Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

                                         

Poslovni broj: Kž-290/2024-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Koraljke Bumči, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. C., zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika, podnesene protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj: K-558/2021 od 23. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2024.,

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog M. C. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku, broj: K-558/2021 od 23. siječnja

2024., činjenično opisano izrekom te presude, na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.- odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje ZKP/08.), stavljena je izvan snage presuda Općinskog suda u Osijeku broj K- 558/2021-2 od 17. kolovoza 2021. kojom je izdan kazneni nalog protiv optuženog M. C., zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11. i nedozvoljene uporabe osobnih podataka iz članka 146. stavka 1. KZ/11., te je nakon održane rasprave optuženi M. C. proglašen krivim da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - nedozvoljenu uporabu osobnih podataka, opisano i kažnjivo po članku 146. stavka 1. KZ/11., te je na temelju članka 146. stavka 1. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, koja kazna zatvora je, na temelju članka 55. stavka 1. i 3. KZ/11., zamijenjena radom za opće dobro tako da se jedan dan zatvora zamijenjena s dva sata rada. Na temelju članka 55. stavka 5. i 6. KZ/11., rad za opće dobro izvršit će se samo uz pristanak optuženika i to u roku kojeg će odrediti nadležno tijelo za probaciju, vodeći računa o njegovim mogućnostima, osobnim prilikama i zaposlenju, s tim da rok ne može biti kraći od jednog mjeseca, niti dulji od dvije godine, računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro. Na temelju članka 55. stavka 7. KZ/11., ako se optuženik u roku 8 (osam) dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja. Na temelju članak 55. stavka 8. KZ/11., ako optuženik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u propisanom roku, sud će odmah donijeti rješenje kojim određuje izvršenje izrečene kazne zatvora u cijelosti ili u neizvršenom dijelu.

 

1.1. Na temelju članak 158. stavka 3. ZKP/08., oštećeni V. C. je sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućen na redovnu parnicu.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08., optuženik je dužan nadoknaditi trošak kaznenog postupka koji se odnosi na putni trošak svjedoka u iznosu 9,30 eura (devet eura i trideset centi) i paušalni iznos od 150,00 eura (stopedeset eura), u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

 

1.3. Na temelju članka 452. točka 2. ZKP/08., odbijena je optužba protiv optuženog M. C. pod točkom III. pobijane presude, da je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevara, opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. KZ/11.

 

2. Žalbu protiv osuđujućeg dijela presude pravodobno je podnio optuženik putem branitelja A. F., odvjetnika iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP/08.)

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. U uvodnom dijelu žalbe optuženik ističe bitne povrede odredaba kaznenog postupka, koju zakonski ne označava, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da bi se radi o povredi iz članka 468. stavka 11. ZKP/08., navodeći da se „…razlozi o odlučnim činjenicama u osnovi temelje na pretpostavkama bez ijednog materijalnog dokaza, što presudu u osuđujućem dijelu čini nerazumljivom zbog nepostojanja razloga“. Ovakvim razlozima istaknute povrede, optuženik izražava nezadovoljstvo ocjenom izvedenih dokaza, što ukazuje da je ovdje riječ o prigovoru činjenične naravi, a tome će biti riječi kod obrazlaganja te žalbene osnove.

 

6.1. Osim toga, izreka pobijane presude nije nerazumljiva i nije proturječna njenim razlozima, a ovo tim više što je prvostupanjski sud glede odlučnih činjenica označio valjane i logične razloge na kojima je utemeljena izreka, ujedno u obrazloženju označi dokaze na osnovi kojih je zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo kako je to opisano u izreci presude, dajući obrazloženje na temelju kojih činjenica je to zaključio.

 

6.2. Stoga, nije ostvarena istaknuta povreda kaznenog postupka ili neka druga koja bi proizlazila iz žalbenih razloga.

 

7. Bez bilo kakvih osnova je žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nalazi u pogrešnom utvrđenju i zaključivanju prvostupanjskog suda da je ostvario obilježja kaznenog djela koja mu se optužbom stavljaju na teret, koje je porekao. Smatra da je prvostupanjski sud na pretpostavkama i bez materijalnog dokaza utvrdio njegovu krivnju, utvrđujući je „jedino i isključivo na iskazima svjedoka I. A. i M. T." iz čijih iskaza se ne može ništa utvrditi, a najmanje činjenica iz koje bi proizlazio zaključak, kako je optuženik nazvao operatera A... i da se je predstavio kao V. C.. Upravo u tome vidi nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, jer je bilo nužno provesti odgovarajuće vještačenje (tog spornog) glasa, kako bi se utvrdilo je li glas s mobilnog telefona broja: … pripada optuženiku ili nekoj drugoj osobi.

 

7.1. Nasuprot tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na raspravi izveo sve potrebne (i dostatne) dokaze za zaključak o postojanju krivnje i kaznenoj odgovornosti optuženika, pri čemu je u vezi utvrđenja odlučnih činjenica i ocjene svih izvedenih dokaza, dao valjane i argumentirane razloge koje u svemu prihvaća i ovaj sud, nakon čega ništa nije ukazivalo na potrebu da se izvede dokaz na koji je ukazao u žalbi.

 

7.2. Naime, opravdano prvostupanjski sud utvrđuje odlučne činjenice prvenstveno na iskazima svjedoka I. A., M. T. i iskazom oštećenog V. C., koje s pravom prihvaća i cijeni vjerodostojnim i istinitima, povezujući s ostalim izvedenim i pročitanim dokazima, posebno s izvršenom analizom izlista mobilnog telefona pozivnog broja … iz kojeg proizlazi da je optuženik s tog broja zvao svjedoka I. A., te da je i svjedokinja M. T., kao učiteljica njegovog sina imala kontakt s tim brojem. Pri tome, optuženik ispušta iz vida činjenicu da je do osobnih podataka oštećenog V. C. došao iz rješenja o nasljeđivanju, koje su kao braća i kao nasljednici dobili iza smrti svojih roditelja, da je mjesto u vrijeme sklapanja pretplatničkog ugovora bila D., gdje je živio sa suprugom i sinom, da je s navedenog broja u kritično vrijeme, u … navrata kontaktirao s I. A., da je i M. T. sa spornim brojem imala kontakt u 161 navratu s djetetom optuženika, kojem je bila učiteljica i s njegovom suprugom za potrebe on-line nastava, a koje kao takve predstavljaju niz činjenica koje su međusobno čvrsto i logično povezane da upućuju na jedino mogući zaključak da je inkriminirane zgode počinio kazneno djelo koje mu se optužbom stavlja na teret.

 

 

7.3. Kod ovakvog stanja stvari, nema nikakve dvojbe da sve ove činjenice upućuju na zaključak da je optuženik bez znanja i odobrenja svog brata V. C., koristio se njegovim osobnim podacima, kada se neistinito putem telefona predstavio djelatniku društva A..., kao V. C., nakon čega je sklopio ugovor na daljinu bez potpisivanja pretplatničkog ugovor za pretplatnički broj, lažno prikazujući kako je oštećenik naručitelj i budući stvarni korisnik predmetne usluge, u što je djelatnik navedenog društva povjerovao da zahtjev podnosi V. C. i da će mjesečna pretplata biti uredno plaćena, odobrio sklapanje spornog ugovora u trajanju od 24 mjeseca, kojim radnjama (korištenjem osobnih podataka) je ostvario obilježja kaznenog djela iz članak 146. stavka 1. KZ/11.

 

 

7.4. Upravo iz ovih razloga, prvostupanjski sud nije prihvatio obranu optuženika, kad je poricao počinjenje kaznenog djela, jer suprotno proizlazi iz iskaza navedenih svjedoka te pročitanih i pregledanih isprava, a o svemu tome dao je valjane razloge koje u svemu prihvaća i ovaj sud, koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima, zbog čega se upućuje na obrazloženje iz pobijane presude radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

 

7.5. Uslijed svega iznesenog, žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije utemeljena.

 

8. Iako se optuženik izrekom ne žali zbog odluke o kazni, ali ta žalbena osnova sadržana je u njegovoj žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

8.1. Razmotrivši odluku o kazni, prvostupanjski sud je pri izboru vrste i mjere kazne optuženiku u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir sve okolnosti, koje se utjecale da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, nakon čega mu je kao olakotno cijenio da je otac troje maloljetne djece i sudionik Domovinskog rata, dok mu je kao otegotno cijenio da je u dva navrata osuđivan zbog kaznenih djela krađe i teške krađe, koje okolnosti je u dostatnoj mjeri cijenio i vrednovao.

 

8.2. Pored pravilno utvrđenih i vrednovanih okolnosti, prvostupanjski sud je očito uzeo u obzir i doveo u međusobnu vezu s jačinom ugrožavanja zaštićenog dobra ili povredama zaštićenog dobra, pobudama iz kojih je optuženik počinio kazneno djelo, težinu i njegove posljedice, društvenu opasnost, način počinjenja i skrivljene učinke, što sve u svojoj ukupnosti opravdava da mu se izrekne kazna zatvora u trajanju šest mjeseci, koja mu je temeljem članka 55. KZ/11., zamijenjena radom za opće dobro.

 

8.3. Zbog navedenih razloga, zamjena kazne zatvora radom za opće dobro u svemu je zakonita i pravična, a kojom će optuženik dobiti priliku da svojim zalaganjem vrati dug zajednici i doprinese općem boljitku društva, koja će kao takva ostvariti svrhu kažnjavanja, kako u vidu specijalne, tako i u vidu generalne prevencije, sukladno članku 41. KZ/11.

 

 

9. Kako nije utvrđeno postojanje povreda zakona na koje ovaj sud u smislu članka 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08., ispituje po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08., valjalo je žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

 

U Zagrebu 7. svibnja 2024.

 

 

Predsjednica vijeća:

                     Gordana Mihela Grahovac