Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-84/2026-53

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Dragi Parag kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice ĐOČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Bruni Čeru protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., OIB 23057039320, Jadranski Trg 3/a, 51000 Rijeka zastupanog po Damiru Metelku, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 11. lipnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu radi objave i uručenja odluke dana 24. rujna 2026. u odsutnosti stranaka, temeljem Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22, 155/23 i 146/25 – dalje ZPP),

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe članaka 2., 7. i 8. Ugovora o kreditu broj : 2402006-1031262160/51401652-5102926328 koji je sklopljen dana 30.03.2006. godine te potvrđen po Javnom bilježniku Marini Ostović iz Koprivnice, pod poslovnim brojem:

OU-337/2006 dana 31. ožujka 2006. godine, između tužiteljice ĐOČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320 u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak i u kojem se tužiteljica obvezala otplaćivati kredit u mjesečnim anuitetima u kunama po srednjem tečaju banke za CHF i u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, u dijelu u kojem se navodi da korisnik kredita potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja, te navedene odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320, da plati tužiteljici ĐOČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zakonsku zateznu kamatu po kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po kamatnoj stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 30. rujna 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno Zakonu o obveznim odnosima, od dospijeća svakog pojedinog iznosa, pa do 30. rujna 2015., i to kako slijedi:

- na iznos 0,69 EUR / 5,23 kuna od 01.06.2006. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 01.07.2006. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 01.08.2006. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 01.09.2006. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 01.10.2006. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 01.11.2006. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 01.12.2006. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 01.01.2007. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 01.02.2007. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 01.03.2007. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 01.04.2007. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 01.05.2007. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 01.06.2007. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 01.07.2007. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 01.08.2007. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 01.09.2007. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 01.10.2007. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 01.11.2007. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 01.12.2007. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 01.01.2008. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 01.02.2008. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 01.03.2008. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 01.04.2008. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 01.05.2008. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 01.06.2008. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 01.07.2008. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 01.08.2008. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 01.09.2008. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 01.10.2008. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 01.11.2008. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 01.12.2008. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 01.01.2009. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 01.02.2009. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 01.03.2009. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 01.04.2009. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 01.05.2009. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 01.06.2009. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 01.07.2009. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 01.08.2009. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 01.09.2009. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 01.10.2009. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 15.10.2009. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 16.11.2009. do isplate,

- na iznos 2,67 EUR / 20,08 kuna od 15.12.2009. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 15.04.2010. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 14.05.2010. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 15.06.2010. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 16.07.2010. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 16.08.2010. do isplate,

