Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Lj. Posavskog 5

Poslovni broj: K-551/2026-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od Marije Jurić kao predsjednice vijeća te sudaca porotnika Zvonka Dragaša i Ivice Horžića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Sanele Boltužić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČĆ radi kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj: KO-DO-395/2026 od 21. srpnja 2026., nakon javno provedene rasprave 24. rujna 2026., u odsutnosti Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, branitelja optuženika, odvjetnika CĆ i optuženog ČĆ, dana 29. rujna 2026. objavio je, a 24. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Na temelju članka 455. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.; dalje u tekstu: ZKP/08),

optuženi OĆ, MBS: [matični broj subjekta], sin ČĆ i FĆ, rođen **.**.2000. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Rumunjske, sa završenih 9 razreda osnovne škole, bez zanimanja, nezaposlen, bez primanja, neoženjen, nema djece, bez nekretnina, bez pokretnina, neodlikovan, nema vojni čin, kazneno neosuđivan

k r i v  j e

što je,

dana 27. lipnja 2026. oko 02:00 sati, na području Sisačko-moslavačke županije, nakon prethodnog dogovora i prema dobivenim uputama od strane za sada NN osobe - organizatora, u nakani da se nepripadno materijalno okoristi za novčani iznos od najmanje 1000,00 eura, kombi vozilom marke i modela „Renault Master“, registracijske oznake [registarska oznaka], došao na prethodno dogovorenu lokaciju na Autocesti A3 (Bregana - Lipovac) na području Grada Novske, u blizini državne granice Republike Hrvatske sa Bosnom i Hercegovinom, gdje je u navedeno kombi vozilo preuzeo 31 državljana Narodne Republike Bangladeš, 2 državljana Republike Indije, 2 državljana Demokratske Socijalističke Republike Šri Lanka, 3 državljana Savezne Demokratske Republike Nepal, 1 državljana Islamske Republike Pakistan i jednog stranog državljana nepoznate države porijekla, svi bez putnih isprava i viza za ulazak ili boravak u Republici Hrvatskoj, a koji su prethodno izvan graničnog prijelaza iz Bosne i Hercegovine ušli u Republiku Hrvatsku, te navedene osobe smjestio unutar navedenog vozila, koje nije namijenjeno za prijevoz tolikog broja ljudi i ima samo devet sjedećih mjesta, pa su osobe koje je tako prevozio bile stiješnjene i nagurane jedna na drugu i bez mogućnosti korištenja sigurnosnih pojaseva, pri čemu su i sjedili jedni preko drugih, dok je dio osoba bio u prtljažnom prostoru vozila gdje su bili stiješnjeni i stajali u poluuspravnom položaju, a svima je zbog manjka prostora i visokih temperatura nedostajalo svježeg zraka, nakon čega se sa tim osobama, znajući da su ilegalno ušle u Republiku Hrvatsku i svjestan da kombi vozilo kojim upravlja nije predviđeno za prijevoz tolikog broja ljudi i da nema dovoljno sjedala i sigurnosnih pojaseva, kao i da su osobe koje je na taj način prevozio bile natiskane jedne na druge i sjedile jedne preko drugih te im je nedostajalo svježeg zraka, uputio u smjeru Grada Zagreba, da bi ga u 02:43 sati na odmorištu Gračenica (sjever) zaustavili policijski službenici,

d a k l e, iz koristoljublja pomogao drugim osobama nedozvoljeno kretati se u Republici Hrvatskoj, a pri počinjenju kaznenog djela je s osobama koje nedozvoljeno ulaze i kreću se u Republici Hrvatskoj postupano na nečovječan i ponižavajući način,

čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda - protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano po članku 326. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25, dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjivo po članku 326. stavku 2. KZ/11.

te se temeljem članka 326. stavak 2. KZ/11 optuženi OĆ osuđuje na

KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 3 (TRI) GODINE

Temeljem članka 54. KZ/11 optuženom MĆ u izrečenu kaznu zatvora ima se uračunati vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 27. lipnja 2026. do pravomoćnosti presude.

Na temelju članka 189. ZKP/08 optuženiku se vraća mobilni uređaj marke Samsung, crne boje, IMEI1: 350042792443655/03 I IMEI2: 350111372443656/03, uz upozorenje da ako optuženik u roku od 1 (jedne) godine nakon pravomoćnog okončanja kaznenog postupka, osobno ili putem opunomoćenika, ne zatraži povrat predmeta, navedeni mobilni telefon će se uništiti.

Temeljem članka 189. ZKP/08 osobni automobil marke Renault Master, registarske oznake [registarska oznaka] (Rumunjska), bijele boje, broja šasije:

VF1MLJODA465871199, prometna dozvola serijski broj: A00606003R i ključevi za navedeni osobni automobil vraća se vlasniku Henrikar Rent A Car S.R.L., Str. Dunarii nr. 61, Mund Ard, Jud, Rumunjska, time da je vlasnik, osobno ili putem opunomoćenika BĆ iz [adresa], dužan preuzeti vozilo u roku od 3 (tri) mjeseca od dostave pravomoćne presude, a ukoliko to ne učini automobil s ključem će se, temeljem članka 189. stavka 2. ZKP/08, unijeti u proračunska sredstva.

Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08, optuženik se oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženika zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – opisano po članku 326. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 326. stavak 2. KZ/11.

2. Optuženi OĆ očitovao se krivim pa je ispitan na početku dokaznog postupka a u svojoj obrani je naveo da priznaje da je počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret zbog čega mu je žao i kaje se.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je uz suglasnost stranaka, pročitao materijalnu dokumentacija i to knjižica vozila i prometna dozvola za vozilo marke i modela „Renault Master“, registracijske oznake [registarska oznaka], izvješće Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva policije, Uprave za granicu, Mobilne jedinice za provedbu nadzora državne granice s fotografijama, zapisnik o očevidu Policijske uprave sisačko- moslavačke, Policijske postaje Kutina od 27. lipnja 2026. zajedno sa fotografijama vozila, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta zajedno sa zapisnikom o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj: [serijski broj] od 27. lipnja 2026., potvrda o privremenom oduzimanju predmeta zajedno sa zapisnikom o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj: [serijski broj] od 27. lipnja 2026., izjave o osobnim podacima stranaca i fotografije, uz suglasnost stranaka pročitao zapisnik o ispitivanju osumnjičenog OĆ u Policijskoj postaji Kutina od 27. lipnja 2026., zapisnik o ispitivanju osumnjičenog OĆ u Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku od 28. lipnja 2026., zapisnik o ispitivanju UĆ i EĆ s prilozima u postupku donošenja rješenja o protjerivanju iz Republike Hrvatske , a na kraju dokaznog postupka izvršio uvid u kaznenu evidenciju za optuženika.

4. U obrani optuženi OĆ na raspravi je naveo da je sve navedeno u optužnici točno. Žao mu je što je to napravio i iskreno se kaje. Ostao je bez novaca, a trebao mu je novac pa je to učinio. Nalazio se u teškoj životnoj situaciji jer je sam, bez roditelja, koji su ga sa samo 9 godina otjerali od kuće. Bio je zaposlen, ali je ostao bez posla i zbog toga je došao i učinio ovo. Nikada više tako nešto ne bi učinio. Nakon što su ga roditelji sa samo 9 godina izbacili iz kuće do dvanaeste godine živio je na ulici, a zatim se zaposlio. U ova tri mjeseca koja je proveo u istražnom zatvoru nitko ga nije posjetio. Vožnja je trajala maksimalno deset minuta. U kombiju je bila upaljena klima. Prozori su bili otvoreni. Netko od osoba iz vozila je tražio vode i on mu je dao vode. On je otvorio oba prednja prozora. Iza njegovog sjedišta je bilo moguće otvoriti prozore, moglo se otvoriti oba prozora iza i to ručno. Nitko od prevoženih osoba se nije požalio da nema zraka. Mobitel Samsung je koristio za snimanje videa. Snimio je osobe kada su ušle u vozilo. Nakon što su osobe ušle on ih je snimio. Vozilo Renault Master nije njegovo, iznajmljeno je.

5. Obzirom sadržaj dokaza izvedenih na raspravi potvrđuje optuženikovo priznanje sud je obranu optuženika cijenio iskrenom i cjelovitom.

6. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka analizirajući svaki dokaz posebno te ih dovodeći u međusobnu vezu, temeljem priznanja optuženika koje je u cijelosti potkrijepljeno materijalnim dokazima koji prileže spisu, sud je našao nedvojbeno dokazanim da je OĆ počinio kazneno djelo protiv javnog reda - protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano po članku 326. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 326. stavak 2. KZ/11.

