Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

Poslovni broj: Us I-3161/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužiteljice II, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Branko Ćutura, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 87892589782, radi obavljanja ugostiteljske djelatnosti u smještajnim objektima, 24. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva turizma i sporta, klasa: UP/II-335-06/25-01/115, ur.broj: 529-06-03-02/5-25-2 od 8. listopada 2025., kao i rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam, pomorstvo i promet, Odsjeka za turizam, Pododsjeka za kategorizaciju i minimalne uvjete - Makarska, klasa: UP/I-335-02/25-0404/0014, ur.broj: 2181/1-06-01-02/15- 25-0001 od 18. srpnja 2025.

II. Odbija se tužiteljičin zahtjev za nadoknadu troškova ovog upravnog spora.

III. Odbija se tužiteljičin prijedlog da tužba u ovom sporu ima odgodni učinak.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskim rješenjem tuženika, klasa: UP/II-335-06/25-01/115, ur.broj: 529-06-03-02/5-25-2 od 8. listopada 2025. odbijena je tužiteljičina žalba izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog tijela Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam, pomorstvo i promet, Odsjeka za turizam, Pododsjeka za kategorizaciju i minimalne uvjete - Makarska, klasa: UP/I-335-02/25-0404/0014, ur.broj: 2181/1-06-01-

02/15-25-0001 od 18. srpnja 2025.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem ukinuto je rješenje, klasa: UP/I-335-02/19- 05/13, ur.broj: 2181-01/04-19-3 od 11. srpnja 2019. kojim je tužiteljici bilo utvrđeno ispunjavanje minimalnih uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga u smještajnim objektima vrste apartman u [adresa], na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] .

3. Pobijajući zakonitost drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja, tužiteljica u tužbi navodi da je suvlasnica ½ dijela zgrade izgrađene na navedenoj katastarskoj čestici. Radi se o zgradi mješovite uporabe, odnosno građevini stambeno-poslovne namjene u kojoj se nalaze tri apartmana. Pritom u predmetnoj nekretnini stanuje. Tužiteljica smatra da u ovoj pravnoj stvari treba primijeniti Zakon o izmjenama i dopunama Zakona ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine, broj 152/24.), kojim je obveza ishođenja suglasnosti drugih suvlasnika za kratkoročni najam odgođena na rok od 5 godina, tako da joj suglasnost drugog suvlasnika za izdavanje u kratkoročni najam predmetna tri apartmana nije potrebna sve do 1. siječnja 2030. Naime, prema mišljenju tužiteljice, na konkretnu zgradu stambeno-poslovne namjene treba primijeniti odredbe Zakona o upravljanju i održavanju zgrada (Narodne novine, broj 152/24., 47/26.), čime se, sukladno odredbama članka 18. spomenutog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, derogiraju odredbe članka 41. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. To što tužiteljica trenutno nema suglasnost drugog suvlasnika nije od utjecaja na već izdane minimalne uvjete za pružanje ugostiteljskih usluga u smještajnim objektima vrste apartmani u predmetnoj zgradi. Pritom navodi kako je pokrenula izvanparnični postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice uspostavom etažiranja. Tužiteljica predlaže da Sud poništi osporavana rješenja te da odgodi izvršenje rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela do donošenja pravomoćne presude u ovom upravnom sporu. Ujedno predlaže da Sud obveže tuženika na nadoknadu troškova ovog upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je nekretnina na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u nepodijeljenom suvlasništvu te da je ugovor o zakupu, a na temelju kojeg je tužiteljica obavljala djelatnost, istekao 31. prosinca 2019. Zakupodavac, koji je ujedno i suvlasnik, nije suglasan da u predmetnoj nekretnini tužiteljica i dalje može pružati ugostiteljske usluge. Tuženik predlaže da se tužba odbije i potvrdi osporavano rješenje.

5. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., 39/26. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. U sporu je održana rasprava 8. rujna 2026. uz nazočnost opunomoćenika tužiteljice. Rasprava je, sukladno članku 91. stavku 3. ZUS-a, održana bez nazočnosti tuženika, koji, iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio . Na ročištu za raspravu opunomoćenik tužiteljice naveo je da je u tijeku postupak etažiranja pa smatra da bi sa ovim postupkom trebalo zastati.

7. Sud je izveo dokaze pregledom osporavanih rješenja te uvidom u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene spisu te je ocijenio da je predmet dovoljno raspravljen za donošenje odluke u ovom upravnom sporu .

8. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da su osporavana rješenja donesena u postupku ukidanja rješenja kojim je tužiteljici bilo utvrđeno ispunjavanje minimalnih uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga u smještajnim objektima vrste apartman . Navedeno rješenje je ukinuto pozivom na odredbu članka 27. stavka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine, broj 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20., 126/21., 152/24.) te uz obrazloženje da tužiteljica ne ispunjava sve uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti propisane člankom 24. stavkom 1. tog Zakona.

10. Naime, sukladno članku 24. stavku 1. točki 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, ugostitelj mora ispunjavati uvjet prava korištenja poslovnog prostora ili objekta.

11. U konkretnom slučaju, tužiteljica je prestala ispunjavati uvjet iz članka 24. stavka 1. točke 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti jer je ugovor o zakupu , a na temelju kojeg je bilo izdano rješenje od 11. srpnja 2019., istekao 31. prosinca 2019. te je drugi suvlasnik nekretnine svojim podneskom javnopravnom tijelu od 2. srpnja 2025. uskratio suglasnost da tužiteljica u predmetnim objektima može i dalje pružati ugostiteljske usluge.

12. S obzirom na to da su ugostitelji dužni za cijelo vrijeme obavljanja ugostiteljske djelatnosti ispunjavati sve uvjete propisane člankom 24. stavkom 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, a tužiteljica neprijeporno nema suglasnost drugog suvlasnika za korištenje predmetnim smještajnim objektima radi obavljanja ugostiteljske djelatnosti, osporavana se rješenja ne mogu ocijeniti nezakonitima.

13. Nisu osnovani prigovori izneseni u tužbi kojima tužiteljica u ovoj upravnoj stvari upućuje na mjerodavnost Zakona o izmjenama i dopunama Zakona ugostiteljskoj djelatnosti u vezi sa Zakonom o upravljanju i održavanju zgrada, a u pogledu suglasnosti suvlasnika za davanje u kratkoročan najam stana u kojem se obavlja ugostiteljska djelatnost. Naime, smještajni objekti, odnosno apartmani o kojima se u konkretnom slučaju radi nisu isključivo vlasništvo tužiteljice, već je ona njihov suvlasnik u ½ idealnog dijela. Upravo je zbog toga potrebna suglasnost drugog suvlasnika da bi tužiteljica imala pravo koristiti te apartmane radi obavljanja svoje ugostiteljske djelatnosti.

14. Nadalje, okolnost da je pokrenut izvanparnični postupak razvrgnuća suvlasništva ne predstavlja razlog za prekid upravnog spora u konkretnom slučaju, a s obzirom na to da se ne radi o prethodnom pitanju u smislu članka 104. stavka 1. ZUS-a. Naime, u ovoj upravnoj stvari tužiteljica ne može dokazati pravo korištenja smještajnim objektima koji su u suvlasništvu, zbog čega ne ispunjava nužan uvjet za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u tim objektima. Navedeni uvjet prava korištenja mora postojati prije izdavanja rješenja o obavljanju ugostiteljske djelatnosti, kao i za cijelo vrijeme obavljanja djelatnosti. Razvrgnuće suvlasničke zajednice do kojeg bi došlo u izvanparničnom postupku ne može promijeniti činjenicu da tužiteljica za sada nema pravo koristiti predmetne smještajne objekte, koji su u nepodijeljenom suvlasništvu, radi obavljanja ugostiteljske djelatnosti.

15. Prema navedenom, Sud je ocijenio da osporavanim rješenjima u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, dok prigovori iznijeti u tužbi nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom upravnom sporu. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u I. točki izreke.

16. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužiteljica nije niti djelomično uspjela u ovom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu članka 147. stavka 1. ZUS -a da se tuženika obveže na to da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.

17. Člankom 42. stavkom 1. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano. Stavkom 2. propisano je da Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu .

18. Tužiteljica u konkretnom slučaju nije dokazala svoju tvrdnju o nastanku teško popravljive štete izvršavanjem prvostupanjskog rješenja, a što je jedna od pretpostavki koja se mora ostvariti da bi Sud mogao odlučiti da tužba u upravnom sporu ima odgodni učinak. Stoga je riješeno kao u III. točki izreke.

U Splitu 24. rujna 2026.

Sudac

Jakša Marušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude u I. točki izreke i rješenja u II. i III. točki izreke dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave odluke, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA: - tužiteljici, po opunomoćeniku

- tuženiku

- u spis.