- na iznos 6,87 EUR / 51,77 kuna od 15.09.2010. do isplate,

- na iznos 28,11 EUR / 211,77 kuna od 15.10.2010. do isplate,

- na iznos 28,11 EUR / 211,77 kuna od 15.11.2010. do isplate,

- na iznos 3,02 EUR / 22,73 kuna od 22.11.2010. do isplate,

- na iznos 28,11 EUR / 211,77 kuna od 15.12.2010. do isplate,

- na iznos 55,16 EUR / 415,59 kuna od 21.12.2010. do isplate,

- na iznos 28,11 EUR / 211,77 kuna od 17.01.2011. do isplate,

- na iznos 74,32 EUR / 559,98 kuna od 21.01.2011. do isplate,

- na iznos 28,11 EUR / 211,77 kuna od 16.02.2011. do isplate,

- na iznos 0,66 EUR / 4,99 kuna od 21.02.2011. do isplate,

- na iznos 28,11 EUR / 211,77 kuna od 16.03.2011. do isplate,

- na iznos 4,53 EUR / 34,12 kuna od 21.03.2011. do isplate,

- na iznos 28,11 EUR / 211,77 kuna od 15.04.2011. do isplate,

- na iznos 96,35 EUR / 725,98 kuna od 21.04.2011. do isplate,

- na iznos 28,11 EUR / 211,77 kuna od 13.05.2011. do isplate,

- na iznos 28,11 EUR / 211,77 kuna od 15.06.2011. do isplate,

- na iznos 43,83 EUR / 330,24 kuna od 21.06.2011. do isplate,

- na iznos 28,11 EUR / 211,77 kuna od 15.07.2011. do isplate,

- na iznos 2,33 EUR / 17,54 kuna od 21.07.2011. do isplate,

- na iznos 28,11 EUR / 211,77 kuna od 16.08.2011. do isplate,

- na iznos 5,54 EUR / 41,77 kuna od 15.09.2011. do isplate,

- na iznos 5,54 EUR / 41,77 kuna od 14.10.2011. do isplate,

- na iznos 5,54 EUR / 41,77 kuna od 15.11.2011. do isplate,

- na iznos 5,54 EUR / 41,77 kuna od 15.12.2011. do isplate,

- na iznos 66,36 EUR / 500,00 kuna od 21.12.2011. do isplate,

- na iznos 171,45 EUR / 1.291,77 kuna od 13.01.2012. do isplate,

- na iznos 105,09 EUR / 791,77 kuna od 15.02.2012. do isplate,

- na iznos 105,09 EUR / 791,77 kuna od 15.03.2012. do isplate,

- na iznos 105,09 EUR / 791,77 kuna od 13.04.2012. do isplate,

- na iznos 105,09 EUR / 791,77 kuna od 15.05.2012. do isplate,

- na iznos 105,09 EUR / 791,77 kuna od 15.06.2012. do isplate,

- na iznos 105,09 EUR / 791,77 kuna od 13.07.2012. do isplate,

- na iznos 105,09 EUR / 791,77 kuna od 14.08.2012. do isplate,

- na iznos 105,09 EUR / 791,77 kuna od 14.09.2012. do isplate,

- na iznos 105,09 EUR / 791,77 kuna od 15.10.2012. do isplate,

- na iznos 105,09 EUR / 791,77 kuna od 15.11.2012. do isplate,

- na iznos 105,09 EUR / 791,77 kuna od 14.12.2012. do isplate,

- na iznos 105,09 EUR / 791,77 kuna od 15.01.2013. do isplate,

- na iznos 105,09 EUR / 791,77 kuna od 15.02.2013. do isplate,

- na iznos 11,48 EUR / 86,49 kuna od 20.03.2013. do isplate,

- na iznos 15,54 EUR / 117,10 kuna od 15.04.2013. do isplate,

- na iznos 12,83 EUR / 96,70 kuna od 15.05.2013. do isplate,

- na iznos 12,83 EUR / 96,70 kuna od 14.06.2013. do isplate,

- na iznos 12,83 EUR / 96,70 kuna od 15.07.2013. do isplate,

- na iznos 12,83 EUR / 96,70 kuna od 14.08.2013. do isplate,

- na iznos 15,03 EUR / 113,23 kuna od 13.09.2013. do isplate,

- na iznos 13,93 EUR / 104,96 kuna od 15.10.2013. do isplate,

- na iznos 13,93 EUR / 104,96 kuna od 15.11.2013. do isplate,

- na iznos 13,93 EUR / 104,96 kuna od 13.12.2013. do isplate,

- na iznos 13,93 EUR / 104,96 kuna od 15.01.2014. do isplate,

- na iznos 13,93 EUR / 104,96 kuna od 18.02.2014. do isplate,

- na iznos 13,93 EUR / 104,96 kuna od 14.03.2014. do isplate,

- na iznos 13,93 EUR / 104,96 kuna od 15.04.2014. do isplate,

- na iznos 13,93 EUR / 104,96 kuna od 15.05.2014. do isplate,

- na iznos 13,93 EUR / 104,96 kuna od 13.06.2014. do isplate,

- na iznos 13,93 EUR / 104,96 kuna od 15.07.2014. do isplate,

- na iznos 13,93 EUR / 104,96 kuna od 14.08.2014. do isplate,

- na iznos 13,93 EUR / 104,96 kuna od 15.09.2014. do isplate,

- na iznos 13,93 EUR / 104,96 kuna od 15.10.2014. do isplate,

- na iznos 13,93 EUR / 104,96 kuna od 14.11.2014. do isplate,

- na iznos 13,93 EUR / 104,96 kuna od 15.12.2014. do isplate,

- na iznos 13,93 EUR / 104,96 kuna od 15.01.2015. do isplate,

- na iznos 13,93 EUR / 104,96 kuna od 13.02.2015. do isplate,

- na iznos 13,93 EUR / 104,96 kuna od 13.03.2015. do isplate,

- na iznos 40,48 EUR / 304,96 kuna od 16.04.2015. do isplate,

- na iznos 9,96 EUR / 75,05 kuna od 15.05.2015. do isplate,

- na iznos 75,01 EUR / 565,13 kuna od 15.09.2015. do isplate, a sve u roku 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu glavnog potraživanja u iznosu od 3.018,22 EUR / 22.740,81 kn (slovima: tri tisuće osamnaesteuradvadesetdvacenta/dvadesetdvijetisućesedamstočetrdesetkunaosamdes etjedancent). Kao i isplatu Zakonske zatezne kamate na pojedine novčane iznose navedene u točki II. izreke presude za vrijeme od 01. listopada 2015. pa do isplate.

IV. Utvrđuje se neosnovanim prijebojni zahtjev tuženika u iznosu od 184,14 eura / 1.387,39 kn (slovima: stoosamdeseteura i četrnaestcenta / tisućutristoosamdesetsedamkuna i tridesetdevetlipa) zajedno s zateznim kamatama.

V. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ĐOČ (dalje: tužiteljica) u tužbi tvrdi da su dana 30. ožujka 2006. godine tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao Banka, sklopili su Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/51401652-5102926328 je solemniziran kod Javnog bilježnika Marine Ostović iz [adresa], pod poslovnim brojem OU -337- 2006 dana 31.ožujka 2006.g.. (dalje u tužbi: Ugovor), kojim ugovorom je tuženik tužitelju odobrio i isplatio kredit u iznosu od 49.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita. Predmetnim Ugovorom u članku 8. određena je kamatna stopa u visini od 8,250% godišnje, promjenjiva sukladno odluci Banke a otplata je ugovorena u jednakim mjesečnim anuitetima. Tužiteljica tvrdi kako su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njena prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica- švicarski franak te ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, te smatra da cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavljalo nepoštenu poslovnu praksu. Ugovor o kreditu broj: 2402006- 1031262160/51401652-5102926328 tužiteljica i tuženik su sklopili na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, a o ugovornim odredbama stranke nisu pregovarale, pa tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj te uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, stoga tužitelj smatra kako je ova nepoštena ugovorna odredba ništetna. Tužiteljica dalje navodi kako visina kamatne stope nije određena niti odrediva, budući je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika pa je za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, kamatna stopa tužiteljici je povećavana nekoliko puta, što je rezultiralo značajnim porastom rate kredita. Tužiteljica ne spori kako je ugovaranje valutne klauzule dopušteno člankom 22. Zakona o obveznim odnosima, u dijelu zakona koji razrađuje načelo monetarnog nominalizma izraženo u članku 21., a koje određuje da je dužnik dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi. Korištenje valutne klauzule kao i indeksne klauzule te klizne skale za utvrđenje vrijednosti ugovorne obveze dopušteno je u RH na način da predmetne odredbe predstavljaju zaštitne vrijednosne klauzule kojima je svrha da očuvaju kupovnu moć novca u kojem je izražena obveza a u slučajevima dugotrajnijih poslovnih odnosa i kako bi se vjerovnik osigurao da će vrijednost primljenog iznosa kod ispunjenja odgovarati vrijednosti koja je bila ugovorena. No na sporni pravni posao se primjenjuje i Zakon o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora. Konkretno, tužitelj se poziva na odredbe čl. 96-102. Zakona o zaštiti potrošača koje određuju pojmove nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima. Odredbom članka 97. Zakona o zaštiti potrošača određeno je da se prilikom ocjene je li neka odredba poštena uzima u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe. Također je člankom 102. istog zakona propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Tužiteljica stoga tvrdi kako je odredba članka 1. Ugovora o kreditu nepoštena ugovorna odredba, budući je prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u pravnom poslu između tužiteljice i tuženika, tuženik propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i zbog činjenice da je tuženik valutnu klauzulu ugovorio i koristio protivno njenoj zakonom predviđenoj svrsi. Tijekom otplatnog perioda spornog ugovora došlo je do aprecijacije švicarskog franka koji je porastao u odnosu na euro, a to se odrazilo na tečaj kune u odnosu na franak, iako je kuna u odnosu na euro ostala u istom odnosu a tuženik kao trgovac u konkretnom pravnom poslu raspolaže informacijama o mogućim rizicima vezanja obveze za tečaj CHF, međutim tužiteljica kao potrošač nije imao mogućnosti niti kapaciteta da uvidi sve moguće rizike niti posljedice koje bi iz istog proistekle. Dapače, prilikom ugovaranja predmetnog pravnog posla, banka je sporni "kreditni proizvod" sa valutnom klauzulom u CHF prikazala kao povoljniji te je tužitelj, postupajući sa povjerenjem prema kreditnoj instituciji, prihvatio tako prezentirane činjenice kao točne. Pritom tvrdi da mu tuženik nije transparentno prikazao niti izračune kamatnih stopa u kreditima vezanim za valutu EUR, tako da tuženik nije imao na raspolaganju sve informacije na temelju kojih bi mogao procijeniti koji je i zašto kredit uistinu povoljniji te je i na taj način uvjeren da pristane na valutnu klauzulu u valuti za koju se kasnije, suprotno uvjeravanjima tuženika, pokazala kao rizičnija. Dakle, tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, a zbog propusta tuženika da postupi u skladu sa svojim zakonskim obvezama, nije raspolagao sa svim informacijama koje su bile potrebne kako bi donio informiranu odluku. Nadalje, tužitelj smatra da je primjena valutne klauzule u švicarskom franku, a prema naprijed navedenom, u trenutku u kojem nije bilo značajnijeg pada platežne moći kune, nepoštena i nedopuštena, jer je tuženiku omogućila stjecanje ne pripadajuće dobiti korištenjem aprecijacije franka u odnosu na euro, dakle protivno svrsi zbog koje je valutna klauzula zakonom predviđena, te o kojoj mogućnosti tužiteljica nije bila unaprijed upozorena, a što joj direktno uzrokuje štetu zajedno sa nepoštenom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi, budući da je istovremeno sa rastom tečaja švicarskog franka, tuženik -netransparentno- podizao i kamatnu stopu. Tužiteljica stoga tvrdi da ukoliko se primijeni kamatna stopa koja je bila na snazi na dan sklapanja ugovora o kreditu tužiteljica je preplatila, odnosno uplatio tuženiku više u iznosu od 46.479,28 kn čiji povrat traži tužbom. Tužiteljica nadalje navodi kako je provedena konverzija sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju iz 2015.g., ali sklopljenim dodatkom nije nestao uzrok ništetnosti budući da konverzijom tužiteljici nije naknađen iznos na koju tužiteljica ima pravo zbog više plaćenog tuženiku.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici, no sud je o ovom prigovoru odlučio rješenjem broj P-386/2019-5 od dana 10.veljače 2020.g. tako što je odbio prigovor mjesne nenadležnosti a koje je rješenje potvrdio Županijski sud u Vukovaru odlukom broj Gž-245/2020-2 od dana 25.svibnja 2020.g. Nadalje tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te ističe kako je sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu broj:5102926328 kreditni odnos između stranaka izmijenjen jer je na taj način izvršena konverzija kako bi se u obračun uključila sva plaćanja od početka kredita pa je na taj način početni kredit u CHF prestao postojati u potpunosti, zbog čega tužitelj ne može imati nikakva potraživanja prema tuženiku po ugovoru u CHF. Tuženik tvrdi kako nije zabranjeno ugovaranje promjenjive kamatne stope a tužitelj ima interes za podizanje tužbe samo ako i dok postoji povreda koju je potrebno otkloniti. Tuženik nadalje navodi kako bi se tužitelj na postupak u naknadi štete mogao koristiti odlukom utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Pž - 7129/13 ali se u konkretnom slučaju radi o utvrđenju pa je ova presuda pravno irelevantna. Također ugovorne odredbe u konkretnom slučaju u toj presudi nisu istovjetne sa sadržajem o kojima se sudi u ovom postupku a valutna klauzula je dopuštena i predviđena odredbama Zakona o obveznim odnosima, a osim toga tužitelj je potpisao kako Sporazum tako i akt o solemnizaciji što je odraz njegove stvarne volje. Tuženik tvrdi kako je tužitelj prije potpisivanja ugovora dobio sva potrebna pojašnjenja i informacije, a isto tako ugovorena odredba kojom se banka ovlašćuje mijenjati kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena niti je obveza neodrediva a niti je ugovorena kamata viša od zakonom dozvoljene, a niti je nepoštena jer se mijenja sukladno tržišnim kriterijima i elementima čije su promjene izvan nadzora tuženika. Na cijenu kredita i kamate utječu troškovi izvora sredstava na domaćem i međunarodnom tržištu novca, regulatorni troškovi HNB-a, kreditni rizik zemlje te marža koja uključuje operativne troškove banke i kreditni rizik klijenta a ne postoji "ekstra profit" Banke te ističe i prigovor zastare.

