Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

K-311/2026-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu Veroniki Sajfert kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Edite Horvat kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika ĐZ, zbog kaznenog djela iz čl. 179.a i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva (dalje - ODO) u Bjelovaru broj KO-DO- 230/2026-1 od 13. srpnja 2026., nakon održane usmene i javne rasprave dana 22. rujna 2026. u prisutnosti zamjenice ODO u Bjelovaru ĐZĐ, oštećenice OZ, optuženika ĐZ i braniteljice po službenoj dužnosti u zamjeni Maje Tutnjević Frntić, odvjetnice u Bjelovaru, na ročištu za objavu presude održanom dana 24. rujna 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. OPTUŽENIK ĐZ – OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ĐZ i CZ, rođene CZ, rođen **.**.1975. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], 77. samostalnog bataljuna ZNG kbr. 37, državljanin Republike Hrvatske, bez zanimanja, nezaposlen, udovac, otac četvero djece od kojih troje maloljetnih u dobi od 14,13 i 8 godina, pismen, sa završenih četiri razreda osnovne škole, bez imovine, prima opskrbninu u iznosu od 170,00 eura, vojsku služio 2006. u Koprivnici, Delnicama i Rijeci, prekršajno kažnjavan, ranije osuđivan,

k r i v  j e

što je:

1. u vremenskom periodu od 15. siječnja 2026. godine do 16. travnja 2026. godine, u Grubišnom Polju, 77. samostalnog bataljuna ZNG kbr. 37, protivno odredbama članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj: 70/17, 126/19, 114/22) u namjeri da je dovede u ponižavajući položaj, svoju intimnu partnericu OZ učestalo u alkoholiziranom stanju vrijeđao govoreći joj da je kurva, da ima jebače, da ju jebala njezina djeca, prijetio joj da ima dva pištolja i da će je ubiti, po sobi nosio noževe, lupao po kući, razbijao i bacao predmete, psovao i glasno puštao muziku, urinirao po kupaonici i hodnicima, kojim ponašanjem je svoju intimnu partnericu OZ doveo u ponižavajući položaj te kod iste izazvao osjećaj straha i srama,

dakle, grubo i učestalo teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time člana obitelji doveo u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo,

2. dana 17. travnja 2026., oko 14,00 sati, u Grubišnom Polju, 77. samostalnog bataljuna ZNG kbr. 37, u cilju da ustraši intimnu partnericu OZ, nalazeći se pod utjecajem alkohola, vikao na nju da je kurva i da će ju ubiti, na koji način je izazvao opravdani strah kod OZ,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio pod točkom 1. kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz čl. 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, 136/25, dalje u tekstu: KZ/11), a pod točkom 2. kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, pa se

optuženom ĐZ na temelju odredbe čl. 179.a KZ/11

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,

a na temelju odredbe čl. 139. st. 3. KZ/11 optuženom ĐZ se

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

te se optuženik ĐZ na temelju odredbe čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11

o s u đ u j e

na JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva)

mjeseca.

II. Na temelju odredbe čl. 54. KZ/11 optuženiku ĐZ u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme za koje je bio lišen slobode i to od uhićenja 17. travnja 2026. u 16,25 sati do 18. travnja 2026. u 17,41 sati, kada je pušten na slobodu, te vrijeme od uhićenja 15. svibnja 2026. u 10,00 sati pa nadalje vrijeme provedeno u istražnom zatvoru.

III. Na temelju odredbe čl. 69. st. 1., 2. i 3. KZ/11 optuženiku ĐZ izriče se sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava u trajanju 1 (jedne) godine. Na temelju odredbe čl. 67.a KZ/11 sigurnosna mjera teče od izvršnosti presude.

IV. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 84/21, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – u daljnjem tekstu ZKP/08) optuženik ĐZ oslobađa se obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, kao i troškova s osnove nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja na teret proračunskih sredstava, o visini kojih će se odlučiti posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru podiglo je kod ovoga suda optužnicu broj KO-DO-230/2026-1 od 13. srpnja 2026. protiv optuženika ĐZ zbog pod točkom 1. kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, a pod točkom 2. kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11.

2. Očitujući se o osnovanosti optužbe, optuženik ĐZ naveo je da se smatra krivim za počinjenje kaznenih djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret (str. 238).

3. Iznoseći svoju obranu u prethodnom postupku optuženik ĐZ naveo je (str. 76-80) da se ne osjeća krivim, nije istina što je oštećenica izjavila. Njegova kćer prijavila je nasilje od oštećenice OZ na njegovu štetu. Oštećenicu je muž izbacio iz kuće, ona nije njegova partnerica. Maltretira ga i vrijeđa. Tražila je od njega sigurnost, njegova djeca ju nisu željela. Agresivna je i pije. Prijavu je podnijela njegova kći u četvrtak, tukla ga je po glavi, grebala, nije joj vraćao. To je krenu lo od kada je dobila papir od javnog bilježnika koji je on potpisao da joj daje njegov dio kuće. Darovao joj je polovicu svoje kuće, nije znao da to potpisuje, druga polovica je na njegovoj djeci. Do tada je sve bilo u redu. Pljuska ga i vrijeđa. Rekla je da će ga riješiti iz kuće jer želi viđati svoju djecu. Jučer je došao kući, vrijeđala ga je i govorila mu da će zvati policiju, nije utvrđeno da on ima pištolje. Nije joj prijetio i vrijeđao je.

4. Optuženik ĐZ na raspravi pred sudom (str. 238-240) priznao je da je OZ znao reći riječi koje su navedene u optužnici i da se znao prema njoj neprimjereno ponašati. Inače, znao je konzumirati alkohol u tom periodu koji mu se stavlja na teret i to dva do tri puta mjesečno, a kada bi se našao u alkoholiziranom stanju ne zna što je sve govorio, moguće da je OZ vrijeđao govoreći joj riječi kako je to navedeno u optužnici, nije siguran jer je bio pod utjecajem alkohola, žao mu je zbog toga jer ne može vjerovati da se doveo u ovaj položaj. Vjeruje da OZ ne bi rekla da joj je tako nešto govorio, a da nije tako, OZ je bila njegova izvanbračna partnerica, poštuje ju i ispričava joj se zbog svega. Nikada više ne bi sebe, a niti OZ doveo u ovaj položaj. Dok nije konzumirao alkohol, OZ i on su sve rješavali razgovorom. Imao je raniji problem s alkoholom koji je riješio, ali neki ljudi su mu „zakuhali“ zbog maloljetne djece koja su mu bila oduzeta. OZ je htjela zajednički život s njim, ali bez njegove djece, pristao je na to, ali to nije ispoštovao, bilo mu je žao zbog njegove djece pa se ponekad previše napio i takve riječi su mu izašle iz usta, to mu je bio okidač da OZ uputi neke riječi. Kada se napio znao se dovesti u situaciju da ne zna što govori . Moguće je da je OZ rekao riječi da je kurva, da ima jebača, da ju jebala njezina djeca i prijetio joj da će je ubiti, ali on ne zna je li rekao te riječi, vjeruje da OZ ne bi izmislila da joj je to rekao, a da nije. Zna da se neprimjereno ponašao prema njoj, ali kada je popio alkohol bio je u stanju kao da to nije on. U odnosu na drugu točku optužnice, također je naveo kako je moguće da je OZ rekao riječi koje su navedene u optužnici, ali on to ne bi napravio. Sjeća se dana kada je prekršio mjere opreza i OZ uputio poruke, taj dan je bio kod svojih roditelja koji su udaljeni oko 40 km od Grubišnog Polja, bio je pod utjecajem alkohola. Nadalje, naveo je da je OZ znala popiti dva do tri piva kada su nešto radili, ali nije prekomjerno konzumirala alkohol, ona je znala što govori. Riješio je problem koji je imao s alkoholom jer je bio na liječenju u bolnici, prije odlaska u istražni zatvor naručen je na liječničke tretmane na Odjelu za psihijatriju u Općoj bolnici u Virovitici, a to mu je određeno u kaznenom postupku koji se vodio protiv njega zbog povrede djetetovih prava. Trebao se javljati u bolnicu svaka dva mjeseca, dobio je termin i uputnicu. Već ima izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti. Nije OZ nikada govorio da ima dva pištolja, on nikada nije imao prave pištolje, a prije je na mobitelu imao sliku s interneta na kojoj su bila dva pištolja. Možda je OZ nešto zbog toga pogrešno mislila, a možda je i netko drugi njoj rekao da ga se pazi jer ima na profilu sliku pištolja, a ona je žena i možda se uplašila. Nikada nije OZ prijavljivao zbog nasilja, ali ju je prijavila njegova kćer HZ u to vrijeme kada se sve ovo što mu se stavlja na teret dogodilo. Njegova kćer je smatrala da je OZ kriva što on ponovno pije. Kod njih je zbog toga došla dva puta policija, rekao im je da ništa ne pišu jer nema problema između OZ i njega. Kćer HZ nije živjela s njima, a niti je navraćala kod njih. Rekao joj je, kada je išao u grad jedne prilike, da kod kuće nije baš dobra situacija i ona je zbog toga tako zaključila i pozvala policiju. S OZ i s njim za vrijeme trajanja njihove izvanbračne zajednice, a za koju ne zna koliko je trajala, živio je OZ sin ĆZ i koliko zna, on nije bio prisutan kada bi između njih došlo do nekih prepirki i svađa, on je radio, a pohađao je i autoškolu, ne zna gdje je on bio u takvim situacijama u periodu od 15. siječnja 2026. do **.**.2026. ĆZ mu se nikada nije suprotstavljao u smislu da bi branio majku OZ. Problem s ovisnosti od alkohola, a budući da je kršio sigurnosnu mjeru obveznog liječenja koja mu je izrečena u ranijem kaznenom postupku, planira riješiti tako što će nazvati bolnicu i zakazati novi tretman, objasniti im zbog čega se ni je javio, a planira se javiti i liječniku psihijatru u bolnici u Popovači. Sigurnosna mjera u tom drugom postupku izrečena mu je na vrijeme od tri godine. Istaknuo je da je boravak u istražnom zatvoru od pet mjeseci na njega utjecao na način da mu je to promijenilo život i razmišljanje na bolje. U pogledu osobnih prilika naveo je da će po izlasku iz zatvora živjeti kod roditelja u obiteljskoj kući u kojoj ima jednu prostoriju za sebe, a ta kuća nalazi se u selu Blagorodovac. S OZ sada je u odličnim odnosima, a ne komunicira s njom iz zatvora jer je ona žrtva u ovom postupku. U pogledu predložene kaznenopravne sankcije, naveo je da istu smatra prestrogom, zamolio je da mu se izrekne blaža sankcija. Istaknuo je da se tako nešto više neće dogoditi, nije balavac, ima dosta godina i uvjeti života u zatvoru nisu za njega, jedva podnosi život u zatvoru. S obzirom na odstupanje od iskaza danog u prethodnom postupku, na upit suda iz kojeg razloga drugačije iskazuje pred sudom, optuženik je naveo da ostaje kod obrane iznijete pred sudom, smatra da je OZ povrijeđena te da će njih dvoje bez suda i drugih institucija sve riješiti uz dogovor.

5. Radi razjašnjenja spornih činjenica tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitano je posebno izvješće Policijske postaje Grubišno Polje od 18. travnja 2026. (str. 12-13), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu za optuženika od 17. travnja 2026. (str. 24), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu za optuženika od 18. travnja 2026. (str. 25), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika kod Policijske postaje Grubišno Polje od 18. travnja 2026. (str. 36-39, 40), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu za oštećenicu od 16. travnja 2026. (str. 55), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu za optuženika od 16. travnja 2026. (str. 56), izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od Policijske postaje Grubišno Polje od 17. travnja 2026. (str. 57-62), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika kod ODO u Bjelovaru od 18. travnja 2026. (str. 76-79), ispis poruka (str. 114-116, 146-148), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu za optuženika od 15. svibnja 2026. (str. 141), zapisnik o ispitivanju svjedoka ĆZ kod Policijske postaje Grubišno Polje od 12. svibnja 2026. (str. 154-155), zapisnik o ispitivanju svjedoka-žrtve OZ s dokaznog ročišta od 25. svibnja 2026. (str. 162-164), nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka Domagoja Vidovića od 9. srpnja 2026. (str. 186-192), izvod iz prekršajne evidencije (str. 63-65) za optuženika i izvod iz kaznene evidencije (str. 66-70) za optuženika.

6. Optuženik se u svojoj izjavi o osnovanosti optužbe očitovao da se smatra krivim, a u svojoj obrani pred sudom priznao je počinjenje kaznenih djela navodeći da se sve dogodilo kako je to navedeno u činjeničnom opisu djela sadržanom u optužnici. Nakon obrane iznesene na raspravi nije bilo sporno da su optuženik i oštećenica bili u partnerskom odnosu i živjeli u zajedničkom kućanstvu, da je optuženik konzumirao alkohol te da se prema oštećenici neprimjereno ponašao. Optuženik se pojedinih riječi nije sjećao, a izričito je poricao navod o dvama pištoljima. Stoga je sud sadržaj i učestalost njegova postupanja, ozbiljnost prijetnji te njihove posljedice za oštećenicu utvrdio ocjenom njezina iskaza, povezujući ga s obranom optuženika i drugim izvedenim dokazima, sukladno odredbi čl. 450. st. 2. ZKP/08.

7. Oštećenica OZ ispitana na dokaznom ročištu pred sucem istrage (str. 162-164) navela je da je bila u partnerskoj vezi s ĐZ osam do devet mjeseci, sve do 17. travnja 2026. kada ga je prijavila. Živjeli su u kući koje je ona pola vlasnik, pola njegova pokojna žena, a djeca imaju dio. Ona je postala vlasnica kada joj je Milan dao svoj dio. Na početku su njegova djeca stanovala malo s njima, onda poslije više nisu. Dvoje djece mu je u domu u Zagrebu, jedna kći kod polubrata, druga je negdje na stanu. Nadalje, navela je da je optuženik prema njoj bio agresivan i nasilan, psovao je da je jebala njena djeca, da ima jebače i da je kurva, prijetio da ima dva pištolja i da će je ubiti. To je sve čuo i vidio jedino njezin sin ĆZ, a pred svojom djecom ĐZ joj nije prijetio i vrijeđao je jer je to bio početak. U vrijeme kada je upoznala optuženika on je baš prestao piti. Ona nekad popije pivu, zbog toga se osjećala loše. Istaknula je da ĐZ po sobi nosi noževe dok oni spavaju. Svakog je dana pijan, lupa po kući, psuje, muziku nabija, razbija, baca svašta. Ona ode na posao, on u gostionu, napije se, dođe kući, piša po kupaoni, po školjki i hodnicima. Ona ode raditi, a on njoj kaže ''išla si se ti jebat''. Uplašila se njegovih prijetnji jer je uvijek govorio da ima pištolje i da ih može nabaviti kao i puške i sve ostalo. Dok je pio te uvrede su bile svaki dan, a kad nije pio on je sasvim drugačiji čovjek. Otkad se vratio iz Popovače s liječenja od alkohola, on je svaki dan pio, ona na posao, on u gostionu i još kupi, pa kući donese, pada po cesti i razbija se i onda nakon toga dođe i vrijeđa ju. Na liječenju je bio jedno tri tjedna, a vratio se u ožujku ili travnju, nije sigurna. Ona 17. travnja 2026. nije radila, bila je kod kuće, on je otišao negdje, došao je pijan oko 14,00 sati popodne, još je donio piva doma da pije pa joj je prijetio da će je ubiti i ona je nazvala policiju. Prijevila je optuženika jer je prijetio da će je ubiti i nazivao je kurvom.

8. Sud je iskaz oštećenice OZ prihvatio u pogledu opisanih radnji i njihovih posljedica. Oštećenica je razlikovala razdoblja u kojima se optuženik ĐZ prema njoj primjereno ponašao od njegova ponašanja pod utjecajem alkohola, a nije prikrivala da joj je darovao dio kuće niti da i sama povremeno konzumira alkohol. Takav način iskazivanja ne pokazuje nastojanje oštećenice da optuženika prikaže isključivo u nepovoljnom svjetlu. Oštećenica je jasno opisala sadržaj ponavljanog ponižavanja te događaj od 17. travnja 2026., vrijeme njegova dolaska, riječi prijetnje i svoju reakciju. Bit oštećenicinog iskaza podudara se s optuženikovom obranom na raspravi u kojoj je prihvatio odgovornost za neprimjereno postupanje, izrazio žaljenje i naveo da vjeruje da ona opisane riječi nije izmislila. Optuženikovo nesjećanje pojedinih riječi ne pobija takav neposredni i određeni iskaz oštećenice, a koji je u bitnome potvrdio i svjedok ĆZ.

9. Sud je razmotrio i optuženikovo poricanje da je spominjao dva pištolja. Oštećenica je te riječi opisala kao dio prijetnji te objasnila zašto ih se bojala. Optuženikovo objašnjenje o fotografiji na mobitelu samo po sebi ne isključuje da joj je govorio kako ima pištolje, a samo osporavanje stvarnog posjedovanja oružja ne pobija oštećenicin iskaz o izgovorenim riječima. Sud stoga prihvaća iskaz oštećenice da su takve riječi izgovorene, bez utvrđenja da je optuženik doista posjedovao vatreno oružje. Optuženikova obrana iz prethodnog postupka u pogledu poricanja partnerskog odnosa i svakog neprimjerenog postupanja prema oštećenici nije prihvaćena, budući da su prema ocjeni suda, iskaz oštećenice i optuženikova vlastita obrana na raspravi, ocjenjeni vjerodostojnima.

10. Radi utvrđenja je li optuženik kritične zgode mogao shvatiti značenje svog postupanja i vladati svojom voljom, odnosno na okolnost njegove ubrojivosti u vrijeme počinjenja kaznenih djela koje mu se optužnicom stavljaju na teret, njegove raspravne sposobnosti te utvrđenja stanja duševnog zdravlja optuženika jer su tijekom postupka iznesene tvrdnje o psihijatrijskom liječenju optuženika, a i jer su isticane tvrdnje o optuženikovoj alkoholiziranosti, provedeno je psihijatrijsko vještačenje optuženika.

11. Psihijatrijski vještak doc. dr.sc. Domagoj Vidović, spec. psihijatar u svom pisanom nalazu i mišljenju od 9. srpnja 2026. (str. 186-192), a koji nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvaća jer je jasan, dan u skladu s pravilima struke i na njega stranke nisu imale prigovora, navodi da je optuženik ĐZ osoba prosječnih intelektualnih kapaciteta kod koje se mogu postaviti dijagnoze ovisnosti o alkoholu i disocijalnog poremećaja ličnosti. Tempore criminis optuženikove sposobnosti upravljanja svojom voljom i razumijevanja svojih postupaka bile su smanjene, ali ne bitno. Ispunjeni su uvjeti za određivanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od alkohola sukladno čl. 69. Kaznenog zakona, Nije nađeno elemenata koji bi ukazivali na raspravnu nesposobnost.

12. Ocjenom obrane optuženika i prihvaćenog iskaza oštećenice, pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je utvrdio da je optuženik u razdoblju opisanom pod točkom 1. izreke prema svojoj intimnoj partnerici učestalo postupao na način kojim ju je vrijeđao, ponižavao i zastrašivao. Nije riječ o jednoj izdvojenoj prepirci, nego o ponavljanom ponašanju u zajedničkom domu, čiji su sadržaj i način opisani u izreci presude. Ponižavajuće uvrede, prijetnje, nošenje noževa te razbijanje i bacanje predmeta, sagledani zajedno s ostalim opisanim ponašanjem, doveli su oštećenicu u ponižavajući položaj te kod nje izazvali strah i sram. Sud je nakon svih izvedenih dokaza, također utvrdio da je optuženik dana 17. travnja 2026. oko 14,00 sati, nakon povratka kući pod utjecajem alkohola, oštećenici zasebno uputio ozbiljnu prijetnju ubojstvom, zbog koje se uplašila i pozvala policiju.

13. Postupanjem opisanim pod točkom 1. izreke optuženik je ostvario obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11. Opisane radnje predstavljaju nasilje u smislu odredbe čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Njihova učestalost, sadržaj i način poduzimanja predstavljaju grubo i teško kršenje propisa o zaštiti od nasilja u obitelji koje je oštećenicu dovelo u ponižavajući položaj. Optuženik i oštećenica bili su intimni partneri i živjeli su u zajedničkom kućanstvu pa je oštećenica njegova bliska osoba u smislu odredbe čl. 87. st. 9. KZ/11. Ponižavajući položaj proizlazi iz ponavljanog izlaganja uvredama i zastrašivanju u vlastitom domu, a ne samo iz njezine subjektivne ocjene odnosa.

14. Postupanjem opisanim pod točkom 2. izreke optuženik je ostvario obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11. Riječi da će oštećenicu ubiti izravno najavljuju oduzimanje života. Njihovu ozbiljnost sud je ocijenio prema sadržaju i okolnostima izricanja, uzimajući u obzir da ih je optuženik vikao oštećenici nakon dolaska kući pod utjecajem alkohola te da im je prethodilo opisano nasilno ponašanje. U tim okolnostima riječi su bile objektivno podobne izazvati strah za život, a taj su strah kod oštećenice i izazvale. Optuženikova tvrdnja da prijetnju ne bi ostvario ne isključuje počinjenje djela jer se ne zahtijeva namjera izvršenja najavljenog ubojstva, nego ozbiljno prijeteće postupanje.

15. Sud je u činjeničnom opisu pod točkom 1. izreke završetak razdoblja počinjenja djela odredio s 16. travnja 2026., umjesto 17. travnja 2026. navedenog u optužnici jer je konkretno postupanje optuženika od 17. travnja 2026. oko 14,00 sati ocijenio zasebnim kaznenim djelom prijetnje, koje je već bilo samostalno obuhvaćeno točkom 2. optužnice. Time je vremenski sužen opis prvog djela i razgraničene su radnje za koje se optuženik proglašava krivim po pojedinoj točki. Nisu dodane nove radnje niti je izmijenjen njihov bitni sadržaj, osoba optuženika ili oštećenice, a optuženiku se ne stavlja na teret veća kriminalna djelatnost od one sadržane u optužnici. Stoga takvom izmjenom nije povrijeđen subjektivni niti objektivni identitet optužbe, a niti pravo optuženika na obranu.

16. Kako je optuženikovo priznanje počinjenja terećenih kaznenih djela u skladu s ostalim provedenim dokazima i činjenicama utvrđenim na temelju tih dokaza, kako je to naprijed obrazloženo, nema dvojbe da je optuženik ĐZ počinio pod točkom 1. kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, a pod točkom 2. kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, na štetu oštećenice OZ, kako mu se to stavlja na teret optužnicom.

17. Optuženik je oba kaznena djela počinio s izravnom namjerom. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je optuženik bio svjestan kako postupanjem navedenim u točki 1. izreke presude ponižava svoju partnericu, a to je i htio. Kod kaznenog djela prijetnje optuženik svjesno upućuje riječi oštećenici kojima se najavljuje njezino ubojstvo, u cilju da je ustraši. Njegovo objašnjenje da je bio uznemiren zbog obiteljskih prilika ne isključuje takvu namjeru niti opravdava postupanje prema oštećenici. Prema prihvaćenom vještačenju bio je ubrojiv, uz smanjenje sposobnosti koje nije bilo bitno. S obzirom na narav postupanja i svoje životno iskustvo bio je svjestan njegove zabranjenosti, a nisu utvrđene okolnosti koje bi isključivale krivnju.

18. Kako nije bilo dvojbe u pogledu krivnje optuženika ĐZ za počinjenje kaznenog djela nasilja u obitelji i kaznenog djela prijetnje, sud ga je proglasio krivim te je optuženiku za kazneno djelo nasilja u obitelji na temelju odredbe čl. 179.a KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a za kazneno djelo prijetnje na temelju odredbe čl. 139. st. 3. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te je optuženik ĐZ na temelju odredbe čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.

19. Pri izboru vrste i mjere kazne za svako kazneno djelo sud je, polazeći od stupnja optuženikove krivnje i svrhe kažnjavanja uzeo u obzir sve okolnosti o kojima ovisi kazna pa je tako olakotnim cijenio optuženikovo priznanje, izraženo žaljenje i upućenu ispriku oštećenici. Cijenio je i smanjene, premda ne bitno, sposobnosti razumijevanja postupanja i upravljanja voljom, kao i njegove osobne prilike, uključujući činjenicu da je otac četvero djece, od kojih je troje maloljetno. Otegotnom okolnošću sud je cijenio optuženikovu višestruku raniju osuđivanost, koja proizlazi iz podataka kaznene evidencije (str. 66-70) prema kojem je optuženik osuđivan za kaznena djela krivotvorenja isprava, krađe, teške krađe, nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih tvari, prijetnje, teške tjelesne ozljede u pokušaju te povrede djetetovih prava, zbog kojih djela su mu izricane uvjetne i bezuvjetne kazne zatvora. Kako optuženik unatoč kaznama na koje je bio osuđivan evidentno nastavlja s činjenjem kaznenih djela, kao i štetnom konzumacijom alkohola uslijed koje čini kaznena djela, osnovano se zaključuje da se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 može postići jedino bezuvjetnom kaznom zatvora.

20. Uz uvažavanje svih navedenih okolnosti u odnosu na navedene pojedine utvrđene kazne zatvora za počinjena kaznena djela, sud smatra da je jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca u potpunosti opravdana te smatra da će se njome ukazati optuženiku da će se i ubuduće svako njegovo protupravno ponašanje sankcionirati, ali i da će se takvom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenja kaznenih djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak, utjecati na svijest počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela i na druge da ne čine kaznena djela, dakle ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije iz čl. 41. KZ/11.

21. Na temelju odredbe čl. 54. KZ/11 optuženiku ĐZ u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme za koje je bio lišen slobode i to od uhićenja 17. travnja 2026. u 16,25 sati do 18. travnja 2026. u 17,41 sati, kada je pušten na slobodu, te vrijeme od uhićenja 15. svibnja 2026. u 10,00 sati pa nadalje vrijeme provedeno u istražnom zatvoru koji mu je određen budući da je optuženik kršio mjere opreza na štetu oštećenice.

22. Sud je optuženiku ĐZ izrekao i sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu na temelju odredbe čl. 69. st. 1., 2. i 3. KZ/11. Prihvatio je zaključak vještaka o postojanju uvjeta za tu mjeru, imajući u vidu utvrđenu ovisnost, njezinu odlučujuću ulogu u počinjenju djela te opasnost budućeg počinjenja težeg kaznenog djela zbog te ovisnosti. Potrebu liječenja dodatno potvrđuju ponovna konzumacija alkohola nakon ranijeg liječenja i optuženikovo povezivanje vlastitog nasilnog postupanja s pijenjem. Izjavljena spremnost na liječenje ne uklanja potrebu da se ono provodi obvezno i pod stručnim nadzorom. Mjera je određena u trajanju od jedne godine, uz izvršavanje u okviru zatvorskog sustava, radi djelovanja na ovisnost koja potiče njegovo protupravno ponašanje. Takva je mjera razmjerna težini počinjenih djela i utvrđenoj opasnosti.

23. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08 optuženik ĐZ oslobođen je obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, kao i troškova s osnove nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja na teret proračunskih sredstava, o visini kojih će se odlučiti posebnim rješenjem . Navedenu odluku sud je donio s obzirom da optuženik nema imovine, a uzimajući u obzir visinu primanja optuženika radom na crno, te troškove ne bi mogao podmiriti bez ugrožavanja vlastite egzistencije kao i egzistencije osoba koje je dužan uzdržavati.

24. Iz obrazloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.

U Bjelovaru 24. rujna 2026.

Sudac:

Veronika Sajfert

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisano u 4 istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.