Poslovni broj: Gž-421/2022-3

1

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u pravnoj stvari tužiteljice Đ. M. iz Z., (ulica), OIB: ..., koju zastupa punomoćnik Ž. Ž., odvjetnik u Z., (ulica) protiv tuženice Z. B. d.d., Z., (ulica), OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. & p, d.o.o., Z., (ulica) te prvoumješača na strani tužiteljice I. M. iz Z., (ulica), OIB: ... i drugoumješača R. I. d.o.o., Z., (ulica), OIB: ..., koga zastupa direktor I. M., radi utvrđenja i brisanja založnog prava, odlučujući o žalbama tužiteljice, prvoumješača i drugoumješača protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj P-1218/2016-58 od 26. kolovoza 2021. i žalbama tužiteljice i prvoumješača protiv rješenja istog suda, poslovni broj P-1218/2016-75 od 18. siječnja 2022., 7. svibnja 2024.,

 

r i j e š i o   j e

 

I Odbijaju se žalbe tužiteljice Đ. M., prvoumješača I. M. i drugoumješača R. I. d.o.o., Z. kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj P-1218/2016-58 od 26. kolovoza 2021.

 

              II Odbijaju se žalbe tužiteljice Đ. M. i prvoumješača I. M. kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj P-1218/2016-75 od 18. siječnja 2022.             

 

              III Odbija se zahtjev tuženice Z. B. d.d., Z. za naknadu troška sastava odgovora na žalbe.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem od 26. kolovoza 2021. je odlučeno:

"1. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka pravomoćno završenog presudom ovog suda poslovni broj P-1218/16 od 17. listopada 2018., kao i zahtjev za nadoknadu troškova postupka.

2. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku troškove postupka nastale u povodu prijedloga za ponavljanje postupka od 18. listopada 2021. u iznosu od 212.500,00 kuna, u roku od 15 dana.".

2. Uvodno označenim rješenjem od 18. siječnja 2022. je odlučeno:

"1. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužiteljice za ponavljanje postupka od 18. listopada 2021. pravomoćno završenog presudom ovoga suda poslovni broj P-1218/16 od 17. listopada 2018., kao i zahtjev za nadoknadu troškova postupka.

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka nastale u povodu prijedloga za ponavljanje postupka u iznosu od 212.500,00 kuna, u roku od 15 dana.".

3. Protiv citiranog rješenja od 26. kolovoza 2021. tužiteljica je izjavila žalbu iz svih žalbenih razloga. Tvrdi da u prijedlogu za ponavljanje postupka pa ni u tužbi nije tražila utvrđenje ništetnosti mjenice i Ugovora o zasnivanju založnog prava, već kao razloge za ponavljanje postupka ističe da iz isprava koje je dostavila proizlazi kako mjenica nije uopće, a ne samo valjano, dostavljena na naplatu te se poziva na iskaz svjedoka Ž. M. iz kojega je razvidno tko je popunjavao mjenicu, kada ju je popunjavao, zatim da ne postoji sporazum o popunjavanju mjenice kao i suglasnost društva R. I. d.o.o. za produljenje roka dospjelosti mjenice. Iz priložene dokumentacije razvidno je da onoga dana kad tuženica tvrdi da je mjenica predana na naplatu, nije bilo izvoda, a moralo ga je biti, što znači da nikakve transakcije po računu R. I. d.o.o. nije bilo. Tužiteljica je u postupku predložila provođenje dokaza saslušanjem svjedoka Ž. M., koji je prvostupanjski sud odbio kao nebitan, iako nije mogao znati što će isti iskazati na bitne okolnosti za ishod ovoga postupka, zbog čega je pozivanje na taj dokaz u prijedlogu za ponavljanje postupka osnovan. Predlaže da se uvaži žalba i preinači pobijano rješenje na način da se uvaži prijedlog za ponavljanje postupka.

4. Protiv istoga rješenja žalbu je izjavio prvoumješač I. M. zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka i da činjenično stanje nije potpuno  utvrđeno jer je raspravni sudac morao, sukladno čl. 421. st. 1. toč. 10. Zakona o parničnom postupku utvrditi radi li se o novim dokazima i novim činjenicama za koje stranka nije znala za vrijeme prvostupanjskog postupka te bi li upotrebom tih dokaza u prijašnjem postupku za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka. Da je prvostupanjski sud prihvatio saslušanje Ž. M. ili bar zapisnik s njegovog saslušanja u predmetu P-1216/16, zbog činjenice da tražbina na dan 10. svibnja 2016. ne postoji i da Z. B. nije tvrtki R. I. d.o.o. isplatila 15.000.000,00 kn, odluka bi bila drugačija. Također bi zaključio da je dopis Z. B. od 2. siječnja 2014. neistinit te da mjenica nije podnesena na naplatu, odnosno da naplatu mjenice nitko nije pokušao provesti jer postojeća sredstva nisu prenesena na račun banke, pa bi prvostupanjska odluka bila povoljnija za tužiteljicu. Predlaže preinačiti pobijano rješenje usvajanjem žalbe i prijedloga za ponavljanje postupka, odnosno ukinuti ga i vratiti na ponovno odlučivanje.

5. Protiv istoga rješenja žalbu je izjavio i drugoumješač na strani tužiteljice R. I. d.o.o., Z. zbog bitne povrede postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je raspravni sudac sam odlučio o svom izuzeću odbivši prijedlog za izuzeće, na što nije ovlašten. Podneseni dokazi za ponavljanje postupka (izjava Ž. M., izvadci iz žiro računa R. I. d.o.o. te podnesci iz kojih je vidljivo da je tuženica Z. B. d.d. sama popunila mjenicu) nastali su nakon što je zaključen prethodni postupak. Odluka je donesena na temelju neistinitog dopisa tuženice da je mjenicu izdalo društvo R. I. d.o.o. te da tražbina i mjenica od 15.000.000,00 kn od 10. svibnja 2010. i dalje egzistira. Tražbina od 15.000.000,00 kn koja ne postoji ne može biti osigurana, stoga je i Ugovor o založnom pravu koji osigurava nepostojeću tražbinu ništetan. Predlaže preinačiti pobijano rješenje na način da se usvoji žalba i prijedlog za ponavljanje postupka.

6. Protiv citiranog rješenja od 18. siječnja 2022. tužiteljica je izjavila žalbu iz svih žalbenih razloga. Tvrdi da je rok bitan sastojak ugovora ako je ugovorena raskidna klauzula, odnosno odredba kojom se ugovor raskida kao posljedica neispunjenja obveze u ugovorenom roku. Rok je bitan sastojak ugovora i onda kad to nije ugovoreno, ako je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po prirodi posla. Da je tome tako, potvrđuje i činjenica da je dužnik zatražio produljenje roka povrata kredita, ali ga je vjerovnik, ovdje tuženik odbio, čime je pokazao i dokazao da je rok povrata kredita bitan sastojak ugovora. Tužiteljica ne spori da postoji tražbina tuženika prema dužniku, ali to ne znači da se pod svaku cijenu treba održati na snazi nešto što se ne smije i ne može održati. Tužiteljica ne tvrdi da je raskinut ugovor o zalogu, već da je raskinut ugovor o dugoročnom kreditu. Predlaže da se žalba uvaži i preinači pobijano rješenje na način da se prihvati prijedlog za ponavljanje postupka.

7. Protiv istoga rješenja žalbu je izjavio i umješač na strani tužiteljice I. M. u kojoj ističe da se u čl. 1. Ugovora o založnom pravu osigurava tražbina s kamatom po dospijeću koja se utvrđuje u visini stope važeće zakonske zatezne kamate u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Z. B. d.d. (promjenjiva kamatna stopa), koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 17,00 % godišnje, koja odredba je ništetna. Zbog osiguranja ništetne odredbe o kamatnoj stopi trebalo je usvojiti tužbeni zahtjev da se briše založno pravo. Tužiteljica nije dužnik iz osnovnog posla pa su njene obaveze prestale raskidom Ugovora o kreditu. Isticanje da založno pravo nije prestalo jer nije brisano stvar je tehničke prirode i nije pitanje svrhe postojanja založnog prava. Umješač smatra da je činjenica da je ugovor raskinut valjani razlog za ponavljanje postupka jer bi odluka bila za tužiteljicu povoljnija i predlaže ukinuti rješenje, usvojiti prijedlog za ponavljanje postupka i usvojiti tužbeni zahtjev.

8. U odgovoru na žalbe tuženica ističe da se u odnosu na navode tužiteljice i umješača da je po sili zakona raskinut ugovor o kreditu, čime su prestale sve obveze među strankama, ističe da su takvi navodi bez utjecaja na založno pravo tuženice s obzirom da je ugovorom o kreditu dužniku stavljen na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstva, dužnik se obvezao tuženici vratiti dobiveni iznos novca uz ugovorenu kamatu, pri čemu su stranke sklopile i ugovor o založnom pravu kojim su osigurale predmetnu tražbinu, da je u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-406/16 pravomoćno utvrđeno da ugovor o založnom pravu nije ništetan. Ni tužiteljica ni umješač nisu dokazali da okolnosti na kojima temelje prijedlog za ponavljanje postupka predstavljaju nove činjenice i dokaze koje bez svoje krivnje nisu mogli iznijeti prije pravomoćnog okončanja ovog postupka. Predlaže da se odbiju žalbe tužiteljice i umješača i potvrdi pobijano rješenje te zahtijeva trošak sastava odgovora na žalbu.

9. Žalbe nisu osnovane.

10. Tužiteljica i umješači na njezinoj strani ne konkretiziraju žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ispitujući pobijana rješenja u granicama iznesenih žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.), na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, ovaj sud ocjenjuje da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene.

11. Predmet spora je bio zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je s danom 1. siječnja 2014. prestalo založno pravo upisano u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, uz brisanje založnog prava na nekretnini u suvlasništvu tužiteljice, koja parnica je pravomoćno završena 5. veljače 2020. kada je Županijski sud u Zadru presudom  poslovni broj Gž-1324/2018-7 odbio žalbe tužiteljice i trećeumješača na njenoj strani kao neosnovane i potvrdio presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj P-1218/16-25 od 17. listopada 2018. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice te joj je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka.

12. Tužiteljica je podneskom od 1. lipnja 2020. predložila ponavljanje postupka koji je odlukom suda pravomoćno završen zbog razloga iz odredbe čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP kojom je propisano da se postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može na prijedlog stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost upotrijebiti nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

13. Prvostupanjski sud odbija prijedlog tužiteljice za ponavljanje postupka jer nove činjenice, odnosno novi dokazi koje iznosi tužiteljica, a to su naknadno saznanje da je R. I. d.o.o. u razdoblju od 2012.-2015. imala novčanih sredstava na računu koje je tuženica mogla barem djelomično naplatiti te iskaz voditelja poslovnih odnosa kod tuženice Ž. M., ne predstavljaju dokaze na temelju kojih bi za tužiteljicu mogla biti donesena povoljnija odluka da su ti dokazi upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

14. Sud će odbiti prijedlog stranke za ponavljanje postupka kada utvrdi da je stranka predložila ponavljanje postupka navodeći kao novi dokaz činjenice koje su utvrđene u postupku koji je prethodio pravomoćnoj odluci, a u ovom slučaju je u prijašnjem postupku tužiteljica predložila da se u svojstvu svjedoka sasluša Ž. M., koji dokazni prijedlog je odbijen kao neosnovan.

15. Tužbeni zahtjev tužiteljice je pravomoćno odbijen zbog toga što mjenica u ovom ugovornom odnosu predstavlja sredstvo plaćanja a ne sredstvo osiguranja plaćanja dok je sredstvo osiguranja plaćanja upis založnog prava na nekretnini u vlasništvu tužiteljice i tim je ugovorom utvrđena obveza, visina duga, vrijeme vraćanja, dospijeće kao i posljedice ako dug ne bude vraćen do 31. prosinca 2013. Stoga navodi iz prijedloga za ponavljanje postupka kojima tužiteljica ukazuje na sadržaj mjenice i mogućnost djelomične naplate po mjenici ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske odluke.

16. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je mjenica valjana, pravilno podnesena na  naplatu i ostala nenaplaćena, dok je ugovor o založnom pravu pravni posao s valjanom potvrdom ovršnosti pa nisu ostvareni žalbeni razlozi tužiteljice i umješača jer njihove činjenične tvrdnje u pogledu podnošenja mjenice na naplatu i eventualni navodi svjedoka ne bi za tužiteljicu mogli dovesti do povoljnije odluke da je dokaze o tim činjenicama upotrijebila u prijašnjem postupku.

17. Podneskom od 18. listopada 2021. je tužiteljica podnijela prijedlog za ponavljanje postupka također zbog razloga iz odredbe čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP tvrdnjom da je naknadno 20. rujna 2021. saznala da tvrtki R. I. d.o.o. nije odobren zahtjev za prolongiranje roka vraćanja kredita od 10. svibnja 2010, smatrajući da je ugovor o kreditu raskinut po sili zakona još 31. siječnja 2012. kada je dospio na naplatu, a čime da su prestale sve mjenične i ugovorne obveze.

18. Ovaj prijedlog tužiteljice je odbijen rješenjem od 18. siječnja 2022. zbog toga što nisu osnovane tvrdnje tužiteljice da je došlo do raskida ugovora o dugoročnom kreditiranju od 10. svibnja 2010. jer ga nije raskinula niti jedna ugovorna stranka a niti je raskinut po sili zakona u smislu odredbe čl. 361. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05. i 41/08.), jer nije riječ o roku ispunjenja koji je bitan sastojak ugovora što stranke nisu ugovorile niti to proizlazi iz prirode posla. Osim toga, u konkretnom slučaju ugovoren je tzv. kreditni zalog pa tražbina davatelja kredita kao zajmodavca dospijeva pod uvjetima utvrđenim ugovorom. Čak i u slučaju da je ugovor raskinut, a što ovdje nije slučaj, ne znači da bi prestala obveza korisnika kredita, zajmoprimca da vrati pozajmljeni iznos, pa kako je ugovorom o zalogu osigurana tražbina tuženice iz toga ugovora, sve da je i došlo do raskida ugovora, osiguranje koje je zajmoprimac dao nesumnjivo osigurava i pravo tuženice zahtijevati ono što je dala, pri čemu za prestanak založnog prava (hipoteke) na nekretnini nije dovoljan samo prestanak tražbine koja se osigurava, već založno pravo prestaje brisanjem iz zemljišnih knjiga u smislu odredbe čl. 347. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15.-pročišćeni tekst).

19. Zbog toga nove činjenične tvrdnje tužiteljice kao i dopis tuženice od 10. travnja 2012. kao novi dokaz ne mogu biti temelj za osporavanje pravilnosti i zakonitosti pravomoćne presude broj P-1218/16 od 17. listopada 2018. jer da su te činjenice i dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, ne bi doveli do drukčije odluke suda.

20. Po ocjeni ovoga suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nove činjenične tvrdnje tužiteljice i dopis tuženice od 10. travnja 2012. ne predstavljaju dokaze iz čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP na temelju kojih bi za tužiteljicu bila donesena povoljnija odluka da ih je upotrijebila u prijašnjem postupku.

21. Zbog toga nisu ostvareni žalbeni razlozi tužiteljice i umješača na njezinoj strani I. M. kojima osporavaju pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda imajući u vidu da je u ovoj parnici predmet spora isključivo utvrđenje prestanka založnog prava koje je predstavljalo osiguranje plaćanja tražbine tuženice u iznosu od 15.000.000,00 kn radi osiguranja tražbine iz mjenice u označenom iznosu.

22. Pravilno je primijenjeno materijalno pravo i kod odlučivanja o troškovima postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP u vezi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.).

23. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbe tužiteljice i umješača na njezinoj strani kao neosnovane i potvrditi pobijana prvostupanjska rješenja, dakle odlučiti kao u toč. I i II izreke ovog rješenja.

24. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbe jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP), zbog čega je odlučeno kao u toč. III izreke ovog rješenja.

 

U Zadru 7. svibnja 2024.

 

 

Sudac

 

Igor Delin, v.r.