Poslovni broj: Usž-2716/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Martini Radić Šunjić, odvjetnici iz Splita, Tolstojeva 37/II, protiv tuženika Grada Solina, gradonačelnika, Stjepana Radića 42, Solin, OIB: 40642464411 , radi prestanka službe, odlučujući o žalbama tužitelja i Komunalnog društva Grada Solina d.o.o., Stjepana Radića 42, Solin, OIB: 19526025847, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Primorac i partneri d.o.o., Split, Trg Hrvatske bratske zajednice 2b, protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3613/2023-13 od 29. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 24. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3613/2023-13 od 29. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Poništava se točka III. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3613/2023-13 od 29. prosinca 2025. i sudi:

Odbacuje se zahtjev Komunalnog društva Grada Solina za naknadu troškova upravnog spora.

II. Odbacuje se žalba Komunalnog društva Grada Solina d.o.o. podnesena protiv točke III. izreke rješenja, poslovni broj: Us I-3613/2023-13 od prosinca 2025.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika klasa: UP/I-112-01/23-04/17, urbroj: 2181-9-01-23-1 od 13. studenoga 2023., dok je uvodno naznačenim rješenjem odbijen prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe (točka I. izreke rješenja), odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke rješenja) te je naloženo tužitelju da u roku od 15 dana od primitka pravomoćne odluke isplati zainteresiranoj osobi iznos od 2.500,00 eura na ime naknade troškova ovog upravnog spora, dok je za više traženo od dosuđenog odbijen zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova ovog upravnog spora (točka III. izreke rješenja). Osporenim rješenjem tuženika utvrđeno je da je tužitelju namješteniku zaposlenom na radnom mjestu traktorist u vlastitom pogonu za obavljanje komunalnih djelatnosti u Gradu Solinu prestala služba na neodređeno vrijeme zaključno s danom 9. studenoga 2023. po sili zakona.

2. Protiv uvodno naznačene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga. Navodi kako predmetna presuda sadržava dvanaest strana, od kojih je obrazloženje suda iz kojeg proizlazi neosnovanost tužbenog zahtjeva, sadržano na samo jednoj strani što smatra nedostatno obrazloženom sudskom odlukom čime da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ponovno ističe da je rješenje doneseno od neovlaštene osobe, kako u obrazloženju rješenja nisu utvrđena materijalna prava tužitelja nastala tijekom trajanja namješteničkog odnosa te kako pouka o pravnom lijeku nije sukladna zakonu, slijedom čega da su povrijeđena sva prava tužitelja kao i sva temeljna načela upravnog postupka. Ponavlja da službenici i namještenici imaju status uređen Zakonom o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", 86/08., 61/11., 4/18. i 112/19. – dalje: ZSNLPRS), dok se na radnike trgovačkog društva primjenjuje Zakon o radu ("Narodne novine", 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23. – dalje: ZOR), odnosno da se ne radi o prelasku na novo radno mjesto unutar ustrojstvene jedinice ili drugog upravnog tijela, već da se radi o prelasku u trgovačko društvo koje nije dio lokalne i područne (regionalne) samouprave bez obzira tko mu je vlasnik i osn ivač. Smatra da se prava namještenika koja je ostvario tijekom službe ne mogu prenositi pa da je osporeno rješenje moralo sadržavati odluku o svim stečenim pravima iz namješteničkog odnosa poput otpremnine i drugih materijalnih prava. Dalje u žalbi posebno spornim ističe sudjelovanje u sporu Komunalnog društva Grada Solina d.o.o. kao zainteresirane osobe, odnosno smatra da je prvostupanjski sud neosnovano pozvao Komunalno društvo Grada Solina d.o.o. da sudjeluje u sporu i dostavi odgovor na tužbu. Iako se nominalno poziva na članak 19. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24.) tužitelj zapravo citira članak 20. istog Zakona te je mišljenja da nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za sudjelovanje Komunalnog društva Grada Solina d.o.o. u sporu kao zainteresirane osobe budući da poništenjem rješenja ne bi nastale posljedice za Komunalno društvo Grada Solina d.o.o. S tim u vezi ističe da se tužitelj ne može vratiti u vlastiti pogon Grada Solina jer isti ne postoji, da tužitelj ima postojeći ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a da bi se pobijanim rješenjem samo utvrdila materijalna prava tužitelja ostvarena u tijeku namješteničkog odnosa.

Tužitelj dalje osporava dio točke III. rješenja, odnosno odluku o troškovima upravnog spora u dijelu u kojem je naloženo tužitelju da u roku od 15 dana od primitka pravomoćne odluke isplati zainteresiranoj osobi iznos od 2.500,00 eura. Smatra da je sud putem nepotrebnog uključivanja zainteresirane osobe omogućio stvaranje nepotrebnih troškova. Dodaje da su odgovori na tužbu tuženika i Komunalnog društva Grada Solina d.o.o. sadržajno isti, odnosno da je Komunalno društvo Grada Solina d.o.o. samo ponovilo navode odgovora na tužbu tuženika pa iz tog razloga smatra dosuđeni trošak neopravdanim.

Također, tužitelj tvrdi da su povrijeđena načela materijalne istine i prava stranke na izjašnjavanje iz Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) jer pri donošenju osporenog rješenja nisu utvrđene sve relevantne činjenice niti je tužitelju omogućena puna zaštita njegovih prava i interesa. Također, smatra da je presuda nerazumljiva, kontradiktorna i protivna dokazima u spisu čime da su počinjene bitne povrede postupka te povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pristup sudu. Predlaže da Visoki upravni sud preinači presudu, usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje, podredno da vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu tužitelja dok se Komunalno društvo Grada Solina d.o.o. u odgovoru na žalbu protivi žalbenim navodima tužitelja i ističe kako ostaje u cijelosti pri svojim dosadašnjim navodima. U odnosu na opravdanost sudjelovanja Komunalnog društva Grada Solina d.o.o. zainteresirana osoba u sporu navodi da je isto već obrazloženo tijekom prvostupanjskog upravnog spora. Predlaže žalbu odbiti te potražuje trošak odgovora na žalbu.

4. Protiv točke III. uvodno označenog rješenja, u dijelu u kojem je odbijen zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova za više traženo od dosuđenog, žalbu je podnijelo Komunalno društvo Grada Solina d.o.o. smatrajući da mu pripada i pravo na troškove sastava podnesaka od 28. svibnja 2025. i 8. listopada 2025. koje je prvostupanjski sud ocijenio neopravdanim te da se o podnesku sastavljenom 10. listopada 2025. uopće nije odlučivalo.

5. U odgovoru na žalbu tužitelj ponavlja da sudjelovanje Komunalnog društva Grada Solina d.o.o. kao zainteresirane osobe u sporu nije opravdano slijedom čega da su neopravdani i svi troškovi. Dalje u biti dopunjuje žalbene navode dodajući da je u "Službenom vjesniku Grada Solina", broj: 02/26. objavljen Pravilnik o izmjeni i dopuni Pravilnika o radu službenika i namještenika u kojem se u članku 37. dodaje nova odredba za koju smatra da potvrđuje ono što je tužitelj isticao u samoj tužbi.

6. Žalba tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I - 3613/23-13 od 29. prosinca 2025. nije osnovana. Žalba tužitelja protiv točke III. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3613/2023-13 od 29. prosinca 2025. je osnovana, dok je žalba Komunalnog društva Grada Solina podnesena protiv točke III. izreke naznačenog rješenja nedopuštena.

7. Ispitujući zakonitost pobijane presude kao i postupka koji joj je prethodio pazeći pri tom na razloge ništavosti po službenoj dužnosti u granicama propisanim odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS) ovaj Sud ocjenjuje da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno da isti nisu odlučni za ocjenu zakonitosti pobijane presude.

