Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31 000 Osijek

R1 Ob-903/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Almi Mehmedović, u izvanparničnom postupku predlagateljice ĐC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv protustranke Hrvatskog zavoda za mirovinskog osiguranje, OIB: 84397956623, iz Osijeka, Kralja Zvonimira 1, radi utvrđenja izvanbračne zajednice, nakon održanog ročišta, 24. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je postojala izvanbračna zajednica između predlagateljice ĐC, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1957. i sada pokojnog RC, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1954., koja je trajala od 1991. godine, pa do smrti pok. RC dana 21. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Predlagateljica je u prijedlogu navela da je živjela u izvanbračnoj zajednici s pok. RC od 1991. godine pa do njegove smrti 21. listopada 2025. Navela je da ima pravni interes za vođenje ovog postupka, a radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu, pa je predložila donijeti odluku kao u izreci.

2. Protustranka se opreza radi protivio prijedlogu, a nije se protivio izvođenju predloženih dokaza.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Sumbe Peček iz Valpova broj O-2479/2025-4 od 31. listopada 2025.; Vjenčani list; Izvadak iz Matice umrlih; saslušani su svjedoci ZC i VC te FC i ŽC; Uvjerenje o prebivalištu za pok. RC, Uvjerenje o prebivalištu za predlagateljicu; rodni list za predlagateljicu; rodni list za pok. RC, te Izvadak iz Matice rođenih za pok. RC, Izvadak iz Matice rođenih za predlagateljicu.

4. Iz dokaznog postupka slijedi kako je pok. RC preminuo **.**.2025., a za života je zaključio brak s ovdje predlagateljicom 12. kolovoza 1978., a koji brak je razveden presudom Općinskog suda u Osijeku broj Ps-183/90-13 od 28. veljače 1991. Niti predlagateljica, niti pok. RC, nakon toga nisu sklapali brak.

5. Iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice Sumbe Peček iz Valpova broj O-2479/2025-4 od 31. listopada 2025., utvrđeno je da je nasljednicom iza pok. RC proglašena ovdje predlagateljica u cijelosti, kao izvanbračna supruga.

6. Iz Uvjerenja o prebivalištu za predlagateljicu utvrđeno je da je od 24. lipnja 1993. ima prijavljeno prebivalište u [adresa], a na istoj adresi je pok. RC imao prijavljeno prebivalište od 25. siječnja 1988. pa do njegove smrti 2025.

7. U svom iskazu svjedokinja FC je navela da ona ĐC i pokojnog RC poznaje od prije 40-ak godina kada su počeli graditi kuću pored njene, te su od tada susjedi. Od tada pa do RC smrti oni su cijelo vrijeme zajedno živjeli u toj nekretnini, a međusobno su se posjećivali i svjedokinja zna da su cijelo to vrijeme živjeli zajedno, imali su zajedničku blagovaonu gdje su zajedno objedovali, a ona im u spavaću sobu nije ulazila, ali zna da su je imali. Zna da su se razveli, ne zna točno kada, no nitko se nije odselio već su i dalje bili u istoj kući. Ponekad su dolazili zajedno kod svjedokinje, a s oboje se družila podjednako. Zna da im je u goste dolazila i ĐC i RC rodbina, a ne zna jesu li zajedno negdje putovali. Oni su u toj kući živjeli sa sinom i kćeri, a kći je otišla kada se udala, dok je sin ostao u roditeljskoj kući kad se oženio i zasnovao svoju obitelj. Kada se RC razbolio, ĐC je o njemu vodila brigu sve do zadnjeg dana dok nije preminuo, a svjedokinja je bila na sahrani gdje je bila i ĐC i pretpostavlja da je ona podmirila troškove sahrane.