3. Nakon provedenih dokaza sud je donio presudu i rješenje posl. br. P -386/2019-35 od

04. siječnja 2023. godine koja glasi:

"I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe članaka 2., 7. i 8. Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51401652-5102926328 koji je sklopljen dana 30.03.2006. godine te potvrđen po Javnom bilježniku Marini Ostović iz [adresa], pod poslovnim brojem:

II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320, da plati tužiteljici ĐOČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.018,221 EUR / 22.740,81 kuna (slovima: tritisućeosamnaesteura i dvadesetdvacenta / dvadesetdvijetisućessedamstočetrdesetkuna i osamdesetjednu lipu) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pojedinih iznosa do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena od dospijeća svakog pojedinog iznosa, a od 01. kolovoza 2015. godine do plateža u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena i to na:

- 5,23 kuna / 0,69 EUR od 01.06.2006. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 01.07.2006. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 01.08.2006. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 01.09.2006. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 01.10.2006. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 01.11.2006. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 01.12.2006. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 01.01.2007. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 01.02.2007. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 01.03.2007. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 01.04.2007. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 01.05.2007. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 01.06.2007. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 01.07.2007. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 01.08.2007. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 01.09.2007. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 01.10.2007. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 01.11.2007. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 01.12.2007. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 01.01.2008. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 01.02.2008. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 01.03.2008. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 01.04.2008. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 01.05.2008. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 01.06.2008. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 01.07.2008. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 01.08.2008. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 01.09.2008. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 01.10.2008. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 01.11.2008. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 01.12.2008. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 01.01.2009. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 01.02.2009. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 01.03.2009. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 01.04.2009. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 01.05.2009. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 01.06.2009. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 01.07.2009. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 01.08.2009. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 01.09.2009. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 01.10.2009. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 15.10.2009. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 16.11.2009. do isplate,

- 20,08 kuna / 6,87 EUR od 15.12.2009. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 15.04.2010. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 14.05.2010. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 15.06.2010. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 16.07.2010. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 16.08.2010. do isplate,

- 51,77 kuna / 6,87 EUR od 15.09.2010. do isplate,

- 211,77 kuna / 28,11 EUR od 15.10.2010. do isplate,

- 211,77 kuna / 28,11 EUR od 15.11.2010. do isplate,

- 22,73 kuna / 3,02 EUR od 22.11.2010. do isplate,

- 211,77 kuna / 28,11 EUR od 15.12.2010. do isplate,

- 415,59 kuna / 55,16 EUR od 21.12.2010. do isplate,

- 211,77 kuna / 28,11 EUR od 17.01.2011. do isplate,

- 559,98 kuna / 74,32 EUR od 21.01.2011. do isplate,

- 211,77 kuna / 28,11 EUR od 16.02.2011. do isplate,

- 4,99 kuna / 0,66 EUR od 21.02.2011. do isplate,

- 211,77 kuna / 28,11 EUR od 16.03.2011. do isplate,

- 34,12 kuna / 4,53 EUR od 21.03.2011. do isplate,

- 211,77 kuna / 28,11 EUR od 15.04.2011. do isplate,

- 725,98 kuna / 96,35 EUR od 21.04.2011. do isplate,

- 211,77 kuna / 28,11 EUR od 13.05.2011. do isplate,

- 211,77 kuna / 28,11 EUR od 15.06.2011. do isplate,

- 330,24 kuna / 43,83 EUR od 21.06.2011. do isplate,

- 211,77 kuna / 28,11 EUR od 15.07.2011. do isplate,

- 17,54 kuna / 2,33 EUR od 21.07.2011. do isplate,

- 211,77 kuna / 28,11 EUR od 16.08.2011. do isplate,

- 41,77 kuna / 5,54 EUR od 15.09.2011. do isplate,

- 41,77 kuna / 5,54 EUR od 14.10.2011. do isplate,

- 41,77 kuna / 5,54 EUR od 15.11.2011. do isplate,

- 41,77 kuna / 5,54 EUR od 15.12.2011. do isplate,

- 500,00 kuna / 66,36 EUR od 21.12.2011. do isplate,

- 1.291,77 kuna / 171,45 EUR od 13.01.2012. do isplate,

- 791,77 kuna / 105,09 EUR od 15.02.2012. do isplate,

- 791,77 kuna / 105,09 EUR od 15.03.2012. do isplate,

- 791,77 kuna / 105,09 EUR od 13.04.2012. do isplate,

- 791,77 kuna / 105,09 EUR od 15.05.2012. do isplate,

- 791,77 kuna / 105,09 EUR od 15.06.2012. do isplate,

- 791,77 kuna / 105,09 EUR od 13.07.2012. do isplate,

- 791,77 kuna / 105,09 EUR od 14.08.2012. do isplate,

- 791,77 kuna / 105,09 EUR od 14.09.2012. do isplate,

- 791,77 kuna / 105,09 EUR od 15.10.2012. do isplate,

- 791,77 kuna / 105,09 EUR od 15.11.2012. do isplate,

- 791,77 kuna / 105,09 EUR od 14.12.2012. do isplate,

- 791,77 kuna / 105,09 EUR od 15.01.2013. do isplate,

- 791,77 kuna / 105,09 EUR od 15.02.2013. do isplate,

- 86,49 kuna / 11,48 EUR od 20.03.2013. do isplate,

- 117,10 kuna / 15,54 EUR od 15.04.2013. do isplate,

- 96,70 kuna / 12,83 EUR od 15.05.2013. do isplate,

- 96,70 kuna / 12,83 EUR od 14.06.2013. do isplate,

- 96,70 kuna / 12,83 EUR od 15.07.2013. do isplate,

- 96,70 kuna / 12,83 EUR od 14.08.2013. do isplate,

- 113,23 kuna / 15,03 EUR od 13.09.2013. do isplate,

- 104,96 kuna / 13,93 EUR od 15.10.2013. do isplate,

- 104,96 kuna / 13,93 EUR od 15.11.2013. do isplate,

- 104,96 kuna / 13,93 EUR od 13.12.2013. do isplate,

- 104,96 kuna / 13,93 EUR od 15.01.2014. do isplate,

- 104,96 kuna / 13,93 EUR od 18.02.2014. do isplate,

- 104,96 kuna / 13,93 EUR od 14.03.2014. do isplate,

- 104,96 kuna / 13,93 EUR od 15.04.2014. do isplate,

- 104,96 kuna / 13,93 EUR od 15.05.2014. do isplate,

- 104,96 kuna / 13,93 EUR od 13.06.2014. do isplate,

- 104,96 kuna / 13,93 EUR od 15.07.2014. do isplate,

- 104,96 kuna / 13,93 EUR od 14.08.2014. do isplate,

- 104,96 kuna / 13,93 EUR od 15.09.2014. do isplate,

- 104,96 kuna / 13,93 EUR od 15.10.2014. do isplate,

- 104,96 kuna / 13,93 EUR od 14.11.2014. do isplate,

- 104,96 kuna / 13,93 EUR od 15.12.2014. do isplate,

- 104,96 kuna / 13,93 EUR od 15.01.2015. do isplate,

- 104,96 kuna / 13,93 EUR od 13.02.2015. do isplate,

- 104,96 kuna / 13,93 EUR od 13.03.2015. do isplate,

- 304,96 kuna / 40,48 EUR od 16.04.2015. do isplate,

- 75,05 kuna / 9,96 EUR od 15.05.2015. do isplate,

- 565,13 kuna / 75,01 EUR od 15.09.2015. do isplate, a sve u roku 15 dana.“

III. Utvrđuje se neosnovanim prijebojni zahtjev tuženika u iznosu od 184,141 eura / 1.387,39 kn (slovima:stoosamdeseteura i četrnaestcenta / tisućutristoosamdesetsedamkuna i tridesetdevetlipa) zajedno s zateznim kamatama.

IV. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB:23057039320, da tužiteljici ĐOČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu od 769,291 eura / 5.796,21 kn (slovima:sedamstošezdesetdeveteura i dvadesetdevetcenta /pettisućasedamstodevedesetšestkuna i dvadesetjednulipu) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena tekućom od dana presuđenja 4. siječnja 2023. pa do isplate, a sve u roku 15 dana.

r i j e š i o j e

Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 4.405,881 eura / 33.196,11 kn (slovima: četiritisućečetristopeteura

osamdesetosamcenta

/tridesettritisućestodevedesetšestkuna i jedanaestlipa) sa zakonskom zateznom kamatom."

4. Rješenjem Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Gž-215/2023-5 od 24. veljače 2026. godine uvažena je žalba tuženice te je ukinuta presuda Općinskog suda u Koprivnici posl. br. P-386/2019-35 od 04. siječnja 2023. godine te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

5. U ponovljenom postupku sud je pročitao Ugovor o kreditu br. 5102926328 (list 7-12), kopija izvatka iz zemljišnih knjiga (list 14), plan otplate obavijesti o kamatnim stopama (list 15-34),aneks br. 1. ugovora o kreditu (list 35-49), sudska praksa i izvadci iz članaka potrošačkog prava (list 70-100), kopija revizije (list 101-145), reklamni letci za tuženika te metodologija utvrđivanja kamatnih stopa, grafički prikaz kretanja tečaja te priopćenje za javnost HNB (list 146-203), podnesak tuženika sa sudskom praksom (list 214-228), podnesak tuženika s obrascem za prihvat izračuna konverzije, sudska praksa i pregled prometa po računu (list 238-333), podnesak tužiteljice sa sudskom praksom (list 334- 514), provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje, pročitana je dopuna nalaza i mišljenja vještaka, presuda Općinskog suda u Koprivnici posl. br. P-386/2019-35 od 04. siječnja 2023. godine, rješenje Županijskoga suda u Šibeniku posl. br. Gž -215/2023- 5 od 24. veljače 2026. godine, saslušana je tužiteljica kao stranka u svrhu dokazivanja.

6. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023; - dalje u tekstu: ZPP), te je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu čl. 7. i čl. 219. st. 1. ZPP -a, sud u postupku može utvrđivati samo one činjenice koje su stranke predložile tijekom postupka, te izvoditi samo one dokaze koje su stranke predložile tijekom postupka.

8. Nesporno je da je tužiteljica dana 30. ožujka 2006. sklopila s tuženikom Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51401652-5102926328 (list 7-13) koji je solemniziran kod javnog bilježnika Marine Ostović iz [adresa] pod posl. br. OU-337-2006 od 31. ožujka 2006. godine u iznosu od 49.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju Banke tuženika na dan puštanja kredita u tečaj. Rok otplate kredita određen je 216 mjeseci od prijenosa kredita u otplatu.

9. Nesporno je da su tužiteljica i tuženik dana 19. veljače 2016. sklopili Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5102926328 (list 35-39), kojim su temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/2015) ugovorili konverziju kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

10. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je 2006. godine realizirala kredit kod tuženika za uređenje gornjeg dijela kuće jer je bila i njihov klijent. Osoba koja je zaposlena kod tuženika po imenu ĐO ponudio joj je kredit u CHF te joj dao do znanja da će biti niži anuitet. Navodi da je u to vrijeme radila kao NKV ranik u dječjem vrtiću kao spremačica. Iz njezina iskaza proizlazi da je posebno nije razgovaralo o mogućnosti promjena kamate i tečaja te joj dao i do znanja da je Švicarska jedna sigurna zemlja. Nije se mogla sjetiti da li je Ugovor pročitala. Ugovor koji je potpisala da je već bio u naprijed pripremljen. Kredit je otplaćivala na način da joj se ustezalo od plaće time da joj je početna rata bila 1.300,00 kn, a koja je znatno porasla. Nikakve parametre nije dobila o mogućnosti povećanja rate. Njezino je mišljenje da ni u Banci nisu znali što će se dogoditi. Tužiteljica nije obavljala nikakvu djelatnost niti se je obavljala bilo kakva poslovna djelatnost u kući te ista nije data niti u najam.

11. Sud nije saslušao svjedoka ĐO iz razloga što je tuženik odustao od njegova saslušanja na ročištu kod ovoga suda dana 11. lipnja 2026. godine.

12. Ovaj su prihvaća iskaz tužiteljice da nije primila odgovarajuće obavijesti o naravi i rizicima kao i o posljedicama osporenih Ugovornih odredbi, te da takve odredbe o Ugovoru su u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja.

12.1. Nesporno je da je predmetni Ugovor o kreditu tipski ugovor univerzalne šprance, te je postojao rizik promjenjive kamatne stope koja je ugovorena predmetnim Ugovorom o kreditu, a koja se mijenjala jednostranom odlukom banke, te se o istoj nije pojedinačno pregovaralo jer se radilo o odredbama koje je unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njegov sadržaj, pogotovo jer se radi o odredbama unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Tuženik kao banka je odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 8. Ugovora, koji je tužiteljica potpisala na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, pri čemu nije ima la mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu ugovora.

12.2. Slijedom navedenog, zaključak je suda da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržana u članku 8. Ugovora o kreditu, neodređena, a samim time i nepoštena jer se o istoj nije pregovaralo niti se moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru. Položaj tužiteljice prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji' s obzirom da je tuženik raspolagao stručnim znanjem koje tužiteljici u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu nije bilo prezentirano i u odnosu na isto nije imao stručno znanje, slijedom čega je tuženik u Ugovor stavio navedenu odredbu, na koju tužitelj nije mogao utjecati.

12.3. U odnosu na navode tužiteljice o ništetnoj odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula izražena u CHF, zaključak je suda kako je i valutna klauzula CHF nepoštena i kao takva ništetna, pa je stoga osnovan tužbeni zahtjev tužitelj ice kojim traži da se i ova odredba čl. 2. i čl. 7. Ugovora utvrdi kao ništetna jer je nesporno tuženik raspolagao informacijama i mogućim rizicima o kojima je trebao informirati tužitelja sve kako bi tužiteljici bilo omogućeno da procjeni je li predloženi Ugovor o kreditu prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji, što je tuženik u obvezi prema Zakonu o kreditnim institucijama. Međutim, sud smatra da tužiteljica u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu nije raspolagala sa svim informacijama koje su bile potrebne kako bi donijela informiranu odluku, a kao i prethodne odredbe, ove odredbe Ugovora su također pisane na obrascu koji je unaprijed pripremljen i na koje tužiteljica nije mogla imati utjecaja, pa su ništetne.

12.4. Ovaj sud utvrđuje da su sporne odredbe Ugovora o kreditu od 30. ožujka 2006. godine, čl. 2., čl. 7., čl. 8. u odnosu na valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu ništetni u smislu odredbe čl. 81. st. 1. i st. 2., čl. 84. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03 i dr. dalje ZZP) te čl. 322. st. u vezi čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/25 i dr. dalje ZOO).

13. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, pa do 6. kolovoza 2007. bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/2003, dalje ZZP/03) koji je također sadržavao odredbe o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima. Tako je odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03 bilo propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

14. Cijeneći provedene dokaze, a posebice iskaza tužiteljice kojem sud poklanja vjeru, sud zaključuje da su tužiteljica i tuženik zaključili Ugovor koji predstavlja potrošački ugovor jer korisnik kredita nije bio obrtnik, niti trgovac pojedinac, već fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost, a radi se o kreditu podignutom za potrebe stambenog zbrinjavanja tužiteljice (uređenje gornjeg dijela kuće). Stoga tužiteljica ima status potrošača, u smislu odredbe članka 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, dok je tuženik taj pravni posao sklopio kao Banka u čiji redovni predmet poslovanja ulazi odobravanje kredita, slijedom čega je isti u Ugovoru imao ulogu trgovca.

15. Utvrđeno je da se tužiteljica tijekom postupka poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenu u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, a kojom je utvrđeno da su tužene banke, između ostalih i tuženik, povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak (u tom dijelu presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018.) te je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača (u tom dijelu presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž 7129/13 4 od 13. lipnja 2014.)

16. Prema odredbi članka 502.c ZPP u kojoj se tužiteljica poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora, sud je vezan za utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

17. Između stranaka sporno je, a vezano uz prigovor tuženika, je li nakon sklapanja Aneksa Ugovora o kreditu, kojim je ugovorena konverzija, osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu potraživanja zasnovanog na nepoštenim i ništetnim odredbama temeljnog Ugovora o kreditu.

18. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju / 15 donesen je jer je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znate neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene u posebnom razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i obzirom da je tečaj CHF izrazito jačao s vremenom, što je dovelo u izrazito težak položaj korisnike kredita i potrošača. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati korisnicima kredita u CHF, odnosno u kunama vezano za tečaj CHF, isti položaj u odnosu na korisnike kredita u valuti EUR. Na temelju odredbi čl. 19.b i čl. 19.c koji su dodani čl. 1. ZID ZPK/15 proizlazi da vjerovnik i dužnik uređuju svoje odnose u pogledu valute obveze i kamatne stope za cijelo razdoblje od sklapanja kredita pa nadalje (na način da se korisnik kredita dovodi u isti položaj kao da je ugovor o kreditu sklopio uz valutnu klauzulu u EUR) s time da se razlika između više uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u EUR računa kao preplata, kojom se ovisno o okolnostima slučaja postupa sukladno dodanoj odredbi čl. 19.c st. 5. ZID ZPK/15.

