Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šet. dr. Ivše Lebovića 42

Poslovni broj: Povrv-46/2026-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Bjelovaru, po sutkinji pojedincu Sanjani Zorinc, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Vjekoslava Kovačevića, u pravnoj stvari tužitelja FÖRCH d.o.o., OIB: 74056056752, Zagreb, Karlovačka cesta 90, koga zastupa Monja Matić, odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Maša Gluhinić i Monja Matić iz Zagreba, Lička 31, protiv tuženika ABT JURA d.o.o., OIB: 06079557017, Bakovčica, Školska ulica 41, ranije EXPORT PRO d.o.o., OIB: 06079557017, Glogovac, Voćarska ulica 5, koga zastupa Aleksandar Aleksovski, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Juršetić & Aleksovski d.o.o. Zagreb, Pisarnica Zagreb, Lovinčićeva ulica 3, radi isplate, nakon javne i glavne rasprave zaključene 3. rujna 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, 24. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikole Bakrača iz Koprivnice, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-874/2025 od 10. prosinca 2025. u kojem je naloženo tuženiku ABT JURA d.o.o., OIB: 06079557017, Bakovčica, Školska ulica 41, ranije EXPORT PRO d.o.o., OIB: 06079557017, Glogovac, Voćarska ulica 5, isplatiti tužitelju FÖRCH d.o.o., OIB: 74056056752, Zagreb, Karlovačka cesta 90, iznos od 398,08 EUR (tristodevedesetosameuraosameurocenti) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 41,45 EUR (četrdesetjedaneuročetrdesetpetuerocenta) od 20. srpnja 2024.,

- na iznos od 337,68 EUR (tristotridesetsedameurašezdesetosameurocenta) od 23. srpnja 2024.,

- na iznos od 18,95 EUR (osamnaesteuradevedesetpeteurocenta) od 3. kolovoza 2024.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i nadoknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR (dvadesetpeteura) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. prosinca 2025. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku ABT JURA d.o.o. naknaditi tužitelju FÖRCH d.o.o. parnični trošak u iznosu od 405,00 EUR (četiristopeteura) u roku od petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja FÖRCH d.o.o. da mu tuženik ABT JURA d.o.o.. naknadi parnični trošak u iznosu od 87,50 EUR (osamdesetsedameura pedeseteurocenti).

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika ABT JURA d.o.o. d.o.o. da mu tužitelj FÖRCH d.o.o. naknadi parnični trošak u iznosu od 250,00 EUR (dvjestopedeseteura).

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku. U prijedlogu navodi da mu tuženik na temelju priloženih računa duguje iznos od 398,08 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.

2. Javni bilježnik Nikola Bakrač iz Koprivnice, po prijedlogu je donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-874/2025 od 10. prosinca 2025.

3. Tuženik kao ovršenik je protiv navedenog rješenja uložio prigovor u kojem navodi da je predmetno rješenje o ovrsi u cijelosti neosnovano, slijedom čega u cijelosti pobija osnovu i visinu potraživanja tužitelja kao ovrhovoditelja. Prvenstveno, tuženik ističe kako tužitelj nije ničime dokazao svoju tražbinu te je uz prijedlog za ovrhu dostavio račune za navodne usluge ili robu iz kojih računa nije uopće jasno vidljivo za što točno tereti tuženika, odnosno za koje navodno izvršene usluge ili za koju navodno prodanu robu su predmetni računi izdavani. Tuženik naglašava da nikada nije zaprimio nikakve fakture tužitelja u utuženim iznosima niti je od tužitelja naručio bilo kakvu uslugu ili robu koja bi odgovarala utuženom iznosu te kako u svojim poslovnim knjigama nema zavedeno predmetno dugovanje. Osim same osnovanosti predmetne tražbine, tuženik osporava i visinu iste, a u slučaju da sud eventualno utvrdi osnovanost predmetne tražbine, ovršenik ističe kako ovrhovoditelj nije ničime dokazao visinu njegove tražbine te je nejasno kako je do predmetnog iznosa došao. Zbog svega navedenog tuženik predlaže sudu staviti predmetno rješenje o ovrsi od 10. prosinca 2025. izvan snage te ukinuti sve radnje provedene u ovršnom postupku, kao i naknadu svih nastalih troškova.

