Republika Hrvatska
Općinski sud u Makarskoj
Makarska, Kralja Petra Krešimira IV 2
P-821/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Makarskoj, po sucu tog suda Barbari Mendeš, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) Sunce Hoteli d.d. OIB: 06916431329, radnička cesta 43, Zagreb i pod 2) Hotels Adriatic Asset Company d.o.o., OIB: 27255389237, Slatina 1, Tučepi, oboje zastupani po punomoćniku Maji Čuljak, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Općina Tučepi, OIB: 03720208237, Kraj 39A, Tučepi, radi utvrđenja prava vlasništva, izvanraspravno dana 24. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
“Utvrđuje se da zk.č.br zk.č.br 4179/5, BLATO, ukupne površine 155 m2, od čega PUT površine 123 m2, i PUT, površine 32 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Općinskog suda u Makarskoj, zemljišnoknjižni odjel Makarska nije vlasništvo Općine Tučepi, OIB: 03720208237, Kraj 39a, 21325 Tučepi, ni u dijelu.”
Obrazloženje
1. Tužitelji pod 1) Sunce Hoteli d.d. i pod 2) Hotels Adriatic Asset Company d.o.o. su kod ovog suda, kao stvarno i mjesno nadležnog ustali tužbom protiv tuženika Općine Tučepi, u kojoj navode da su suvlasnici zk.č.br 4179/5, Blato, ukupne površine 155 m2, od čega put površine 123 m2, i put, površine 32 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Općinskog suda u Makarskoj, zemljišnoknjižni odjel Makarska, i to:
- Sunce Hoteli d.d., OIB: 06916431329, Radnička cesta 43, Zagreb, u 128/617 suvlasnička dijela, i
- Hotels Adriatic Asset Company d.o.o., OIB: 27255389237, Slatina 1, Tučepi, 21300 Makarska, u 489/617 suvlasnička dijela. Isti su i u katastarskom operatu upisan kao jedini korisnik predmetne nekretnine. Općina Tučepi, ovdje tuženik, dala je u lipnju 2026. izraditi geodetski elaborat izvedenog stanja, radi evidentiranja komunalne infrastrukture u katastru, te su u postupku geodetske izmjere tužitelji saznali da tuženik ima namjeru proglasiti dio zk.č.br. 4179/1 i dio zk.č.br. 4179/5, obje k. o. [katastarska općina], komunalnom infrastrukturom, u skladu s odredbom članka 132. Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 68/18, 110/18, 32/20 i 145/24), odnosno u katastarskom operatu i zemljišnim knjigama Naslovnog suda upisati istu kao javno dobro u općoj upotrebi, u vlasništvu Općine Tučepi. Tužitelji su stoga dana 24. lipnja 2026., na terenskom očevidu u postupku geodetske izmjere koja se provodi u odnosu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s ciljem određivanja predmeta budućeg proglašenja komunalnom infrastrukturom, izjavili prigovor sljedećeg sadržaja
• k. č. [katastarska čestica] je u privatnom vlasništvu Hotels Adriatic Asset Company d.o.o., a k. č. [katastarska čestica] suvlasništvu ovdje tužitelja;
• osporena je pravna osnova za evidentiranje komunalne infrastrukture na nekretninama; • u trenutku održavanja očevida nije donesen odgovarajući akt Općine Tučepi kojim bi predmetno zemljište ili zahvat bili valjano određeni kao komunalna infrastruktura; • vlasnik ne daje suglasnost na predočene podatke, na tijek obilježene granice niti na korištenje ovako utvrđenog stanja kao nespornog podatka za daljnju izradu elaborata; • granica, odnosno obuhvat infrastrukturnog zahvata, činjenična i pravna osnova postupka, su sporni. Prigovor je izjavljen putem e-maila od 13. srpnja 2026. i od 24. lipnja 2026., od strane UĐ, ovlaštenog za zastupanje prvotužitelja i drugotužitelja. Nakon očevida i prigovora tužitelja, tuženik je (zastupan po općinskom načelniku) dana 26. lipnja 2026. donio Potvrdu (dalje u tekstu: Potvrda) kojom potvrđuje, u postupku provedbe Geodetskog elaborata izvedenog stanja sljedećih objekata: - javne zelene površine – park pokraj hotela Jadran u Tučepima na novoformiranoj katastarskoj č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nastala od dijelova č. zem. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]), koji elaborat je izradila firma Trigonometar d.o.o., Vukovarska ulica 10B, Makarska, da predmetne nekretnine predstavljaju objekte komunalne infrastrukture – javno dobro u općoj upotrebi u vlasništvu Općine Tučepi temeljem Zakona o komunalnom gospodarstvu, odredbi čl. 59. 60., 61. i 132., te da su iste izgrađene davno prije stupanja na snagu Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 68/18, 110/18, 32/20 i 145/24), koji Zakon je stupio na snagu dana 04.08.2018. godine. Prema odredbi čl. 132. Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 68/18, 110/18, 32/20 i 145/24, dalje u tekstu: ZKG). komunalna infrastruktura iz članka 59. stavka 1. tog Zakona izgrađena do dana stupanja na snagu tog Zakona koja nije evidentirana u katastru ili nije evidentirano njezino stvarno stanje evidentira se u katastru na temelju geodetskog elaborata izvedenog stanja komunalne infrastrukture, potvrde jedinice lokalne samouprave da se radi o komunalnoj infrastrukturi, a koje pribavlja i nadležnom tijelu za katastar dostavlja jedinica lokalne samouprave odnosno javni isporučitelj koji upravlja komunalnom infrastrukturom i rješenja nadležnog zemljišnoknjižnog suda o provedbi prijavnog lista u zemljišnu knjigu. Prijavni list za prethodnu provedbu u zemljišnoj knjizi izrađen u skladu s pregledanim i potvrđenim geodetskim elaboratom izvedenog stanja komunalne infrastrukture i potvrdu jedinice lokalne samouprave da se radi o komunalnoj infrastrukturi zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja nadležni ured za katastar. Navedena Potvrda jedinice lokalne samouprave mora sadržavati katastarske i zemljišnoknjižne oznake zemljišta na kojem se nalazi i tvrdnju da se radi o komunalnoj infrastrukturi. Prema odredbi čl. 59. st.1. toč. 5. ZKG javna zelena površina je komunalna infrastruktura. Prema odredbi čl. 60. st. 5. ZKG Javne zelene površine su parkovi, drvoredi, živice , cvjetnjaci, travnjaci, skupine ili pojedinačna stabla, dječja igrališta s pripadajućom opremom, javni športski i rekreacijski prostori, zelene površine uz ceste i ulice, ako nisu sastavni dio nerazvrstane ili druge ceste odnosno ulice i sl. Prema odredbi čl. 61. ZKG Komunalna infrastruktura je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu odnosno suvlasništvu jedinice lokalne samouprave i/ili osobe koja obavlja komunalnu djelatnost. Komunalna infrastruktura stječe status javnog dobra u općoj uporabi danom njezine izgradnje, uređenja odnosno stupanja na snagu odluke o proglašenju javnog dobra u općoj uporabi, a ako je riječ o komunalnoj infrastrukturi koja nije u vlasništvu odnosno suvlasništvu jedinice lokalne samouprave i/ili osobe koja obavlja komunalnu djelatnost, nakon što su riješeni imovinskopravni odnosi. Prema odredbi čl. 39. st. 1. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (dalje u tekstu: ZLPRS), općinski načelnik u općini predstavlja izvršno tijelo jedinice lokalne i jedinice područne (regionalne) samouprave, dok je donošenje predmetne Potvrde u isključivoj nadležnosti predstavničkog tijela, kako po ZKG-u, tako i po ZLSRP, što čini Potvrdu nezakonitom. Jedinice lokalne samouprave imaju pravo proglasiti komunalnom infrastrukturom nekretnine iz članaka 59. stavak 1. i 2. i 60. ZKG-a, ako su kao takve izgrađene prije 4. kolovoza 2018., kad je ZKG stupio na snagu, ako su javne i ako se na njima obavljaju komunalne djelatnosti, što ovdje nije slučaj!! U odnosu na predmetnu nekretninu nikada nije stupila na snagu odluka o proglašenju javnog dobra u općoj uporabi niti je tuženik riješio imovinskopravne odnose s tužiteljima. Također, tuženik na dan stupanja na snagu ZKG-a nije upravljao istom kao parkom, pa predmetna nekretnina ne može steći status javnog dobra u općoj uporabi, kako to tuženik pogrešno navodi. Osim što predmetna nekretnina nije nikada stekla status komunalne infrastrukture, nije imala niti sada ima obilježja komunalne infrastrukture. Naime, ista je u naravi šuma na kojoj su posađena stabla i drugo biljno raslinje, za koje je tužitelj postavio sustav navodnjavanja biljaka. Tužitelj orezuje to raslinje, skuplja grane, čisti ga, održava te navodnjava biljke i sve navedeno financira vlastitim sredstvima. Ista čini uporabnu cjelinu sa zk.č.br. 4179/1, isključivo vlasništvo drugotužitelja. Dakle, predmetna zemljišna čestica nikada nije bila park, niti prije 2018. niti je to danas, već je ista dugi niz godina, a osobite u trenutku stupanja na snagu ZKG-a, bila i ostala privatno vlasništvo tužitelja, koju održava i radove na istoj financira isključivo tužitelj. Predmetna nekretnina u naravi predstavlja šumu, nema nikakvo obilježje javnog parka (klupe, kante za otpad, igralište i sl.), tuženik ju ne održava ni na koji način, ne organiziraju se javni nastupi niti druga javna događanja, ne služi javnoj namjeni i ne koristi se kao park. Drugotužitelj je sa prvotužiteljem sklopio Ugovor o upravljanju te prvotužitelj za istoga upravlja hotelom Jadran, vlasništvo drugotužitelja, koji se nalazi na susjednoj zemljišnoj čestici (međaš sa zapadne strane), a prvotužitelj za sebe i za drugotužitelja održava i predmetnu nekretninu, slijedom čega se na okolnost korištenja i upravljanja istom predlaže saslušati svjedoke DĐ, VĐ i ĐĐ. Tuženik (zastupan po općinskom načelniku) je, dakle, s ciljem protupravnog stjecanja prava vlasništva donio Potvrdu u kojoj je bez ikakve pravne osnove neistinito naveo da je predmetna nekretnina (koja je u naravi šuma u vlasništvu tuženika) javna zelena površina – park pokraj hotela Jadran u Tučepima i da predstavlja objekt komunalne infrastrukture – javno dobro u općoj upotrebi u vlasništvu Općine Tučepi temeljem Zakona o komunalnom gospodarstvu, odredi čl. 59. 