Poslovni broj: Usž-2579/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprice Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Dino Čekada, odvjetnik u Puli, Marulićeva ulica 3, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostava u Pazinu, Građevinske inspekcije Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-184/2026-8 od 27. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-184/2026-8 od 27. travnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/26-02/15, URBROJ: 443-02-04-11-26-1 od 22. siječnja 2026. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora (točke I. i II. izreke).

1.1. Navedenim rješenjem tuženika naređeno je tužiteljima, kao investitorima, u roku od 15 dana od dana zaprimanja rješenja ukloniti: a) dvije vanjske stijene veličine 2,5 x 2,2 m i 4,0 x 2,2 m izvedene na dijelu južnog i istočnog pročelja ozakonjene stambene zgrade, a koje su izvedene u svrhu zatvaranja otvorenog dijela te zgrade tlocrta 2,5 x 5,5 m, b) nadstrešnicu metalne konstrukcije tlocrta 4,8 x 6,0 m, dograđenu uz južno pročelje ozakonjene stambene zgrade, čeličnog dvostrešnog krovišta pokrivenog limenim pločama visine do vijenca 2,4 m i do sljemena 2,9 m, sve izgrađeno na zemljištu k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], bez izvršne građevinske dozvole, izvan građevinskog područja, te im je određeno izvršiti zbrinjavanje građevinskog otpada te zemljište na kome se nalaze građevine dovesti u uredno stanje, uz upozorenja i posljedice nepostupanja detaljno opisane u točkama 2. do 7. izreke tog rješenja.

2. Tužitelji su protiv osporene presude izjavili žalbu pobijajući je iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navode da im je u upravnom postupku uskraćeno pravo na sudjelovanje obzirom da je očevid na njihovoj privatnoj nekretnini proveden bez njihova znanja i prisutnosti, a slijedom čega nisu mogli iznijeti primjedbe niti predložiti dokaze na licu mjesta. Ističu da je prvostupanjski sud uvažio postojanje ovih procesnih nedostataka, ali ih nije otklonio, već je odbio tužbeni zahtjev, a čim je i sam počinio bitnu povredu odredaba upravnog spora propisanu odredbom članka 126. stavka 3. točka 5. Zakona o upravnim sporovima. Naglašavaju da je sud odbio njihove dokazne prijedloge (saslušanje stranke, očevid, vještačenje) kao "suvišne", iako su isti bili usmjereni upravo na utvrđivanje odlučnih činjenica i otklanjanje propusta nastalih u upravnom postupku. Takvim postupanjem povrijeđeno je načelo kontradiktornosti, jednakosti oružja te pravo na pravičan postupak zajamčeno člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda . Osporavaju tvrdnju da se na terenu radilo o inspekcijskom nadzoru, a ne o očevidu , obzirom da su se činjenice utvrđivale neposrednim opažanjem službene osobe i da je na temelju toga sastavljen zapisnik koji je poslužio kao jedini dokaz za donošenje rješenja o uklanjanju. Činjenica da im je zapisnik o očevidu dostavljen tek nekoliko mjeseci kasnije "radi očitovanja" ne predstavlja stvarno ostvarenje prava na sudjelovanje, već samo pro forma postupanje radi izbjegavanja očite povrede pravila postupka . Pozivaju se na članke 3. i 48. Ustava RH te članak 1. Protokola 1. uz EKLJP, koje odredbe jamče mirno uživanje i nepovredivost privatnog vlasništva, a pri čemu je, po ocjeni tužitelja, ulazak inspektora na njihovu nekretninu bez sudske odluke, najave ili njihova dopuštenja nezakonita radnja ulaska u posjed i povreda prava na mirno uživanje imovine.

2.1. Slijedom svega navedenog predlažu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske usvojiti žalbu i poništiti presudu i rješenje tuženika, podredno poništiti presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te usvojiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora. Potražuju trošak sastava žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24, 39/26 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jednog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 126. stavka 1. ZUS-a.

6. Rješenje tuženika doneseno je pozivom na odredbu članka 113. stavka 1. točke 1. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine" broj 115/18., 117/21., 67/23. dalje: ZDI), kojom je propisano da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

7. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je 26. lipnja 2025. od strane građevinskog inspektora izvršen inspekcijski nadzor na nekretnini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], o čemu spisu predmeta prileži zapisnik, kao i fotografije zatečenog stanja. Tom prilikom utvrđeno je da su tužitelji bez izvršne građevinske dozvole izveli radove zatvaranja otvorenog dijela (terase tlocrta 2,5 x 5,5 m) ozakonjene stambene zgrade izvođenjem dviju vanjskih stijena veličine 2,5 x 2,2 m i 4,0 x 2,2 m na južnom i istočnom pročelju te da su uz južno pročelje zgrade dogradili nadstrešnicu metalne konstrukcije tlocrta 4,8 x 6,0 m pokrivenu limenim pločama. Usporedbom Rješenja o izvedenom stanju od 30. siječnja 2013. godine, kojim je ozakonjena stambena zgrada na toj čestici, i zatečenog stanja na terenu u vrijeme vođenja inspekcijskog postupka inspektor je utvrdio da su tužitelji izveli radove zatvaranja terase i dogradnje nadstrešnice bez odobrenja za gradnju. Predmetno zemljište k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi se izvan granica građevinskog područja, na području koje je prostornim planom označeno kao šuma gospodarske namjene (oznake Š1).

8. Tužitelji žalbenim navodima ne osporavaju da je riječ o radovima za koje je bilo potrebno ishoditi odobrenje za gradnju, koje nije ishođeno, niti da su oni investitori, već isključivo prigovorima procesne naravi upire na nezakonitosti rješenja tuženika.

9. Prije svega nisu osnovani prigovori tužitelja da su im time što nisu prisustvovali na očevidu povrijeđena osnovna načela upravnog postupka. Naime, prema odredbi članka 106. stavka 4. ZDI, ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke. Propust tuženika da pozove tužitelje na očevid ne dovodi u konkretnom slučaju do nezakonitosti rješenja tuženika, jer je tužiteljima u postupku omogućeno sudjelovanje na način da im je, sukladno odredbi članka 30. i 52. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09., 110/21.) dostavljen zapisnik o provedenom nadzoru, a na koji su se podneskom od 10. rujna 2025., putem opunomoćenika, i očitovali.

10. Osim navedenog, tužiteljima je mogućnost izjašnjavanja, osim tijekom upravnog postupka (pozivom na očitovanje), pružena, također i tijekom upravnog spora. Naime, u sporu je održano ročište za raspravu dana 20. travnja 2026., kojem je prisustvovala (zamjenica) opunomoćenika tužitelja i na kojoj je tužiteljima dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, sukladno odredbi članka 6. stavka 1. ZUS -a. Slijedom navedenog sud nalazi neosnovanim žalbene navode usmjerene na nemogućnost sudjelovanja jer za takve tvrdnje nema podloge u podacima spisa predmeta.

11. Također, nisu osnovani žalbeni navodi dani u smjeru nezakonitosti pristupa službene osobe tuženika prilikom provođenja očevida na licu mjesta jer je na temelju odredbe članka 101. stavka 2. ZDI-a u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ovlašten ući na gradilište, privremeno gradilište, šumska, poljoprivredna i druga zemljišta, u građevine, uključujući zgrade (stanove i poslovne prostore), njezine posebne dijelove i građevinsku česticu odnosno pripadajuće zemljište, bez obzira na njihovu namjenu, te ih pregledati, što je u konkretnom slučaju i učinjeno.

12. Također, u odnosu na prigovore tužitelja o povredi prava na mirno uživanje vlasništva zajamčenog člankom 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te člankom 48. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske, treba reći da to pravo nije apsolutno, već je podložno ograničenjima koja može propisati država radi zaštite javnog interesa i uređenja prostora. Naime, prema članku 1. stavku 2. Protokola br. 1 uz Konvenciju, prethodne odredbe ni na koji način ne umanjuju pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnima da bi uredila upotrebu vlasništva u skladu s općim interesom. I Ustav Republike Hrvatske u članku 50. stavku 2. propisuje da se zakonom može iznimno ograničiti vlasništvo radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi. U konkretnom slučaju, ograničenje prava vlasništva koje se očituje kroz mjeru naloženog uklanjanja bespravno izvedenih građevinskih radova utemeljeno je na odredbama ZDI-a. Predmetna mjera uklanjanja izravno je usmjerena na ostvarivanje legitimnog cilja u općem interesu – suzbijanje nezakonite gradnje kao i zaštitu zemljišta koje je prostornim planom označeno kao šuma gospodarske namjene (Š1). Budući da su tužitelji građenju i rekonstrukciji pristupili bez prethodno ishođene pravomoćne ili izvršne građevinske dozvole, svjesno su i dobrovoljno preuzeli rizik koji nosi takvo postupanje te s tim povezanu mogućnost da im nadležno inspekcijsko tijelo naloži uklanjanje bespravno izgrađenog objekta. Stoga, po ocjeni Suda, miješanje javne vlasti u pravo vlasništva tužitelja radi uspostave prostornog i pravnog poretka ima jasan zakonit temelj, opravdani opći interes te u konkretnim okolnostima tužiteljima nisu nerazmjerno ograničena vlasnička prava.

13. Zaključno u odnosu na prigovore da sud nije proveo predložene dokaze (saslušao stranke, očevid, vještačenje), valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 4. ZUS-a), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio, osnovano ocijenivši suvišnim prijedloge tužitelja za provođenje navedenih dokaznih radnji, jer, i po ocjeni ovoga Suda, to ne bi dovelo do drukčije odluke u ovoj stvari s obzirom na ostale dokaze koji prileže spisu.

14. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS -a, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (točka I. izreke). Odluka o troškovima žalbenog postupka (točka II. izreke) temelji se na odredbi članka 147. stavku 1. ZUS-a jer tužitelji sa žalbom nisu uspjeli.

U Zagrebu, 24. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić