Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-502/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog AG, zbog kaznenih djela iz čl. 236. st. 2. u svezi sa st. 1. i čl. 278. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu (dalje: ODO) protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: K-362/2023-30 od 15. travnja 2026., u sjednici održanoj 24. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ODO-a.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 123. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP) odbio prijedlog ODO-a za određivanje istražnog zatvora protiv optuženog AG.

2. Protiv tog rješenja je ODO pravovremeno podnijelo žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu isto preinači i optuženom AG odredi istražni zatvor po osnovi iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-585/2026 od 23. rujna 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. ODO u žalbi u bitnome ponavlja argumentaciju na temelju koje je u ovom kaznenom postupku protiv optuženika predložilo sudu prvog stupnja određivanje istražnog zatvora, ističući dodatno da je sud trebao u konkretnom slučaju razmotriti i položaj žrtvi, posljedice kaznenih djela i kako su one utjecale na njih (žrtve).

6. Valja odgovoriti državnom odvjetniku da je prvostupanjski sud na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja donio ispravnu odluku za koju je iznio valjanu i uvjerljivu argumentaciju.

6.1. Vezano za istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a (opasnost od bijega) treba prije svega primijetiti da je ODO istu predložilo opravdavajući je razlozima koji se zapravo odnose na istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. t. 5. ZKP-a, koja je posljedica optuženikove procesne nediscipline i koja se u tom smislu razlikuje od one predviđene u čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a. Sud prvog stupnja je pravilno zaključio da u konkretnom slučaju ne egzistira istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP- a, budući da optuženik ima uredno prijavljeno prebivalište na adresi koju je naveo u svojim osobnim podacima, a ODO nije ponudilo relevantne podatke i naznake da bi on napustio ili promijenio adresu stanovanja u cilju izbjegavanja kaznenog postupka, odnosno da bi se s tom namjerom skrivao ili izbjegavao doći na sudu dostupnu njegovu adresu prebivališta. S druge pak strane, sud prvog stupnja ispravno rezonira kada u pobijanom rješenju ustvrđuje da je optuženik, nakon prvotnog iskazivanja procesne nediscipline u vidu neodazivanja na uredne pozive suda na raspravu, promijenio svoje ponašanje u pozitivnom smislu, budući da se nakon neuspješne realizacije dovedbenog naloga, sam javio prvostupanjskom sudu, obećavši da će se ubuduće uredno odazivati sudskim pozivima, a koje obećanje je i opravdao, s obzirom da se odazvao na raspravu održanu 15. travnja 2026. Na temelju tih nespornih činjenica sud prvog stupnja je osnovano zaključio da u konkretnom slučaju više nije aktualna ni eventualna istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. t. 5. ZKP-a, odnosno primjena tzv. disciplinskog istražnog zatvora protiv optuženika.

6.2. Što pak se tiče istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a u obliku tzv. iteracijske opasnosti, sud prvog stupnja je također pravilno zaključio da ona u ovom slučaju ne postoji, za što je isto tako iznio valjanu i uvjerljivu argumentaciju. Nepobitne su činjenice da su, pored ovoga kaznenog postupka, protiv optuženika aktualna još tri kaznena postupka zbog kaznenih djela iz čl. 247. st. 1. i 2. KZ -a, te da je on presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: K-43/2025-2 od 3. travnja 2025. pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 247. st. 1. KZ-a. Tri istodobna druga kaznena postupka odnose se na kaznena djela koja je optuženik prema osnovanoj sumnji počinio u razdoblju koje vremenski prethodi ili je približno vremenu počinjenja kaznenog djela koje je predmet ovoga kaznenog postupka. Naime, prema osnovanoj sumnji optuženik je predmetna kaznena djela počinio u lipnju 2019., a u preostalim kaznenim postupcima inkriminacije se odnose na travanj 2019., lipanj 2019., rujan 2020. i prosinac 2020. Unatoč tim činjenicama ODO u vrijeme podizanja optužnice od 4. travnja 2023. u ovom kaznenom postupku nije našlo da na strani optuženika egzistira tzv. iteracijska opasnost. To nije našlo ni nakon što je optuženik pravomoćno osuđen naprijed navedenom presudom Općinskog suda u Varaždinu, već je tek na raspravi 4. veljače 2026. odlučilo predložiti određivanje istražnog zatvora protiv optuženika i iz ove istražno-zatvorske osnove predviđene u čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a. Dakle, prema postojećim osnovanim sumnjama optuženikovo kriminalno ponašanje bilo je u razdoblju od travnja 2019. do prosinca 2020., s jed inim izuzetkom koji se odnosi na kazneno djelo iz čl. 247. st. 1. KZ-a obuhvaćenim već spomenutom pravomoćnom presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: K-43/2025 od 3. travnja 2025., a koje je optuženik počinio tijekom ožujka 2023. Međutim, u razdoblju koje je slijedilo od potonjeg datuma pa sve do danas nema nikakvih podataka da bi optuženik nastavio s kriminalnom aktivnošću, što znači da u posljednjih više od tri godine on nije zabilježen kao počinitelj ma kojeg kaznenog djela, pa stoga, slijedom svega iznijetog, ovaj sud drugog stupnja prihvaća zaključak suda prvog stupnja da na strani optuženika u ovom času ne egzistira istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a u vidu tzv. iteracijske opasnosti.

7. Slijedom iznijetih razloga valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja, s time da je pobijano rješenje ujedno ispitano u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, pri čemu nisu uočene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.

U Varaždinu 24. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić