Poslovni broj: Usž-2825/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GE, [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, radi invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-867/2023-16 od 31. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-867/2023-16 od 31. svibnja 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II 141-02/22-01/03226252521, urbroj: 341-99-05/3-22-7502 od 8. veljače 2023. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe Zagreb, klasa: UP/I 141-02/22-01/03226252521, urbroj: 341-25-05/3-22-118447 od 28. listopada 2022.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 28. listopada 2022. Tim rješenjem je tužitelju kao Hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, kod kojega je nastao trajni gubitak radne sposobnosti (opća nesposobnost za rad) dijelom uzrokovan 50% bolešću kao neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom 50% bolešću, izvan tih okolnosti, određena invalidska mirovina počevši od 01.01.2018. u svoti od 6517,59 kn (865.03EUR) mjesečno kao povoljnije primanje prema ranije važećem Zakonu, (već isplaćeno), - od. 01.07.2018. mirovina se određuje u iznosu od 6693,09 kn (888,33 EUR) mjesečno kao povoljnije primanje, (već isplaćeno), - od 01.01.2019. mirovina se određuje u iznosu od 6769,60 kn (898,48 EUR) mjesečno kao povoljnije primanje, (već isplaćeno), - od 01.07.2019. mirovina se određuje u iznosu od 6934,89 kn (920,42 EUR) mjesečno kao povoljnije primanje, (već isplaćeno), - od 01.01.2020. mirovina se određuje u iznosu od 6983,87 kn (926,92 EUR) mjesečno kao povoljnije primanje, (već isplaćeno), - od 01.07.2020. mirovina se određuje u iznosu od 7082,83 kn (940,05 EUR) mjesečno kao povoljnije primanje, (već isplaćeno), - od 01.01.2021. mirovina se određuje u iznosu od 7122,62 kn (945,33 EUR) mjesečno kao povoljnije primanje, (već isplaćeno), - od 01.07.2021. mirovina se određuje u iznosu od 7298,12 kn (968,63 EUR) mjesečno kao povoljnije primanje, (već isplaćeno), - od 01.08.2021. mirovina se određuje u iznosu od 7671,18 kn (1018,14 EUR) mjesečno, - od 01.01.2022. mirovina se određuje u iznosu od 7842,77 kn (1040,91 EUR) mjesečno, - od 01.07.2022. mirovina se određuje u iznosu od 8327,51 kn (1105,25 EUR) mjesečno. Isplata ove mirovine pripada počevši od 01.08.2021. godine, a žalba ne odgađa izvršenje toga rješenja.
3. Tužitelj je protiv presude prvostupanjskog suda podnio žalbu iz svih zakonom predviđenih razloga. Navodi da su osporavana rješenja upravnih tijela donesena u suprotnosti sa stajalištem ovog Suda izraženom u presudi poslovni broj Usž-937/20-4 od 16. lipnja 2021., odnosno da upravna tijela u ponovnom postupku nisu izvršila navedenu presudu na način kako je to naloženo, posebno u točkama 11., 12. i 13. obrazloženja spomenute presude. Smatra da je presuda prvostupanjskog suda donesena na temelju pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da prvostupanjski sud nije odlučio o dijelu tužbenog zahtjeva kojim je tražio izvršenje naprijed navedene presude ovog Suda, te o zahtjevu za sankcioniranje arbitrarnog postupanja tuženika. Iz žalbe proizlazi da predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu, rješenje tuženika i prvostupanjskog upravnog tijela, te naložiti tijelu ponovni izračun na dan 1. svibnja 2019., uz primjenu polaznog faktora 1,85, te članka 32., 34., 35 . i 52.a Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava žalbene navode tužitelja. Navodi da ostaje kod razloga iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, u odgovoru na tužbu i na ročištu. Predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24. i 39/26-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske-dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti nezakonitom.
7. Prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela te pravilno odbio tužbeni zahtjev, jer tužitelj svojim tužbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost primjene mjerodavnih odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZOMO) i Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", broj 121/17. 98/19 i 84/21, dalje: ZOHBDR). Pri tome je prvostupanjski sud prihvatio u cijelosti obrazloženje dano u rješenju tuženika, koji je pravilno otklonio prigovore tužitelja, a koje ponavlja u tužbi i ovoj žalbi.
8. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela od 28. listopada 2022. odlučeno o zahtjevu tužitelja za ponovno određivanje mirovine od 14. prosinca 2017., kojem je priložena potvrda Ministarstva obrane klasa: 034-04/17-01/01, urbroj: 512M2-59-17-2085 od 14. prosinca 2017. o ostvarenju statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata-dragovoljca (u izvršenju presude ovog Suda poslovni broj Usž-937/20-4 od 16. lipnja 2021. i rješenja tuženika od 23. rujna 2022.), kao i o dva naknadna zahtjeva tužitelja za ponovni izračun mirovine od 31. prosinca 2018. i 23. srpnja 2021.
9. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjsko upravno tijelo je u ponovnom postupku u cijelosti postupilo u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a (ranije članak 81. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), te je u izvršenju presude postupilo sukladno pravnim shvaćanjima i primjedbama suda danim u presudi ovog Suda poslovni broj Usž-937/20-4 od 16. lipnja 2021. Prema pravnom shvaćanju ovog Suda izraženom u navedenoj presudi upravna tijela su pogrešno zaključila da se ne radi o činjenicama koje su razlog za obnovu u smislu članka 134. stavka 1. ZOMO -a, te je dana uputa da je potrebno u nastavku upravnog postupka usporediti svotu ranije određene mirovine sa svotom prevedene invalidske mirovine, ali uz primjenu polaznog faktora 1,85 iz članka 17. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 174/04, 92/05, 2/07, 107/07, 65/09 i 137/09, dalje ZOPHBDR-a/05).
10. Tužitelj neosnovano navodi da u postupku rješavanja po njegovim zahtjevima nisu ili su pogrešno primijenjene odredbe članka 32. stavka 2., članka 34., 35. i 52 .a ZOHBDR-a. Naime, upravo polazeći od ranije navedene upute ovog Suda u presudi poslovni broj: Usž-937/20-4 od 16. lipnja 2021., tuženik, odnosno prvostupanjsko upravno tijelo, pošli su od polaznog faktora 1.85 kod dijela invalidske mirovine koja se priznaje po osnovi sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, primjenom odredbe članka 17. ZOHBDR-a/05, a ne odredbe članka 32. stavka 2. ZOHBDR-a, dok je nova svota mirovine povodom zahtjeva od 23. srpnja 2021. , primjenom odredbe članka 52. a ZOHBDR-a (s obzirom na to da je ova odredba stupila na snagu 21. srpnja 2021.), izračunata počevši od 1. kolovoza 2021., budući da za to ranije nije postojala zakonska mogućnost. Tijela su, pri tome, pravilno primijenila odredbu članka 35. ZOHBDR-a povećavši osobni bod na 40%.
11. Nadalje, tuženik je u pogledu primjene odredbe članka 34. ZOHBDR-a dao valjane razloge, imajući na umu da ovaj članak upućuje na ustrojbeno mjesto odnosno zvanje ili osobni čin u godini koja prethodi godini u kojoj se ostvaruje pravo na mirovinu, a koje pravo je tužitelj ostvario prije stupanja na snagu ZOHBDR-a, stoga ne postoji zakonska mogućnosti za primjenu ove odredbe, kako to neosnovano zaključuje tužitelj.
12. U svezi prigovora tužitelja da sud nije riješio o svim tužbenim zahtjevima treba reći da je u ustaljenoj upravnosudskoj praksi (odluke ovog Suda poslovni broj: Usž - 2022/2015 od 2. prosinca 2015., Usž-599/2015 od 2. srpnja 2015. i dr.) izraženo shvaćanje da sud nije vezan doslovnim sadržajem tužbenog zahtjeva i nije vezan procesnopravnim kvalifikacijama tužbenog zahtjeva. Naime, ovlast odnosno obveze upravnog suda prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu propisane su kogentnim odredbama članka 116. i 117. ZUS-a.
13. S obzirom na to da tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, to ovaj Sud nije imao osnove za usvajanje žalbe.
14. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 24. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