19. Sklapanjem Aneksa Ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15 kojim su stranke iznova od dana sklapanja Ugovora o kreditu uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, na valjan način, ugovoren među strankama, prestala je obveza tuženice (čl. 160. ZOO) na povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule u CHF, a koja bi obveza proizlazila iz opće odredbe obveznog prava (čl. 1111. st. 1. ZOO) i ti, više plaćeni iznosi, nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženice. ZID ZPK/15 je u odredbama čl. 19.d i čl. 19.e propisao detaljnu, jasnu i transparentnu proceduru koja je prethodila zaključenju Ugovora o konverziji, kao i sadržaj tog ugovora, pa je tužitelj kao potrošač bio u prilici još prije sklapanja Aneksa Ugovora proučiti njegove odredbe.

20. Sukladno navedenom, primjena posebnog propisa (ZID ZPK/15) derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate te devizne klauzule u CHF, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu, a na način kako je to određeno u ZID ZPK/15.

21. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 19/22, 59/23 – dalje: ZZP/22), a i njegov prethodnik ZZP/14 na isti način definiraju svrhu i cilj zakona, koja se svodi (čl. 1.) na zaštitu osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, kao i pri drugim oblicima stjecanja proizvoda i usluga na tržištu, i to:

1. pravo na zaštitu ekonomskih interesa potrošača,

2. pravo na zaštitu od opasnosti za život, zdravlje i imovinu,

3. pravo na pravnu zaštitu potrošača,

4. pravo na informiranje i izobrazbu potrošača,

5. pravo na udruživanje potrošača u svrhu zaštite njihovih interesa i

6. pravo na predstavljanje potrošača i sudjelovanje predstavnika potrošača u radu tijela koja rješavaju pitanja od njihova interesa.

22. Učinak konverzije prema ZID ZPK/15 djeluje ex tunc što omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe. Tako stvorena mogućnost uspostave činjeničnog i pravnog okvira kakav je postojao, već sama po sebi, ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe i to u okolnostima i u proceduri koja je unaprijed poznata i unaprijed svim stranama predstavljena kao jednokratna mjera i trajno rješenje. Zaključenjem Aneksa Ugovora o kreditu koji je zaključen prema pravilima posebnog propisa (ZID ZPK/15) uspostavljena je ravnoteža između efektivne zaštite i zahtjeva pravne sigurnosti, kao i zaštite legitimnih očekivanja strana u ugovornom odnosu koje su postupale u dobroj vjeri u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe čl. 19.c u vezi s čl. 19.e ZID ZPK/15 (prema odredbi čl. 19.e ZID ZPK/15, potrošači snose: razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz čl. 19.c st. 1. toč. 1. ovoga Zakona, zatim iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ovoga Zakona, te iznos kamata i tečajnih razlika na ime preplate iz čl. 19.c st. 1. toč. 5. ovoga Zakona). Interveniranje u takav pravni odnos na način koji to tužitelj zahtijeva - unutar opsega obračuna izvršenog prema odredbi čl. 19.c u vezi s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, bilo bi suprotno slobodi ugovaranja i slobodi tržišnog natjecanja koja izvire iz slobode ugovaranja.

23. Prihvaćanjem konverzije i sklapanjem Aneksa Ugovora o kreditu u skladu s odredbama ZID ZPK tužiteljica je restituirana s osnova nepoštenih ugovornih odredaba iz Ugovora o kreditu i to na način da ga iste ne obvezuju jer su zamijenjene valjanim odredbama o ispunjenju obveze uz valutnu klauzulu u EUR, kao i time što je sve plaćeno, iskorišteno u njezinu korist, na način da je uzeto u ispunjenje obveze ugovorene valjanim Aneksom Ugovora o kreditu (restitucijsko pravo je de facto konzumirano). Utuženi iznos više nije u imovini tuženice bez pravne osnove, nego je u imovini tuženice temeljem ispunjenja obveze tužiteljice koja proizlazi iz valjane pravne osnove, radi čega nisu ispunjene pretpostavke za isplatu temeljem stečenog bez osnove iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a. Stoga je sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu glavnog potraživanja od 3.018,22 EUR na način naveden u točki III. izreke presude.

24. Prema izraženom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Odluci broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026. potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji.

25. Slijedom navedenog, tužiteljici pripadaju od dana sklapanja Ugovora o kreditu, pa do dana prestanka obveze izvršenom konverzijom kredita (30. rujna 2015.) zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem ništetnih i nepoštenih odredbi o deviznoj klauzuli u CHF, što znači na sve one iznose koje je tužitelj ica plaćala više od početnog tečaja, a koje joj pripadaju u cijelosti i bez oduzimanja od bilo kakve preplate utvrđene Aneksom Ugovora o kreditu na temelju ZID ZPK/15.

26. Sud je na okolnost preplaćenih kamata koje su se povećavale tijekom otplate kredita te promjene valutne klauzule za cijeli vremenski period otplate kredita, te na okolnost da li je sklapanjem dodatka ugovora odnosno ugovora o konverziji uspostavljena ravnoteža između stranaka proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije IOČ. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljica tuženiku dana 30.03.2006. godine zaključen je Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51401652-5102926328 između Erste & Steiermarkische Bank d.d. Rijeka i ĐOČ Husajna ĐOČ iz [adresa], (prije: ĐOČ), kao korisnika kredita. Kredit je odobren na iznos od CHF 49.500,00 uz redovnu kamatu od 8,25% godišnje. Rok otplate kredita je 18 godina (216 mjeseci), a otplaćuje se u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od CHF 440,62 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu. Ukoliko se primjeni kamatna stopa koja je bila na snazi na dan sklapanja ugovora o kreditu od 8,25% godišnje i obveze izraze u kunama po tečaju na dan korištenja kredita, tužiteljica je do 30.09.2015. godine, tj. do izračuna konverzije, više uplatila 22.740,81 kuna, dakle, konverzijom nije uspostavljena ravnoteža između stranaka u smislu principa primjene kamatne stope iz osnovnog ugovora do konverzije i primjene tečaja na dan isplate kredita.