6.1. Dakle, optuženik je dana 27. lipnja 2026. oko 02:00 sati, na području Sisačko - moslavačke županije, nakon prethodnog dogovora i prema dobivenim uputama od strane za sada NN osobe - organizatora, u nakani da se nepripadno materijalno okoristi za novčani iznos od najmanje 1000,00 eura, kombi vozilom marke i modela „Renault Master“, registracijske oznake [registarska oznaka], došao na prethodno dogovorenu lokaciju na Autocesti A3 (Bregana - Lipovac) na području Grada Novske, u blizini državne granice Republike Hrvatske sa Bosnom i Hercegovinom, gdje je u navedeno kombi vozilo preuzeo 31 državljana Narodne Republike Bangladeš, 2 državljana Republike Indije, 2 državljana Demokratske Socijalističke Republike Šri Lanka, 3 državljana Savezne Demokratske Republike Nepal, 1 državljana Islamske Republike Pakistan i jednog stranog državljana nepoznate države porijekla, svi bez putnih isprava i viza za ulazak ili boravak u Republici Hrvatskoj, a koji su prethodno izvan graničnog prijelaza iz Bosne i Hercegovine ušli u Republiku Hrvatsku, te navedene osobe smjestio unutar navedenog vozila, koje nije namijenjeno za prijevoz tolikog broja ljudi i ima samo devet sjedećih mjesta, pa su osobe koje je tako prevozio bile stiješnjene i nagurane jedna na drugu i bez mogućnosti korištenja sigurnosnih pojaseva, pri čemu su i sjedili jedni preko drugih, dok je dio osoba bio u prtljažnom prostoru vozila gdje su bili stiješnjeni i stajali u poluuspravnom položaju, a svima je zbog manjka prostora i visokih temperatura nedostajalo svježeg zraka, nakon čega se sa tim osobama, znajući da su ilegalno ušle u Republiku Hrvatsku i svjestan da kombi vozilo kojim upravlja nije predviđeno za prijevoz tolikog broja ljudi i da nema dovoljno sjedala i sigurnosnih pojaseva, kao i da su osobe koje je na taj način prevozio bile natiskane jedne na druge i sjedile jedne preko drugih te im je nedostajalo svježeg zraka, uputio u smjeru Grada Zagreba, da bi ga u 02:43 sati na odmorištu Gračenica (sjever) zaustavili policijski službenici.

7. Optuženik je priznao krivnju za kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. i 2. KZ/11, odnosno da je pomogao drugim osobama nedozvoljeno kretati se u Republici Hrvatskoj, znao je da se radi o ilegalnim migrantima koji su na nezakoniti način ušli u Republiku Hrvatsku, pristao je prevoziti iste po dogovoru s nepoznatom osobom, i to na nečovječan i ponižavajući način, pri čemu je stvarni motiv bilo koristoljublje, odnosno želja za brzom i lakom zaradom, obzirom je optuženi OĆ priznao da je sve navedeno u optužnici točno.

7.1. Iz izvješća Mobilne jedinice za provedbu nadzora državne granice proizlazi da su upravo optuženika zaustavili za vrijeme upravljanja vozilom marke Renault Master, da se u vozilu nalazio veći broj stranih državljana, koji su stajali u vozilu, da je optuženik prevozio više osoba u vozilu od upisanog dozvoljenog broja u prometnoj dozvoli, da su osobe sjedile jedne na drugima te na svojim ruksacima, dok je jedan dio osoba bio nagnut na prednja sjedišta, a drugi dio osoba je stajao, da u kombi vozilu nije bilo ventilacije niti dotoka svježeg zraka, a isti su zapomagali na engleskom jeziku te su svi bili vidno iscrpljeni.

7.2. Nadalje, iz zapisnika o očevidu od 27. lipnja 2026. proizlazi da se zadnja vrata putničkog kombi vozila ne mogu otvoriti jer nema ručke mehanizma za otvaranje vrata.

