Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9

23000 Zadar

Poslovni broj: 157 K-298/2021-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Veri Miočić, uz sudjelovanje zapisničara Ivane Prtenjača, u kaznenom predmetu protiv optuženog DR, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva Zadar (u daljnjem tekstu ODO Zadar), broj K-DO-262/17 od 18. prosinca 2017., nakon javne rasprave održane 29. listopada 2021., 13. siječnja 2026. i 21. rujna 2026. kada je i zaključena u prisutnosti DRD, državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru i optuženog DR, dana 24. rujna 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi DR, sin D i O, rođene H, rođen **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], zidar, zaposlen, s mjesečnim primanjima od 1.900,00 eura, nema nekretnina niti vrijednije pokretnine, oženjen, otac petero djece od čega troje maloljetno, bez čina i odlikovanja, neosuđivan

k r i v  j e

što je u prosincu 2014., u Žeravi Poljaci 19, da se nepripadno materijalno okoristi, dana 12. prosinca 2014. došao u poslovni prostor obrta Najam - obrt u vlasništvu OR te zatražio da mu iznajmi građevinske podupirače sa rokom vraćanja do kraja godine, neistinito predočavajući da će platiti najamninu u iznosu od 1,00 kune po komadu na dan i uredno ih vratiti, iako mu to nije bila stvarna namjera, pa je OR vjerujući da će izvršiti svoje obveze s njim sklopio ugovor te mu u tri navrata zaključno sa 20. prosinca 2014. predao na korištenje 71 komad metalnih podupirača u vrijednosti oko 37.000,00 kuna, koje on nakon isteka ugovorenog roka najma iza 31. prosinca 2014. nije vratio, niti je platio najamninu u iznosu 8.170,00 kuna, čime se je na štetu navedenog vlasnika okoristio za ukupno 45.170,00 kuna, te je dio navedenih podupirača navodeći da su njegovo vlasništvo ostavio na čuvanju kod HR, od kojega je policija dana 20. studenoga 2015. oduzela 55 komada istih,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevare, opisana i kažnjiva po članku 236. stavku 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/2011, 144/2012 – KZ/11).

II. Na temelju članka 236. stavka 1. KZ/11 u vezi članka 44. KZ/11 optuženi DR osuđuje se na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

III. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom DR izriče se

UVJETNA OSUDA

na način da se kazna zatvora od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine, od pravomoćnosti ove presude, ne počini novo kazneno djelo.

IV. Prema članku 148. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda; 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje: ZKP) u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP optuženi DR dužan je nadoknaditi poznati trošak kaznenog postupka na ime paušalne svote u ukupnom iznosu od 100,00 EUR (sto eura) u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. ODO Zadar podiglo je optužnicu K-DO-262/17 dana 19. prosinca 2017. protiv prvookrivljenog DR i drugookrivljenog ĐR, a radi kaznenog djela protiv imovine – prijevare čl. 236. st. 1. KZ/11 s time da je postupak razdvojen tako je protiv prvookrivljenika nastavljen pod predmetnim poslovnim brojem.

2. Optuženi JR se očitovao na raspravi da se ne smatra krivima u odnosu na terećeno kazneno djelo.

3. Oštećenik nije postavio imovinskopravni zahtjev obzirom je u cijelosti obeštećen tijekom ovog postupka.

4. Uz suglasnost stranaka pročitani su odnosno reproducirani sljedeći dokazi: ugovori o najmu sa preslikom osobnih iskaznica (l.s. 6-10), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 924425 (l.s. 11), potvrde o visini dohotka (l.s. 26-27,131-133), zapisnik o ispitivanju ošt. OR kao svjedoka (l.s. 64-66), zapisnik o ispitivanju svjedoka HR kao (l.s. 74-76), zapisnik o ispitivanju svjedoka OR na raspravi 29. listopada 2021. (l.s. 119-121), izjava, potvrda o uplati i račun (l.s. 112- 114), obrana okrivljenika na raspravi 13. siječnja 2026. (l.s. 131-133), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika sa DVD snimkom (l.s. 46-50, 52), presuda ovog suda K- 117/2019-26 od 28. svibnja 2026. i izvod iz kaznene evidencije od 21. rujna 2026.

