Poslovni broj: UsI-780/2026-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Ani Jurišić, uz sudjelovanje Nene Čulić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Tomislavu Siliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Aračić i Silić j.t.d., protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi provedbe Programa mjera, nakon javne rasprave zaključene 25. kolovoza 2026. u prisutnosti tužitelja, zamjenika opunomoćenika tužitelja, te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 24. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-371-01/24-13/366, URBROJ: 531-14-3-26-28 od 22. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja da tužba ima odgodni učinak.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika UP/I-371-01/24-13/366, URBROJ: 531-14-3-26- 28 od 22. siječnja 2026. riješeno je:

- utvrđuje se kako na sastanku održanom 5. prosinca 2025. između zaštićenog najmoprimca EĆ, ovdje tužitelja i suvlasnika stana IĆ nije postignut dogovor o provedi programske mjere 4 i 5 stoga zaštićeni najmoprimac pristaje na preseljenje u drugi odgovarajući državni stan kroz provedbu treće programske mjere (točka I.);

- zaštićeni najmoprimac dužan je osloboditi stan površine 75 m2 koji se nalazi u visokom prizemlju zgrade na adresi [adresa], od osoba i stvari te ga predati u posjed vlasniku ili podredno, ako vlasnik nije dostupan ili se ne odazove na poziv za primopredaju stanu iz bilo kojeg razloga, Republici Hrvatskoj u roku od 4 mjeseca od dana pravomoćnosti tog rješenja (točka 2.);

- kada se ispune pretpostavke za primjenu treće programske mjere, službena osoba će bez odgode dostaviti zaštićenom najmoprimcu obrazac izjave u koju je zaštićeni najmoprimac dužan upisati dan iseljenja i predaje stana u posjed vlasniku ili podredno Republici Hrvatskoj, unutar roka iz točke II. tog rješenja (točka III.);

- ako je izvjesno da Republika Hrvatska ne može ispuniti svoju obvezu koja se sastoji u davanju nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske u najam zaštićenom najmoprimcu u razumnom roku odnosno u roku iz točke II. tog rješenja, nadležno ministarstvo po službenoj dužnosti izdaje rješenje kojim bivšem zaštićenom najmoprimcu priznaje pravo najma odgovarajućeg stana na slobodnom tržištu uz obvezu bivšeg zaštićenog najmoprimca da novom najmodavcu plaća iznos slobodno ugovorene najamnine, pri čemu Republika Hrvatska subvencionira tu najamninu na način predviđen člankom 28. stavkom 3. Zakona, sve do ispunjenja obveze iz točke I. tog rješenja (točka IV.);

- ako se zaštićeni najmoprimac E nakon isteka roka iz točke II. tog rješenja i dalje nalazi u posjedu stana opisanog u točki II. tog rješenja, a koji je upisan u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Splitu, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica] dvor, kuća koja se sastoji od dvora površine 87m2 i kuća površine 200m2 i to na 7. suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7) opisan kao trosoban stan u mezaninu desno od ulaza zgrade, smatra se kako odbija iseljenje iz stana, što se smatra kažnjivim ponašanjem zbog kojeg gubi status prijelaznog zaštićenog najma, te mu se nakon jedne opomene, izriče novčana sankcija u iznosu od 500,00 do 2.000,00 eura (točka V.).