8. S druge strane, ispitujući zakonitost točke III. rješenja prvostupanjskog suda u navedenim granicama, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti ovaj Sud nalazi da postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija, odnosno da je točkom III. rješenja prvostupanjskog suda povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Prvenstveno u odnosu na pobijanu presudu treba reći da je prvostupanjski sud detaljno i iscrpno odgovorio na sve prigovore tužitelja koje on sad ponavlja u žalbi te dao dostatno i razložno obrazloženje koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća, bez potrebe ponavljanja svih razloga koje su javnopravno tijelo i prvostupanjski sud već naveli i obrazložili. Stoga je obrazloženje pobijane presude sastavljeno sukladno odredbi članka 119. stavka 5. ZUS-a. Odredbom članka 115. ZSNLPRS-a propisani su razlozi za prestanak službe službeniku po sili zakona što se, sukladno odredbi članka 116. ZSNLPRS-a, odnosi i namještenike. Tako je odredbom članka 115. stavkom 1. točke n) ZSNLPRS-a propisano da služba prestaje po sili zakona i u drugim slučajevima utvrđenim zakonom.

9. Člankom 2. stavkom 1. Odluke o ukidanju vlastitog pogona propisano je da ukidanjem vlastitog pogona svi službenici i namještenici mogu prijeći u novoosnovano trgovačko društvo. Komunalno društvo Grada Solina d.o.o. obvezno je preuzeti sve radnike koji su bili u ukinutom vlastitom pogonu za obavljanje komunalnih djelatnosti na način da istima ponudi sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme temeljem kojih će prilikom prelaska ostvariti minimalno sva prava koji su imali temeljem dosadašnjih rješenja o prijemu. Prema ocjeni ovoga Suda, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, budući da se isto temelji na odredbi članka 115. stavka 1. točke n) ZSNLPRS-a.

10. Pravilno je prvostupanjski sud neosnovanim ocijenio prigovor tužitelja da mu osporenim rješenjem nisu utvrđena stečena materijalna prava, obrazlažući da isto ne predstavlja obvezni sadržaj osporenog rješenja, jer se radi o rješenju deklaratorne naravi, dakle, istim se samo utvrđuje činjenica prestanka službe, čiji su učinci počeli djelovati već samim ukidanjem vlastitog pogona tuženika, a da ne postoje nikakvi razlozi koji bi sprječavali da se o tim pravima odluči posebnim rješenjem.

11. Nadalje, prvostupanjski sud pravilno je ocijenio neosnovanim i prigovor tužitelja da je osporeno rješenje doneseno od strane neovlaštene osobe, dajući za to jasno obrazloženje koje i ovaj Sud u cijelosti prihvaća.

12. Nisu osnovani ni prigovori tužitelja kojima ukazuje na povredu odredbi članka 8. (načela utvrđivanja materijalne istine) i članka 30. stavka 1. ZUP-a (izjašnjavanje stranke), budući da za donošenje osporenog rješenja o prestanku službe po sili zakona nije niti potrebno izjašnjavanje stranke, a sve relevantne činjenice mogle su se utvrditi iz dokumentacije spisa. Osim toga, upravni sud ovlašten je voditi upravni spor kao spor pune jurisdikcije pri čemu je ovlašten samostalno utvrđivati i činjenično stanje, provoditi dokaze potrebne za njegovu utvrđenje, provesti usmenu raspravu, odnosno sud je ovlašten meritorno odlučiti o konkretnoj upravnoj stvari. Također, u ovom upravnom sporu prvostupanjski sud je održao raspravu čime je strankama u smislu članka 6. ZUS-a omogućio da se očituju o svim činjenicama i pravnim pitanjima koje su predmet ovog upravnog spora, a na navedenoj raspravi je zamjenik opunomoćenice tužitelja izjavio da nema dokaznih prijedloga. Imajući u vidu sve navedeno i ovaj Sud smatra da osporavano prvostupanjsko rješenje sadrži obrazloženje sukladno odredbi članka 98. stavka 5. ZUP-a jer su navedeni konkretni razlozi zbog kojih je tužitelju utvrđen prestanak radnog odnosa po sili zakona kao i propisi na temelju kojih je riješena upravna stvar, a suprotno prigovorima tužitelja osporeno rješenje sadrži i pravilnu uputu o pravnom lijeku. Tužitelj niti ostalim tužbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene prvostupanjske presude, a neosnovani su i žalbeni navodi kojima tužitelj ukazuje na povredu konvencijskih prava. Navodi tužitelja iz odgovora na žalbu kojima je tužitelj zapravo dopunio žalbene navode, nisu uzeti u obzir s obzirom da su istaknuti izvan zakonom propisanog roka za podnošenje žalbe iz članka 131. stavka 1. ZUS-a.

