REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3091/2025-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A N A T E M E L J U P R I Z N A N J A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vlatki Toplak, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB 94472454976, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, protiv I-tuženika RO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II-tužene ŠO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nenadu Grofu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate - regresa, dana 24. rujna 2026. godine

p r e s u d i o je

Nalaže se I-tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.725,40 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23. rujna 2021. do isplate i to od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Nalaže se I-tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 315,21 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. rujna 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Smatra se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena u odnosu na II-tuženu.

III Nalaže se tužitelju naknaditi II-tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 1.187,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. rujna 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj kod ovog suda dana 9. kolovoza 2023. navodi kako se dana 28. svibnja 2021. oko 01:20h u Zagrebu - Sesvete, dogodila prometna nezgoda na način da je I-tuženik RO za vrijeme dok je bio pod utjecajem alkohola u koncentraciji od 1,60 g/kg u krvi i bez važeće vozačke dozvole , upravljao vozilom registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu II-tužene, a kretao se kolnikom [adresa] u [adresa] te prilikom vožnje udara u betonsku metalnu ogradu na adresi [adresa]. U prometnoj nesreći nastala je materijalna šteta na ogradi. Tužitelj je oštećeniku DO nadoknadio imovinsku štetu nastalu na betonskoj metalnoj ogradi u predmetnoj prometnoj nesreći. Tužitelj je dana 23. rujna 2021., po završetku obrade odštetnog zahtjeva oštećenici na temelju Sporazuma o izvansudskoj nagodbi isplatio iznos od 13.000,00 kn/1.725,40 eura.

2. Tužitelj navodi kako je šteta po odštetnom zahtjevu oštećenika nadoknađena temeljem police broj [broj police] koju je osiguranik imao ugovorenu kod tužitelja. Tužitelj ističe kako ima pravo na regresno potraživanje isplaćene naknade štete od I i II - tuženika u visini 13.000,00 kn/1.725,40 eura, jer je tužitelj isplatom gore navedenog iznosa naknade štete stekao pravo regresa prema I i II-tuženiku sukladno odredbama iz čl. 963. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj navodi kako je I -tuženik u vrijeme predmetnog štetnog događaja bio pod utjecajem alkohola i upravljao motornim vozilom bez prava za upravljanje vozilom, a slijedom čega je sukladno odredbi čl. 24. st. 1. t. 2. i t. 4. ZOOP-a je izgubio prava iz osiguranja te da II-tužena odgovara temeljem čl. 1066. st. 4. Zakona o obveznim odnosima.

3. Nadalje tužitelj navodi kako je odredbom čl. 24. st. 3. ZOOP -a propisano da društvo za osiguranje koje je temeljem stavka 1. točke 5. i 7. ovoga (toga) članka oštećenoj osobi isplatilo štetu ima pravo od osobe koja je odgovorna za štetu na naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa štete, na kamatu i troškove, a u slučaju iz stavka 1. točke 1., 2., 3., 4. i 6. ovoga članka najviše do iznosa 12 prosječnih neto -plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku.

4. Tužitelj napominje da je prije podnošenja ove tužbe I-tuženiku u više navrata uputio pisane dopise kojima je pozvao na podmirenje regresnog potraživanja, na koje se I-tuženik oglušio. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže sudu da po provedenom postupku donese presudu kojom se nalaže I-tuženiku i II-tuženoj solidarno platiti tužitelju iznos od 1.725,40 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. rujna 2021. do 31. prosinca 2022., sve uz naknadu troškova postupka.

5. Po prvotno provedenom postupku, sud je donio presudu zbog ogluhe pod poslovnim brojem P-8825/2023-6 od 14. listopada 2024., a koja je odlukom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-348/2025-2 od dana 15. travnja 2025. ukinuta i predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak.

6. U ponovljenom postupku, I-tuženik je na ročištu održanom dana 31. ožujka 2026. priznao tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti dok je II-tužena je u odgovoru na tužbu istaknula prigovor promašene pasivne legitimacije te je u cijelosti osporila tužbu i tužbeni zahtjev, kako u osnovu tako i u visini. Nadalje, navodi kako nikada od tužitelja nije zaprimila bilo kakvu obavijest o isplati predmetne štete, te da nikada nije upoznata s dokumentacijom koja se dostavlja uz tužbu kao dokaz o utvrđivanju visine štete i isplati tog iznosa. Ističe kako kritične zgode nije osobno upravljala vozilom, niti je ikada dala suglasnost I-tuženiku da upravlja vozilom u njezinu vlasništvu pri tome ističući kako čak ni ne poznaje I-tuženika. Naime, II-tužena navodi kako je navedenog datuma (ili možda dan ranije) svoje vozilo predala tada odgovornoj osobi servisa Auto Dekanić d.o.o. – gospodinu SO radi procjene i preprodaje vozila za dijelove. Nakon što se nezgoda već dogodila, gospodin SO ju je usmeno obavijestio o tome da se dogodila prometna nezgoda, rekavši kako je vozilo dao I-tuženiku da ga odveze u neki drugi servis (kod nekog R) radi dogovora o preprodaji. II-tužena ističe kako ni na koji način nije bila dala I-tuženiku ovlaštenje da upravlja njezinim vozilom, niti je ikome dozvolila da upravlja njezinim vozilom pod utjecajem alkohola i bez važeće vozačke dozvole. Ista je vozilo predala isključivo gospodinu SO, u kojega je imala puno povjerenje, s obzirom da je isti poznanik njezina oca, te je to i bio razlog iz kojega je isključivo njemu dovezla svoje vozilo kako bi ga u konačnici prodala, s obzirom da se radilo o vozilu Renault Megane, proizvedenom 2001. II-tužena ističe kako prethodno istaknuti razlozi jasno iskazuju kako ne postoji odgovornost II-tužene za nastalu štetu. Navodi kako vlasnik vozila ne odgovara regresno za isplatu štete ako treća osoba upravlja vozilom pod utjecajem alkohola bez njegove dozvole, osim ako se dokaže da je vlasnik znao ili mogao znati za takvo upravljanje. Za upravljanje regresnog zahtjeva prema vlasniku vozila, potrebno je dokazati da je vlasnik svjesno omogućio takvo upravljanje vozilom, a što tužitelj zasigurno nije učinio u tužbi. Dodatno ističe, kako Hrvatski zakon o osiguranju i uvjeti osiguranja od automobilske odgovornosti propisuju gubitak prava osiguranika (vozača) u slučaju upravljanja vozilom pod utjecajem alkohola ili drugih propisanih situacija, no to se odnosi na vozača koji upravlja, a ne na vlasnika ukoliko nije bilo znanja o takvom upravljanju, što potvrđuje i sama toč. A.1.2. Uvjeta o osiguranju od AO koje je uz tužbu dostavio tužitelj. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na II-tuženu odbiti u cijelosti kao neosnovane.

