REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-3836/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužiteljice ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja i isplate, dana 24. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka čl. 3. Ugovora o kreditu broj 318- 50-6532440, zaključenog između tužiteljice i tuženika, kojim je ugovorena jednokratna naknada u visini 1,60% iznosa kredita, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita.
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 131,88 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 25. ožujka 2014. do isplate i to do 31. srpnja 2015. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak postupka isplatom iznosa od 90,77 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. rujna 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IV. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u ostalom iznosu od 515,41 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 24. rujna 2026. do isplate.
Obrazloženje
1. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari su zahtjevi tužiteljice pobliže opisani u toč. I. i II. izreke ove presude zbog ogluhe.
2. Izložene zahtjeve tužiteljica temelji na slijedećim bitnim u tužbi izloženim tvrdnjama i pravnim shvaćanjima:
- da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao Kreditor sklopili 25. ožujka 2014. Ugovor o kreditu broj 318-50-6532440, na iznos od 8.110,00 eura,
- da je čl. 3. ugovorena jednokratna naknada u određenom postotku od iznosa kredita, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, temeljem čega je 25. ožujka 2014. naplaćena odnosno od iznosa kredita ustegnuta tzv. ulazna naknada od 993,66 kuna/131,88 eura,
- da smatra da su nepoštene i ništetne odredbe ugovora i drugih akata tuženika o navedenim naknadama, u smislu čl. 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača te čl. 270. i 296. Zakona o obveznim odnosima, jer su ugovorene zajedno prema unaprijed formuliranom tipskom ugovoru bez posebnih pregovora o tim odredbama, po principu “uzmi ili ostavi”, a na temelju sklopljenog ugovora niti na temelju dobivenih informacija od banke tužiteljica nije mogla predvidjeti ekonomske posljedice i kako utječu na ukupan trošak kredita, niti na što se odnose ulazne naknade, a koje odredbe su uzrokovale, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu tužiteljice, osobito kraj činjenice da tužiteljici nije isplaćen puni iznos kredita, već iznos umanjen za naknadu, a kamate su obračunavane na puni iznos,
- da iz navedenog proizlazi da je tuženik na štetu tužiteljice bez valjane pravne osnove stekao nepripadajuću imovinsku korist u utuženom iznosu, a koja se ogleda u neosnovano naplaćenim naknadama i
- da se tužiteljica obratila tuženiku 13. rujna 2024. sa zahtjevom za dostavu kreditne dokumentacije i podacima o uplati naknada, sukladno čemu je tuženik postupio.
3. U prilog istinitosti svojih tvrdnji, tužiteljica je tužbi priložila potvrdu (str. 3 spisa), zahtjev za dostavu dokumentacije (str. 4 spisa), prijepis knjigovodstvene kratice (str. 5-7 spisa) i Ugovor o kreditu (str. 8-13 spisa).
4. Tuženiku je uredno, 23. lipnja 2026., dostavljena tužba s pozivom za davanje odgovora na tužbu u roku od 45 dana.
5. Međutim, tuženik nije podnio odgovor na tužbu u za to mu ostavljenom roku.
6. Iz činjenica navedenih u tužbi proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno da je predmetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu ništetna primjenom odredbi čl. 96. st. 1. i 2. i čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 78/12. i 56/13.), slijedom čega tužiteljica ima pravo na povrat naknade za obradu kredita u plaćenom iznosu od 993,66 kuna, odnosno zahtijevanih 131,88 eura (po fiksnom tečaju konverzije 1 euro = 7,53450 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom od 25. ožujka 2014. (kada je prema potvrdi naplaćena/ustegnuta naknada imajući u vidu da tuženik koji je sastavio nepoštenu odredbu ne može biti pošten, odnosno savjestan) do isplate (čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj: 35/05., 41/08. i 125/11., dalje: ZOO).
7. Imajući u vidu naprijed navedeno, kao i činjenicu da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, niti je nađeno da je riječ o zahtjevima kojima stranke ne mogu raspolagati (čl. 3. st. 3. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. , 155/23. i 146/25., u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je, temeljem odredbe čl. 331.b ZPP-a, donio presudu zbog ogluhe.
8. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.
9. Tako je tužiteljici, prema vrijednosti predmeta spora od 131,88 eura, priznat trošak sastava tužbe od 25 bodova (Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23., dalje: OT), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 50,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (12,50 eura) 62,50 eura.
10. Nadalje joj je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura, a koliko bi tužiteljica bila dužna platiti sudsku pristojbu da je pravilno označila vrijednost predmeta spora (Tar. br. 1. toč. 1. u to vrijeme važeće Tarife sudskih pristojbi, "Narodne novine", broj: 37/23.) i sudske pristojbe na ovu presudu zbog ogluhe u iznosu od 15,00 eura (Tar. br. 2. toč. 2. Tarife sudskih pristojbi, "Narodne novine", broj: 50/26.).
11. Pri tome valja kazati da se prilikom određivanja vrijednosti predmeta spora ne uzima u obzir naznačena vrijednost deklaratornog zahtjeva koji je istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu i treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tog zahtjeva na činidbu, kao što je to u konkretnom slučaju (VSRH u odluci Rev 374/2013 od 6.12.2017.).
12. Valja kazati i da tužiteljici nije priznat trošak zahtjeva u mirnom postupku, budući da se u konkretnom slučaju ne radi o predmetu i postupku predviđenom Tbr. 32. OT. 13. Stoga, ukupno priznati trošak tužiteljice, koji joj je dužan nadoknaditi tuženik, iznosi 90,77 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 24. rujna 2026. do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).
14. Odluka o stopi zakonske zatezne kamate temelji se na odredbama čl. 29. st. 2. i 7. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. i 69/26.).
15. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude zbog ogluhe.
U Zagrebu 24. rujna 2026.
Sutkinja:
Carmen Topalušić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).
DNA:
I. Pun. tužiteljice
II. Tuženiku