REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] D 5

Poslovni broj: Us I-1484/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužiteljice DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Đuro Čubrilo, odvjetnik u Puli, Škaljerova 9, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi stjecanja prava vlasništva nekretnine, 24. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, KLASA: UP/I-940-01/25-01/146, URBROJ: 514-04- 04-02-01/02-25-05 od 12. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije KLASA: UP/I-940-01/25-01/146, URBROJ: 514-04-04-02-01/02-25-05 od 12. lipnja 2025. odbija se zahtjev tužiteljice, državljanke Republike Srbije, za davanje suglasnosti za stjecanje prava vlasništva k. č. br. [katastarska čestica], ukupne površine 544 m², opisane kao dvorište površine 477 m² i kuća površine 67 m², upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. Pobijano rješenje temelji se na utvrđenju da je riječ o zemljištu koje se prema prostornoplanskoj dokumentaciji nalazi izvan granica građevinskog područja, unutar područja vrijednog obradivog tla, iz čega proizlazi da je riječ o nekretnini na isključenom području, čiji vlasnik sukladno čl. 3. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu u svezi čl. 358. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ne može biti strana osoba.

3. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužiteljica u tužbi i kasnijem tijeku spora ističe da u obrazloženju pobijanog rješenja nisu navedeni valjani razlozi za njegovo donošenje, budući da nije navedeno na kojim se činjenicama zasniva niti sadrži poziv na ijednu zakonsku normu na kojoj se temelji. Navodi da je je tuženik utvrdio postojanje zakonskog ograničenja jer se nekretnina prema uvjerenju o statusu čestice nalazi izvan granica građevinskog područja, u području vrijednog obradivog tla, iako je kao kultura zemljišta i u zemljišnim knjigama i u katastru navedeno da se radi o kući s dvorištem. Ukazuje na odredbu čl. 3. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu prema kojoj se poljoprivrednim zemljištem smatraju površine koje su po načinu uporabe u katastru opisane kao oranice, vrtovi, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare, kao i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji, ističući da opis predmetne nekretnine ne odgovara navedenoj zakonskoj definiciji. Posebno napominje da se na parceli nalazi legalizirana kuća, što je utvrđeno u zakonitom postupku pred tijelom državne uprave, uslijed čega to zemljište stvarno na terenu više nikada nije moguće privesti poljoprivrednoj proizvodnji niti ima osnove za odbijanje zahtjeva. Tužbenim zahtjevom predlaže da Sud poništi pobijano rješenje tuženika te tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja, ističući da se predmetna nekretnina nalazi izvan granica građevinskog područja, u području vrijednog obradivog tla, odnosno da predstavlja poljoprivredno zemljište na kojem strane osobe ne mogu stjecati pravo vlasništva.

Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 10. rujna 2026., u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice, a na temelju čl. 98. st. 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, 39/26, dalje: ZUS) u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji svoj izostanak nije opravdao, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

6. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koji prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

7. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužiteljice (uvid u posjedovni list te očevid na licu mjesta uz sudjelovanje geodetskog vještaka) smatrajući da pravno relevantne činjenice nisu sporne, te se mogu utvrditi na temelju materijalne dokumentacije iz postupka i ovog spora, slijedom čega da provođenje dodatnih dokaza nije svrsishodno.

8. Razmatrajući sva sporna pitanja ovog spora, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmetni postupak pokrenut je 21. veljače 2025., zahtjevom tužiteljice kao državljanke Republike Srbije za davanje suglasnosti za stjecanje prava vlasništva na temelju ugovora o kupoprodaji na k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Pobijanim rješenjem tuženika zahtjev je odbijen, temeljem utvrđenja da se ista prema prostornoplanskoj dokumentaciji nalazi izvan granica građevinskog područja, unutar područja vrijednog obradivog tla, dakle na isključenom području u smislu čl. 2. st. 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu i čl. 358. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

10. Među strankama ovoga spora nije sporno da se k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema prostornoplanskoj dokumentaciji nalazi izvan granica građevinskog područja, u području vrijednog obradivog tla.

11. Međutim, sporno je predstavlja li okolnost što je predmetna nekretnina u katastru i zemljišnim knjigama opisana kao kuća s dvorištem, razlog za usvajanje zahtjeva za davanje suglasnosti za stjecanje prava vlasništva.

12. Sukladno čl. 356. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, 152/14, 81/15

- službeni pročišćeni tekst, dalje: ZV), strane fizičke i pravne osobe mogu, ako zakonom nije drukčije određeno, pod pretpostavkom uzajamnosti, stjecati vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske, ako suglasnost za to dade ministar nadležan za poslove pravosuđa Republike Hrvatske.

