REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-401/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Moniki Ferić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Igoru Zekiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika KLINIČKE BOLNICE DUBRAVA, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, zastupanog po punomoćniku Tončiju Ravliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ravlić i partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. rujna 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika JG, odvjetničke vježbenice, 24. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA da tužiteljici HG isplati iznos od 1.795,43 eura bruto sa zakonskim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim na iznos od

14,65 EUR od dana 16.07.2021. do isplate,

81,94 EUR od dana 16.08.2021. do isplate,

47,34 EUR od dana 16.09.2021. do isplate,

80,51 EUR od dana 16.10.2021. do isplate,

85,84 EUR od dana 16.11.2021. do isplate,

82,07 EUR od dana 16.12.2021. do isplate,

76,48 EUR od dana 16.01.2022. do isplate,

85,84 EUR od dana 16.02.2022. do isplate,

84,53 EUR od dana 16.03.2022. do isplate,

80,51 EUR od dana 16.04.2022. do isplate,

88,65 EUR od dana 16.05.2022. do isplate,

96,06 EUR od dana 16.06.2023. do isplate,

99,34 EUR od dana 16.07.2023. do isplate,

68,24 EUR od dana 16.08.2023. do isplate,

98,88 EUR od dana 16.09.2023. do isplate,

99,52 EUR od dana 16.10.2023. do isplate,

109,44 EUR od dana 16.11.2023. do isplate,

102,60 EUR od dana 16.12.2023. do isplate,

107,48 EUR od dana 16.01.2024. do isplate,

104,68 EUR od dana 16.02.2024. do isplate,

100,80 EUR od dana 16.03.2024. do isplate,

sve po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA da naknadi tužiteljici HG trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,001.375,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 24. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika KLINIČKE BOLNICE DUBRAVA za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je zaposlenik tuženika na radnom mjestu vatrogasnog djelatnika temeljem ugovora o radu. Tužitelj je profesionalni vatrogasac i udovoljava uvjetima Zakona o vatrogastvu. Navodi da je Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN 5/84) u članku 3. stavku 1. točki 14. istog navedeno da su poslovi vatrogasca poslovi s posebnim uvjetima rada. Uredbom Vlade RH od 5. prosinca 1994. propisana je visina dodatka za poslove s posebnim uvjetima rada od 20% u članku 4. stavku 1. točki 4., a koja spominje poslove profesionalnih vatrogasaca. Zakonom o radu, u članku 94. propisana je obveza uvećanja plaće za otežane uvjete rada. Stupanjem na snagu Zakona o vatrogastvu od 1. siječnja 2020., u članku 76. stavku 10. izričito se kaže: "(10) Visinu dodataka iz st. 4. ovoga članka te visinu dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima rada na temelju klasifikacije radnih mjesta profesionalnih vatrogasaca iz članka 68. stavka 3. ovoga Zakona utvrđuje Vlada Republike Hrvatske uredbom". Uredba do danas još nije donesena od strane Vlade RH. Tužitelj, nadalje, navodi da je Hrvatska vatrogasna zajednica dana 4. srpnja 2023. donijela Tumačenje / Obavijest svim vatrogasnim zapovjednicima u Republici Hrvatskoj gdje izričito kaže u stavku 8. da: "Do donošenja Uredba pripisane člankom 76. stavkom 10. Zakona o vatrogastvu, za utvrđivanje dodataka za pojedina radna mjesta, odnosno visinu istih, primjenjuje se Uredba o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi (NN 74/02, 58/08, 119/11, 33/13, 65/15, 02/17, 63/21). Visinu dodataka profesionalnih vatrogasaca za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, radna mjesta profesionalnih vatrogasaca odgovaraju radnim mjestima III. vrste te se na navedena radna mjesta primjenjuje visina dodatka navedena u članku 11. točki d. Uredba, što iznosi 25%". Nadalje, Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike u svom članku 108. (NN 112/17) ističe: "Vlada RH obvezuje se da će se odredbe ovoga Ugovora, u pogledu plaća i materijalnih prava, primjenjivati i na profesionalne vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu". Tužitelj, dalje, navodi da je 27. travnja 2023. na temelju članka 68. stavka 3. Zakona o vatrogastvu glavni vatrogasni zapovjednik donio Pravilnik o klasifikaciji radnih mjesta profesionalnih vatrogasaca, mjerilima za njihovo utvrđivanje i koeficijentima složenosti poslova, a koji je stupio na snagu 1. svibnja 2023. U članku 31. navedenog Pravilnika se navodi da do donošenja Uredbe iz članka 