Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-980/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Vitomira Boića, predsjednika vijeća, Ankice Jakovina, sutkinje izvjestiteljice i Dragice Sirovice Hranilović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Josip Štefičić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Erste & Steiermärkische bank d.d. OIB: 23057039320 iz Rijeke, Jadranski trg 3a, koju zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9472/19-28 od 2. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužene Erste & Steiermärkische bank d.d. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9472/19-28 od 2. srpnja 2025.
- pod stavkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženoj da isplati tužitelju zatezne kamate tekuće na:
- iznos od 9,60 eura od 01. svibnja 2009. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 9,46 eura od 01. lipnja 2009. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 9,30 eura od 01. srpnja 2009. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 9,37 eura od 01. kolovoza 2009. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 9,49 eura od 01. rujna 2009. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 9,37 eura od 01. listopada 2009. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 9,36 eura od 01. studenog 2009. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 9,50 eura od 01. prosinca 2009. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 9,61 eura od 01. siječnja 2010. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 9,75 eura od 01. veljače 2010. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 9,71 eura od 01. ožujka 2010. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 9,96 eura od 01. travnja 2010. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 9,90 eura od 01. svibnja 2010. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 9,96 eura od 01. lipnja 2010. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 10,61 eura od 01. srpnja 2010. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 10,33 eura od 03. kolovoza 2010. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 10,98 eura od 03. rujna 2010. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 10,73 eura od 01. listopada 2010. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 10,43 eura od 04. studenog 2010. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 11,02 eura od 06. prosinca 2010. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 11,57 eura od 11. siječnja 2011. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 11,08 eura od 16. veljače 2011. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 11,20 eura od 15. ožujka 2011. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 11,13 eura od 01. travnja 2011. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 11,16 eura od 01. svibnja 2011. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 11,84 eura od 01. lipnja 2011. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 11,95 eura od 01. srpnja 2011. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 12,73 eura od 01. kolovoza 2011. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 12,62 eura od 01. rujna 2011. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 12,01 eura od 01. listopada 2011. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,53 eura od 01. studenog 2011. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,50 eura od 01. prosinca 2011. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,61 eura od 01. siječnja 2012. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,73 eura od 01. veljače 2012. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,74 eura od 01. ožujka 2012. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,66 eura od 01. travnja 2012. godine do 30.9.2015.;
-- iznos od 8,68 eura od 01. svibnja 2012. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,73 eura od 01. lipnja 2012. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,67 eura od 11. srpnja 2012. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,69 eura od 01. kolovoza 2012. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,29 eura od 01. rujna 2012. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,21 eura od 01. listopada 2012. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,30 eura od 01. studenog 2012. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,33 eura od 01. prosinca 2012. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,33 eura od 01. siječnja 2013. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,19 eura od 01. veljače 2013. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,28 eura od 01. ožujka 2013. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,31 eura od 01. travnja 2013. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,25 eura od 01. svibnja 2013. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,10 eura od 01. lipnja 2013. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,04 eura od 01. srpnja 2013. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,11 eura od 01. kolovoza 2013. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,17 eura od 01. rujna 2013. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,29 eura od 01. listopada 2013. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,23 eura od 01. studenog 2013. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,26 eura od 01. prosinca 2013. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,28 eura od 01. siječnja 2014. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,34 eura od 01. veljače 2014. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,38 eura od 01. ožujka 2014. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,35 eura od 01. travnja 2014. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,31 eura od 01. svibnja 2014. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,29 eura od 01. lipnja 2014. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,31 eura od 01. srpnja 2014. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,31 eura od 01. kolovoza 2014. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,38 eura od 01. rujna 2014. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,39 eura od 01. listopada 2014. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,42 eura od 01. studenog 2014. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,46 eura od 01. prosinca 2014. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,43 eura od 01. siječnja 2015. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,46 eura od 01. veljače 2015. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,46 eura od 01. ožujka 2015. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,46 eura od 01. travnja 2015. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,46 eura od 01. svibnja 2015. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,46 eura od 01. lipnja 2015. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 8,38 eura od 01. srpnja 2015. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 3,35 eura od 01. kolovoza 2015. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 3,35 eura od 01. rujna 2015. godine do 30.9.2015.;