60., 61. i 132., te da je izgrađena davno prije stupanja na snagu Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 68/18, 110/18, 32/20 i 145/24), koji Zakon je stupio na snagu dana 04.08.2018. godine. Tuženik nikada nije donio valjanu odluku o proglašenju javnog dobra u općoj uporabi, niti je za predmetnu zemljišnu česticu (budući da ista nije u vlasništvu odnosno suvlasništvu jedinice lokalne samouprave i/ili osobe koja obavlja komunalnu djelatnost), riješio sa vlasnicima, ovdje tužiteljima, imovinskopravne odnose. Rečenim pokušajem proglašavanja dijela zk.č.br. 4179/5 k. o. [katastarska općina] parkom kao javnim dobrom, putem navedene Potvrde od 26. lipnja 2026., tuženik bez ikakve pravne osnove te bez uporišta u faktičnom stanju, protupravno pokušava dovesti u pitanje valjano stečeno i upisano pravo vlasništva tužitelja. Predmetna nekretnina je više od 20 godina u vlasništvu i samostalnom posjedu tužitelja osobno, a prije njega i putem njegovog pravnog prednika, trgovačkog društva Hoteli Tučepi d.d. te nije bila na uporabi niti tuženiku niti bilo kojoj trećoj pravnoj ili fizičkoj osobi. Slijedom svega navedenog, a s obzirom da zk.č.br 4179/5 k. o. [katastarska općina] ne čini komunalnu infrastrukturu, ni u dijelu, tuženik nije mogao steći vlasništvo iste temeljem odredbi čl. 59., 60., 61. i 132. Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 68/18, 110/18, 32/20 i 145/24).
2. Tuženik je dana 22. rujna 2026. dostavio podnesak u prilogu kojeg je vještvo vještaka poljoprivredne struke Lade Ramljak dipl. Ing. Agrr. za čest. 4179/1, 4179/5 obje u k. o. [katastarska općina], iz koje je razvidno da ne postoje obilježja uređenog para ili druge infrastructure tj.: “ ne postoje uređene ni održavanje staze, široke šetnice, ka oni hortikulturno osmišljenje i intenzivno održavane zelene površine, bez drvorednih stabala, cvjetnih površina, na kojem prostoru ne postoji ni jedan element parkovne opreme, kao što su klupe, koševi, javna rasvjeta, dječje igralište, javni rekreacijski sadržaj, rampe za invalde tj. vidljivi elementi komunalne opreme i održavanja. Predmetne čestice su dio naturalnog stanja okoliša, i stapa se sa zelenilom okoliša, kao produžetak prirodne šume, te se u potpunosti razlikuje od uređenog parka kao javne zelene površine, koje se posebno osmišljavaju za cjelogodišnje korištenje svih dobnih skupina kao I invalida, a sve u smislu čl. 59. I 60. ZKG-a”
3. Na temelju čl. 284. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 96/08- odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 , 155/23 dalje u tekstu: ZPP), tuženik je pozvan da u roku od 30 dana dostavi svoj pisani odgovor na tužbu te su upozoreni na pravne posljedice propuštanja.
4. Budući da tuženik nije podnio odgovor na tužbu u određenom roku, Sud je na temelju čl. 331. b ZPP-a donio presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev (presudu zbog ogluhe), jer je udovoljeno ovim uvjetima:
1. tuženiku su tužba i poziv na davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2. osnovanost tužbenog zahtjev proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3. činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,
4. ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
Naime, presuda zbog ogluhe temelji se na presumpciji da tuženik priznaje istinitost činjeničnih navoda tužitelja, slijedom čega je sud odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja utemeljio na navodima iz tužbe kako je to propisano naprijed citiranom odredbom čl. 331.b. ZPP-a, i kako je to zauzeto pravim shvaćanjima sadržanim u odlukama Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-1282/08 od 25. kolovoza 2010., Revt-222/14- 2 od 15. lipnja 2016., pa je stoga sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, te je odlučeno kao u izreci presude.
5. Odluka o parničnom trošku je izostavljena kao suvišna, obzirom da tužitelj nije zahtijevao i popisao trošak sukladno odredbi čl. 164. st. 1. i st. 3. ZPP-a.
U Makarskoj 24. rujna 2026.
S U D A C
BARBARA MENDEŠ
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se uložiti žalba nadležnom Županijskom sudu, u tri primjerka, putem ovog suda, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).
DNA:
1. Pun. tužitelja pod 1) i 2)
2. Tuženiku,
3. U spis-
