Poslovni broj: Usž-3013/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SP, vlasnika obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Igor Plavšić, odvjetnik iz Vinkovaca, Vladimira Nazora 1, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi obnove upravnog postupka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1179/2024-7 od 21. svibnja 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 24. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1179/2024-7 od 21. svibnja 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika od 14. kolovoza 2024. te zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja za obnovu upravnog postupka okončanog rješenjem tuženika od 5. svibnja 2022.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o trošku. U žalbi doslovno ponavlja sve tužbene navode, smatra da se osporeno rješenje tuženika temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju te pogrešnoj primjeni materijalnog prava kao i povredi ustavom zajamčenih prava tužitelja. Smatra da je izreka presude u cijelosti protivna Zakonu o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) i Zakonu o upravnim sporovima ("Narodne novine“ 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZUS). Predlaže da se navedena presuda poništi.

4. Tuženik iako pozvan nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Iz spisa predmeta proizlazi da je u odnosu na tužitelja proveden porezni nadzor te je rješenjem prvostupanjskog tijela od 24. studenoga 2021. tužitelju utvrđena manje obračunata obveza te mu je naložena uplata utvrđenih poreznih obveza i kamata. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je odbijena rješenjem tuženika od 5. svibnja 2022., protiv navedenog rješenja podnesena je tužba Upravnom sudu u Osijeku koji je presudom broj: Us I-707/2022 od 25. listopada 2022. odbijena, a navedena presuda potvrđena je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-4555/2022 od 1. veljače 2023. U novom postupku odlučivano je o prijedlogu tužitelja od 7. prosinca 2023. za obnovu postupka okončanog rješenjem tuženika od 5. svibnja 2022. Navedeni prijedlog za obnovu postupka iz prosinca 2023. tužitelj je podnio iz razloga što smatra da je saznao za nove činjenice i dokaze koji bi sami za sebe ili s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice odnosno dokazi bili izneseni u prijašnjem postupku. Navedeni prijedlog tužitelj temelji na rješenju Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: K-348/2023-4 od 15. studenoga 2023., kojim je obustavljen kazneni postupak protiv tužitelja zbog kaznenih djela iz članka 256. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.) i članka 248. stavak 1. KZ/11. u vezi članka 51. KZ/11.

7. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno je prvostupanjskom presudom odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja kojim je odbijen prijedlog tužitelja za obnovu postupka. Naime, pravilno je, i prema mišljenju ovoga Suda prvostupanjski sud ocijenio da navedeno rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu kojim je obustavljen kazneni postupak protiv tužitelja ne predstavlja novi dokaz odnosno činjenicu u smislu članka 123. stavak 1. točke 1. ZUP-a niti je riječ o prethodnom pitanju kako to tužitelj neosnovano smatra. Naime, kaznena odgovornost tužitelja ne utječe na njegovu poreznu obvezu niti na pravilnost i zakonitost obavljenog poreznog nadzora. Porezni postupak i kazneni postupak su međusobno odvojeni i nezavisni postupci te ishod jednog ne utječe na ishod drugog na način kako to tužitelj pogrešno smatra. Porezni postupak je posebna vrsta upravnog postupka u kojem se odlučne činjenice utvrđuju prema njihovoj gospodarskoj biti i na temelju vjerodostojne i uredne poslovne dokumentacije te u skladu s mjerodavnim poreznim propisima. Slijedom navedenog, ne radi se o novim činjenicama ili dokazima, zbog kojih bi trebalo obnoviti pravomoćno okončan upravni postupak.

8. S obzirom na sve navedeno, te kako tužitelj nije uspio u upravnom sporu, pravilno je odbijen temeljem članke 147. stavak 1. ZUS-a i njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora.

9. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 24. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanja Štefan