- pod stavkom II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženoj da isplati tužitelju zatezne kamate tekuće na:
- iznos od 15,18 eura od 01. studenog 2008. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 1,69 eura od 01. prosinca 2008. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 17,66 eura od 01. siječnja 2009. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 18,67 eura od 01. veljače 2009. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 19,69 eura od 01. ožujka 2009. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 16,65 eura od 01. travnja 2009. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 16,44 eura od 01. svibnja 2009. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 13,11 eura od 01. lipnja 2009. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 9,20 eura od 01. srpnja 2009. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 10,81 eura od 01. kolovoza 2009. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 13,64 eura od 01. rujna 2009. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 10,88 eura od 01. listopada 2009. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 10,62 eura od 01. studenog 2009. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 13,89 eura od 01. prosinca 2009. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 16,51 eura od 01. siječnja 2010. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 19,95 eura od 01. veljače 2010. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 19,12 eura od 01. ožujka 2010. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 25,02 eura od 01. travnja 2010. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 23,75 eura od 01. svibnja 2010. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 25,15 eura od 01. lipnja 2010. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 40,87 eura od 01. srpnja 2010. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 34,17 eura od 03. kolovoza 2010. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 49,75 eura od 03. rujna 2010. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 43,84 eura od 01. listopada 2010. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 36,52 eura od 04. studenog 2010. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 50,77 eura od 06. prosinca 2010. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 64,19 eura od 11. siječnja 2011. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 52,30 eura od 16. veljače 2011. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 55,17 eura od 15. ožujka 2011. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 53,51 eura od 01. travnja 2011. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 54,09 eura od 01. svibnja 2011. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 70,67 eura od 01. lipnja 2011. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 73,41 eura od 01. srpnja 2011. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 92,29 eura od 01. kolovoza 2011. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 89,62 eura od 01. rujna 2011. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 74,80 eura od 01. listopada 2011. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 74,44 eura od 01. studenog 2011. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 73,41 eura od 01. prosinca 2011. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 77,24 eura od 01. siječnja 2012. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 81,52 eura od 01. veljače 2012. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 81,62 eura od 01. ožujka 2012. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 78,95 eura od 01. travnja 2012. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 79,83 eura od 01. svibnja 2012. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 81,48 eura od 01. lipnja 2012. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 79,26 eura od 11. srpnja 2012. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 80,03 eura od 01. kolovoza 2012. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 64,51 eura od 01. rujna 2012. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 62,06 eura od 01. listopada 2012. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 64,88 eura od 01. studenog 2012. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 65,69 eura od 01. prosinca 2012. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 65,75 eura od 01. siječnja 2013. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 61,66 eura od 01. veljače 2013. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 64,29 eura od 01. ožujka 2013. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 65,00 eura od 01. travnja 2013. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 63,43 eura od 01. svibnja 2013. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 59,00 eura od 01. lipnja 2013. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 57,25 eura od 01. srpnja 2013. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 59,07 eura od 01. kolovoza 2013. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 60,93 eura od 01. rujna 2013. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 64,35 eura od 01. listopada 2013. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 62,70 eura od 01. studenog 2013. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 63,60 eura od 01. prosinca 2013. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 64,21 eura od 01. siječnja 2014. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 66,06 eura od 01. veljače 2014. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 67,11 eura od 01. ožujka 2014. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 66,36 eura od 01. travnja 2014. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 65,02 eura od 01. svibnja 2014. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 64,36 eura od 01. lipnja 2014. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 64,93 eura od 01. srpnja 2014. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 66,53 eura od 01. kolovoza 2014. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 68,58 eura od 01. rujna 2014. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 68,92 eura od 01. listopada 2014. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 69,63 eura od 01. studenog 2014. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 70,83 eura od 01. prosinca 2014. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 70,14 eura od 01. siječnja 2015. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 71,06 eura od 01. veljače 2015. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 71,06 eura od 01. ožujka 2015. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 71,06 eura od 01. travnja 2015. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 71,06 eura od 01. svibnja 2015. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 71,06 eura od 01. lipnja 2015. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 71,06 eura od 01. srpnja 2015. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 71,06 eura od 01. kolovoza 2015. godine do 30.9.2015.;
- iznos od 71,06 eura od 01. rujna 2015. godine do 30.9.2015.;
- te pod stavkom V. i VII. izreke.
