1                                 Broj: Ppž-4004/2024

                                                                            Broj: Ppž-4004/2024

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Snježane Oset kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene M. M. P., koju brane odvjetnici iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J. društvo s ograničenom odgovornošću, sa sjedištem u Rijeci, zbog prekršaja iz članka 39. stavka 1. točke 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“ broj 117/03., 71/06., 43/09., 34/11. i 114/22.) odlučujući o žalbi okrivljene M. M. P. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: Pp J-1209/2020-21 od 12. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2024.

p r e s u d i o   j e

          I. Odbija se žalba okrivljene M. M. P. kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

              II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) okrivljena M. M. P. je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

              1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci, broj: Pp J-1209/2020-21 od 12. ožujka 2024., proglašena je krivom okrivljena M. M. P. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz članka 39. stavka 1. točke 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji joj je izrečena novčana kazna u iznosu 270,00 eura, koju je dužna platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezana je i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 30,00 eura. Istom presudom, na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona te članka 32. stavka 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, od okrivljenice je oduzeto pirotehničko sredstvo (baklja) s natpisom ''RED FLASH'' koje je prethodno privremeno oduzeto potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja xxxx.

2. Protiv navedene presude okrivljenica je pravodobno putem branitelja podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, s prijedlogom da se ista prihvati. U žalbi navodi kako je vrlo vjerojatno okrivljenici pirotehničko sredstvo ubacio u ruksak netko treći u trenutku kada se je policijska službenica kretala prema skupini navijača, u kojoj se je nalazila i okrivljenica. Zatim, navodi da se s obzirom na nedostatak konkretnih dokaza ne može nedvojbeno utvrditi da je okrivljenica znala za postojanje baklje u svom ruksaku. Također ističe kako prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenice prilikom izricanja novčane kazne.

              3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog  materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, suprotno tvrdnjama žalbe, prema mišljenju ovog Suda, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica. Naime, i prema mišljenju ovog suda ispravan je stav prvostupanjskog suda kako je tvrdnja okrivljenice da joj je netko drugi bez njezinog znanja stavio baklju u torbu usmjerena na izbjegavanje odgovornosti zbog počinjenog prekršaja te da se takva tvrdnja ne može prihvatiti životnom i logičnom. Sama okrivljenica prilikom iznošenja svoje obrane je navela kako predmetne zgode nije očekivala da će ih policija pregledavati, budući da nisu bili na tribinama. Također je izjavila kako je iz ruksaka najprije izvađen navijački šal, nakon čega su ispod šala vidjeli baklju. S druge strane, okrivljenica i svjedokinja Ž. M. suglasno su izjavile kako je okrivljenica ruksak imala na leđima. Stoga i ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda kada utvrđuje da je okrivljenica kriva za počinjeni prekršaj odnosno kako nije životno da bi netko, za vrijeme dok je okrivljenica ruksak imala na leđima, taj ruksak otvorio, u njega stavio baklju, na baklju stavio navijački šal i ponovno zatvorio ruksak, a da okrivljenica navedeno ne bi osjetila. Na taj način, izvan svake sumnje prvostupanjski sud je utvrdio i valjano obrazložio, analizirajući obranu okrivljenice i iskaz svjedokinje Ž. M., da je pirotehničko sredstvo svjesno okrivljenica držala u ruksaku. Dakle, suprotno žalbenim navodima, nedvojbeno je utvrđeno kako je okrivljenica počinila prekršaj za koji je proglašena krivom.

6. Razmatrajući pobijanu presudu u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena vrsta i mjera kazne primjerena stupnju okrivljeničine krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 260,00 do 1.990,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 30 dana pa izrečena novčana kazna u iznosu 270,00 eura predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne, a osim toga i kaznu neznatno iznad zakonom propisanog posebnog minimuma. Imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne te da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost izricanja blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Stoga, i ovaj sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna u iznosu 270,00 eura, primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

              7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura ) pa iznos od 30,00 eura predstavlja gotovo  minimalno mogući iznos paušalne svote.

8. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 7. svibnja 2024.

    Zapisničar:                                                                                                  Predsjednica vijeća:

Mladen Budiša, v.r.                                                                                              Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu, branitelje i tužitelja.