76. stavku 10. Zakona o vatrogastvu uvećanje plaće profesionalnih vatrogasaca za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada ne može biti manje od postojećeg uvećanja za državne službenike i namještenike. Tužitelj ističe da mu je tuženik isplaćivao unutar koeficijenta samo 14% dodatka na posebne uvjete rada, a bio mu je dužan isplaćivati ukupno 25%, što znači da mu nije isplaćivao razliku od 11% na sporni dodatak u razdoblju od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2022., pa od 1. svibnja 2023. do 1. ožujka 2024. Stoga tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 15.10.2025. zahtijeva da joj tuženik isplati iznos od 1.795,43 eura bruto i parnični trošak, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, kako u osnovi, tako i u visini. Ističe prigovor zastare predmetnog potraživanja za utuženo razdoblje. Tuženik navodi kako se ključno pravno pitanje, a u odnosu na navode tužitelja iz tužbe, odnosi na primjenjivost navedenih propisa na tužitelja u svojstvu vatrogasnog djelatnika, kao i na njegovu relevantnost za utuženo razdoblje. Nadalje, navodi da je članku 2. stavku 1. točkom 20. Zakona o vatrogastvu propisano da se profesionalnim vatrogascem smatra: "Fizička osoba zaposlena, odnosno raspoređena na radno mjesto na temelju ustrojstvenih akata u javnoj vatrogasnoj postrojbi, profesionalnoj vatrogasnoj postrojbi u gospodarstvu, dobrovoljnom vatrogasnom društvu, vatrogasnoj zajednici općine, grada, područja, županije, Grada Zagreba, Hrvatskoj vatrogasnoj zajednici ili drugoj pravnoj osobi, a udovoljava uvjetima ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega za obavljanje poslova profesionalnog vatrogasca". Ključni dio definicije navodi da profesionalni vatrogasac mora biti zaposlen u javnoj vatrogasnoj postrojbi, profesionalnoj vatrogasnoj postrojbi u gospodarstvu, drugim vatrogasnim organizacijama ili drugoj pravnoj osobi, a da udovoljava uvjetima ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega za obavljanje poslova profesionalnog vatrogasca. Iz navedene definicije jasno proizlazi da je ključno obilježje profesionalnog vatrogasca njegovo formalno zaposlenje unutar organizacije koje su primarno usmjerene na vatrogasnu djelatnost. To uključuje vatrogasne postrojbe, vatrogasne zajednice i druge pravne osobe čija je temeljna funkcija zaštita od požara i spašavanje. Članak 43. stavak 1. Zakona o vatrogastvu određuje: "Pravne osobe vlasnici odnosno korisnici građevina, građevinskih dijelova i drugih nekretnina te prostora koji su razvrstani u prvu kategoriju ugroženosti od požara, prema posebnom propisu, u svrhu obavljanja vatrogasne djelatnosti za svoje potrebe, osnivaju profesionalnu vatrogasnu postrojbu u gospodarstvu kao ustrojstvenu jedinicu ili kao društvo u većinskom vlasništvu koja ima zapovjednika i zamjenika vatrogasne postrojbe". Članak 43. stavak 3. Zakona o vatrogastvu određuje: "Pravne osobe razvrstane u drugu kategoriju ugroženosti od požara koje svoju redovitu djelatnost obavljaju kontinuirano 24 sata za zaštitu javnih cesta i tunela osnivaju profesionalnu vatrogasnu postrojbu u gospodarstvu kao ustrojstvenu jedinicu koja ima zapovjednika postrojbe i zamjenika zapovjednika, a broj vatrogasaca u smjeni određuje se na temelju procjene ugroženosti od požara i tehnoloških eksplozija izrađene sukladno posebnom propisu". Nadalje, članak 90. stavak 1. ZV-a propisuje da: "Zapovjednik vatrogasne postrojbe u gospodarstvu zapovijeda vatrogasnom intervencijom na prostoru i građevinama osnivača ili druge pravne osobe u skladu s člankom 43. ovoga Zakona". Prema važećem statutu tuženika, tuženik je javna ustanova čiji je osnivač Republika Hrvatska te predstavlja pravnu osobu, dok je njezina primarna djelatnost usmjerena na pružanje zdravstvene zaštite. Stoga, važno je za istaknuti da tuženik ne obavlja vatrogasnu djelatnost kao svoju osnovnu ili registriranu djelatnost, već u sklopu svojih sigurnosnih mjera ima djelatnike zadužene za protupožarnu zaštitu, no to ih ne svrstava u kategoriju profesionalnih vatrogasaca niti, sukladno članku 90. stavku 1. Zakona o vatrogastvu, imaju svog zapovjednika. Iz relevantnih zakonskih propisa proizlaze jasni kriteriji pod kojima je pravna osoba dužna ustrojiti profesionalnu vatrogasnu postrojbu s osposobljenim profesionalnim vatrogascima. To je slučaj u sljedećim situacijama: 1) ako je pravna osoba razvrstana u prvu kategoriju ugroženosti od požara, sukladno Pravilniku o razvrstavanju građevina, građevinskih dijelova i prostora u kategorije ugroženosti od požara ili 2) ako je pravna osoba razvrstana u drugu kategoriju ugroženosti od požara, a njezina redovita djelatnost uključuje kontinuirani 24-satni rad s ciljem zaštite javnih cesta i tunela. Nasuprot tome, prema rješenju Ministarstva unutarnjih poslova RH, broj 511-19-37-UP-I-7800/1-1995 od 29.6.1995., građevine i prostor tuženika razvrstani su u II a kategoriju ugroženosti od požara te je, sukladno rješenju, tuženik bio dužan: a) izraditi Plan zaštite od požara, b) osigurati stalno vatrogasno dežurstvo na lokaciji u Zagrebu, c) rasporediti najmanje jednog djelatnika za obavljanje preventivnih poslova zaštite od požara. Tuženik, nadalje, navodi da nigdje nije, niti je bila, propisana dužnost tuženika, kao pravne osobe čija se građevina i prostor razvrstavaju u II a kategoriju ugroženosti od požara, i čija je redovita djelatnost usmjerena na pružanje zdravstvene zaštite, posjedovati profesionalnu vatrogasnu postrojbu s profesionalnim vatrogascima pa tako niti tužitelj ne djeluje u tom svojstvu. Iz navedenih zakonskih odredbi, jasno proizlazi da tužitelj, kao vatrogasni djelatnik zaposlen u bolnici, ne ispunjava zakonske kriterije za status profesionalnog vatrogasca te se na njega ne mogu primjenjivati odredbe koje uređuju prava i obveze profesionalnih vatrogasaca. Članak 135. Zakona o radu jasno određuje da je u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno. Međutim, tužitelj u svom tužbenom zahtjevu paušalno i bez ikakvih dokaza navodi da ima status profesionalnog vatrogasca, što je ključno pitanje u ovom pravnom predmetu. Ipak, on tu tvrdnju ne argumentira ni na koji način, niti dostavlja vjerodostojne dokaze kojima bi navedeno potvrdio. Dodatno, Plan zaštite od požara, koji je stupio na snagu 11. prosinca 2012., jasno definira obveze i nadležnosti vezane uz gašenje požara. Konkretno, njime je propisano da u slučaju požara intervenciju preuzima Profesionalna vatrogasna postrojba Ministarstva unutarnjih poslova, ispostava Dubrava, koja dolaskom na mjesto događaja preuzima rukovođenje akcijom gašenja. Ovo jasno ukazuje na činjenicu da vanjske profesionalne vatrogasne snage imaju primarnu odgovornost u slučaju intervencije većih razmjera. Da tuženik kao pravna osoba posjeduje vlastitu profesionalnu vatrogasnu postrojbu, u Planu zaštite od požara bila bi predviđena interna intervencija, bez potrebe za angažiranjem vanjskih profesionalnih vatrogasnih snaga. Međutim, Planom je izričito propisano da je u slučaju većih intervencija obvezno bez odgode kontaktirati Ispostavu Dubrava, čime se dodatno potvrđuje da tuženik ne raspolaže profesionalnom vatrogasnom postrojbom, kao niti profesionalnim vatrogascima. Planom zaštite od požara izričito su propisane vlastite snage za gašenje požara, od kojih niti jedan ne predstavlja profesionalnog vatrogasca: stručni djelatnici – vatrogasci, 7 djelatnika uz višeg savjetnika za zaštitu od požara (a ne zapovjednika – što je uvjet za postojanje profesionalne vatrogasne postrojbe u gospodarstvu) te svi radnici bolnice osposobljeni za početno gašenje požara. Prema tome, kako je vidljivo iz ovog konkretnog slučaja, jasno proizlazi da tužitelj ne obavlja dužnosti u svojstvu profesionalnog vatrogasca. Shodno tome, na njega se ne mogu primijeniti propisi i odredbe na koje se tužitelj poziva, s obzirom na to da su one isključivo namijenjene osobama koje djeluju u svojstvu profesionalnog vatrogasca, a što tužitelj nije. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Pravilnik o poslovima s posebnim uvjetima rada, Pravilnika o klasifikaciji radnih mjesta profesionalnih vatrogasaca, mjerila za njihovo utvrđenje i koeficijentima složenosti poslova, Uredbu o izmjenama i dopunama Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi, dopisa Hrvatske vatrogasne zajednice od 4. srpnja 2023., evidencija radnog vremena i obračunskih lista za isplatu plaće/naknade plaće za tužiteljicu priložene u aplikaciji E- spis, rješenja Ministarstva unutarnjih poslove od 29. lipnja 1995., Plana zaštite od požara od 27. studenog 2023., izračun tuženika, Svjedodžbu o završnom radu, Plan zaštite od požara, sudsku praksu, natječaje za prijem radnika, Pravilnik o zaštiti od požara iz rujna 2012., Revizije procjene ugroženosti od požara i tehnoloških eksplozija, dopis Hrvatske vatrogasne zajednice od 8. rujna 2025., dopisa Ravnateljstva civilne zaštite od 4. prosinca 2025., te druge dokumentacije priložene u spis, saslušani su svjedoci UG i tužiteljica, te je uz suglasnost stranaka pročitan iskaz svjedoka ĆG.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

5. Na ročištu 15. rujna 2026. punomoćnici stranaka su naveli da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, da odustaju od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili da se glavna rasprava zaključi pa je sud uz suglasnost stranaka odlučio da se daljnji dokazi neće izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za period od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2022. i od 1. svibnja 2023. do 1. ožujka 2024.

7. Sporno je da li je tužiteljica profesionalni vatrogasac, ostvaruje li pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 25% u utuženom periodu te da li je nastupila zastara potraživanja.

8. Iz Svjedodžbe o završnome radu Državne uprave za zaštitu i spašavanje (list 74 spisa) proizlazi da je tužiteljica dana 9.7.2014. stekla zanimanje vatrogasni tehničar. Iz dopisa Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva civilne zaštite od 4. prosinca 2025. (str. 489-491 spisa) proizlazi da je tuženik u razdoblju od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2022. imao zaposleno 7 profesionalnih vatrogasaca, te je i tužiteljica, kao vatrogasni tehničar, navedena na popisu kao profesionalni vatrogasac, te zatim u razdoblju od 1. svibnja 2023. do 1. ožujka 2024. kod tuženika je bilo zaposleno 8 profesionalnih vatrogasaca, a među njima je bila i tužiteljica, kao vatrogasni tehničar. Dakle, tužiteljica je kao vatrogasni tehničar tijekom utuženog razdoblja bila na popisu zaposlenih profesionalnih vatrogasaca kod tuženika.

9. Svjedok UG je izjavio da radi kod tuženika kao voditelj službe integriranih sustava zaštite, a tužiteljica je vatrogasni djelatnik u vatrogasnoj službi kod tuženika, te je njoj nadređen voditelj odjela, a iznad njega je on. Prema Pravilniku o razvrstavanju građevina u kategoriji ugroženosti od požara, KB Dubrava je razvrstana u 2. A kategoriju. Prema tom pravilniku tuženik mora imati tri profesionalna vatrogasca u smjeni ili dva profesionalna vatrogasca plus četiri dobrovoljna vatrogasca. Tužiteljica kod tuženika obavlja vatrogasnu djelatnost, te bi u slučaju požara ona išla na intervenciju. Tužiteljica radi na radnom mjestu vatrogasni djelatnik. U kontrolnom centru od 7 do 15 sati rade dispečeri, a od 15 do 7 sati vatrogasni djelatnici. U slučaju potrebe i alarma, djeluju tuženikovi vatrogasni djelatnici, a samo jednom je bila potreba da se pozove i vatrogasna postrojba. Tuženik ima vatrogasnu službu a ne može reći da li su oni profesionalna postrojba ili služba u okviru javne ustanove. Tuženik nema vatrogasnog zapovjednika, već voditelja odjela zaštite od požara.

10. Tužiteljica HG je izjavila da radi kod tuženika na radnom mjestu vatrogasni djelatnik. Oni obavljaju rad u smjeni 12 – 24, 12 – 48, te rade 2 vatrogasca u smjeni. Na početku smjene imaju primopredaju te provjeru opreme te zatim jedan dežura u dojavnom centru, a drugi obilazi objekt, a u slučaju alarma imaju intervenciju. Prema novoj sistematizaciji tuženika, tuženik mora imati 16 vatrogasnih djelatnika koji obavljaju poslove vatrogasca profesionalca. Na svom radnom mjestu mora zadovoljavati uvjete za profesionalnog vatrogasca, te ima beneficirani radni staž, te ju tuženik svake godine šalje na liječnički pregled na kakav idu vatrogasci profesionalci. Pregled se odnosi na rad na visini i slično, te isti ne obavljaju drugi djelatnici tuženika, već samo oni profesionalni vatrogasci. U slučaju požara oni prvi izlaze na intervenciju, a samo u slučaju veće potrebe zovu pomoć 112, odnosno vatrogasnu postrojbu, ali oni dolaze tek ako to mogu i kada mogu, ali su dužni se odazvati. Tuženik nema vatrogasnog zapovjednika već voditelja službe. Oni čine postrojbu unutar bolnice. Kod tuženika nije ustrojena profesionalna postrojba.

11. Svjedok ĆG (čiji iskaz iz predmeta Pr-403/202 se uz suglasnost stranaka koristi kao dokaz u ovom predmetu) je izjavio da je zaposlen kao glavni vatrogasni zapovjednik u Hrvatskoj vatrogasnoj zajednici od 2012. i ima status državnog tajnika od 2020. Krajem 2019. i to sa primjenom od 1. siječnja 2020. donesen je novi Zakon o vatrogastvu koji je regulirao prava i obveze profesionalnih vatrogasaca i to kako onih zaposlenih u gospodarstvu, tako i onih zaposlenih u javnim vatrogasnim postrojbama. Broj profesionalnih vatrogasaca u gospodarstvu reguliran je Zakonom o zaštiti od požara i Pravilnikom o kategorizaciji građevina i građevinskih dijelova. Građevine koje su razvrstane u I. i II. kategoriju ugroženosti od požara moraju zapošljavati profesionalne vatrogasce, a profesionalni vatrogasci koji su zaposleni u gospodarstvu moraju imati završenu određenu školu za vatrogasca ili vatrogasnog tehničara. Radnici koji imaju završenu trogodišnju srednju školu mogu se prekvalificirati za profesionalnog vatrogasca, a oni koji imaju završenu četverogodišnju srednju školu mogu se prekvalificirati za vatrogasnog tehničara i dalje napredovati (i oni su profesionalni vatrogasci). Vrste vatrogasaca u Republici Hrvatskoj regulirane su Zakonom o vatrogastvu, a postoje profesionalni vatrogasci u javnim vatrogasnim postrojbama, u gospodarstvu, u državnim intervencijskim postrojbama. Dobrovoljna vatrogasna društva također mogu donijeti akt odnosno odluku o zapošljavanju profesionalnih vatrogasaca. Profesionalni vatrogasci u gospodarstvu ostvaruju sva prava propisana Zakonom o vatrogastvu, a to su pravo na beneficirani radni staž, pravo na minimalnu propisanu plaću i dodatke te pravo na mirovinu zbog potrebe službe. Svjedok ima ovlast donijeti rješenje kojim umirovljuje, zbog potrebe službe, profesionalne vatrogasce, bez obzira da li su oni zaposleni u gospodarstvu ili npr. u javnim postrojbama (do danas je donio preko 450 takvih rješenja). Vatrogasci zaposleni kod tuženika su profesionalni vatrogasci i obavljaju vatrogasnu djelatnost ako je to propisano unutarnjim aktima. U slučaju kategorizacije II. a ne treba biti organizirana postrojba već je moguće organizirati i dežurstvo sa profesionalnim vatrogascima, a sve sukladno Zakonu o zaštiti od požara. Svaka pravna osoba donosi Plan i Procjenu ugroženosti od požara.

12. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao istinit budući je jasan i logičan te je u skladu s dokumentacijom koja je priložena u spis. Tužiteljica je jasno opisala narav poslova koje je obavljala u utuženom razdoblju, te je obavlja vatrogasnu djelatnost na radnom mjestu vatrogasnog tehničara, kako je to navedeno u priložeoj svjedodžbi tužiteljice i u dopisu Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva civilne zaštite od 4. prosinca 2025., te tužiteljica na svom radnom mjestu mora zadovoljavati uvjete za profesionalnog vatrogasca, te ima beneficirani radni staž, te ju tuženik svake godine šalje na liječnički pregled na kakav idu vatrogasci profesionalci. Sud je prihvatio i iskaz svjedoka OG, voditelja Službe integriranih sustava zaštite i nadređenog tužiteljici, budući je isti suglasan sa iskazom tužiteljice i svjedoka ĆG te dokumentacijom u spisu. Tako je navedeni svjedok opisao organizacijske prilike kod tuženika u utuženom razdoblju, uključujući rješenje MUP-a o razvrstavanju tuženika u II a kategoriju ugroženosti od požara, broj vatrogasnih djelatnika, njihov rad u smjenama, zaprimanje dojava putem centrale, odlazak na intervencije, kao i okolnost da tuženik u utuženom razdoblju nije imao ustrojenu formalnu profesionalnu vatrogasnu postrojbu niti imenovanog vatrogasnog zapovjednika, sud prihvaća navedeni iskaz kao vjerodostojan, budući da je u tim dijelovima suglasan s iskazom tužitelja i s ostalim izvedenim dokazima. Sud je prihvatio i iskaz svjedoka ĆG, glavnog vatrogasnog zapovjednika Hrvatske vatrogasne zajednice, jer je životan i logičan u skladu s dokumentacijom koja je priložena u spis, te je isti obzirom na svoju stručnost i funkciju stučan i mjerodavan da iskazuje o činjenicama odlučnim u ovom predmetu. Tako je navedeni svjedok kao osoba koja u Republici Hrvatskoj obnaša najvišu stručnu i zapovjednu funkciju u vatrogastvu, nedvosmisleno potvrdio da su profesionalni vatrogasci u gospodarstvu posebna zakonom propisana kategorija vatrogasaca, da i vatrogasci i vatrogasni tehničari s odgovarajućom stručnom osposobljenošću imaju status profesionalnog vatrogasca, te da profesionalni vatrogasci zaposleni u gospodarstvu ostvaruju sva prava propisana Zakonom o vatrogastvu, uključujući pravo na minimalnu propisanu plaću i odgovarajuće dodatke. Svjedok je nadalje potvrdio da vatrogasci zaposleni kod tuženika jesu profesionalni vatrogasci koji obavljaju vatrogasnu djelatnost, te da za razvrstavanje u II. a kategoriju ugroženosti od požara nije nužno ustrojiti formalnu profesionalnu vatrogasnu postrojbu, već je dostatno organizirati dežurstvo s profesionalnim vatrogascima sukladno Zakonu o zaštiti od požara. Iskaz ovog svjedoka u potpunosti je jasan te je utemeljen na neposrednom stručnom iskustvu i podudara se s odredbama zakona.

13. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na poslovima vatrogasnog tehničara te da je obavljala vatrogasnu djelatnost. Radno mjesto tužiteljice je radno mjesto s posebnim uvjetima rada sukladno Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada ("Narodne novine" broj: 5/84.), a rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova od 29. lipnja 1995. tuženik je razvrstan u II. a kategoriju ugroženosti od požara.

14. Prema čl. 2. st. 1. točka 20. Zakona o vatrogastvu ("Narodne novine" broj: 125/19., 114/22. i 155/23.; u daljnjem tekstu: ZV), propisano je da je profesionalni vatrogasac fizička osoba zaposlena, odnosno raspoređena na radno mjesto na temelju ustrojstvenih akata u javnoj vatrogasnoj postrojbi, profesionalnoj vatrogasnoj postrojbi u gospodarstvu, dobrovoljnom vatrogasnom društvu, vatrogasnoj zajednici, Hrvatskoj vatrogasnoj zajednici ili drugoj pravnoj osobi, a koja udovoljava uvjetima toga Zakona i propisa donesenih na temelju njega za obavljanje poslova profesionalnog vatrogasca.

15. Iz dopisa Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva civilne zaštite od 4. prosinca 2025. (str. 489-491 spisa) proizlazi da je tuženik u razdoblju od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2022. imao zaposleno 7 profesionalnih vatrogasaca, dok je tužiteljica, kao vatrogasni tehničar, navedena na popisu kao profesionalni vatrogasac. Nadalje, u razdoblju od 1. svibnja 2023. do 1. ožujka 2024. kod tuženika je bilo zaposleno 8 profesionalnih vatrogasaca, a među njima je bila i tužiteljica, kao vatrogasni tehničar, a kako je to navedeno u citiranom dopisu, a iz ostalih izvedenih dokaza ne proizlazi suprotno. Tuženikov prigovor da nije bio zakonski obvezan ustrojiti profesionalnu vatrogasnu postrojbu nije osnovan, jer su zakonska obveza ustrojavanja postrojbe i zakonski uvjeti za stjecanje statusa profesionalnog vatrogasca dvije međusobno neovisne pravne kategorije. Pojam "druge pravne osobe" iz članka 2. stavka 1. točke 20. ZV-a upravo obuhvaća subjekte koji nisu zakonski obvezni ustrojiti postrojbu, ali koji faktično zapošljavaju radnike koji ispunjavaju sve zakonske pretpostavke za stjecanje statusa profesionalnog vatrogasca, i to bez obzira da takva pravna osoba ne obavlja vatrogasnu djelatnost. Također, iz iskaza svjedoka OG koji je nadređeni rukovoditelj tužiteljici, sud je utvrdio da je tužiteljica nedvojbeno obavljala vatrogasnu djelatnost. Sud stoga zaključuje da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila profesionalni vatrogasac u gospodarstvu u smislu članka 2. stavka 1. točke 20. ZV-a te da joj pripadaju sva prava propisana ZV-om, uključujući pravo na odgovarajuće dodatke na plaću.

