece živio s njom dok je još bila pokretna no nema saznanja jesu li i M. braća nekretninu dobila od majke. Još je kazao kako je M. majka znala od kud dovozi drva, da nije prigovarala tomu, kao i da njemu nitko ništa u vezi toga nije govorio niti zna da je itko tomu prigovarao, te da ne zna kako ju je M. majka stekla,

 

- da je svjedok A. Z., daljnji rođak stranaka, iskazao da na utuženoj nekretnini bio jednom, 2002. ili 2003., kada ga je J. Š. zvao da iskopa rupe za sadnju maslina, što je obavio u jednom danu, a majka stranaka tada je bila živa. Cijela ograda bila je u kršu i kamenita, a on je za J. rupe kopao samo na središnjem dijelu iste, koji tada nije bio omeđen, no sada kad prolazi vidi da je omeđen kolcima. Iskazao je i kako dio sjeverno od J. koristi M., koji dio je obrastao šikarom i danas, a dio južno od J. koristi A., na kojem su dijelu također posađene masline. Još je kazao kako je, kad je kopao rupe bio s J., da nitko nije dolazio ni prigovarao im, kao i da nije čuo da bi tko osporavao korištenje svoj trojici braće,

             

- da iz iskaza tužiteljica M. J. i M. M. proizlazi da je utuženu nekretninu zv. ''ograda u G. odnosno ''ograda P. N. njihov otac kupio od P. N., a u cijelosti ju je naslijedila majka stranaka. Istu nakon domovinskog rata koriste njihova braća, tuženici ad. 1., ad. 2. i ad. 3, time da je M. J. kazala i kako su J. i A. zasadili masline ali ne zna kada. Iz iskaza obiju proizlazi i da majku o tom nisu nikad ništa pitale a majka nije govorila da je komu što darovala, time da je M. M. kazala i kako je govorila da otac nije ništa dijelio pa neće ni ona. Iz iskaza M. J. i M. M. proizlazi da nemaju saznanja da su braća vodila sudski postupak u vezi sporne nekretnine, a iz iskaza  M. M. i kako je mislila, unatoč tomu što su je braća još za majčina života podijelila na tri dijela, da će je po majčinoj smrti dijeliti svi na jednake dijelove,

 

- da iz iskaza prvotuženika M. Š., u bitnom, proizlazi da je majka naslijedila spornu nekretninu te 1997. dala je njemu i braći, no o tom nisu napravili pisanu ispravu jer u službenim evidencijama nije bila upisana ni na oca ni na majku. Majka im je rekla da to njih trojica ''riješe'' na sebe, o čemu je upozorio sve četiri sestre, te je 1997. započeo s radnjama u svrhu upisivanja nekretnine na njihovo ime, prvo u katastru, a potom u sudu, tužbom protiv Općine J.. Tužiteljice se do majčine smrti u vezi toga nisu bunile, da bi potom rekle kako o tome nemaju saznanja. Iskazao je i kako je na zapisniku sastavljenim od službene osobe ureda za katastar izjavio da su njih trojica braće jedini nasljednici svog oca, jer da to jesu, budući im je majka dala tu nekretninu te da te prigode nije objasnio slijed od oca preko majke, jer se ne razumije u pravne stvari, a na isti način objašnjava i zašto su u tužbi protiv Općine J. naveli da su nekretninu naslijedili od oca. Iz iskaza proizlazi i kako je majka njemu i sestri N. darovala zemlju zv. ''R.'' o čemu je sastavljen pisani ugovor, na temelju kojeg su upisali vlasništvo, ponavljajući da za utuženu nekretninu nisu sastavili pisani ugovor jer se vodila kao općenarodna imovina. Iskazao je i kako sestre nisu bile prisutne darovanju, već ih je on o tomu obavijestio 1997. ili 1998. kad su počeli ''rješavati vlasništvo'' i to M. putem telefona, a druge sestre u izravnom razgovoru, tužiteljice se tomu nisu protivile, naprotiv slagale su se, kao i da im do smrti majke nikad nisu prigovarale što ju obrađuju. Nadalje, kako je majka rekla tužiteljicama za darovanje, čemu je bio prisutan te su više puta o tomu razgovarali, kada je majka M. i M. nudila neku ogradu obzirom da je njima dala ovu, no one to nisu prihvatile, da bi po tom iskazao da su se tužiteljice protivile darovanju (učinjenom njemu i braći) pogotovo M., dok se druge dvije sestre nisu protivile. Potom se ispravio rekavši da je majka ogradu nudila svim kćerima, ne samo ovim dvjema. Također je kazao da je majka ogradu kćerima nudila po prvi puta 2011. kad je bila kod M.. Upitan, zašto je ranije kazao da su više puta o tome razgovarali te da je majka nudila sestrama ogradu, da bi potom iskazao kako je majka prvi puta kćerima nudila ogradu kad je bila kod M. 2011. što da je čuo od majke, ponavlja raniji dio iskaza da se do majčine smrti tužiteljice nisu protivile darovanju učinjenom njemu i braći. Potom je iskazao da do 2011. ništa nije bilo sporno oko darovanja učinjenog njima,

 

- da iz iskaza drugotuženika J. Š. i trećetuženika A. Š., u bitnom, proizlazi da kad su saznali da sporna nekretnina nije upisana na oca ni majku, već kao općenarodna imovina i da treba ''riješiti'' pitanje vlasništva, majka je htjela da ju sva djeca upišu na sebe, što je A. osobno rekla a  J. je za to rekao brat M., koji mu je rekao i da je majka kazala da je stara i neće voditi nikakve postupke. Nadalje, iz iskaza A. Š. proizlazi da su mu sestre A., N. i M. kazale osobno da one to ne žele i neka nekretnina bude njima trojici, M. da je to rekla M., a iz iskaza J. Š. da  su sve sestre kazale da ih to ne zanima, nakon čega su oni počeli rješavati pitanje vlasništva. Obojica su iskazali i da ugovor nije sastavljen u pisanom obliku jer to nije običaj u selu, kao i da ni s ocem nisu načinili pisani ugovor za nekretninu u Zadru, time da je J. Š. kazao i da je majka s M. i N. sklopila ugovor o darovanju u pisanom obliku jer im je to bilo potrebno radi uknjižbe vlasništva zbog gradnje kuće. Iz iskaza obojice proizlazi da im tužiteljice za majčina života nisu prigovarale u vezi utužene nekretnine,

 

- da iz iskaza četvrtotuženice N. K. proizlazi da su je 1997. A. i M. obavijestili da sporna nekretnina nije upisana ni na ocu ni na majci te treba tužiti općinu, da im je kazala kako ona neće u tom sudjelovati rekavši ''eto vama ta ograda'', dodajući da su je tada pitali i za svu ostalu zemlju isto bi rekla, jer je to bilo uobičajeno, no danas više ne bi. Također, kako su za to svi u obitelji znali, da se o tomu govorilo u više navrata, te su znale za to i M. i M., a od braće je čula da se ni one nisu htjele prihvatiti vođenja postupka radi upisivanja vlasništva. Iskazala je i da joj majka nikad nije rekla da  nekretninu daruje sinovima, no da do majčine smrti nije bilo sporno da je to njihova nekretnina. Nadalje, kako je majka njoj i M. darovala jednu nekretninu pisanim ugovorom 2008. radi izgradnje kuće, a zadnju godinu života dok je bila u domu znala bi reći, budući su braća dobila nekretninu u Z., još za života oca, te tzv. ''P. ogradu'' (pojašnjavajući da je to sporna nekretnina), da njih četiri sestre uzmu ogradu ''nad progonom'' koju je ona naslijedila od svog oca. Iz iskaza proizlazi i kako se spominjalo da su braća nekretninu podijelila između sebe te kako su A. i J. posadili masline što nije bilo sporno do majčine smrti, da nekretninu smatra vlasništvom svoje braće od 1997., da je čula od M. kako ju je majka htjela dati svoj djeci, ali je ona to prepustila braći i s majkom o tom nikad nije razgovarala jer joj tu ništa nije bilo sporno, da je majka od 1997. znala da će braća sređivati vlasništvo, a kasnije su to znale sve sestre i ništa nije bilo sporno, te da joj je M. 1997. na telefon rekla da ona neće ići u sudski postupak protiv općine. Upitana da objasni zašto je ranije kazala da je od braće čula da se druge sestre nisu htjele upuštati u postupak sređivanja vlasništva, a sad da je od M. čula osobno,  iskazala je kako je i jedno i drugo istina. Također, kako misli da nije bio običaj da se daruje pisanim ugovorom, da su išli na riječ, no zna da je majka 1997. bratu J. darovala svoju, devastiranu, rodnu kuću pisanim ugovorom, jer je trebao upisati vlasništvo, radi obnove,

             

- da iz iskaza petotuženice A. Š. proizlazi da joj je majka, ne zna točno kada, rekla da braća žele upisati spornu nekretninu na sebe, te ju pitala pristaje li na to, a ona je pristala. Sestre M., M. i N., kako su joj osobno kazale da su i one s tim suglasne, ali obzirom na protok vremena ne sjeća se je li pojedinačno s njima razgovarala ili su bile prisutne sve četiri te je kazala da joj je majka rekla da su sve sestre na to pristale. Dok je majka bila u domu, M. joj je rekla da će tužiti braću za P. ogradu i pitala ju hoće li u tom sudjelovati, no odbila je rekavši da ju je prepustila braći, na što je M. kazala da nisu ništa potpisale, a ona je rekla da je dala riječ. Tada, dok je bila u domu, a bila je tijekom godine dana prije smrti, i majka joj je rekla da M. hoće tužiti braću za tu ogradu i da je to sramota, te ako hoće (sestre) tužiti braću da na ime te ogradu uzmu ''ogradu nad progonom'', na što je kazala da neće tužiti niti uzeti ogradu. Iskazala je i kako se ne sjeća je li majka kad pred njom kazala da spornu nekretninu daruje sinovima, no da je znala reći da je to njihovo, te je kazala da nisu sklopili pisani ugovor jer su se sestre s tim slagale pa nije bilo potrebe,

 

- da je dopunski saslušana prvotužiteljica M. J. koja je rekla da prije majčine smrti nije znala da su braća upisala vlasništvo sporne nekretnine, no da je 2008.  ili 2009. vidjela zapisnik sastavljen od ureda za katastar i što u njemu piše, nakon čega je išla u katastar provjeriti jesu li se braća upisala pa da se i ona upiše ali ju je katastar odbio i uputio da se obrati sudu, a sud ju obavijestio kako nije ovlaštena osoba. Iskazala je i kako s majkom nikad o tomu nije razgovarala, a na upit kako bi onda se upisala na majčinu imovinu iskazala je ''kako su mogli oni, mogu i ja'', također da majci nikad nije rekla da su se braća upisala odnosno da poduzimaju radnje radi upisa, jer da su njoj sinovi ''bili bogovi'', te ju o tom nije  pitala, niti joj je majka što rekla. Iskazala je i kako je sa sestrom N. razgovarala 2008. u vezi ove uknjižbe, u smislu da im ona neće dati svoj dio, te da je tada mislila da je nekretnina još uvijek majčino vlasništvo. Upitana da pojasni kako je mislila da je majčina kad je ranije rekla da su se braća upisala, odgovara kako je mislila da će se dijeliti iza majčine smrti. Isto tako kazala je kako je o tomu razgovarala sa sestrom M. nekih pola godine prije majčine smrti te kako joj je majka nudila zemlju zv. ''nad progonom'' koju nije htjela uzeti jer je daleko od mora i bez priključka vode i struje, no da ne zna zašto je majka samo njoj to nudila, jer ona nije ništa tražila, kao i da majka nije ništa komu od djece darovala jer da nije ni otac, pa ni ona nije htjela,

 

- da je dopunski saslušana i drugotužiteljica M. M. koja je iskazala da joj je sestra M., još za majčina života, pokazala neki dokument na kojem je pisalo da su braća jedini nasljednici utužene ograde iza smrti oca, da majku o tomu ništa nije pitala, jer da što će jadnu staricu o tom pitati, da nije znala  da su je upisali na sebe, ali je znala da sade masline, no majku nije pitala ni zašto sade masline. Još je kazala da s bratom A. nije razgovarala o tomu da je majka kazala da sva djeca spornu nekretninu upišu na sebe te da ona i M. nisu mislile braću tužiti dok majka nije umrla,

             

- da su suočeni A. Š. i M. M., kojom prilikom je A. Š. kazao M. M. da joj je on rekao kako je ''P. ograda'' upisana kao općenarodna imovina i da je treba prepisati na njih te ju pitao hoće li i ona sudjelovati u postupku, a ona da mu je rekla, kako ju prepušta njima trojici, a M. M. na to je kazala da joj je rekao da će tužiti općinu, ali da nije rekao da će se upisati njih trojica,

 

- da je na temelju iskaza tuženika A. Š., J. Š. i N. K. u kojem dijelu su njihovi iskazi međusobno sukladni i uvjerljivi, sud utvrdio kako je majka stranaka, nakon što se utvrdilo da utužena nekretnina nije upisana ni na njoj ni na ocu stranaka, da treba srediti pitanje vlasništva, htjela da se vlasništvo upiše na svu djecu, no da njezine kćeri nisu bile za to zainteresirane te su nekretninu prepustile braći, a potonje proizlazi i iz iskaza A. Š.. Međutim, sud nije prihvatio iskaz M. Š. da je majka odmah htjela da nekretninu upišu braća na sebe jer je iz iskaza ovih ranije navedenih troje tuženika utvrđeno kako je prvo htjela da ju sva djeca upišu na sebe, no kako tužiteljice te četvrtotuženica i petotuženica nisu bile za to zainteresirane, nekretninu su prepustile braći, u prilog čemu ide i to što je A. Š. suočivši se s M. M. izravno joj kazao ''rekla si da prepuštaš nama trojici'', a ona to nije opovrgnula, pa sud nalazi nelogičnim ukoliko to doista nije rekla, da se takvoj njegovoj izjavi nje izričito usprotivila, već samo kazala ''rekao si mi da ćemo tužiti općinu, ali ne i da ćete se upisati samo vas trojica'', nadalje utvrđeno je da su tuženici u posjedu sporne nekretnine od 1997. te su se u kolovozu te godine upisali  posjednicima kod ureda za katastar, a nakon što su je podijelili na tri dijela, J. Š. i A. Š. na svojim su dijelovima posadili masline te su je nesmetano i bez ičijih prigovora koristili do majčine smrti te da tužiteljice tuženicima do smrti majke nikad nisu prigovarale vezano za spornu nekretninu,

             

- da je na temelju iskaza tuženica N. K. i A. Š., utvrđeno kako je majka za života znala reći za da su tuženici ''dobili'' utuženu ''P. ogradu'' i nudila kćerima da na ime toga uzmu ''ogradu nad progonom'', dok nije prihvaćen iskaz M. J. da je nekretninu nudila samo njoj, budući je suprotan iskazima naprijed navedenih tuženica, a na temelju iskaza N. K. utvrđeno je kako je majka stranaka od 1997. znala da će tuženici sređivati (upisati)  vlasništvo,

 

- da su iskazi M. J. i M. M. nelogični i neuvjerljivi u dijelu da s majkom ne bi razgovarale o tomu što braća koriste spornu nekretninu i sade masline, jer je nekretnina majčina, a ona je još bila živa kao i da su mislile da će se ta nekretnina dijeliti nakon njezine smrti te da s majkom nikad nisu razgovarale o spornoj nekretnini. Naime, iz njihovih iskaza proizlazi da su 2008. ili 2009. bile upoznate s radnjama koje su tuženici poduzeli pred uredom za katastar radi upisa posjeda, pa dakle nije bilo razloga da barem ne posumnjaju da se ta nekretnina neće dijelila iza majčine smrti. Nadalje, osobito nelogičnim nalazi da o tom s majkom nisu nikad razgovarale, nisu joj rekle da braća poduzimaju radnje radi upisa vlasništva, nisu je pitale zna li da se braća upisuju i zašto to čine, na temelju čega, protivi li se ona tomu i sl., a što bi bilo životno i logično ponašanje u situaciji da majka nije darovala sinovima nekretninu, odnosno da tužiteljice o takvu darovanju nemaju saznanja. Nadalje, neuvjerljivim i nelogičnim nalazi i iskaz M. J. da se i sama pokušala upisati, jer ne samo o što o tom nije pružila druge dokaze, nego i stoga što nije imala nikakvu ispravu temeljem koje bi takav zahtjev podnijela. Isto tako sud nalazi i neistinitim iskaz tužiteljica da majka nikom za života ništa nije darovala, jer da nije ni njihov otac, pa neće ni ona, jer iz iskaza J. Š. i N. K. proizlazi da je otac stranaka sinovima za života dao nekretninu u Z., iz iskaza M. Š., J. Š. i N. K. da je majka M. i N. darovala nekretninu za gradnju kuću, a iz iskaza N. K. i da je svoju rodnu kuću darovala J. Š., a kćerima je nudila ''ogradu nad progonom''. Uostalom i sama M. J. je kazala da joj je majka za života nudila ''ogradu nad progonom'',

 

prvostupanjski sud zaključuje da je volja pok. P. Š. bila da sva djeca upišu spornu nekretninu na svoje ime, predstavljala volju za darovanjem iste svoj djeci, a nakon što tužiteljice i  četvrtotuženica i petotuženica nisu to prihvatile već su je prepustile braći, darovanje se u konačnici odnosilo samo na tuženike, dakle da je P. Š., 1997. usmenim raspolaganjem za svog života otuđila dio č. zem. 438/29 k.o. J., u skici izmjere sudskog vještaka I. B. od 22. svibnja 2015. označenog likom i točkama A,B,C,D,G,H,I,F,E,A, darovanjem tuženicima M. Š., J. Š. i A. Š. sa ciljem da oni steknu pravo vlasništva iste,  koji je pravni posao u cijelosti realiziran, jer su ovi tuženici stupili u posjed iste te ju od tada nesmetano koriste i posjeduju, radi čega je takvo darovanje valjano iako nije načinjeno u pisanom obliku, imajući u vidu odredbu čl. 73. Zakona o obveznim odnosima, ''Narodne novine'', broj 53/91., 71/91., 111/93., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01.).

 

10. Kako je pok. P. Š. za života usmenim darovanjem otuđila predmetnu nekretninu, to ista više ne predstavlja njezinu imovinu u smislu odredbe čl. 5. st. 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13. i 33/15.; dalje ZN), slijedom čega je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da bi dio sporne nekretnine predstavljao ostavinu ostaviteljice.

11. Tuženici su se u odgovoru na tužbu protivili tužbenom zahtjevu ističući da je tužiteljicama dobro poznato da je predmetna nekretnina isključivo vlasništvo prvotuženika, drugotuženika i trećetuženika koji su u nesmetanom vlasničkom posjedu desetke godina, obrađivali su je i dok je majka bila živa, na njoj su zasadili masline i ni od koga nisu bili ometani u posjedu te su tek kod saslušanja iznijeli tvrdnju da im je majka darovala predmetnu nekretninu.

 

12. U odnosu na tvrdnje tužiteljica da prvostupanjski sud iz oprečnih i nedosljednih iskaza tuženika utvrđuje kako je njihova majka 1997. usmeno darovala ovu nekretninu svojim sinovima, pri čemu je u najvećem dijelu prihvaćen proturječan iskaz četvrtotuženice N. K., kao i iskaz petotuženice A. Š. koja navodi da joj je majka rekla da su sve sestre pristale na to da braća upišu ovu nekretninu na sebe te da joj majka nikad nije izričito rekla da je ovu nekretninu darovala sinovima, pa i ona zaključuje da bi to bilo tako samo iz razloga što su njezina braća koristila tu nekretninu uz znanje majke, za istaći je da je prvostupanjski sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka detaljno obrazložio da iako pok. ostaviteljica nije izričito izjavila da spornu nekretninu daruje, kao i da je prvotna njena želja bila da istu daruje svim parničnim strankama kao njenim potomcima, pa da se kćeri nisu htjele prihvatiti tog dara, da je darovanje izvršeno samo u korist prvotuženika, drugotuženika i trećetuženika koji su taj dar prihvatili i stupili u posjed sporne nekretnine, koja činjenica je bila poznata tužiteljicama, kao što im je bila i poznata namjera tih tuženika da pokrenu spor protiv Općine J. radi utvrđenja valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva jer je tužiteljica M. M. prilikom suočenja s tuženikom A. Š. navela da joj je rekao da se mora tužiti Općinu J. i da mu je odgovorila da to prepušta njima trojici, no da nije mislila da će se oni onda upisati kao vlasnici.

13. Što se tiče tvrdnji tužiteljica da se sud poziva na usmeno darovanje iako Zakon o obveznim odnosima za darovanje nekretnina propisuje isključivo pisani oblik te da je prihvaćen neuvjerljiv odgovor tuženika kako je bio "običaj" da se darovanje vrši usmeno ili da je predmetna nekretnina bila evidentirana kao općenarodna imovina pa zato nisu radili ugovor, a ista je imala naziv "P. ograda" ili "Ograda u G." pa su stranke, da je nekretnina doista darovana, istu mogli označiti po njezinom nazivu, pravni učinci takvog darovanja izvršenog tijekom 90-ih godina prošlog stoljeća budući su se tuženici upisala kao posjednici u katstru 1997. se procjenjuju primjenom pravnog pravila paragrafa 943. Općeg građanskog zakonika (Austrijski opći građanski zakonik objavljen 1. 6. 1811.; dalje OGZ), koji se primjenjuje na temelju čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15.-pročišćeni tekst; dalje ZVDSP), a prema kojem pravilu se u slučaju predaje nekretnine u posjed daroprimcu valjanim smatra i usmeni ugovor o darovanju koji je izvršen (u tom smislu odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 1177/16-3 od 14. veljače 2017., Rev 2855/1991-2 od 12. ožujka 1992., Rev-2867/1993-2 od 4. veljače 1998. i dr.).

14. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je volja pok. P. Š. bila da svojoj djeci daruje tu nekretninu, a nakon što tužiteljice te četvrtotuženica i petotuženica to nisu prihvatile, već su je prepustile braći, darovanje se odnosilo samo na prvotuženika, drugotuženika i trećetuženika koji su darovanje prihvatili, stupili u posjed iste, podijelili je na tri dijela i omeđili svaki svoj dio, drugotuženik i trećetuženik su na svojim dijelovima zasadili masline te su od tada neometano koristili i  posjedovali predmetnu nekretninu, što im do majčine smrti nitko nije osporavao, slijedom čega pravilno zaključuje da je pok. P. Š. za života usmenim darovanjem otuđila predmetnu nekretninu i odbija tužbeni zahtjev smatrajući da ista više u trenutku smrti nije bila njezina imovina u smislu čl. 5. st. 3. ZN.

15. Iz navedenih razloga prvostupanjski sud je, i po ocjeni ovoga suda, odbijanjem tužbenog zahtjeva na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo (paragraf 943. OGZ i čl. 5. st. 3. ZN), kao i kod odlučivanja o troškovima postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP) time što je naložio tužiteljicama da tuženicima naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 9.457,25 kn.

16. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljica kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, dakle odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Zadru 7. svibnja 2024.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Katija Hrabrov