II. Preinačuje se navedena presuda pod stavkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 699,99 eura, kao i u dijelu u kojem je tuženoj naloženo isplatiti tužitelju zatezne kamate koje teku na pojedine mjesečne iznose iz stavka I. izreke prvostupanjske presude za razdoblje od 1. listopada 2015. do isplate, pod stavkom II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 4.395,54 eura kao i u dijelu u kojem je tuženoj naloženo isplatiti tužitelju zatezne kamate koje teku na pojedine mjesečne iznose iz stavka II. izreke prvostupanjske presude za razdoblje od 1. listopada 2015. pa do isplate, te pod stavkom III. izreke i za navedeno sudi:
1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom preplaćenih anuiteta s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu 699,99 eura kao i u dijelu u kojem je tuženoj naloženo isplatiti tužitelju zatezne kamate koje teku na pojedine mjesečne iznose iz stavka I. izreke prvostupanjske presude za razdoblje od 1. listopada 2015. pa do isplate.
2. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom preplaćenih anuiteta s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj CHF u iznosu 4.395,54 eura kao i u dijelu u kojem je tuženoj naloženo isplatiti tužitelju zatezne kamate koje teku na pojedine mjesečne iznose iz stavka II. izreke prvostupanjske presude za razdoblje od
1. listopada 2015. pa do isplate.
3. Svaka stranka snosi svoje troškove.
III. Odbija se zahtjev tužene Erste & Steiermärkische bank d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja nalaže se tuženoj platiti tužitelju na ime preplate po osnovi promjenjive kamatne stope iznos od 699,99 eura sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (stavak I. izreke) te na ime preplate po osnovi valutne klauzule iznos od 4.395,54 eura sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (stavak II. izreke), te se nalaže tuženoj nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 2. srpnja 2025. do isplate (stavak III. izreke).
1.1.Nadalje, odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatom iznosa od 93,44 eura s pripadajućom zateznom kamatom (stavak IV. izreke) te se utvrđuje da ne postoji potraživanje tužene prema tužitelju u iznosu od 2.911,52 eura sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 2.713,04 eura od 1. listopada 2015. do isplate te na iznos od 198,48 eura od 23. siječnja 2016. do isplate (stavak V. izreke). Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan (stavak VI. izreke) kao i zahtjev tužene za naknadu troškova parničnog postupka (stavak VII. izreke).
2. Protiv dijela navedene presude pod stavkom I., II., III., V. i VII. izreke žali se tužena zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. Žalba tužene je djelomično osnovana.
4. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za isplatu iznosa na ime preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredaba o promjenjivosti kamatne stope te ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli ugovorenih Ugovorom o kreditu broj 2402006- 1031262160/51404627-5103340897 sklopljenim 9. siječnja 2007. između tužene kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita.