16. Dodatno, iz Pravilnika o zaštiti od požara Kliničke bolnice "Dubrava" iz rujna 2012. (dalje: Pravilnik ZOP) i Plana zaštite od požara Kliničke bolnice "Dubrava" od 27. studenoga 2013. (dalje: Plan ZOP) razvidno je da je tuženik sam, vlastitim aktima, ustrojio vatrogasnu službu s profesionalnim vatrogascima i uredio sva bitna obilježja njihove djelatnosti. Članak 7. stavak 1. Pravilnika ZOP izrijekom navodi da je tuženik temeljem Pravilnika o razvrstavanju građevina, građevinskih dijelova i prostora u kategorije ugroženosti od požara razvrstan u II a kategoriju ugroženosti od požara rješenjem MUP-a, PU zagrebačke, br. 511-19-37-UP-I-7800/1-1995 od 29. lipnja 1995. te da je sukladno toj kategorizaciji u KB Dubrava ustrojena Služba integriranih sustava zaštite kao stručna služba za zaštitu od požara, zaštitu na radu i zaštitu okoliša, a čiji je sastavni dio, uz voditelja službe i referenta zaštite, vatrogasna služba kao treća organizacijska jedinica te Službe. Dakle, tuženik je sam u internom aktu neposredno povezao razvrstavanje u kategoriju ugroženosti s obvezom ustrojavanja stručne vatrogasne službe. Organizacija vatrogasne službe dalje je razrađena u članku 11. Pravilnika ZOP, koji propisuje da u KB Dubrava u okviru Službe integriranih sustava zaštite djeluju vatrogasci raspoređeni u dežurne vatrogasne jedinice sa organiziranim dežurstvima tijekom 24 sata svakim danom u tjednu, koji su dužni nadgledati i motriti mjesta mogućeg nastanka slučajnog požara. Sustavnost i obveznost tog ustroja potvrđuje i točka 5. podtočka b) Plana ZOP, kojom je organiziranje stalnog vatrogasnog dežurstva u skladu s rješenjem o kategorizaciji objekta propisano kao jedan od temeljnih uvjeta za provedbu Plana, dakle, ne kao fakultativna mjera nego kao pretpostavka valjanog funkcioniranja cjelokupnog sustava zaštite od požara. Članak 159. Pravilnika ZOP, propisuje da dežurni vatrogasci vatrogasne službe KB Dubrava čim saznaju za požar utvrđuju koje se mjere moraju poduzeti glede upotrebe sredstava i opreme za gašenje, organizacije gašenja, evakuacije i spašavanja te traženja pomoći u slučaju ozlijeđenih osoba, a uz to preuzimaju vođenje akcije gašenja požara do dolaska profesionalne vatrogasne postrojbe. Zaključno se navodi da točka 1.06. Plana ZOP, kao vlastite snage za gašenje požara u smjeni izrijekom navodi "stručne djelatnike — vatrogasce, 7 profesionalnih djelatnika". U članku 23. Pravilnika ZOP, propisuje se da na radno mjesto vatrogasca može biti raspoređena osoba koja ima najmanje srednju stručnu spremu smjera vatrogasni tehničar. Sve navedeno upućuje na zaključak da je tuženik, bez obzira što profesionalne vatrogasce naziva u svojim aktima profesionalnim djelatnicima, de facto i de iure ustrojio vatrogasnu službu s profesionalnim vatrogascima, pri čemu je tužiteljičino radno mjesto popunjavao isključivo radnicima koji imaju propisanu stručnu spremu što je upravo zakonski uvjeti za stjecanje statusa profesionalnog vatrogasca u smislu članka 2. stavka 1. točke 20. ZV-a.

17. Vezano uz pravnu osnovu za pravo na dodatak u visini od 25% za utužena razdoblja, sud polazi od toga da članak 76. stavak 10. ZV-a propisuje da visinu dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima rada utvrđuje Vlada Republike Hrvatske uredbom, no ta uredba nije donesena. U odnosu na prvi dio utuženog razdoblja od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2022., pravnu osnovu za primjenu dodatka za posebne uvjete rada u visini od 25% propisana je Uredbom o izmjenama i dopuni Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi ("Narodne novine", broj: 63/21.; dalje: Uredba/21), koja je stupila na snagu 15. lipnja 2021. Visina dodatka za poslove s posebnim uvjetima rada za radna mjesta III. vrste utvrđena je u visini od 25%, što za radna mjesta profesionalnih vatrogasaca potvrđuje i Tumačenje Hrvatske vatrogasne zajednice od 4. srpnja 2023., prema kojemu se na radna mjesta profesionalnih vatrogasaca III. vrste primjenjuje visina dodatka navedena u članku 11. točki d) Uredbe/21, što iznosi 25%. Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj: 112/17., 12/18., 2/19., 119/19. i 66/20.; dalje: KU/17), koji je bio na snazi zaključno s 30. travnja 2022., u svojem članku 108. propisivao je: "Vlada Republike Hrvatske obvezuje se da će se odredbe ovoga Ugovora, u pogledu plaća i materijalnih prava, primjenjivati i na profesionalne vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu." U odnosu na drugi dio utuženog razdoblja od 1. svibnja 2023. do 1. ožujka 2024., pravnu osnovu čini članak 31. Pravilnika o klasifikaciji radnih mjesta profesionalnih vatrogasaca, mjerilima za njihovo utvrđivanje i koeficijentima složenosti poslova ("Narodne novine" broj: 46/23., 155/23. i 85/24.; dalje: Pravilnik/23), koji je donesen na temelju članka 68. stavka 3. ZV-a i koji je stupio na snagu 1. svibnja 2023., a koji propisuje za sve profesionalne vatrogasce: "Do donošenja Uredbe iz članka 76. stavka 10. Zakona o vatrogastvu uvećanje plaće profesionalnih vatrogasaca za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada ne može biti manje od postojećeg uvećanja za državne službenike i namještenike." Budući da je "postojeće uvećanje" za državne službenike u smislu te odredbe upravo ono utvrđeno Uredbom/21 u visini od 25% za radna mjesta III. vrste, od 1. svibnja 2023. primjena dodatka za posebne uvjete rada u visini od 25% ima osnovu u Pravilniku/23, neposredno primjenjivom na sve profesionalne vatrogasce, pa tako i na tužiteljicu.

18. Tuženikov prigovor zastare je neosnovan primjenom članka 139. ZR-a, prema kojemu potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Najstarija utužena potraživanja odnose se na lipanj 2021. godine, koje potraživanje je dospjelo 16.7.2021., a tužba je podnesena 27.2.2025. godine, dakle unutar zastarnog roka.

19. Tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev prema izračunu tuženika (list 70-71 spisa), što znači da visina tužbenog zahtjeva među strankama nije sporna, pa je tužiteljici valjalo dosuditi razliku plaće na ime neisplaćenog dijela dodatka za poslove s posebnim uvjetima rada u visini od 25% za razdoblje od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2022. te od 1. svibnja 2023. do 1. ožujka 2024. u ukupnom iznosu od 1.795,43 eura bruto, odnosno pojedinačne mjesečne iznose, kao u izreci presude.

20. Tužiteljicu su na pojedinačne mjesečne iznose dosuđene zatezne kamate tekuće od 16.-og u narednom mjesecu sukladno čl. 92. st. 3. ZR, te čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22), a s obzirom na odredbu čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, tako da tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, zbog čega tužitelju ne bi pripadale zakonske zatezne kamate u dijelu iznosa poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak.

21. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu bili odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1 ZPP, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 126/22), a prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Tako je tužiteljici priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 100 bodova, podnesak od 10.4.2025. i 15.10.2025. po Tbr. 8/1 - po 100 bodova za svaki, ročište 9.7.2025., 27.8.2026. i 15.9.2026. po Tbr. 9/1 - po 100 bodova za svako, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 1.200,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 1.500,00 eura. Tužiteljici nije priznat trošak ročišta za objavu presude jer isti nije bio potreban budući istu može preuzeti na e- oglasnoj ploči. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 24. rujna 2026.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Žalba se podnosi ovom sudu.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika

3. spis