4. Rješenjem poslovni broj: Povrv-12/2026-17 od 5. ožujka 2026. Općinski sud u Koprivnici, oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu i ustupio spis ovom sudu kao stvarno nadležnom na daljnje postupanje.

5. Trgovački sud u Bjelovaru je rješenjem poslovni broj: Povrv-46/2026-2 od 8. travnja 2026. na temelju odredbe članka 58. stavka 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22., dalje: OZ), stavio rješenje o ovrsi izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem na temelju članka 461.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje u tekstu: ZPP) sud je upozorio tužitelja da je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka navedenog rješenja iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica dok je tuženika upozorio da je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

6. Tužitelj se podneskom od 15. travnja 2026. očitovao na prigovor tuženika u kojem navodi da prigovor tuženika nije osnovan jer je iz svakog računa koji su dostavljeni uz prijedlog za ovrhu jasno vidljivo koju robu je tužitelj prodao tuženiku. Tužitelj ističe da je tuženik naručio robu prema narudžbenici br. A24 -136478 temeljem koje mu je ispostavljen račun br. R24-037959 od 12. srpnja 2024. godine na iznos od 41,45 EUR dok mu je roba dostavljena putem otpremničke tvrtke DPD dana 16. srpnja 2024. u 11:08 sati (obavijest o dostavi DPD br. 8009133870 također je naveden u računu), zatim je tuženik naručio robu prema narudžbenici br. A24 - 136459 temeljem koje mu je ispostavljen račun br. R24-038194 od 15. srpnja 2024. na iznos od 337,68 EUR dok mu je roba dostavljena putem otpremničke tvrtke DPD 17. srpnja 2024. u 11:25 sati (obavijest o dostavi DPD br. 8009133884 također je naveden u računu) te je tuženik naručio robu prema narudžbenici br. A24 -136478 temeljem koje mu je ispostavljen račun br. R24-040768 od 26. srpnja 2024. godine na iznos od 18,95 EUR dok mu je roba dostavljena putem otpremničke tvrtke DPD 29. srpnja 2024. godine u 10:10 sati (obavijest o dostavi DPD br. 8009222504 je također navedena u računu ). Stoga, tužitelj smatra da nisu točni navodi tuženika da nije zaprimio račune tužitelja jer je račune uredno zaprimio zajedno s robom čiji primitak je uredno potvrdio. Tužitelj ističe da se ima smatrati da je tuženik na utuženi račun koristio pravo na odbitak pretporeza, čime se ova tražbina ima smatrati osnovanom, osim ako prema članku 221.b stavku 4. ZPP-a tuženik po pozivu suda u roku od 15 dana ne dokaže suprotno, a sve uzimajući u obzir da utuženi računi ne prelaze odnosno 1.320,00 EUR, stoga predlaže da sud pozove tuženika na dostavu isprava na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza u roku od 15 dana. Temeljem naprijed navedenoga, tužitelj predlaže da sud nakon održane glavne rasprave, u cijelosti održi na snazi platni nalog javnog bilježnika uz dosudu naknade parničnog troška tužitelju, a na teret tuženika.

7. Tuženik se u podnesku od 14. svibnja 2026. protivi navodima iz podneska tužitelja od 15. travnja 2026., pri čemu posebno ističe da osporava kako osnovu tako i visinu utuženog potraživanja, kao i to da tužba i tužbeni zahtjev nisu dovoljno određeni niti podobni za raspravljanje. Tuženik navodi da tužitelj u svom podnesku nije postavio određen tužbeni zahtjev, a kako je sud vezan u granicama raspravljanja postavljenim tužbenim zahtjevom kojeg u konkretnom slučaju nije moguće utvrditi. Naime, tuženik smatra da tužitelj niti predmetnim podneskom nije na jasan, određen i nedvojben način iznio odlučne činjenice na kojima temelji svoje potraživanje. Prema stavu tuženika samo pozivanje na račune i obavijesti dostavne službe nije dostatno za zaključak da između stranaka postoji obveznopravni odnos sadržaja kako ga prikazuje tužitelj, niti da je tuženik dužan podmiriti upravo utuženi iznos. Iz dostavljene dokumentacije nije moguće utvrditi koja je konkretna roba bila predmet pojedine narudžbe, na koji način i od koje osobe je ista naručena, pod kojim uvjetima je navodno isporučena, niti tko je robu u ime tuženika eventualno preuzeo. Jednako tako, tuženik smatra da tužitelj nije dostavio vjerodostojnu dokumentaciju iz koje bi nedvojbeno proizlazilo da je upravo roba navedena na predmetnim računima stvarno isporučena i zaprimljena od strane tuženika. Slijedom svega navedenoga, tuženik ostaje kod prigovora da tužba nije dovoljno određena niti podobna za raspravljanje te predlaže da sud platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ukine te odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

8. Tužitelj u podnesku od 14. svibnja 2026. navodi da se ovaj postupak vodi po prigovoru ovršenika, sada tuženika, protiv platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Nikole Bakrača od 10. prosinca 2025. godine broj: Ovrv - 5248/2025, te da tužitelj nije ni u kakvoj obvezi ponovno „određivati“ tužbeni zahtjev. Nadalje navodi da ostali navodi tuženika iz podneska od 14. svibnja 2026. uopće nisu razumljivi niti je jasno čemu tuženik prigovara, te da je stoga sam sadržaj podneska tuženika usmjeren isključivo na odugovlačenje postupka te opterećenjem suda nepotrebnim podnescima.

9. Radi utvrđenja spornih činjenica u dokaznom postupku sud je izvršio uvid u račun broj: R24-037959 od 12. srpnja 2024. (list 9-10 i 60 spisa), račun broj: R24- 038194 od 15. srpnja 2024. (list 11-14 i 62-63 spisa), račun broj: R24-040768 od 26. srpnja 2024. (list 15-16 i 65 spisa), obavijest o dostavi DPD od 16. srpnja 2024. (list 61 spisa), obavijest o dostavi DPD od 17. srpnja 2024. (list 64 spisa), obavijest o dostavi DPD od 29. srpnja 2024. (list 66 spisa).

10. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.,155/23. i 146/25.; dalje ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Među strankama nije sporno da je tužitelj izdao račun br. R24 -037959 od 12. srpnja 2024. godine na iznos od 41,45 EUR, zatim račun br. R24 -038194 od 15. srpnja 2024. na iznos od 337,68 EUR i račun br. R24 -040768 od 26. srpnja 2024. godine na iznos od 18,95 EUR.

12. Među strankama je sporna osnovanost i visina tužiteljeve tražbine.

13. Sukladno članku 376. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. dalje: ZOO) ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

14. Sukladno članku 389. ZOO-a prodavatelj je dužan predati stvar kupcu u vrijeme i na mjestu predviđenom ugovorom, a prodavatelj je ispunio obvezu predaje kupcu, u pravilu, kad mu stvar uruči ili preda ispravu kojom se stvar može preuzeti.

15. Prema članku 438. stavku 1. ZOO-a kupac je dužan platiti cijenu u vrijeme i na mjestu određenom u ugovoru.

16. Prema odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je člankom 221.a ZPP-a propisano ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

17. Odredbom članka 221.b stavka 1. ZPP-a propisano je da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno, dok je stavkom 4. istog članka propisano da će se smatrati, u slučaju kada tražbina iz stavka 1. ovoga članka po pojedinačnom računu ne prelazi vrijednost od 1.320,00 EUR, da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza ako u roku od 15 dana po pozivu suda ne dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza.

18. Prema članku 492.a ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud će, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava.

19. Sukladno pravovremenom predloženom dokaznom prijedlogu tužitelja sud je na temelju članka 221.b stavka 4. ZPP-a dopisom od 16. travnja 2026. pozvao tuženika da u zakonskom roku od 15 dana dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza u odnosu na utužene račune, a na što je tuženik odgovorio kako je navedeno pod točkom 7. obrazloženja, ali nije dostavio isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza u odnosu na utužene račune niti se je na bilo koji način očitovao vezano za odbitak pretporeza u odnosu na utužene račune.

20. Stoga, imajući u vidu da tuženik po urednom pozivu suda u zakonskom roku od 15 dana nije dostavio isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza za predmetne račune broj R24-037959 od 12. srpnja 2024., broj R24-038194 od 15. srpnja 2024. i broj R24-040768 od 26. srpnja 2024. niti je predložio do kraja prethodnog postupka izvođenje dokaza iz kojih bi se eventualno moglo utvrditi da nije koristio pravo na odbitak pretporeza u odnosu na utužene račune odnosno, sud je na temelju zakonske presumpcije iz članka 221.b stavka 1. i 4. ZPP-a utvrdio da je tužitelj dokazao postojanje predmetne tražbine.

21. Nadalje, osim navedenog nepostupanja tuženika na poziv suda, sud je utvrdio uvidom u dokumentaciju dostavljenu od strane tužitelja, a posebice iz gore navedenih računa tužitelja i pripadajućih obavijesti o dostavi robe otpremničke tvrtke DPD, da je tuženik primio robu tužitelja zbog čega sud smatra da je navedenim ispravama tužitelj dokazao da je izvršio svoju obvezu kao prodavatelj robe sukladno usmeno sklopljenom ugovoru o kupoprodaji.

22. Budući da tuženik novčanu obvezu nije ispunio po dospijeću, na temelju odredbe članka 183. stavka 1. ZOO-a i odredbe članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a, tuženik je dužan platiti tužitelju i zakonsku zateznu kamatu po utuženim računima tekuću od dana dospijeća svakog pojedinog utuženog računa pa do isplate.

23. Iz navedenih razloga sud je usvojio tužbeni zahtjev i sukladno odredbi članka 451. stavka 3. ZPP-a u cijelosti održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikole Bakrača iz Koprivnice, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-874/2025 od 10. prosinca 2025. te odlučio kao u točki I. izreke presude.

24. Sukladno odredbi članka 154. i članka 155. ZPP-a tuženik je dužan tužitelju, koji je uspio u sporu, kao troškove potrebne za vođenje postupka naknaditi trošak parničnog postupka koji se sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., 138/23.), Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23., dalje: ZSP) i vrijednosti predmeta spora odnosi na trošak sastava podneska od 15. travnja 2026. i 14. svibnja 2026. u iznosu od 100,00 EUR za svaki podnesak (Tbr. 8. t. 1. OT) i trošak zastupanja na ročištu 3. rujna 2026. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. t.1. OT), trošak PDV-a u iznosu od 75,00 EUR (Tbr. 46. OT), trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 30,00 EUR, tako da ukupan trošak tužitelja u ovom postupku iznosi 405,00 EUR.

25. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastava prijedloga za ovrhu uvećan za PDV u ukupnom iznosu od 25,00 EUR jer je isti dio troškova ovršnog postupka kod javnog bilježnika, a koji je trošak priznat u izreci presude.

26. Kako sudu u vrijeme pisanja presude nije poznato hoće li punomoćnik tužitelja pristupiti na ročište za objavu presude, sud tužitelju trošak objave presude u iznosu od 62,50 EUR s uračunatim PDV-om nije dosudio, a ukoliko punomoćnik tužitelja pristupi na ročište za objavu presude, sud će o tom trošku odlučiti dopunskim rješenjem.

27. Budući da tuženik nije uspio u postupku to je njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 250,00 EUR, odbijen kao neosnovan.

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama II., III. i IV. izreke presude.

U Bjelovaru 24. rujna 2026.

Sutkinja

Sanjana Zorinc

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka ili objave presude na e -Oglasnoj ploči suda, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda. Žalba se podnosi u 3 primjerka.

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik Vjekoslav Kovačević.