8. U svom iskazu svjedokinja ŽC je navela da je susjeda preko puta ĐC i pokojnog RC i poznaju se 40-ak godina. S obzirom da su susjedi preko puta svakodnevno su se viđali, i ona je cijelo to vrijeme i ĐC i RC viđala u njihovoj kući iako zna da su se u jednom trenutku razveli, kad su djeca bila osnovnoškolske dobi. No, unatoč tome nitko od njih se nije odselio, nastavili su živjeti zajedno, imali su zajedničku kuću, a ĐC je kuhala za cijelu obitelj pa tako i za RC. Kada je svjedokinja ženila sina, RC i ĐC su zajedno bili u svatovima, te se ni po čemu ne bi moglo primijetiti da su razvedeni. U kući s ĐC sada živi njihov sin sa svojom obitelji. Kada se RC razbolio o njemu su skrbili svi od obitelji, a ĐC je u cijeloj RC bolesti bila uz njega i skrbila o njemu. Svjedokinja je bila na sahrani, te zna da je i ĐC bila na sahrani, a ne zna tko je podmirio troškove sahrane. Oboje su bili zaposleni, a nakon toga su ostvarili pravo na mirovinu i živjeli su od mirovine.

9. U svom iskazu svjedokinja VC je navela da je ona snaha predlagateljice i pok. RC, te je u vezi s njihovim sinom ZC od 2004. godine, a od 2005. godine je počela dolaziti kod njih kući. ZC i ona su se vjenčali 2013. i ona ni tada nije znala da su svekrva i svekar formalno razvedeni, već joj je to svekrva u nekom razgovoru dosta kasnije rekla, da su se bili razveli, ali su shvatili da su pogriješili, te da su cijelo vrijeme živjeli zajedno i da se nitko od njih ni u jednom trenutku nije odselio od kuće. Sklapanjem braka s ZC 2013. godina svjedokinja se uselila s mužem na gornji kat kuće, a na donjem katu su živjeli svekrva i svekar u zajednici koja je u svemu imala obilježja braka, dakle i ekonomskoj i emotivnoj. Koristili su zajedničke prostorije, svekrva je kuhala, kada se ona razboljela i imala ope racije svekar je vodio brigu o njoj, a isto tako kada je svekar imao operaciju mrene, svekrva je vodila brigu o njemu. Što se tiče režija, s obzirom da su u istoj kući, svekar je plaćao komunalnu naknadu, HRT i odvoz smeća, suprug i ona su sudjelovali u plaćanju plina i telefona, a svekrva je plaćala struju, tako su rasporedili troškove.

10. U svom iskazu svjedok ZC je naveo da je točno da su se njegovi roditelji u jednom trenutnu formalno razveli, no oni su potpuno normalno nastavili živjeti zajedno u ekonomskoj i emotivnoj zajednici u istom domaćinstvu. Otac je nakon razvoda bio u obvezi plaćati uzdržavanje za svjedoka, a za sestru ne zna, i zna da ga je plaćao, odnosno davao novac majci do njegove 18 godine. Roditelji su živjeli zajedno, i ne zna točno tko je koliko doprinosio u ekonomskom smislu , ali zna da je otac išao u trgovinu, a mama je vrlo pedantno vodila brigu da računi budu podmireni. Tako su živjeli zajedno sve do očeve smrti.

11. U svom iskazu predlagateljica ĐC je navela da se s pok. RC vjenčala 1978., te su bili u braku do 1991. u kojem braku su dobili dvoje zajedničke djece. U to vrijeme su brinuli o djeci i gradili kuću, i jednostavno je ona odlučila da joj je svega previše, te je zatražila razvod, a RC se ni na jedno ročište nije odazvao, no unatoč tome dobili su presudu o razvodu braka 1991. Nakon razvoda je shvatila da je to bilo ishitreno, odnosno da je moguće da su zbog gradnje kuće i svega bili pod pritiskom, a nikada nisu živjeli odvojeno, odnosno nastavili su živjeti u zajedničkom kućanstvu sve do njegove smrti. Njihova zajednica je bila i ekonomska, i emotivna, i intimna, a unazad 10-ak godina se RC razbolio, ona je imala operaciju, te su vodili brigu jedno o drugom. Živjeli su zajedno i ona je vodila brigu o RC sve do njegove smrti. Živjeli su sami na prvom katu kuće, a na gornjem katu svoje domaćinstvo imaju njihov sin i snaha. Izjavila je da kao svjedokinju nije predložila kćer TC, budući da ona ima obitelj i žive u [adresa] gdje i radi, pa je smatrala da joj nije zgodno dolaziti. Svi njihovi susjedi, s kojima su u dobrim odnosima, mogu potvrditi postojanje njihove zajednice, no činjenica jest da se nisu posjećivali već su se više sretali na ulici.

12. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, a posebno iskaza predlagateljice, i svjedoka koji su, u bitnom, podudarni jedni s drugim, kao i s materijalnom dokumentacijom u spisu, sud je utvrdio da su predlagateljica i pok. RC bili u braku od 1978. godine do 1991. godine kada su se razveli na temelju presude ovog suda broj Ps-183/90-13 od 28. veljače 1991. godine. Niti prije, a niti nakon razvoda, predlagateljica i pok. RC nisu živjeli odvojeno, već su nastavili živjeti zajedno, a niti predlagateljica niti pok. Milan nakon toga nisu sklapali bračne zajednice s trećim osobama. Predlagateljica je od 1993., dakle nakon formalnog razvoda, imala prijavljeno prebivalište u [adresa], pa sve do danas, dok je pok. RC na istoj adresi imao prijavljeno prebivalište od 1988. pa do svoje smrti. Dakle, predlagateljica je prijavila prebivalište na istoj adresi kao pok. RC nakon formalnog razvoda što isto upućuje da su i tada živjeli na istoj adresi. Predlagateljica i svjedoci su suglasno iskazali da su predlagateljica i pok. RC nakon razvod braka nastavili živjeti u istom kućanstvu, u svemu se ponašali kao bračni drugovi, dijelili troškove života, imali zajedničku spavaću sobu, te zajedničku djecu odgajali u zajedničkom domaćinstvu, a sin i snaha su i nakon toga nastavili živjeti u istoj kući s predlagateljicom i pok. RC. Kada se je pok. RC razbolio o njemu je brigu vodila najviše ĐC sve dok nije preminuo, a i kada je ona imala operaciju RC je skrbio o njoj. Prema navodima svjedoka ZC, otac je išao u trgovinu, a predlagateljica je vrlo pedantno vodila brigu da svi računi budu podmireni. Međusobno su se posjećivali sa susjedima, svjedokinjom FC i ŽC, a zajedno su bili i u svatovima kada se ženio sin svjedokinje ŽC. Predlagateljica je i proglašena nasljednicom iza pok. RC kao njegova izvanbračna supruga, pa sve utvrđeno nedvojbeno upućuje da su predlagate ljica i pok. RC bili u izvanbračnoj zajednici koja je bila ekonomska, intimna i emotivna i koja je neprekidno trajala od 1991., kada su se razveli, do njegove smrti.

13. Sukladno čl. 25. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 96/2025.) u slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne mirovine osigurani su članovi njegove obitelji, a sukladno st. 3. citiranoga članka pod članom obitelji smatra se i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine, ili kraće ako je u izvanbračnoj zajednici rođeno zajedničko dijete te bivši izvanbračni drug s pravom na uzdržavanje, a status izvanbračne zajednice utvrđuje se u posebnom izvanparničnom sudskom postupku. Obiteljski zakon („Narodne novine‟ broj: 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023. i 156/2023. - u daljnjem tekstu: ObZ) u članku 11. propisuje da se odredbe ObZ-a o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.

14. Slijedom navedenog, kako predlagateljica ima pravni interes utvrditi postojanje izvanbračne zajednice s pok. RC radi ostvarivanja prava na mirovinu iza pokojnog, te kako je utvrđeno da je postojala izvanbračna zajednica u trajanju od najmanje tri godine između predlagateljice i pokojnog, valjalo je odlučiti kao u izreci , a na temelju citiranih zakonskih odredbi.

Osijek, 24. rujna 2026.

SUTKINJA

Alma Mehmedović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka iste. Žalba se podnosi pismeno, u dovoljnom broju primjeraka, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Predlagateljici

2. Protustranci