5. Prije razmatranja žalbenih navoda valja istaći da je tužena u žalbi, pozivom na odredbu čl. 71. toč. 7. ZPP (pogrešno navedeno st. 7.) naglasila potrebu da se u drugostupanjskom postupku razmotri postojanje okolnosti koje bi dovele u sumnju nepristranost suda, kao npr. da sudac ili njemu bliska osoba ima ili je imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom ili valutnom klauzulom u CHF, ili bliska osoba sucu zastupa ili radi u odvjetničkom društvu koje zastupa veći broj tužitelja u takvim ili sličnim predmetima protiv banke. Ukoliko „na strani uređujućeg suca/člana vijeća drugostupanjskog suda postoji bilo koja od navedenih okolnosti“, se taj dio žalbe smatra zahtjevom za njegovo izuzeće (čl. 73. u vezi s čl. 71. toč. 7. ZPP) uz prijedlog da o tim okolnostima sudac obavijesti predsjednika suda (čl. 72. st. 2. ZPP), koji će odlučiti o njegovom izuzeću.
6. Imajući u vidu da se radi o uvjetno (eventualno) podnesenom prigovoru koji nije pravno obvezujući s obzirom da iznosi samo hipotetsku mogućnost, a procesno - pravne odredbe ZPP ne predviđaju uvjetno podnošenje zahtjeva za izuzeće, to se, po ocjeni ovog suda, ne radi o zahtjevu za izuzeće. Neovisno o iznesenom, žalitelju valja odgovoriti da kod predsjednika ovog drugostupanjskog vijeća, kao i kod ostalih članova vijeća ne postoje okolnosti navedene u žalbi koje bi mogle dovesti u sumnju njihovu nepristranost.
7. Za dodati je da ukoliko se radilo o okolnostima koje dovode u sumnju nepristranost suca, u smislu odredbe čl. 71. st. 1. toč. 7. ZPP, tužena je mogla tražiti izuzeće suca, ali, sukladno odredbi čl. 73. st. 6. ZPP, to je mogla učiniti čim je saznala da postoji razlog za izuzeće, odnosno najkasnije do završetka rasprave. Kako je, sukladno navodima tužene, očito da bi te okolnosti postojale i tijekom trajanja postupka, pa kako tužena nije tražila izuzeće čim je saznala da navodno postoje ti razlozi, niti je taj zahtjev stavila najkasnije do završetka glavne rasprave, to tek sada u žalbi ne može s uspjehom isticati takav zahtjev.
8. Ispitujući prvostupanjsku presudu u žalbom pobijanom dijelu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužena jer ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama zbog čega se može ispitati.
9. Također, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 338. st. 4. i čl. 8. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužena jer presuda, suprotno žalbenim navodima žaliteljice, ima sve bitne sastojke propisane navedenom zakonskom odredbom obzirom da je prvostupanjski sud u obrazloženju jasno izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje je utvrđivao, dokaze koji su se provodili, te kako ih je ocijenio.
10. Među strankama nije sporno da je 9. siječnja 2007. između tužene kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita sklopljen Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51404627-5103340897 na iznos od 33.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunatim po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj .
11. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja kao prethodno pitanje utvrdio ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, sadržanih u navedenom Ugovoru o kreditu, te se u ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva pozvao na presude donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja i to presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 i Rev- 2221/2018.
12. Sud prvog stupnja pravilno se pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz navedenih presuda u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tužene, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici jer se tužitelji na njih pozvao.
13. Kako su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su u izreci pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđene ništetnim, te imajući u vidu sadržaj iskaza tužitelja kao parnične stranke iz kojeg ne proizlazi da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu pregovaralo, već suprotno da je tužitelj potpisao očito unaprijed od strane tužene formulirani Ugovor o kreditu, pravilno je sud prvoga stupnja kao prethodno pitanje utvrdio da su navedene odredbe Ugovora ništetne.
14. Nadalje, među strankama nije sporno da su 22. siječnja 2016. sklopile Aneks broj 3 Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51404627-5103340897 sklopljenim 9. siječnja 2007. u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015., dalje u tekstu: ZID ZPK/2015).