2. Tužitelj u pravodobnoj tužbi ističe kako je osporeno rješenje doneseno u suprotnosti s odredbom članka 3. stavak 2. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I- 3242/2018 i dr. ("Narodne novine", broj 36/24, u daljnjem tekstu: Zakon). Navodi kako mu tuženik osporenim rješenjem nije prethodno osigurao alternativni smještaj, već isključivo nalaže iseljenje, odnosno predaju posjeda predmetnog stana. Nadalje, ističe kako je tuženik povrijedio i odredbe članka 27. i 28. Zakona, budući da Zakon zahtjeva da se najam stana u vlasništvu Republike Hrvatske osigura prije ili istovremeno s iseljenjem, a ne nakon toga. Pojašnjava kako se u rješenju ne navodi niti jedan stan koji bi bio osiguran tužitelju u javnom vlasništvu, ne nudi se nikakva alternativa tijekom prijelaznog razdoblja, već se jednostavno nalaže iseljenje ne obazirući se na privremeno nerješavanje stambenog pitanja tužitelja, a što kako predstavlja očitu povredu odredbe članka 28. stavak 1. Zakona. Nadalje, u osporenom rješenju tuženik da nije utvrdio je li dostupan stan u javnom vlasništvu, nije provjerio jesu li dostupni stanovi na slobodnom tržištu, nije izdao rješenje o subvencioniranju najma na tržištu, te nije dao nikakvu ponudu tužiteljici o alternativnom smještaju. Također, tužitelj ističe kako mu tuženik u smislu odredbe članka 27. stavak 2. Zakona nije dostavio pisanu obavijest i obrazac u koji je dužan upisati dan iseljenja. U tužbi se dalje ističe kako je osporenim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na dom, pa bi iseljenje bez osiguranog smještaja značilo oduzimanje doma, a što je zabranjeno člankom 8. Europske konvencije za ljudska prava (pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života, doma), neproporcionirani zahvat u stečena prava, te kreiranje socijalne neizvjesnosti - bez poznate lokacije budućeg stana. Odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetu Statileo v. Hrvatska (na kojem se temelji cijeli ovaj Zakon) kako jasno zahtijeva da Republika Hrvatska preuzme financijski teret i osigura ravnotežu između prava vlasnika i prava najmoprimca, međutim, osporenim rješenjem tuženik da je prenio teret na tužitelja bez osiguranja smještaja. Zaključno, ističe kako mu se moraju osigurati sve mjere iz članka 3., 27., 28. Zakona, te se, tek nakon što su te obveze ispunjene i tužitelj odbije iseljenje, može primijeniti sankcija. Tužbenim zahtjevom predlaže da sud poništi osporeno rješenje tuženika, te potražuje trošak upravnog spora. Ujedno, tužiteljica je predložila da tužba u skladu s odredbom članka 42. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje ZUS) ima odgodni učinak, odnosno da se rješenjem odgodi izvršenje osporenog rješenja do pravomoćnog okončanja ovog spora, budući da bi njegova provedba za tužitelja prouzročila štetu koja bi se teško mogla popraviti.