5. Na raspravi 29. listopada 2021. optuženik je iznio kratku obranu navodeći da je radio za ĐR, da mu ĐR nije platio pa je on ostao dužan te da je ĐR preuzeo podupirače i prebacio ih na druga gradilišta.

5.1. Nadalje, na raspravi 13. siječnja 2026. optuženik je u obrani naveo kako je odgovorio na oglas i kontaktirao ga je HR s ponudom posla u [adresa]. Radovi su obavljeni, a gazda kuće (ŽR) osobno ga isplatio jer HR nije, a HR je dao riječ da će rašalovati podupirače i vratiti ih OR, ali to nije napravio . Kazao je da je sam pokušavao stupiti u kontakt s OR radi povrata. Tvrdi da je OR isplatio vrijednost podupirača (1.000 do 2.000 eura) otprilike 2020./2021. , a s OR surađuje i danas.

6. Prema čl. 236. st. 1. KZ/11 kazneno djelo prijevare čini onaj tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini. Dakle, kazneno djelo prijevare sastoji se u dovođenju nekog u zabludu lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica ili održavanjem nekog u zabludi. Posljedica ovog djela je postupanje na štetu svoje ili tuđe imovine. Isključivo je pri tome relevantna prijevarna namjera na strani optuženika u trenutku započinjanja poslovne suradnje i kao takva konstitutivni element kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11.

7. Iz sadržaja ugovora o najmu, sačinjenih na službenim obrascima obrta Najam u vlasništvu OR, razvidno je da je isti zaključen 10. prosinca 2014. s optuženikom kao najmoprimcem, uz navođenje podataka o njegovu prebivalištu i kontakt-broju mobitela, te da je predmet ugovora najam ukupno 71 komada podupirača. Uz ugovor je priložena preslika osobne iskaznice optuženika (l.s. 8-10). Isti takav ugovor o najmu je sklopljen i sa ĐR **.**.2014. za 50 podupirača (l.s. 6-7).

8. Oštećeni OR ispitan u svojstvu svjedoka iskazivao je u prethodnom postupku 23. kolovoza 2017. kao i na raspravi 29. listopada 2021. U oba navrata je potvrdio kako ga je optuženik kontaktirao telefonski, predočivši da obavlja radove na kući u [adresa], zatim da je optuženik od njega preuzeo podupirače u više navrata, zatim da mu nije platio niti se javljao na telefon, a da su podupirači pronađeni policijskom akcijom kod HR. Naveo je da se "osjećao prevarenim" i da je podnio kaznenu prijavu jer optuženika nije mogao pronaći niti s njim stupiti u kontakt. Međutim, na raspravi **.**.2021. OR je naveo da mu je na dan rasprave sam JR ispričao da je ĐR prodao podupirače HR jer ih nije htio vratiti. OR međutim ne poriče da mu se JR obratio s prijedlogom za podmirenje duga te da su razgovarali ispred sudskog hodnika istog dana kada je bila sudska rasprava. Oštećenik nije postavio imovinskopravni zahtjev u ovom predmetu.

9. Nastavno je u spis 21. travnja 2022. zaprimljena izjava koju je potpisao oštećeni OR iz koje proizlazi kako ga je optuženi DR u potpunosti obeštetio, a u prilogu je potvrda koju je oštećenik potpisao i ovjerio pečatom obrta u svom vlasništvu (l.s. 124) iz koje proizlazi da mu je optuženik 29. listopada 2021. uplatio 1.000,00 EUR na ime podupirača iznajmljenih 2014. i da nakon te uplate njegov obrt nema nikakvih potraživanja prema optuženiku.

10. Ispitan u prethodnom postupku svjedok HR (l.s. 74-76) u bitnome je kazao da je optuženi DR zajedno s njim tijekom 2014. i 2015. obavljao građevinske radove za investitora ŽR u [adresa], na njegovoj obiteljskoj kući. Dogovor je bio da DR s njim radi kao njegov kooperant, a zauzvrat umjesto plaćanja da mu svjedok prenese vlasništvo automobila marke Audi A8, ovo da je usmeno ugovoreno. Obveza optuženika je bila osigurati građevinske podupirače odnosno oplatu za šalovanje s pratećim dijelovima. Svjedok je vidio podupirače koji su jače konstrukcije i prepoznao je da bi mogli pripadati OR kojega poznaje jer je surađivao s njegovim bratom Đ. Na upit optuženiku odakle mu podupirači, kojih je bilo oko sto komada, optuženik je svjedoku rekao da ih je kupio međutim o tome nije pokazao nikakvi dokument o porijeklu. Protivno dogovoru, optuženik je tražio gotovinske iznose od ŽR da bi platio svoje radnike. Tako je od ŽR dobio 15.000,00 eura u gotovini, o tome nije sastavljena potvrda, od čega se iznos od 2.000,00 eura odnosio na cijenu daljnjeg korištenja podupirača koji su ostali na gradilištu. Negdje u svibnju 2015. svjedok je skinuo podupirače s kuće, a kako optuženik nije dolazio odnio ih je u Murvicu u svoju kuću, odnosno u obiteljsko dvorište. Nakon toga mjesec ili dva do njegove kuće je došao kamion kojega je poslao optuženik pri čemu se pokupili svu opremu osim podupirača. Nešto nakon toga do njegove kuće je došao oštećeni OR sa policijskim službenicima kada svjedok nije bio kući, rekao im je prilikom telefonskog razgovora da su to podupirači od optuženika. Podupirače koje je oduzeo oštećenik u pratnji policije jesu oni koje je on skinuo s gradilišta, preostalu količinu je vjerojatno odnio optuženik kada je još radio na kući u [adresa]. Rekao je da mu optuženik nije kazao da bi on trebao vratiti podupirače nekoj trećoj osobi već da će ih preuzeti on ili njegovi radnici pa su zato stajali u njegovom dvorištu, svjedok ih nije koristio na nekoj drugoj građevini. Rekao je da o njihovom razgovoru može posvjedočiti i ŽR. Vozilo Audi naposljetku nije predao optuženiku.

11. Nadalje, svjedok AR, ispitan je na raspravi 21. rujna 2026. kazao je da je on bio naručitelj radova u [adresa] gdje su podupirači korišteni. Kazao je kako je posao dogovarao s HR, a HR je angažirao DR kao kooperanta , zatim da su DR i HR u cijelosti obavili dogovoreni posao pri čemu je DR radio na salijevanju prve ploče, zatim da je otišao s gradilišta prije završetka, a da su podupirači ostali na gradilištu radi ploče, što je bilo nužno, te da je DR vjerojatno već bio otišao prije nego su podupirači skinuti. On da je jednom prilikom i osobno direktno isplatio DR jer je htio biti siguran da je plaćen. Rekao je i da ne zna tko je na kraju preuzeo podupirače s gradilišta, nije mogao tvrditi je li to bio DR ili HR .

12. Nepravomoćna presuda u predmetu ovog suda broj: K-117/2019 protiv optuženog ĐR donesena je u bitno sličnim činjeničnim okolnostima: riječ o istom oštećeniku, istom kaznenom djelu (prijevara iz čl. 236. st. 1. KZ/11), istom metodom počinjenja (lažno prikazivanje namjere plaćanja i vraćanja pri sklapanju ugovora o najmu podupirača u prosincu 2014.), isti način otkrivanja (podupirači vraćeni isključivo na intervenciju policije po kaznenoj prijavi), a šteta je nadoknađena oštećeniku u tijeku kaznenog postupka. Međutim, važno je naglasiti da presuda K-117/2019-26 ne utječe na kaznenu odgovornost optuženog DR obzirom su optuženici svaki za sebe sklopili ugovore o najmu podupirača sa oštećenikom (l.s. 6-10) preuzimajući time na sebe pojedinačno ugovornu obvezu.

13. Kako je optuženik navode u obrani danoj pred sudom različito iskazivao na raspravi sud je u takvoj pravnoj situaciji bio dužan ocijeniti vjerodostojnost i istinitost njegovih različitih obrana, pri tome se koristeći drugim dokazima u spisu. Takvo postupanje suda slijedi iz dužnosti svestranog raspravljanja predmeta (članak 393. stavak 2. ZKP) i dužnosti savjesne ocjene dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima (članak 450. stavak 2. ZKP).

13.1. Optuženik se dosljedno branio tvrdnjom da se ne smatra krivim za inkriminirano kazneno djelo, ističući dva osnovna razloga, najprije na raspravi 29. listopada 2021. iznoseći kratku obranu navodeći da je radio za ĐR, da mu ĐR nije platio pa je on ostao dužan te da je ĐR preuzeo podupirače i prebacio ih na druga gradilišta očito usklađujući tada svoj iskaz sa oštećenim OR koji je iskazivao na istoj raspravi dok je na raspravi 13. siječnja 2026. optuženik naveo kako je odgovorio na oglas i kontaktirao ga je HR s ponudom posla u [adresa] , da je HR dao riječ da će rašalovati podupirače i vratiti ih OR . Tvrdio je da je OR isplatio vrijednost podupirača (1.000,00 do 2.000,00 eura) otprilike 2020./2021., a s OR surađuje i danas.

13.2. Međutim, ovakva obrana nije prihvatljiva i ne može isključiti kaznenu odgovornost optuženika. Optuženik je naime osobno i u vlastito ime sklopio ugovor o najmu s OR kao vlasnikom obrta [obrt], osobno je primio podupirače i osobno se ugovorom obvezao iste vratiti i podmiriti najamninu. Stoga, njegova ugovorna obveza nije mogla biti prenesene ili delegirana na ĐR odnosno HR, koji to u svojima iskazima isključuju i to bez znanja i suglasnosti najmodavca. Uz to, obrana optuženika na raspravi od 29. listopada 2021. bila sadržajno različita od naknadne obrane kada je tvrdio da mu je ĐR rekao da će podmiriti dug i da je ĐR preuzeo podupirače i prenio ih na druga gradilišta dok je na kasn ije navodio HR kao odgovornoga za nepovrat. Takvo proturječje u obrani dovodi do zaključka da ista nije vjerodostojna i da je očito dana kako bi se izbjegla kaznena odgovornost. Također, naknadna potpuna novčana reparacija štete, a time da su i pronađeni podupirači od HR vraćeni oštećeniku (l.s. 11), ne utječe na utvrđivanje protupravnosti niti na postojanje kaznene odgovornosti optuženika. Navedeno iz razloga jer je kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11 bilo dovršeno u trenutku sklapanja ugovora o najmu u prosincu 2014. kada je optuženik doveo žrtvu u zabludu lažnim prikazivanjem namjere plaćanja i vraćanja što potvrđuje u svom iskaz oštećenik koji navodi da mu se optuženik nije javljao i da se osjećao prevarenim. Naknadnom uplatom 1.000,00 eura (l.s. 124), dakle gotovo sedam godina od počinjenja, optuženik nije otklonio ostvarene zakonske elemente kaznenog djela, koja se okolnost može jedino uzeti u obzir pri odmjeravanju kazne kao olakotna. Sud iskaz oštećenog OR ocjenjuje vjerodostojnim i u skladu sa materijalnom dokumentacijom u spisu posebice priloženim ugovorom koji sam optuženik ne osporava kao i iskazom svjedoka HR. Iskaz svjedoka HR je, po ocjeni suda, također vjerodostojan jer sud uzima da taj svjedok nema razloga neistino iskazivati posebice stoga jer, iako nije bio ispoštovan početni dogovor između njega i optuženika po kojemu bi optuženiku kao kooperantu na ime radova isporučio osobno vozilo, sa optuženikom naposljetku očito nije imao neriješene odnose dok činjenica da su podupirači pronađeni kod njega na hrpi bez da su bili u funkciji na nekom gradilištu, dakle da ih nije sam koristio, očito govori u prilog tome da ih je čuvao za optuženika, dakle svjedok ih evidentno nije svojatao niti je u konačnici dokazano da bi ih on osobno bio dužan vratiti oštećeniku, po niti jednoj osnovi ili dogovoru. Da ih kupio od ĐR, kako je to naveo oštećenik sukladno saznanjima od optuženika, zasigurno bi HR prigovorio da su njegovi. Iako ove navode o dogovoru između optuženika i HR, a vezano uz preuzimanje podupirača, u suštini ne potvrđuje ŽR, sud iskaz HR i u tom dijelu smatra logičnim jer konačno nije bila njegova obveza po ugovoru o najmu vratiti podupirače posebice jer optuženik na kraju nije nastupao kao njegovo kooperant već ga je ŽR, kako sam taj svjedok tvrdi, direktno platio kao izvođača. Iako je svjedok ŽR naveo da je s optuženikom razgovarao ispred sudnice i da ga je on podsjetio o nekim detaljima sud iskaz tog svjedoka uzima vjerodostojnim jer je po neposrednom dojmu koji je ostavio njegov iskaz cijenjen kao iskren, a k tome svjedok nema osobni interes da bi iskazivao u korist ili protiv optuženika.

14. Prijevarna namjera optuženog DR je evidentno postajala, a na što ukazuje njegovo ignoriranje učestalih telefonskih poziva oštećenika, izbjegavanje novčane obveze i nepovrat većeg dijela podupirača prema ugovornoj obvezi koje je ostavio kod treće osobe HR što je zahtijevalo potrebnu intervenciji policije, zatim njegovo nedosljedno prebacivanje odgovornosti na druge osobe s time da je potpuna šteta oštećeniku nadoknađena tek sedam godina nakon i to simptomatično nakon što je ovaj postupak započeo i oštećenik dao svoj iskaz pred sudom.

15. Na temelju rezultata dokaznog postupka sud je nedvojbeno utvrdio da su u opisanim radnjama optuženika ostvareni svi subjektivni i objektivni elementi kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11. Optuženik je pri tome postupao s izravnom namjerom jer je bio svjestan da sklapanjem ugovora o najmu iz prosinca 2014. očito neće platiti najamninu za podupirače niti da će iste vratiti po isteku ugovorenog roka, a htio je takvo postupanje s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi. Ubrojivost optuženika i svijest o protupravnosti nisu osporene niti sud nalazi ispričavajuće razloge kod optuženika.

16. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu. a sukladno dužnosti propisanoj odredbom članka 47. stavka 1. KZ/11.

17. Sud je pri odmjeravanju kaznene sankcije optuženiku kao olakotne okolnosti cijenio: dosadašnju neosuđivanost, naknadu štete oštećeniku (uplatu od 1.000,00 eura 2021. godine), protek značajnog vremena od počinjenja kaznenog djela (gotovo 12 godina), obiteljske prilike (petero djece od čega troje maloljetno) te osobne okolnosti da živi i radi u inozemstvu i financira obitelj. Kao otegotnu okolnost sud je cijenio količinu i vrijednost iznajmljenih predmeta (71 komad podupirača, ukupna vrijednost oko 37.000,00 kuna / 4.912,45 eura).

18. Uzimajući u obzir naprijed utvrđene olakotne i otegotne okolnosti sud je optuženiku DR za kazneno djelo iz članka 236. stavka 1. KZ/11 izrekao kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Temeljem odredbe članka 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda tako da kazna zatvora neće biti izvršena ako isti u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja počini novo kazneno djelo, primijeniti će se odredbe o opozivu uvjetne osude iz članka 58. KZ/11. Optuženiku je sud izrekao uvjetnu osudu, stekavši uvjerenje da optuženik bez izvršenja kazne zatvora ubuduće neće činiti kaznena djela, suočen i s mogućnošću opoziva uvjetne osude posebice jer ima očito uredan obiteljski život te da radi u inozemstvu kako bi skrbio o mnogobrojnoj obitelji. Sud navedenu kaznenopravnu sankciju smatra u cijelosti primjerenom osobi optuženika, njegovoj krivnji i težini kaznenog djela, te smatra da bi ovakva sankcija trebala utjecati na optuženika da ne čini kaznena djela i da svoje ponašanje uskladi s pozitivnim propisima Republike Hrvatske, uz postizanje i primjerenog generalno preventivnog učinka.

19. Budući je optuženik proglašen krivim naloženo mu je naknaditi poznati trošak kaznenog postupka u vidu paušalne svote u iznosu od 100,00 EUR čija visina je određena s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovinske prilike optuženika, a koji trošak je optuženik dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

U Zadru 24. rujna 2026.

Sutkinja

Vera Miočić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranku, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. ODO Zadar na broj K-DO-262/17

2. optuženi DR

3. oštećeni OR