13. Prema odredbi čl. 358. st. 1. ZV-a, strana osoba ne može biti vlasnikom nekretnine koja leži na području koje je radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske zakonom proglašeno područjem na kojem strane osobe ne mogu imati pravo vlasništva, osim ako je zakonom što drugo određeno.

14. Sukladno čl. 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine" broj 20/18, 115/18, 98/19, 57/22, dalje: ZPZ), poljoprivredno zemljište je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu (st. 1.). Nositeljima prava vlasništva na zemljištu iz stavka 1. ovoga članka ne mogu biti strane pravne i fizičke osobe, osim ako međunarodnim ugovorom i posebnim propisom nije drukčije određeno (st. 2.). Iznimno od stavka 2. ovoga članka, strane pravne i fizičke osobe mogu stjecati pravo vlasništva na poljoprivrednom zemljištu iz stavka 1. ovoga članka nasljeđivanjem uz uvjet reciprociteta (st. 3.).

15. Sukladno čl. 3. st. 1. ZPZ-a, poljoprivrednim zemljištem, u smislu ovoga Zakona, smatraju se poljoprivredne površine koje su po načinu uporabe u katastru opisane kao: oranice, vrtovi, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare, kao i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji.

16. Sukladno čl. 3. st. 1. t. 6. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine" br. 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19, 67/23, dalje: ZPU), građevna čestica je u načelu jedna katastarska čestica čiji je oblik, smještaj u prostoru i veličina u skladu s prostornim planom te koja ima pristup na prometnu površinu sukladan prostornom planu, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

17. Sukladno čl. 3. st. 1. t. 9. ZPU-a, građevinsko zemljište je zemljište unutar granica građevinskog područja te zemljište izvan građevinskog područja obuhvaćeno građevnom česticom na kojoj je izgrađena građevina.

18. Primijenivši citirane odredbe na nesporno utvrđeno činjenično stanje, Sud smatra da je tuženik pravilno i zakonito odbio zahtjev tužitelja za davanje suglasnosti za stjecanje prava vlasništva nad k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], neovisno o okolnosti što je ista u katastru i zemljišnim knjigama opisana kao kuća i dvorište.

19. Naime, iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu proizlazi, a što i nije sporno, da je riječ o građevini koja je ozakonjena rješenjem o izvedenom stanju od 25. rujna 2014., te stoga sama okolnost što se na zemljištu koje po prostornoplanskoj dokumentaciji predstavlja poljoprivredno zemljište, nalazi ozakonjena građevina, ne čini to zemljište građevinskim zemljištem u smislu čl. 3. st. 1. t. 9. ZPU-a niti tu nekretninu građevnom česticom u smislu čl. 3. st. 1. t. 6. ZPU.

20. Odredbom čl. 23. st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" br. 86/12, 143/13, 65/17, 14/19, 48/26) propisano je da se za zgrade ozakonjene po tom zakonu po pravomoćnosti rješenja o izvedenom stanju utvrđuje građevna čestica zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, a sukladno Zakonu o prostornom uređenju.

21. Prema podacima u spisu proizlazi da u konkretnom slučaju takav postupak nije proveden te nije utvrđena građevna čestica, pa se stoga katastarska čestica na kojoj je izgrađena zgrada, neovisno o tome što je zgrada ozakonjena po posebnom zakonu, još uvijek ne smatra građevnom česticom, a zemljište na kojem je ista izgrađena ne smatra se građevinskim zemljištem.

22. Kada i ako za predmetnu zgradu bude utvrđena građevna čestica, te bude provedena potrebna parcelacija zemljišta u katastru (ukoliko tako utvrđena građevna čestica ne bude obuhvaćala čitavu postojeću katastarsku česticu), postojat će uvjeti za stjecanje prava vlasništva nad novoformiranom građevnom česticom, koja će se tada smatrati građevinskim zemljištem.

23. Naime, ustaljeno je stajalište sudske prakse da uvjerenje o pravnom statusu zemljišta predstavlja odlučujući dokaz u postupcima izdavanja suglasnosti za stjecanje prava vlasništva stranih osoba na nekretninama na području Republike Hrvatske (presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-3093/22-3 od 13. rujna 2023., posl.br. Usž-588/22-2 od 31. ožujka 2022.).

24. Budući da prema trenutnom stanju stvari nespornim proizlazi da se prema prostornoplanskoj dokumentaciji čitava katastarska čestica nalazi unutar područja poljoprivrednog zemljišta (vrijedno obradivo tlo), to je pobijanim rješenjem tuženika pravilno i zakonito odbijen zahtjev tužiteljice, pa je stoga na temelju čl. 116. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i riješiti kao pod točkom I. izreke.

25. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 24. rujna 2026.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužiteljice Đuri Čubrilu, odvjetniku u Puli, Škaljerova 9

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49