3. U odgovoru na tužbu tuženik iznosi kronologiju upravnog postupka, pa tako ističe kako je to tijelo donijelo privremeno rješenje KLASA: UP/I-371-01/24-13/366, URBROJ: 531- 07-25-6 od 14. veljače 2025. (dalje privremeno rješenje) kojim je regulirao iznos i način plaćanja prosječne najamnine tijekom Programa mjera za izvršenje Presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I- 3242/2018 i dr. („Narodne novine“, broj 153/2024, dalje: Programa mjera) između suvlasnika i tužitelja kao zaštićenog najmoprimca, u pravnoj stvari, ranije zaštićenog najma, a nakon 1. siječnja 2025. prijelaznog zaštićenog najma. Nadalje, tuženik ističe kako je povodom prigovora tužitelja, kao zaštićenog najmoprimca, donio rješenje KLASA: UP/I-371-01/24-13/366, URBROJ: 531-14-3-25-12 od 24. travnja 2025. kojim je potvrdio iznos i način plaćanja prosječne najamnine tijekom provedbe Programa mjera između suvlasnika i tužitelja kao zaštićenog najmoprimca, te odbacio prigovor tužitelja. Osporenim rješenjem kako je konstatirano da između stranaka nije postignuta nagodba, slijedom čega se u predmetu provodi Programska mjera 3 te je tužitelju naloženo da u roku od 4 mjeseca od pravomoćnosti osporenog rješenja oslobodi predmetni stan od osoba i stvari te ga preda u posjed vlasniku ili podredno, ako vlasnik nije dostupan ili se ne odazove na poziv za primopredaju stana iz bilo kojeg razloga, Republici Hrvatskoj. U pogledu tužbenih navoda tužitelja, ističe kako u konkretnom slučaju nije povrijeđena odredba članka 3. stavak 2. Zakona, budući da se postupak propisan odredbom članka 47. Zakona mora provesti u onim slučajevima kada stranke nisu izabrale istu programsku mjeru, i to u svrhu da se utvrdi na koji način će se osigurati stalni i sigurni smještaj zaštićenom najmoprimcu kada on, ili njegov bračni ili izvanbračni drug ili životni partner, nemaju drugu useljivu nekretninu na području iste jedince lokalne samouprave u kojoj se nalazi stanu kojem ostvaruje status zaštićenog najmoprimca. Nadalje, citira odredbu članka 48. stavci 2. i 4. Zakona, te ističe kako navedeno samo po sebi nalaže primjenu odredbe članka 27. stavak 1. točka 2. Zakona prema kojoj se zaštićenom najmoprimcu nalaže iseljenje u roku od 4 mjeseca od pravomoćnosti rješenja. Također, ističe kako je upravo dužnost tuženika, a radi zaštite tužitelja, ako je izvjesno da Republika Hrvatska ne može ispuniti svoju obvezu (koja se sastoji u davanju nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske i zaštićenog najmoprimcu) u razumnom roku odnosno u roku iz točke 2. osporenog rješenja (4 mjeseca), u takvom rješenju konstatirati kako će nadležno ministarstvo po službenoj dužnosti izdati rješenje kojim se zaštićenom najmoprimcu priznaje pravo najma odgovarajućeg stana na slobodnom tržištu pri čemu Republika Hrvatska subvencionira tu najamninu na način predviđen člankom 28. stavak 3. Zakona. Predmetnim rješenjem kako nije niti utvrđeno da Republika Hrvatska neće ispuniti svoju obvezu dodjele odgovarajućeg stana već se konstatira, za slučaj da Republika Hrvatska ne ispuni svoju obvezu da će zaštićenom najmoprimcu subvencionirati najamninu za stan kojeg pronađe na slobodnom tržištu na način kako to propisuje članak 28. stavak 3. Zakona. Zaključno, tuženik ističe kako je nakon izdavanja osporenog rješenja, odnosno 11. ožujka 2026. to tijelo tužitelju uputilo dopis kako se kao konačna mjera provodi Programska mjera 3 te da mu se prema redoslijedu prvenstva predmeta nudi stan u novogradnji na adresi [adresa], koji se nalazi na četvrtom katu, ukupne površine 58,78 m2, kao i da je tužitelj dopisom od 25. ožujka 2026. prihvatio predmetni stan, čime su ostvareni uvjeti da mu tuženik osigura preseljenje u odgovarajući državni stan sukladno odredbama članka 27. i 28. Zakona, koji stan će potom tužitelj moći otkupiti sukladno odredbi članka 31. Zakona. Iz navedenog kako je razvidno da je tuženik poduzeo sve radnje kako bi ispunio obvezu propisanu odredbom člana 3. stavak 2. Zakona te je tužitelju omogućio stalan i siguran smještaj u stanu na području iste jedince lokalne samouprave u kojoj ima status zaštićenog najmoprimca. Predlaže odbiti tužbu u cijelosti kao neosnovanu.

4. U sporu su održane rasprava dana 3. srpnja 2026. i 25. kolovoza 2026. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/2024., dalje ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5. Opunomoćenik tužitelja je popisao trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje Tarifa) na ime sastava zastupanja na raspravama od 3. srpnja i 25. kolovoza 2026., svaka radnja po 500 bodova, ukupno 1000 bodova, sve uvećano za vrijednost PDV-a od 25%.

6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem dokumentacije sadržane u spisu upravnog spora, te je pregledana i čitana dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Predmet spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, koje je doneseno po službenoj dužnosti pozivom na odredbu članka 48. stavak 4. Zakona, budući da između stranaka nije postignut dogovor oko programske mjere, pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava.

9. Odredbom članka 3. stavak 2. Zakona propisano je kako će prilikom izmjena pravnog položaja zaštićenog najmoprimca Republika Hrvatska osigurati stalan i siguran smještaj zaštićenim najmoprimcima u slučaju da oni, ili njihov bračni ili izvanbračni drug ili životni partner, nemaju drugu useljivu nekretninu na području iste jedinice lokalne samouprave u kojoj se nalazi stan u kojem imaju status zaštićenog najmoprimca.