15. U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, a nakon što je utvrđeno da su ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli ništetne, sud prvoga stupnja je kao pravnu posljedicu njihove ništetnosti naložio tuženoj vratiti tužitelju sve uplate koje su učinjene na ime ispunjenja tih ništetnih ugovornih odredbi sa zateznim kamatama od dana kada je pojedine iznose primila do isplate. Pri tome je ocijenio neosnovanim prigovor zastare te je zaključio da sklopljeni Aneks Ugovor o kreditu nije od značaja ni za pravni interes ni za osnovanost tužbenog zahtjeva jer se istim potrošač nije odrekao zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u ugovoru o kreditu.
16. U žalbenoj fazi postupka prvenstveno je sporno tumačenje učinka sklopljenog Aneksa ugovoru o kreditu na pravo tužitelja da zahtijeva utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz temeljnog Ugovora o kreditu, kao i da zahtijeva isplatu iznosa preplaćenih anuiteta s osnove takvih ništetnih ugovornih odredbi i isplatu razlike neotplaćene glavnice kredita.
17. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026. odgovarajući na pitanje koje je sporno i u ovom postupku zauzeo pravo shvaćanje: "Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji.".
18. Dakle, bez obzira što je tužitelj pristao na konverziju kredita i sklopio Aneks Ugovoru o kreditu koji je valjan i ima pravne učinke na ugovorni odnos stranka, to ne znači da je time otklonjena nepoštenost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog Ugovora o kreditu, kao što je to pravilno sud prvoga stupnja i utvrdio.
19. U odnosu na pravo tužitelja na isplatu preplaćenih anuiteta s osnove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a polazeći od pravnog shvaćanja VSRH zauzetog u odluci broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026., valja zaključiti da tužitelj nema pravo na isplatu preplaćenih anuiteta u iznosu 699,99 eura s osnove promjenjive kamatne stope i u iznosu 4.395,54 eura s osnove valutne klauzule, kao i isplatu zateznih kamata koje na preplaćene iznose anuiteta teku od 1. listopada 2015. do isplate, pa je u tom dijelu prvostupanjska presuda preinačena i tužbeni zahtjev odbijen.
20. Nasuprot tome, tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata koje na preplaćene iznose anuiteta s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli teku od plaćanja anuiteta do dana konverzije 30. rujna 2015. sve uz primjenu čl. 1115. ZOO i u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO te je u tom dijelu prvostupanjska presuda potvrđena.
21. U odnosu na istaknuti prigovor radi prebijanja u iznosu 2.911,52 eura, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da takvo potraživanje tužene ne postoji (stavak V. izreke).
22. Naime, odredbom čl. 323. ZOO propisane su pravne posljedice ništetnosti na način da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a kada to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno, protivi vraćanju, dati odgovarajuću naknadu u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Obzirom da u spornom razdoblju, na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, tužitelj ništa nije primio od tužene, već je tuženoj izvršio isplatu kako je on to od njega tražila, te je u tom razdoblju došlo isključivo do prijelaza imovine tužitelja u imovinu tužene, a ne i do prijelaza imovine tužene u imovinu tužitelja, tuženoj ne pripada pravo bilo što zahtijevati od tužitelja pa tako niti u pogledu Aneksa koji je sklopljen zbog konverzije kredita prema odredbama ZID ZPK/15. Zahtjev tužene da joj se vraćaju bilo kakve koristi koje je potrošač pritom imao u izravnoj su protivnosti sa svrhom i smislom zaštite i razlozima zbog kojih su predmetne ugovorne odredbe utvrđene nepoštenima te zakonom propisanoj konverziji. Stoga nije osnovana žalba tužene kojima pobija stavak V. izreke presude.
23. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio prigovor zastare kojeg je istaknula tužena jer je neosnovanost ovog prigovora utemeljena na pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. prema kojem zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Tada to znači da se za sve anuitete, bez obzira kada su dospijevali, zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 i to od 13. lipnja 2014. za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz čl. 225. ZOO, a koji rok nije protekao budući je tužba podnesena sudu preporučenom poštanskom pošiljkom 12. lipnja 2019. (list 33 spisa).