8. Činjeničnim opisom terećenog kaznenog djela, čije počinjenje je optuženik priznao na raspravi, optuženiku se stavlja na teret da je prevozeći strane državljane postupio na nečovječan i ponižavajući način. Takvo postupanje se ogleda u tome što je optuženik čak četrdeset osoba smjestio u kombi vozilo koje nije namijenjeno za prijevoz tolikog broja ljudi, odnosno u vozilo koje ima samo devet sjedećih mjesta od čega jedno za vozača, pa nije bilo dovoljno sjedala i sigurnosnih pojaseva, pa su osobe koje je tako prevozio bile stiješnjene i nagurane jedna na drugu i bez mogućnosti korištenja sigurnosnih pojaseva, pri čemu su i sjedili jedni preko drugih, dok je dio osoba bio u prtljažnom prostoru vozila gdje su bili stiješnjeni i stajali u poluuspravnom položaju, a svima je zbog manjka prostora i visokih temperatura nedostajalo svježeg zraka.

8.1. Dakle, optuženik je ilegalne migrante smjestio u potpuno neodgovarajuće vozilo za njihov prijevoz, bez odgovarajućih sjedala za sve osobe, posljedično i bez sigurnosnih pojaseva, i to čak 40 ilegalnih migranata, u kombi vozilo koje ima samo devet sjedećih mjesta, u kojem su bili stiješnjeni i nagurani, jednim dijelom su sjedili jedni preko drugih, a drugim stajali u poluuspravnom položaju, sve uz nedostatak svježeg zraka.

9. Po ocjeni ovog suda takvi uvjeti prijevoza imaju sve elemente nečovječnog i ponižavajućeg postupanja u smislu članka 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, 14/02,13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17) jer su te osobe objektivno bile izložene trpljenju i patnji, a optuženik je svjestan činjenice da se radi o kombi vozilu koje nije namijenjeno prijevozu četrdeset osoba već samo osam jer ima 9 sjedećih mjesta, time da je jedno mjesto za vozača. Takvo je postupanje prema stavu ovog suda nečovječno i ponižavajuće jer je optuženik iskazao nedostatak poštovanja i uvažavanja ljudskog dostojanstva migranata, iskorištavajući njihovu tešku životnu situaciju u kojoj su se našli napuštanjem njihovih domova. Također, za istaknuti je da vrijeme prijevoza nije bilo određeno voljom optuženika, već isključivo brzim i efikasnim radom policijskih službenika Mobilne jedinice za provedbu nadzora državne granice jer je optuženik vozilo zaustavio po naredbi policijskih službenika.

10. S tim u vezi, ističe se da je za počinjenje obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. KZ/11 dovoljno da je počinitelj svjestan mogućnosti dovođenja u opasnost života ili tijela druge osobe i pristanak na ugrožavanje ili da se s njom postupa na način nedostojan ljudskog bića. Sam prijevoz 40 osoba zbijenih u kombi vozilu, i to u prostoru bez dovoljno sjedećih mjesta, bez sigurnosnih pojaseva, bez minimalnog prostora dovoljnog za svakog stranog državljana uz nedostatak svježeg zraka ispunjava obilježja predmetnog kaznenog djela.

10.1. Da je prijevoz izvršen uz nedostatak svježeg zraka proizlazi iz izvješća Mobilne jedinice za provedbu nadzora državne granice iz kojeg je utvrđeno da u kombi vozilu nije bilo ventilacije niti dotoka svježeg zraka.

10.2. Da su zbog takvog načina prijevoza ilegalni migranti bili izloženi trpljenju i patnji proizlazi iz predmetnog izvješća da su zapomagali i bili vidno iscrpljeni.

10.3. Odlučujući utjecaj na ocjenu elementa nečovječnosti i ponižavanja nema pasivnost prevoženih osoba u vidu izostanka vikanja i traženja da izađu iz kombi vozila odnosno njihovo pristajanje na takve uvjete prijevoza, a po zaustavljanju policije i netraženje liječničke pomoći. Naime, riječ je o ljudima koji u potrazi za boljim životom daju značajna novčana sredstva da se domognu europskih zemalja i osiguraju si egzistenciju, a pri tome su svjesni da nemaju odgovarajuće isprave za redovno putovanje, odnosno da jedino mimo redovne granične procedure, odnosno u okviru ilegalne organizacije, mogu stići u Europu.

