Poslovni broj: Kž-276/2024-3

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

                                                                                               Poslovni broj: Kž-276/2024-3

 

 

U I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Koraljke Bumči, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. P., zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika, podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-516/2022 od 8. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Žalba optuženog D. P. odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.                           

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-516/2022 od 8. siječnja 2024., optuženi D. P. proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv imovine – krađom – opisano i kažnjivo po članku 228. stavka 1. KZ/11., činjenično opisano izrekom te presude, nakon čega je na temelju članka 228. stavka 1. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci.

 

1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.), oštećeno društvo P. S. d.o.o. K., upućeno je s ostvarivati imovinsko pravni zahtjev u iznosu 238,90 eura/700,00 kuna u redovnu parnicu.

 

1.2. Na temeljem članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08., optuženik je oslobođen nadoknadi troškove kaznenog postupka u cijelosti.

2. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio optuženik osobno i po branitelju A. M., odvjetniku iz Z. U žalbi koju je osobno podnio žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a žalba podnesena putem branitelja prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobođen optužbe ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. S obzirom na sadržaj obiju žalbi, one će se razmotriti kao jedinstvena žalba optuženika.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP/08.)

 

6. Žalba nije osnovana.

 

7. Optuženik se žali zbog bitne povrede odreaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., ali je ne obrazlaže, a niti iz sadržaja žalbe proizlazi da je ona podnesena iz te žalbene osnove, već sve ono što je navedeno u njenim razlozima u stvari predstavlja pobijane pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, što će biti nastavno razmotreno u okviru te žalbene osnove.

 

8. Nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

8.1. Žalbeni navodi u okviru ove žalbene osnove svode se na ocijeni izvedenih dokaza, posebno obrane optuženika, što sve analizira na svoj subjektivan način, ističući da nije utvrđeno da je počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, niti ga se može povezati s počinjenjem predmetnog djela. Činjenično stanje je ostalo  nepotpuno utvrđeno zbog odbijanja prijedloga obrane za ispitivanjem svjedokinje S. H. na okolnosti počinjenja djela te da se ispita i djelatnik društva P. C. d.o.o., na okolnost utvrđenja vrijednosti otuđenih predmeta iz zalagaonica.

 

8.2. Nasuprot tim žalbenim navodima, na raspravi su izvedeni svi potrebni dokazi za zaključak o postojanju kaznene odgovornosti optuženika. Glede utvrđivanja odlučnih činjenica i ocjene izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je dao uvjerljive i argumentirane razloge, koje u svemu prihvaća ovaj sud i na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ništa nije ukazivalo na potrebu provoditi dokaze na koje upire žalbom.

 

8.3. Naime, optuženik je u obrani danoj u prethodnom postupku opisao, kako i na koji način je kritične zgode iz zalagaonice, zajedno i po prethodnim dogovorom s nepoznatom ženskom osobom iz prodane vitrine uzeo i zadržao za sebe ručni sat marke „A.", dok je s prodajnog pulta, uzeo mobilni uređaj marke „S. A. plus“, kojom prilikom nije imao bilo kakve prigovore i primjedbe na vrstu, broj i vrijednost otuđenih predmeta, uslijed čega iz njegove obrane slijedi da je bio svjestan svih obilježja kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. KZ/11. Međutim, kada je optuženik na raspravi glede ovih okolnosti izmijenio svoju obranu, tvrdeći da tom prilikom nije otuđio rečeni ručni sat, upravo tada nije govorio istinu, jer je iz pregledane snimke video nadzora zalagaonice, vidljivo da je u nju ušla ženska i muška osoba, dok je sa snimke njenog unutrašnjeg djela vidljivo kako ženska osoba zavlači ruku u unutrašnjost vitrine, kada uzima kutiju sa satom, koju je stavila u unutrašnjost jakne, s tim da je prethodno i muška osoba desnu ruku uvlačila u vitrinu, koja nakon uzimanja sata zatvara staklena vrata vitrine, čiji sadržaj vjerodostojnosti i istinitosti pregledane snimke ničim nije doveden u pitanje, niti su stranke stavljale bilo kakve primjedbe.

 

8.4. Neosnovano optuženik tvrdi da prvostupanjski sud nije utvrdio vrijednost otuđenih predmet, ovo iz razloga što je na temelju pročitanih isprava (oštetnog imovinskopravnog zahtjeva oštećenog društva, potvrde o privremenom oduzimanju i vraćanju oduzeti predmeta) pravilno utvrdio ukupnu vrijednost otuđenog sata marke „A.“ i mobilnog telefona u iznosu 2.500,00 kuna /331,80 eura, a koji telefon je vraćen društvu. Kako nisu utvrđivane pojedinačne vrijednosti otuđenih predmeta, a s obzirom da je predmetni telefon vraćen društvu, prvostupanjski sud nije ni mogao djelomično ili potpuno usvojiti imovinskopravni zahtjev, već je pravilno navedeno društvo uputio da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici, u skladu sa člankom 158. stavka 2. ZKP/08.

 

8.5. Stoga je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi jasno i određeno izložio obranu optuženika i sve ostale izvedene dokaze, koje je detaljno analizirao i pravilno ocijenio, pojašnjavajući zašto je prihvatio njegovu obranu danu u prethodnom postupku, kada je priznao počinjenje kaznenog djela, a zašto nije djelom prihvatio obranu danu na raspravi, kada je tvrdio da kritične zgode nije otuđio predmetni ručni sat, a zašto je prihvatio, dajući za sve to dostatne i valjane razloge. Opravdano utvrđuje odlučne činjenice na temelju obrane optuženika koju je dao u prethodnom postupku, koja je potkrijepljena pregledanom predmetnom snimkom, koju i ne osporava da se na njoj upravo nalazi on i ženska osoba, ali i ostalim izvedenim i pročitanim dokazima. Upravo iz tih razloga, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio kazneni zakon, slijedom čega se žalbeni navodi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ukazuju neosnovanim, za što je dao valjano i argumentirano obrazloženje, koje u svemu prihvaća i ovaj sud, na koje se zbog nepotrebnog ponavljanja upućuje optuženik.

 

8.6. Kod ovakvog stanja stvari, optuženik je skrivljenim i protupravnim radnjama ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. KZ/11.

 

9. Iako se optuženik izrekom ne žali zbog odluke o kazni, ali ta žalbena osnova sadržana je u njegovoj žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

9.1. Razmatrajući odluku o kazni, prvostupanjski sud osnovano je kod optuženika kao olakotno cijenio djelomično priznanje kaznenog djela i smanjenu ubrojivosti, dok mu je kao otegotno cijenio dosadašnju višekratnu osuđivanost u dva navrata za ista ili slična kaznena djela, koje okolnosti je u dostatnoj mjeri cijenio i vrednovao prilikom izricanja kazne zatvora.

 

9.2. Kada se uz utvrđene okolnosti uzme u obzir jačina ugrožavanja zaštićenih dobara, pobude iz kojih je počinio kazneno djelo, njegovu težinu i posljedice, način počinjenja, stupanj krivnje, pogibeljnost djela i svrhu kažnjavanja, onda sve to u svojoj ukupnosti opravdava da se optuženiku izrekne kazna zatvora u trajanju  deset mjeseci, koja je kao takva primjerena stupnju njegove krivnje, pogibeljnosti počinjenih kaznenih djela i svrsi kažnjavanja, uslijed toga svaka druga blaža kazna osim izrečene, izgubila bi svoj smisao i svrhu kažnjavanja.

 

9.3. Zbog istaknutih razloga, izrečena kazna zatvora koju je izrekao prvostupanjski sud u svemu je pravična i samo takvom osudom ostvarit će se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. (odgojni utjecaj na njega i na sve druge da ne čine kaznena djela, tzv. specijalna i generalna prevencija).

 

10. Kako nije utvrđeno postojanje povreda zakona, koje ovaj sud povodom žalbi ispituje po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08., valjalo je žalbu optuženika, na temelju članka 482. ZKP/08., odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.  

 

 

 

 

U Zagrebu 7. svibnja 2024.

 

 

 

    Predsjednica vijeća:

 

                                                                                Gordana Mihela Grahovac, v. r.