24. U odnosu na odluku o troškovima postupka koje je prvostupanjski sud dosudio na temelju čl. 154. st. 5. ZPP, valja istaknuti da pravila o naknadi parničnih troškova iz čl. 154. ZPP (načelo causae) imaju legitiman cilj osigurati uredno funkcioniranje pravosudnog sustava i odvratiti tužitelje od podnošenja neutemeljenih i pretjerano visokih zahtjeva. Kako bi se pravo na pristup sudu doista i ostvarilo, odnosno kako ono ne bi ostalo teoretskim i iluzornim, nužno je voditi se okolnostima konkretnog slučaja uzimajući u obzir da stranke ne smiju snositi financijski teret nerazmjeran legitimnu cilju odredaba o troškovima postupka. Dakle, sud ne smije odredbe primjenjivati mehanički ne vodeći računa o nužnosti da se pravo na pristup sudu stvarno i ostvari u svakom slučaju. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, odlučujući o troškovima u konkretnom predmetu, iskoristio diskrecijsku ovlast koju ima na temelju čl. 154. st. 2. ZPP, te uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj u ovom sporu zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna stranka protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu. Valja dodati da u, trenutku podnošenja tužbe, tužba nije bila lišena sadržaja niti je bila očito nerazumna jer u tom trenutku domaća sudska praksa nije bila ustanovljena. U specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa kojemu nije obilježje stranačka ravnopravnost, tužitelj nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh, niti se pouzdati u sudsku praksu koja pred sudovima nije bila utvrđena, a revizijski sud se o tome još nije izjašnjavao. U takvim okolnostima tužitelj nije mogao biti svjestan da njegov zahtjev nema razumne izglede za uspjeh niti je visina zahtjeva bila nerealno postavljena (naprotiv, temeljila se na nalazu i mišljenju sudskog vještaka), te je u konačnici i uspio s djelom zahtjeva (za isplatu zateznih kamata) u skladu s kasnije izraženim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske u učincima provedene konverzije (Rev-457/2025 od 27. svibnja 2026.). Nadalje, u odnosu u kojem je tužitelj kao potrošač slabija ugovorna strana, njegova težnja da se ostvari pravo na isplatu, pa makar i dijela iznosa po osnovi ništetnosti neke ugovorne odredbe, sustav raspodjele troškova postupka ne smije imati odvraćajući učinak na tužitelja kao potrošača od ostvarenje tog prava. U konkretnom slučaju, ako bi se doslovno gramatički i aritmetički primijenio čl. 154. st. 2. ZPP, tužitelj bi bio doveden u situaciju da je dužan nadoknaditi tuženoj troškove postupka u iznosu većem od iznosa koji mu je dosuđen po osnovi utvrđenog stjecanja bez pravne osnove, čime bi tužitelju bilo povrijeđeno pravo na pristup sudu i pravo na mirno uživanje vlasništva.
25. Uvažavajući i praksu Europskog suda za ljudska prava (primjerice Čolić protiv Hrvatske, zahtjev broj 28963/10, presuda od 18. studenoga 2021.) ovaj sud smatra da je u skladu sa sadržajem konvencijskog i ustavnog prava tužitelja na pravičan postupak i u njemu sadržanog prava na pristup sudu, kao i prava na mirno uživanje imovine, uz rezultat cjelokupnog postupka i činjenicu da je tužitelj djelomično uspio u parnici, primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
26. Slijedom navedenoga, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbijena je žalba tužene kao djelomično neosnovana te je odlučeno kao pod stavkom I. izreke ove drugostupanjske presude, a djelomično je prihvaćena kao osnovana te je na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP preinačena kao pod stavkom II. izreke ove drugostupanjske presude.
27. Razlozi zbog kojih je ovaj sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka odnose se i na troškove žalbe pa je stoga odbijen zahtjevi tužene za naknadom troškova žalbenog postupka.
28. U nepobijanom dijelu (stavak IV. i VI. izreke) presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 24. rujna 2026.
Predsjednik vijeća
Vitomir Boić