7. Slijedom navedenog temeljem odredbe članka 331. stavka 1. i članka 338. stavka 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje ZPP), sud je donio presudu na temelju priznanja u odnosu na I- tuženika, čime je odlučeno kao u izreci ove presude.

8. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te se od 1. siječnja 2023. temelji na odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

9. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, čime dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu. Potrebno je napomenuti kako stranke nisu sporile tijek zakonskih zateznih kamata.

10. Nadalje, na ročište zakazano za dan 15. rujna 2026. u 13,00 sati nije pristupio uredno pozvani tužitelj iako je isti o predmetnom ročištu uredno obaviješten na prethodno održanom ročištu dana 19. svibnja 2026. (list 112-114 spisa), te svoj nedolazak nije opravdao dok se II-tužena po punomoćniku nije željela upustiti u raspravljanje te je zatražila donošenje odluke kojom se tužba smatra povučenom i zatražila naknadu troškova postupka temeljem troškovnika predanog putem e - komunikacije dana 15. rujna 2026.

11. Slijedom navedenog, kako tužitelj iako uredno pozvan nije pristupio niti opravdao svoj nedolazak na ročište dana 15. rujna 2026., valjalo je temeljem odredbe članka 295. st. 2. ZPP-a odlučiti kao u točki II. rješenja.

12. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji smatra da je u takvim okolnostima za zaključiti da su obje stranke izrazile volju da ne raspravljaju pred sudom, tužitelj time što, iako uredno pozvan, nije pristupio na ročište, izostanak nije opravdao (neopravdano je izostao), a tuženik time što nije pristupio, ili se nije htio upustiti u raspravljanje, kako je to prethodno navedeno. U takvoj činjeničnoj i procesnoj situaciji nema mjesta održavanju ročišta (sud zapravo ne bi imao s kime raspravljati), jer je došlo do presumiranog povlačenja tužbe, a što je sud dužan utvrditi deklaratornim rješenjem.

13. Odluka o troškovima postupka do priznanja tužbenog zahtjeva u odnosu na I- tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, dalje Tarifa) te prema predanom troškovniku u tužbi od 9. kolovoza 2023. gdje je tužitelju priznat trošak sastava tužbe prema Tbr. 7/1, u iznosu od po 199,08 eura sve uz pripadajući PDV od 25% te sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 33,18 eura i presudu na temelju priznanja u iznosu od 33,18 eura, slijedom čega je tužitelju u odnosu na I- tuženika ukupno priznat trošak postupka u iznosu od 315,21 eura, čime je odlučeno kao u toč. I. izreke rješenja.

14. Nadalje, u odnosu na zatraženi trošak II-tužene iz troškovnika od 15. rujna 2026., odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. i čl. 158. st. 1. u vezi sa čl. 164. st. 8. ZPP - a kojim je propisano da tužitelj koji povuče tužbu dužan protivnoj strani nadoknaditi troškove te da tuženik zahtjev za naknadu troškova može staviti u roku od 15 dana nakon dostave obavijesti o povlačenju tužbenog zahtjeva, a čemu je II-tužena pravovremeno udovoljila obzirom je punomoćnik II-tužene predmetni trošak zatražio istog dana kako je to prethodno navedeno. Također, odluka o trošku postupka temelji se i na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te priloženom troškovniku, a sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 1.725,40 eura čime je II-tuženoj priznat trošak sastava žalbe od 31. listopada 2024. na presudu zbog ogluhe prema Tbr. 10/1 u iznosu od 250,00 eura, sastav odgovora na tužbu prema Tbr. 8/1 kao i za zastupanje na ročištu po punomoćniku odvjetniku dana 31. ožujka 2026. i 19. svibnja 2026. prema Tbr. 9/1 za svaku radnju u iznosu od po 200,00 eura te za zastupanje po punomoćniku odvjetniku na ročištu dana 15. rujna 2026. prema Tbr. 9/2 u iznosu od 100,00 eura što uz pripadajući PDV od 25% ukupno iznosi 1.187,50 eura, a koji iznos je sud priznao II- tuženoj čime je odlučeno kao u točki III. rješenja.

15. II-tuženoj nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu protiv presude zbog ogluhe, obzirom istoj navedeni trošak nikada nije niti naložen na plaćanje niti je II -tužena ičime dokazala kako je navedenu sudsku pristojbu podmirila.

16. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 24. rujna 2026.

Sudac

Vlatka Toplak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (čl. 353. st. 3. ZPP-a).

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa tog rješenja.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz nalog za platež sp na presudu na temelju priznanja

2. I-tuženiku

3. II-tuženoj po pun.

U Zagrebu, dana 24. rujna 2026. godine

Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja