REPUBLIKA HRVATSKA

Ovr-eu-3/2025-6

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

UL. KRALJA PETRA KREŠIMIRA IV 2

MAKARSKA

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Makarskoj, po sutkinji tog suda Nives Mešin Masle, ovršnom postupku ovrhovoditelja SBK ART LLC, Rusija, Moskva, 6 Shodnenskaya Str, Int City Ter. TF Municipal District, OIB: 43441435050, koje zastupa punomoćnik Darko Don Markušić, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika HF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Luki Rimcu, odvjetniku iz OD Mamić Perić Reberski Rimac d.o.o. iz Zagreba, radi ovrhe na nekretnini, 24. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopušten prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja SBK ART LLC od 4. travnja 2025., kojim je, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 40.000.000,00 EUR, predložena ovrha na nekretninama ovršenika HF pobliže označenima u prijedlogu za ovrhu.

II. Po pravomoćnosti ovoga rješenja zemljišnoknjižni odjel nadležnog suda izvršit će brisanje zabilježbi pokretanja ovoga ovršnog postupka, odnosno zabilježbi odbijenog/odbačenog prijedloga za ovrhu, sukladno stanju zemljišnih knjiga i odredbi članka 95. Zakona o zemljišnim knjigama.

III. Nalaže se ovrhovoditelju SBK ART LLC naknaditi ovršeniku HF trošak ovoga postupka u iznosu od 2.500,00 EUR, u roku od osam dana od dostave ovoga rješenja, dok se za više zatraženo zahtjev ovršenika za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovršnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj je 4. travnja 2025. ovom sudu podnio prijedlog za ovrhu na nekretninama ovršenika na temelju Naloga za naplatu putem trećih strana Općeg građanskog suda na Malti broj 1425/2023 od 4. kolovoza 2023., radi naplate tražbine u iznosu od 40.000.000,00 EUR.

1.1. U prijedlogu je naveo da predmetna tražbina predstavlja štetu koju je ovrhovoditelj pretrpio zbog postupanja ovršenika te je, pozivajući se na Uredbu (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012., uz prijedlog priložio potvrdu izdanu sukladno članku 53. navedene Uredbe.

2. Ovršenik se usprotivio prijedlogu ističući, među ostalim, da je ovrhovoditelj SBK ART LLC subjekt obuhvaćen mjerama ograničavanja iz Uredbe Vijeća (EU) br. 269/2014 od 17. ožujka 2014. te da mu je zabranjeno stavljanje na raspolaganje financijskih sredstava i gospodarskih izvora, odnosno da nisu ispunjene pretpostavke za prisilno ostvarivanje predmetne tražbine.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Ovr-eu-2/2025-8 od 16. srpnja 2025. prijedlog za ovrhu odbačen je kao nedopušten te je određena odgovarajuća zabilježba u zemljišnim knjigama.

3.1. Povodom žalbe ovrhovoditelja Županijski sud u Bjelovaru rješenjem poslovni broj Gž Ovr-265/2025-2 od 4. studenoga 2025. prihvatio je žalbu, ukinuo navedeno prvostupanjsko rješenje i predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak.

4. U ponovljenom postupku sud je, postupajući u skladu s razlozima drugostupanjskog rješenja, omogućio objema strankama da se očituju o svim činjeničnim i pravnim pitanjima relevantnim za odluku.

5. Ovršenik je podneskom od 30. siječnja 2026. ostao kod prigovora nedopuštenosti ovrhe, dok se ovrhovoditelj podneskom od 23. travnja 2026. detaljno očitovao na njegove navode, pozivajući se osobito na članak 7. Uredbe (EU) br. 269/2014, Zakon o mjerama ograničavanja te sudsku praksu navedenu u tom podnesku.

5.1. Time je u ponovljenom postupku otklonjen procesni nedostatak zbog kojeg je prethodno prvostupanjsko rješenje ukinuto te su obje stranke imale mogućnost raspravljati o svim pitanjima odlučnim za donošenje odluke.

6. Nakon ponovne ocjene cjelokupnog stanja spisa, navoda obiju stranaka i mjerodavnog prava, sud nalazi da prijedlog za ovrhu nije dopušten.

7. Nije sporno da je ovrhovoditelj SBK ART LLC uvršten u Prilog I. Uredbe Vijeća (EU) br. 269/2014 na temelju Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2022/2476 od 16. prosinca 2022. Člankom 2. stavkom 1. Uredbe propisano je zamrzavanje svih financijskih sredstava i gospodarskih izvora koji pripadaju osobama, subjektima i tijelima navedenima u Prilogu I., dok je stavkom 2. zabranjeno izravno ili neizravno stavljanje financijskih sredstava ili gospodarskih izvora na raspolaganje tim osobama, subjektima ili tijelima odnosno u njihovu korist.

8. Ovrhovoditelj se u ponovljenom postupku osobito poziva na članak 7. Uredbe i tvrdi da provođenje predmetne ovrhe nije protivno mjerama ograničavanja jer bi novčana sredstva ostvarena ovrhom bila uplaćena na njegov zamrznuti račun i na tom računu ostala zamrznuta.

9. Takvo tumačenje sud ne prihvaća. Članak 7. stavak 1. Uredbe uređuje položaj financijske ili kreditne institucije koja prima sredstva koja treća osoba prenosi na već zamrznuti račun osobe ili subjekta s popisa, uz uvjet da svaki takav priljev također bude zamrznut. Stavkom 2. istog članka propisane su određene kategorije priljeva koje se mogu knjižiti na zamrznuti račun – kamate i drugi prihodi tog računa, određena ranije nastala plaćanja te plaćanja po sudskim, upravnim ili arbitražnim odlukama – također pod uvjetom njihova zamrzavanja.

9.1. Međutim, iz navedene odredbe ne proizlazi pravo sankcioniranog subjekta da putem prisilne ovrhe nad imovinom treće osobe stvara novi priljev na svoj zamrznuti račun. Predmet ovoga postupka nije tehnička mogućnost knjiženja već postojećeg priljeva na zamrznuti račun, nego zahtjev ovrhovoditelja da hrvatski sud primjenom sredstava prisilne ovrhe zahvati nekretnine ovršenika, provede njihovu prodaju te iz njihove vrijednosti ostvari novčana sredstva radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine. Takva situacija nije istovjetna situaciji uređenoj člankom 7. Uredbe.

10. Pri tome je osobito relevantan članak 11. Uredbe. Prema članku 11. stavku 1. ne udovoljava se zahtjevima u vezi s ugovorom ili transakcijom čije je izvršenje izravno ili neizravno, u cijelosti ili djelomično, zahvaćeno mjerama iz Uredbe kada takav zahtjev postavlja osoba, subjekt ili tijelo navedeno u Prilogu I. Još je važnije da je stavkom 2. izričito propisano da je u postupku izvršenja zahtjeva teret dokazivanja da udovoljenje zahtjevu nije zabranjeno na osobi ili subjektu koji traži njegovo izvršenje.

10.1. Prema tome, u ovom postupku nije na ovršeniku da dokazuje kako je konkretno namirenje zabranjeno, nego je na ovrhovoditelju, kao subjektu iz Priloga I. koji zahtijeva prisilno izvršenje svoje tražbine, da dokaže da udovoljenje upravo tom zahtjevu nije zabranjeno. Sud ocjenjuje da ovrhovoditelj taj teret nije ispunio. Pozivanje na članak 7. Uredbe ne predstavlja dostatan dokaz dopuštenosti konkretnog prisilnog namirenja jer navedena odredba uređuje priljeve na zamrznute račune, a ne daje sankcioniranom subjektu samostalnu pravnu osnovu za prisilnu prodaju imovine trećih osoba radi stvaranja takvog priljeva.

11. Na drugačiji zaključak ne upućuje ni činjenica da ovrhovoditelj raspolaže Nalogom za naplatu putem trećih strana Općeg građanskog suda na Malti i potvrdom iz članka 53. Uredbe (EU) br. 1215/2012. Pitanje priznanja odnosno izvršivosti strane sudske odluke nije isto što i pitanje dopuštenosti konkretne radnje izvršenja u okolnostima u kojima je osoba koja traži izvršenje obuhvaćena neposredno primjenjivim mjerama ograničavanja Europske unije. Stoga postojanje izvršive isprave samo po sebi ne uklanja obvezu nacionalnog suda da u postupku izvršenja primijeni Uredbu (EU) br. 269/2014.

12. Sud je razmotrio i argument ovrhovoditelja prema kojem bi se nakon prodaje nekretnina ostvarena sredstva mogla uplatiti na njegov zamrznuti račun te ondje ostati zamrznuta. Međutim, takvo buduće zamrzavanje rezultata provedene ovrhe ne odgovara na prethodno pitanje: je li uopće dopušteno sankcioniranom subjektu omogućiti prisilno ostvarivanje tražbine prodajom imovine ovršenika. Članak 7. Uredbe ne može se tumačiti tako da iznimka koja dopušta određene priljeve na zamrznuti račun sama po sebi predstavlja opće ovlaštenje za provođenje svih radnji prisilnog namirenja radi stvaranja takvog priljeva.

13. Sud je uzeo u obzir i dostavljeno rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-2609/2026-4 od 30. lipnja 2026. Navedenim rješenjem odbijen je prijedlog istog ovrhovoditelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja, a odbačen u dijelu kojim se pozivao na povredu temeljnih prava, u drugom usporedivom ovršnom predmetu. Iako navedeno rješenje, s obzirom na njegov predmet i procesnu narav, ne predstavlja odluku kojom bi Vrhovni sud meritorno riješio ovaj konkretni ovršni predmet, za ovaj je sud relevantno da iz obrazloženja proizlazi kako je u usporedivom predmetu prihvaćeno da su nižestupanjski sudovi razmotrili upravo odnos članaka 2. i 11. Uredbe te da su odredbe Uredbe ocijenjene dovoljno jasnima za njihovu primjenu. Vrhovni sud također upućuje na predmet Općeg suda Europske unije T-102/23, SBK Art protiv Vijeća, u kojem je razmatrana primjena mjera ograničavanja prema ovom ovrhovoditelju.

14. Stoga ni pozivanje ovrhovoditelja na odluke drugih županijskih sudova dostavljene tijekom postupka ne dovodi do drukčijeg rezultata. Sud je te odluke razmotrio, ali odluka u ovom predmetu mora biti donesena prema konkretnom sadržaju prijedloga za ovrhu, mjerodavnim neposredno primjenjivim odredbama prava Europske unije i utvrđenju je li ovrhovoditelj ispunio teret dokazivanja iz članka 11. stavka 2. Uredbe. Sud nalazi da nije.

15. Konačno, odredbe Zakona o mjerama ograničavanja ne mogu biti tumačene na način kojim bi se proširio opseg iznimaka od neposredno primjenjive Uredbe Europske unije. Nacionalne odredbe služe provedbi mjera ograničavanja, dok sadržaj zabrane i dopuštenih iznimaka u konkretnom slučaju proizlazi prvenstveno iz Uredbe (EU) br. 269/2014.

16. Slijedom svega navedenog, nakon što je u ponovljenom postupku objema strankama omogućeno potpuno izjašnjavanje i nakon ponovne ocjene njihovih navoda, sud nalazi da ovrhovoditelj nije dokazao da udovoljenje zahtjevu za prisilno namirenje njegove tražbine nije zabranjeno u smislu članka 11. stavka 2. Uredbe (EU) br. 269/2014. Stoga nisu ispunjene pretpostavke za provođenje predložene ovrhe, zbog čega je odlučeno kao u točki I. izreke.

17. Budući da je prijedlog za ovrhu odbačen, o zabilježbama u zemljišnim knjigama odlučeno je u skladu s člankom 95. Zakona o zemljišnim knjigama, pa je odlučeno kao u točki II. izreke.

18. Odluka o troškovima temelji se na članku 14. Ovršnog zakona. Ovrhovoditelj u ovom postupku nije uspio sa svojim prijedlogom za ovrhu. Slijedom toga nema pravo od ovršenika zahtijevati naknadu troškova koji su mu nastali podnošenjem prijedloga, žalbe i podnesaka u ponovljenom postupku, pa je njegov zahtjev za naknadu troškova odbijen kao neosnovan. Okolnost da je ovrhovoditelj uspio sa žalbom protiv prethodnog prvostupanjskog rješenja ne mijenja konačni uspjeh stranaka u postupku, jer je tom odlukom prvostupanjsko rješenje ukinuto i predmet vraćen na ponovno odlučivanje, a o konačnom pravu na naknadu troškova valja odlučiti prema konačnom uspjehu i potrebnosti pojedinih procesnih radnji.

19. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora (40.000.000,00 €) , te da je ovršenik zastupan po odvjetniku, prilikom odlučivanja o njegovom zahtjevu valja primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23. dalje: OT).

19.1. Ovršenik je u podnescima od 16. travnja 2025., 22. svibnja 2025., 30. siječnja 2026. zatražio naknadu troška sastava u iznosu od po 500,00 EUR, što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 375,00 EUR, daje ukupno 1.875,00 EUR.

19.2. Nadalje, ovršeniku je priznat i trošak sastava odgovora na žalbu od 11.08.2025. u visini od 500,00 EUR, što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 125,00 EUR, daje ukupno 625,00 EUR, sukladno Tbr.11.t.10. OT-a. Naime, traženje ovršenika koje se odnosi preko iznosa od 625,00 do iznosa od 25.000,00 eura je neosnovano jer Tbr. 13. t.1. OT-a na koju se ovršenik poziva uređuje sastavljanje pravnih lijekova, a odgovor na žalbu se obračunava kao ostali podnesci u ovršnom postupku prema Tbr.11.t.1. OT-a.

20. Stoga je ovršeniku priznat trošak u ukupnom iznosu od 2.500,00 EUR, dok se više zatraženo zahtjev ovršenika odbija kao neosnovan kao i zahtjev ovrhovoditelja za naknadu njegovih troškova, pa je odlučeno kao u točkama III. i IV. izreke.

U Makarskoj, 24. rujna 2026.

Sutkinja

Nives Mešin Masle

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU Protiv ovoga rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave pisanog otpravka istog, a podnosi se nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.

Dna:

- Ovrhovoditelju pp

- Ovršeniku pp

- U spis

- Zemljišno-knjižnom odjelu ovog suda (po pravomoćnosti)

- u spis