10. Odredbom članka 27. stavak 1. točka 2. Zakona je propisano kako je zaštićeni najmoprimac dužan osloboditi stan od osoba i stvari te ga predati u posjed vlasniku ili podredno, ako vlasnik nije dostupan ili se ne odazove na poziv za primopredaju stana iz bilo kojeg razloga, Republici Hrvatskoj u skladu s odredbama ovoga članka u roku od četiri mjeseca od dana pravomoćnosti rješenja iz članka 48. stavka 4. ovoga Zakona ili rješenja iz članka 23. stavka 7. ovoga Zakona. Prema stavku 2. te zakonske odredbe kada se u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka ispune pretpostavke za primjenu treće programske mjere, službena osoba bez odgode dostavlja zaštićenom najmoprimcu obrazac izjave u koju je zaštićeni najmoprimac dužan upisati dan iseljenja i predaje stana u posjed vlasniku ili podredno Republici Hrvatskoj. Zaštićeni najmoprimac dužan je odrediti dan iseljenja unutar roka iz stavka 1. točke 1. odnosno točke 2. ovoga članka, ovisno o tome koji je rok mjerodavan u njegovu predmetu. Prema stavku 4. te zakonske odredbe ako se zaštićeni najmoprimac nakon isteka rokova iz stavka 1. ovoga članka i dalje nalazi u posjedu stana, smatra se da zaštićeni najmoprimac odbija iseljenje iz stana te se odgovarajuće primjenjuje članak 26. ovoga Zakona.

11. Nadalje, odredbom članka 28. Zakona propisano je da ako ne postoje razlozi za oslobođenje Republike Hrvatske od obveze davanja bivšem zaštićenom najmoprimcu u najam odgovarajućeg stana u svom vlasništvu, Republika Hrvatska dužna je putem nadležnog ministarstva dati bivšem zaštićenom najmoprimcu u najam odgovarajući stan vodeći pritom posebno računa da se odgovarajući stan, u smislu lokacije, nalazi što je moguće bliže stanu iz kojeg se bivši zaštićeni najmoprimac seli (stavak 1.); da iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako zaštićeni najmoprimac pisanim putem to predloži, odgovarajući stan u vlasništvu Republike Hrvatske može biti manje kvadrature od ovim Zakonom propisane te se može nalaziti i u drugoj jedinici lokalne samouprave (stavak 2.); da ako je izvjesno da Republika Hrvatska ne može ispuniti obvezu iz stavka 1. ovoga članka u razumnom roku, nadležno ministarstvo po službenoj dužnosti izdaje rješenje kojim bivšem zaštićenom najmoprimcu priznaje pravo najma odgovarajućeg stana na slobodnom tržištu, uz obvezu bivšeg zaštićenog najmoprimca da novom najmodavcu plaća iznos slobodno ugovorene najamnine, pri čemu Republika Hrvatska subvencionira tu najamninu: 1. u slučaju iz članka 27. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona i u slučaju da zaštićeni najmoprimac ne snosi odgovornost za nepostizanje dogovora s vlasnikom stana - u visini razlike između punog iznosa slobodno ugovorene najamnine i posljednjeg iznosa zaštićene najamnine koji je zaštićeni najmoprimac plaćao vlasniku stana iz kojega se iselio na temelju ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom do maksimalno najveće dopuštene površine odgovarajućeg stana iz članka 4. stavka 1. točke 11. ovoga Zakona (stavak 3. točka 1.).

12. Prema odredbi članka 47. stavak 1. Zakona ako u svojim izjavama stranke nisu odabrale istu programsku mjeru te ako zaštićeni najmoprimac u svojoj izjavi o odabiru programske mjere nije odabrao drugu ili treću programsku mjeru, službena osoba sastavlja službenu zabilješku u kojoj utvrđuje tu činjenicu, pri čemu je u skladu sa stavkom 3. te zakonske odredbe u svakom od predmeta iz stavka 1. ovoga članka nadležno ministarstvo dužno pokušati organizirati sastanak sa strankama radi pokušaja nagodbe u okviru prve programske mjere, a podredno i nagodbe o primjeni na njihov predmet bilo koje druge programske mjere ili drugog načina izvršenja sudskih odluka iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona u njihovu predmetu.

13. Odredbom članka 48. stavak 2. Zakona je propisano da ako stranke na sastanku odnosno sastancima iz članka 47. stavka 3. ovoga Zakona ne postignu dogovor o programskoj mjeri koja će se primijeniti u njihovu predmetu ili o drugom načinu izvršenja sudskih odluka iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona, na stranke se primjenjuje treća programska mjera u skladu s odredbama ovoga Zakona.

14. Iz podataka priloženih u spisu predmeta tuženika, i baš priloženih Izjava vlasnika predmetnog stana i Izjave tužitelja (kao zaštićenog najmoprimca) o odabiru programske mjere (Obrazac B) proizlazi kako su vlasnici stana izabrali programsku mjeru 2. ili 3., dok je tužitelj izabrao programsku mjeru 4. i 5.

15. Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi kako je sa vlasnicima stana i tužiteljem održan sastanak radi pokušaja nagodbe u ovom predmetu, a o čemu u spisu prileže zapisnici od 5. prosinca 2025. Iz sadržaja zapisnika proizlazi kako su stranke ostale pri izabranim Programskim mjerama, odnosno vlasnici stana su ustrajali na predaji stana u posjed, dok je tužitelj, obzirom na činjenicu da vlasnici stana ne pristaju na provedbu Programske mjere 4 ili 5, pristao na preseljenje u drugi odgovarajući državni stan kroz provedbu Programske mjere 3, slijedom čega su se ispunili uvjeti za primjenu treće programske mjere, odnosno za donošenje rješenja u smislu odredbe članka 48. stavak 4. Zakona, u kojem slučaju je rok za iseljenje određen odredbom člankom 27. stavak 1. točka 2. Zakona, odnosno 4 mjeseca po pravomoćnosti tog rješenja.

16. Stoga, te imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, kao i citirane zakonske odredbe, nesporno je kako se u konkretnom slučaju prema odredbi članka 48. Zakona primjenjuje treća programska mjera, budući da vlasnik stana i tužitelj, kao zaštićeni najmoprimac, nisu postigli dogovor o programskoj mjeri na sastancima iz članka 47 . Zakona, u kojem slučaju službena osoba donosi rješenje kojim utvrđuje da nije postignut dogovor i da se primjenjuje treća programska mjera. Navedena programska mjera podrazumijeva ukidanje zaštićenog najma na stanu tako da zaštićeni najmoprimac oslobađa stan od osoba i stvari te ga predaje u posjed vlasniku ili Republici Hrvatskoj, uz omogućavanje bivšem zaštićenom najmoprimcu prava na dom u odgovarajućem stanu u vlasništvu Republike Hrvatske, za koji plaća državnu najamninu i ima pravo na otkup stana po posebnoj formuli. Pri tome je u slučaju donošenja rješenja iz članka 48. stavak 4. Zakona, a što je upravo slučaj u predmetnoj upravnoj stvari, obveza tužiteljice da iseli i preda stan u roku od četiri mjeseca, a izjava o iseljenju solemnizira se kod javnog bilježnika i ima snagu ovršne isprave.

17. Slijedom iznijetog, ocjena je ovog suda kako osporenim rješenjem tuženika, uz obrazloženje koje je njime dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok prigovori tužitelja nisu osnovani, te nisu od utjecaja na drugačiju odluku ovog suda. Pri tome se posebno ističe kako je iz odgovora na tužbu tuženika, a navode kojega tužitelj nije osporio, razvidno da je tužitelju osiguran stan u novogradnji u Splitu na adresi [adresa], koji se nalazi na četvrtom katu, ukupne površine 58,78 m2, kojeg je tužitelj prihvatio.

18. Slijedom sveg navedenog, sud je pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, pa je presuđeno kao u izreci presude.

19. U pogledu prijedloga tužitelja da tužba ima odgodni učinak za navesti je kako je odredbom članka 42. stavak 2. ZUS-a propisno da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

20. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem tužitelj je obvezan osloboditi stan površine 75 m2 koji se nalazi na mezaninu zgrade na adresi [adresa], od osoba i stvari te ga predati u posjed vlasniku ili podredno, ako vlasnik nije dostupan ili se ne odazove na poziv za primopredaju stanu iz bilo kojeg razloga, Republici Hrvatskoj u roku od 4 mjeseca od dana pravomoćnosti tog rješenja, dakle, izvršenje obveze je vezano za pravomoćnost rješenja, pa su navodi tužitelja o nastupu štete koja bi se teško mogla popraviti, neutemeljeni. Stoga je prijedlog tužitelja odbijen, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS -a kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom sporu, to je i njegov zahtjev za naknadom troška spora valjalo odbiti i riješiti kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Splitu 24. rujna 2026.

S U T K I NJ A

Ana Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. tužitelju zastupanom po opunomoćeniku Tomislavu Siliću, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Aračić i Silić j.t.d.,

2. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike

Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14,

3. u spis.