10.4. Stoga je životno i logično da su ilegalni migranti svjesni okolnosti svojeg putovanja i željenog cilja pa podnose i teže patnje i ne protestiraju zbog uvjeta putovanja, a što je sukladno navodu optuženika da mu se nitko od prevoženih osoba nije požalio da nema zraka.

11. Slijedom navedenog, sud je zaključio da je optuženik prevoženjem ilegalnih migranata na nečovječan i ponižavajući način, za unaprijed obećanu nagradu, ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. i 2. KZ/11.

12. Kako je priznanje optuženika suglasno sa svim izvedenim dokazima, sud će u nastavku presude, a sukladno članku 459. stavku 7. u svezi stavka 6. ZKP/08, obrazložiti samo odluku o kazni za optuženika.

13. Na temelju članka 23. KZ/11 kriv je za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji niti jedan ispričavajući razlog.

13.1. Tijekom postupka nije bilo sumnje u ubrojivost optuženika.

13.2 Optuženik je bio svjestan svoje radnje, odnosno bio je svjestan da prevozi osobe koje su nezakonito ušle u Republiku Hrvatsku. Navedeno proizlazi iz čin jenice da je ilegalne migrante preuzeo tijekom noći, na autocesti u blizini državne granice Republike Hrvatske sa Bosnom i Hercegovinom, a što potvrđuje navode o dogovoru s organizatorom. Također, optuženik je iskazao da je ostao bez posla i zbog toga je došao i učinio ovo. Dakle, optuženik je sve to uradio svjesno znajući što radi i znao je da su ti ljudi ušli ilegalno. Navedeno jasno ukazuje da je optuženik želio pomoći osobama koje su nezakonito ušle na područje Republike Hrvatske nedozvoljeno kretati se u Republici Hrvatskoj te ih prevesti s ciljem stjecanja materijalne koristi, odnosno zbog koristoljublja kao krajnjeg cilja kaznenog djela.

13.3. Također, optuženik je bio svjestan da strane državljane prevozi u vozilu koje nije namijenjeno za prijevoz tolikog broja osoba jer je u kombi vozilo u kojem ima samo 9 mjesta za prijevoz putnika, od čega je jedno mjesto za vozača, smjestio čak 40 stranih državljana pa je bio svjestan da će biti stiješnjeni i nagurani jedni na druge, bez sjedala i sigurnosnih pojaseva i da neće imati dovoljno prostora i zraka.

13.4. Dakle, optuženik je htio to postupanje kao takvo i kao svoje, iz čega je utvrđeno da je postupao s izravnom namjerom.

13.5. Svijest o protupravnosti nije sporna jer je opće poznato da nije dozvoljeno prevoziti osobe koje su na područje Republike Hrvatske nezakonito ušle van graničnog prijelaza, odnosno bez isprava za ulazak i boravak kao i da nije dozvoljeno prevoziti njih 40 u kombi vozilu sa samo devet mjesta za prijevoz putnika (uključujući vozača- optuženik), a u kojem nema niti dovoljno ugrađenih sjedala i sigurnosnih pojaseva niti dovoljno prostora za svakog stranog državljanina , a sve bez ventilacije. Svakom prosječnom čovjeku jasno je da je preuzimanje ilegalnih migranata van graničnog prijelaza i njihovo smještanje u prostor kombija bez sjedala i sigurnosnih pojaseva za svaku osobu, bez dovoljno prostora, bez zraka i ventilacije te daljnje prevoženje nezakonita radnja, ali je optuženik ipak motiviran koristoljubljem, iste na navedeni način prevozio. Nadalje, ilegalni migrantski val je medijski popraćen i poznato je da se ovakvim postupanjem može zaraditi novac, a kako je i sam optuženik priznao da je ovakvim postupanjem želio zaraditi novac. Pored toga, nema niti jedne okolnosti koja bi u životnom ili kaznenopravnom smislu opravdala postupanje optuženika.

14. Stoga je utvrđeno da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma bio ubrojiv, da je postupao s izravnom namjerom i bio svjestan protupravnosti svog postupanja, slijedom čega su ispunjeni svi elementi za kaznenopravnu odgovornost optuženika te je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv javnog reda - protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. i 2. KZ/11.

15. Pri izboru vrste i mjere kazne optuženiku sud je, temeljem članka 47. KZ/11, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, odnosno olakotne i otegotne okolnosti.

16. Stupanj krivnje optuženika je maksimalan, jer je ubrojiv, postupao je s izravnom namjerom te je bio svjestan protupravnosti svog postupanja, a ne postoji niti jedan ispričavajući razlog.

17. Sud je optuženiku olakotnim cijenio priznanje kaznenog djela čime je uvelike doprinio ubrzanju i ekonomičnosti ovog kaznenog postupka, izraženo žaljenje i kajanje zbog učinjenog, a kojim kajanjem je izrazio vlastitu moralnu osudu svojeg postupanja, kaznenu neosuđivanost, a kako to proizlazi iz uvjerenja Odjela za kaznene evidencije, iz čega je zaključio da je počinjenje ovog kaznenog djela eksces u njegovom urednom ponašanju i tešku životnu situaciju jer je kao dijete sa samo devet godina ostavljen od strane svojih roditelja da se snalazi sam na ulici, dok otegotnih okolnosti nije našao.

18. Za ovo kazneno djelo kazneni zakon propisuje kaznu zatvora od tri do dvanaest godina.

19. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, sud smatra da je optuženiku kazna zatvora u trajanju od tri godine prikladna počinjenom djelu i težini posljedice kaznenog djela.

20. Takva kazna u potpunosti može izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na svijest optuženika, ali i na sve ostale da ubuduće ne čine kaznena djela, te utjecati na svijest optuženika i svih ostalih da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a da je kažnjavanje počinitelja pravedno. Dakle, ovakva kazna treba utjecati i na optuženika i na sve ostale da ubuduće poštuju pravni sustav i da više ne čine kaznena djela.

20.1. Naime, sud je uzimajući u obzir cjelokupnu ocjenu počinitelja i sve okolnosti počinjenog djela, vrednovao sve osnove za odluku o kazni stavljajući ih u odgovarajući vrijednosni razmjer te utvrdio da preteže potreba za ostvarenjem ciljeva generalne prevencije. Za istaknuti je da je riječ o kaznenom djelu koje je učestalo i koje sadrži međunarodni element, a usko je povezano sa sigurnosnim pitanjima, a sve iskorištavajući tešku životnu situaciju ilegalnih migranata u kojoj su se našli napuštanjem njihovih domova. Naime, riječ je o ljudima koji u potrazi za boljim životom daju značajna novčana sredstva da se domognu europskih zemalja i osiguraju si egzistenciju, a pri tome su svjesni da nemaju odgovarajuće isprave za redovno putovanje, odnosno da jedino mimo redovne granične procedure, odnosno u okviru ilegalne organizacije, mogu stići u Europu. Stoga je potrebno ukazati na nizak prag tolerancije na takve delikte. Također, optuženik se nije libio doći čak iz Rumunjske u Republiku Hrvatsku radi počinjenja ovog kaznenog djela koje se svodi upravo na organizirani, uhodani i dobro planirani lanac krijumčarenja ljudi. Međutim, uzimajući u obzir utvrđenje brojnih olakotnih okolnosti, bez otegotnih okolnosti, kazna zatvora odmjerena je u najmanjoj mjeri kazne zatvora propisane za ovo kazneno djelo.

20.2. Dakle, cijeneći da je optuženik kazneno djelo počinio s izravnom namjerom te utvrđene okolnosti, svrhu kažnjavanja te zapriječenu kaznu za kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma od tri do dvanaest godina, ovaj sud je optuženika na temelju članka 326. stavka 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

21. Iz stanja spisa proizlazi da je optuženik uhićen 27. lipnja 2026., a od kada mu teče istražni zatvor, slijedom čega mu je, temeljem članka 54. KZ/11, navedeno oduzimanje slobode u vezi s ovim kaznenim djelom uračunato u izrečenu kaznu zatvora.

22. Odredbom članka 79. stavka 2. KZ/11 propisano je da predmete i sredstva koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje kaznenog djela sud može oduzeti odnosno propisana je fakultativna mogućnost suda, kad to ocijeni opravdanim, da te predmete oduzme. Po ocjeni ovog suda nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti za oduzimanje privremeno mobilnog uređaja od optuženika. Sama činjenica da je kod optuženika pronađen mobitel, nije dostatna da bi mu se na temelju članka 79. KZ/11 isti trajno oduzeo.

22.1. Naime, optuženik je u svojoj obrani osporio da bi privremeno oduzeti mobilni uređaj koristio za počinjenje ovog kaznenog djela odnosno iz njegovog iskaza proizlazi da mobilni uređaj nije upotrebljavao u cilju ostvarenja predmetnog kaznenog djela . Iz njegove obrane ne proizlazi da bi preko mobitela dobivao upute za preuzimanje ilegalnih migranata, lokaciju ili bilo koju drugu okolnost vezanu za počinjenje. Jedino je naveo da je mobitelom snimio osobe kada su ušle u vozilo odnosno da nakon što su osobe ušle on ih je snimio. Međutim, ne proizlazi da je takav snimak poslao organizatoru ili bilo kome drugome.

22.2. S tim u vezi, iako je optuženik priznao počinjenje kaznenog djela, u činjeničnom opisu terećenog kaznenog djela nije niti navedeno da bi koristio mobilni uređaj odnosno optuženik se ne tereti da je pri počinjenju kaznenog djela koristio predmetni mobilni uređaj.

22.3. Stoga je sud utvrdio da se ne radi o predmetu koji bi u ovom konkretnom slučaju bio uporabljen za počinjenje kaznenog djela slijedom čega je sud temeljem članka 189. ZKP/08 optuženiku vratio mobilni uređaj marke Samsung, crne boje, IMEI1: 350042792443655/03 I IMEI2: 350111372443656/03, uz upozorenje da ako optuženik u roku od jedne godine nakon pravomoćnog okončanja kaznenog postupka, a koji rok ovaj sud smatra primjerenim, osobno ili putem opunomoćenika, ne zatraži povrat predmeta, navedeni mobilni telefon će se uništiti.

23. Nakon ocjene svih potrebnih okolnosti sud je utvrdio da oduzimanje vozila marke Renault Master, registarske oznake [registarska oznaka] (Rumunjska), bijele boje, broja šasije: [broj šasije], prometna dozvola serijski broj: A00606003R i ključevi za navedeni osobni automobil nije potrebno. Naime, u konkretnom slučaju radi se o predmetu veće vrijednosti, time da vozilo nije bilo prerađeno, a odredbom članka 326. KZ/11 nije propisano obavezno oduzimanje predmeta kojima je kazneno djelo počinjeno. S tim u vezi, u postupku je utvrđeno da je vlasnik navedenog vozila Henrikar Rent A Car S.R.L., Str. Dunarii nr. 61, Mund Ard, Jud, Rumunjska, a kako to proizlazi iz pročitane knjižice vozila i prometne dozvole te izvješća Mobilne jedinice za provedbu nadzora državne granice.

23.1.Stoga je odlučeno da se temeljem članka 189. ZKP/08 automobil marke Renault Master, registarske oznake [registarska oznaka] (Rumunjska), bijele boje, broja šasije:

VF1MLJODA465871199, prometna dozvola serijski broj: A00606003R sa ključevima oduzet od optuženika vrati vlasniku, uz upozorenje da ukoliko isti u roku od tri mjeseca od dostave pravomoćne presude, osobno ili putem opunomoćenika BĆ, ne zatraži povrat automobila, navedeni automobil unijeti će se u proračunska sredstva.

24. U postupku je utvrđeno da je optuženik nezaposlena osoba, da nema primanja, da nema nekretnina niti pokretnina, pa je utvrđeno da optuženik nije u mogućnosti snositi troškove ovog kaznenog postupka odnosno da bi plaćanjem istih bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje. Stoga je, temeljem članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08, sud optuženika oslobodio od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 kao i snašanja troškova na ime nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja, te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

U Sisku, 24. rujna 2026.

1 0

Predsjednica vijeća:

Marija Jurić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od primitka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o njoj odlučuje Županijski sud. Ova presuda ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 464. stavak 7. ZKP/08).

Dostaviti:

1. ODO Sisak, na broj KO-DO-395/2026

2. Optuženi OĆ, putem Kaznionice u Lipovici- Popovači, po prijevodu

3. Branitelj optuženika, odvjetnik CĆ – e-kom.

4. Č Rent A Car S.R.L., Str. Dunarii nr. 61, Mund Ard, Jud, Rumunjska, po opunomoćeniku BĆ iz [adresa], po pravomoćnosti