13. Slijedom navedenog, trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.

14. Međutim, u pravu je tužitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud neosnovano uključio u spor Komunalno društvo Grada Solina d.o.o. kao zainteresiranu osobu. Naime, prema odredbi članka 20. stavka 1. ZUS-a, zainteresirana osoba je svaka osoba kojoj bi poništavanje ili donošenje pojedinačne odluke, postupanje ili propuštanje postupanja javnopravnog tijela, odnosno sklapanje, raskid ili izvršavanje upravnog ugovora povrijedilo njezino pravo ili pravni interes. Stavkom 3. istog članka ZUS-a propisano je da će sud po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke pozvati zainteresiranu osobu da sudjeluje u sporu.

15. U predmetnom upravnom sporu prvostupanjski sud je rješenjem od 27. veljače 2025., protiv kojeg nije bila dopuštena posebna žalba, pozvao Komunalno društvo Grada Solina d.o.o. da kao zainteresirana osoba sudjeluje u upravnom sporu, međutim, sama činjenica odnosno okolnost da je prvostupanjski sud pozvao neku osobu da se uključi u spor kao zainteresirana osoba ne znači da je ta osoba a priori stekla položaj stranke u sporu.

16. Naime, prema ocjeni ovoga Suda, u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 20. stavka 1. ZUS-a, jer poništavanjem osporavane odluke ne bi ni na koji način bilo povrijeđeno pravo ili pravni interes Komunalnog društva Grada Solina d.o.o. Ovakvo stajalište izrazio je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u rješenjima poslovni broj: Usž-4312/24-2 od 5. veljače 2025., Usž-3970/2024-2 od 27. ožujka 2025., Usž-3971/2024-2 od 27. ožujka 2025. i Usž-3972/2024-2 od 27. ožujka 2025. Stoga, budući da je Komunalno društvo Grada Solina d.o.o. neosnovano pozvano da sudjeluje u sporu kao zainteresirana osoba, odnosno neosnovano mu je priznat položaj stranke u upravnom sporu, neosnovana je i ocjena prvostupanjskog suda da mu pripada pravo na naknadu troškova upravnog spora.

17. Imajući u vidu da je predmetni zahtjev za naknadu troškova upravnog spora podnijela osoba koja nema položaj stranke u ovom upravnom sporu takav zahtjev je podnesen od strane neovlaštene osobe i isti je kao nedopušten trebalo odbaciti. Slijedom navedenog, sukladno odredbi članka 135. stavka 2. ZUS-a u vezi s odredbom članka 128. stavka 4. ZUS-a odlučeno je kao pod točkom I. izreke. Iz istih razloga žalba Komunalnog društva Grada Solina d.o.o. predstavlja žalbu neovlaštene osobe, stoga je ista odbačena temeljem odredbe članka 133. stavka 1. ZUS-a (točka II. izreke rješenja).

18. S obzirom na postignut uspjeh stranaka u sporu odlučeno je kao pod točkom III. izreke rješenja.

U Zagrebu 24. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanja Štefan