27. Tužiteljica je u skladu s nalazom sredila tužbeni zahtjev podneskom od dana 18. listopada 2022.g.

28. Tuženik je osporio nalaz i mišljenje sudskog vještaka jer tvrdi kako vještak nije uzeo u obzir sve uplate te da je nalaz baziran na pogrešnoj premisi da je između stranaka fiksna kamatna stopa, što nije bila ugovorna volja stranaka niti je to zabranjeno. Nadalje se navodi da nije provedeno vještačenje u cijelosti jer vještak zanemaruje činjenicu da je kredit konvertiran na što su pristale obje strane. Tuženik stoga smatra kako povrede u trenutku podizanja tužbe više nema te se ukazuje u da je tužba u cijelosti promašena. Naprotiv tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje ništetnim u cijelosti ugovor o kreditu s valutnom klauzulom zapravo negira valutnu klauzulu kao i gospodarsku realnost jer je i valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa dopuštena. Tuženik navodi kako je smisao valutne klauzule da novčana tražbina bude zaštićena. Sklapanje ugovora i solemnizacija ugovora odraz su stvarne volje ugovornih strana, a na temelju potrebnih pojašnjenja i informacija koje mu je tuženik dostavio. Dakle, tuženik je osporio nalaz i mišljenje zbog načina vještačenja kako ga je postavio sud. Vještak se podneskom očitovao na prigovore navodeći kako tuženik nema prigovore na matematički izračun, a sve je uplate uzeo u obzir, što je ponovio i na ročištu od dana 17.studenog 2022.g. Vještak je prilikom izračuna utvrdio kako je zbog razlike tečaja u odnosu na fiksni tečaj tužiteljica platila manje iznos od 1.387,39 kn no kada se uzme ukupan iznos preplaćenog iznosa zbog više valute i kamata proizlazi kako je tužiteljica preplatila iznos od 22.740,81 kuna, a pritom su, što proizlazi iz očitovanja vještaka na prigovore tuženika, podneskom od dana 20.10.2022.g. (list 699) uzete u obzir sve uplate tužiteljice i temeljem toga je utvrđen manjak, pa je sud odbio prijebojni zahtjev tuženika kao neosnovan.

29. Na pisani nalaz i mišljenje vještaka, prigovore su podnijeli tužitelj i tuženik, te se vještak pisanim putem očitovao po njihovim prigovorima podnescima od 7. veljače 2026. i 21. ožujka 2026., a koja očitovanja vještaka su i tužitelj i tuženik prihvatili, odnosno tuženik je iskazao da ne prigovara matematičkom izračunu vještaka, nego i dalje prigovara pravnoj ocjeni spora, ali niti od jedna stranaka nije tražila usmeno saslušanje vještaka na ročištu.

29.1. Stoga sud nalaz i mišljenje vještaka, te pisana očitovanja vještaka po prigovorima stranka prihvaća u cijelosti jer su sačinjena po stručnoj osobi na temelju svih dostupnih podataka o predmetnom kreditu.

30. Tuženik je istakao prigovor zastare.

30.1. Ovaj sud smatra da je prigovor zastare neosnovan. Prema pravnom shvaćanju građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. prema kojem zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništavost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Ovaj sud smatra da bez obzira kada su dospijevali anuiteti zastara se računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 13. siječnja 2014. za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i od 14. lipnja 2018. za valutu. Potraživanje u ovome konkretnom slučaju zastarijeva u roku od 5 godina iz čl. 225. ZOO -a, a tužba kod ovoga suda podnijeta je 11. lipnja 2019. godine (dakle rok iz čl. 225. ZOO-a nije protekao).

31. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka sud je temeljem čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a dosudio tužitelju zateznu kamatu na preplaćene iznose temeljem nepoštenim i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu za vrijeme od sklapanja Ugovora o kreditu, pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita, tj. do 30. rujna 2015. godine kako je navedeno u točki II. izreke presude.

32. Sud je odbio tužiteljicu sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u vremenskom razdoblju od 01. listopada pa do isplate kako je i zatraženo tužbenim zahtjevom, a tužbeni zahtjev je odbijen kako je navedeno u točki III. izreke presude.

33. Stranke su zatražile naknadu parničnih troškova.

33.1. Odluku o parničnom trošku sud je donio u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a.

33.2. Sud je imao u vidu činjenicu da je tužiteljica zatražila pravnu zaštitu kao potrošač i slabija Ugovorna strana protiv Banke kao jače strane u njihovom međusobnom odnosu. Tužiteljica nije mogla predvidjeti svoje izglede za potpuni uspjeh zbog neustaljene sudske prakse pa nije mogla biti svjesna da zahtjev nema razumne izglede za uspjeh u cijelosti. Uvažavajući i praksu Europskog suda za ljudska prava (Čolić protiv Hrvatske, zahtjev br. 28963/10 presuda od 18. studenog 2021. godine), a kako je tužiteljica djelomično uspjela u parnici sud je odredio da svaka stranka snosi svoje troškove.

34. Temeljem navedenog, presuđeno je kao u izreci presude.

Koprivnica, 24. rujna 2026.

Sudac

Draga Parag

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude i rješenja. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude i rješenja obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda i rješenje objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda i rješenje objavljuje, sud će presudu i rješenje dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvjetnik Bruno Čer, Koprivnica,

2. Odvjetnik Damir Metelko, OD Metelko, Knežević i partneri, Zagreb

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte