REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-3468/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja UG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi poništenja rješenja u predmetu starosne mirovine, 24. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/24-01/03314597840, URBROJ: 341-99-05/3-24-1411 od 26. lipnja 2024.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/24-01/03314597840, URBROJ: 341-99-05/3- 24-1411 od 26. lipnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-02/23-01/03314597840, URBROJ: 341-25-05/3-23-145968 od 20. studenog 2023.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju, policijskom službeniku, određena je počevši od 21. travnja 2023. starosna mirovina u svoti od 819,50 eura, a od 1. srpnja 2023. u visini od 937,52 eura mjesečno. Istim rješenjem određeno je da će isplatu mirovine počevši od 21. travnja 2023. isplaćivati Zavod iz sredstva državnog proračuna Republike Hrvatske, mjesečno unatrag, a da će se svota mirovine određena ovim rješenjem obračunat sa svotama predujma isplaćenih na temelju rješenja Područne službe u Zagrebu, broj: 1315191 od 21. srpnja 2023.
3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika u bitnome navodeći da je prilikom ostvarivanja prava na mirovinu po članku 6. Zakona o mirovinskom osiguranju djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba propušteno utvrditi da ispunjava uvjete i za mirovinu po članku 4. istog propisa. Navodi kako rješenjem nije obrazloženo po kojem propisu je pravo na povećanje polaznog faktora uskraćeno policijskim službenicima koji to pravo ostvaruju po prethodno navedenom Zakonu. Smatra da odredba članka 85. stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju jest specijalna u odnosu na članak 85. stavak 1. točku 4., a pored navedenog za njega je prvo navedeni članak povoljniji. Stoga ističe da je u postupku povrijeđeno materijalno pravo.
3.1. U odnosu na navod tuženika u rješenju da može podnijeti novi zahtjev za priznavanjem prava na starosnu mirovinu po općem propisu uz primjenu Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, tužitelj se poziva na odredbe članka 98. Zakona o mirovinskom osiguranju navodeći da u trenutku podnošenja zahtjeva nije imao sve potrebne činjenice i nije mogao znati koja je mirovina za njega povoljnija, a tijelo ga je u smislu članka 7. Zakona o općem upravnom postupku, na navedeno trebalo uputiti.
3.2. Predlaže poništiti osporeno rješenje.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
5. Radi osiguranja načela izjašnjavanja stranaka u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24 i 39/26-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZUS) strankama je dana mogućnosti da se izjasne o zahtjevima i navodima druge stranke kao i o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, pa je tako odgovor na tužbu dostavljen tužitelju.
6. Presuda u ovom sporu donosi se bez rasprave sukladno ovlaštenju iz odredbe članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24 i 39/26 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), jer tužitelj osporava primjenu prava, činjenice su nesporne, a stranke u tužbi odnosno odgovoru na tužbe ne zahtijevaju održavanje rasprave.
7. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.
9. Iz podataka spisa proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti na temelju članka 131. stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZOMO), nakon što je tužitelju rješenjem istog tijela KLASA:UP/I 140- 02/23-01/03314597840, URBROJ: 341-25-05/3-23-90586, Broj spisa: 1315191 od 21.07.2023.priznato pravo na starosnu mirovinu prema Zakonu o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba („Narodne novine“ broj: 128/99, 129/00, 16/01, 22/02, 41/08, 97/12 i 118/12, dalje: Zakon) i određena isplata predujma mirovine počevši od 21.04.2023. odnosno od prvog idućeg dana nakon prestanka radnog odnosa odnosno osiguranja, uz utvrđenje da će se o određivanju pripadajuće svote mirovine odlučit po službenoj dužnosti posebnim rješenjem te da žalba ne odgađa izvršenje rješenja. To je rješenje doneseno na temelju članka 131. stavku 1. ZOMO.
9.1. U obrazloženju prvostupanjskog rješenja utvrđeni su parametri i izvršen izračun visine mirovine tužitelja, a prilog navedenog rješenja su pregled mirovinskog staža, izračun vrijednosnih bodova i pregled usklađivanja mirovine.
10. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, u bitnome navodeći da je kontrolom spisa utvrđeno kako je pravilno izvršen obračun visine mirovine tužitelja na temelju članka 81. do 84. ZOMO i čl. 7. Zakona, u svim relevantnim elementima: mirovinski staž (čl. 24. do 31. ZOMO), polazni faktor (čl. 85. st. 1. toč.4. ZOMO), utvrđeni osobni bodovi (čl. 86. ZOMO i čl. 7. st. 3. Zakona), povećanje osobnog boda (čl. 8. st. 1. Zakona), te mirovinski faktor za starosnu mirovinu (čl. 87. st. 1. ZOMO).
10.1. Otklanjajući žalbene prigovore tuženik navodi kako tužitelj nema pravo na povećanje polaznog faktora jer se navedeno odnosi na mirovine određene prema odredbama ZOMO, a da je pobijanim rješenjem samo određena svota mirovine sukladno odredbama Zakona, nakon što mu je prethodno rješenjem određen predujam za priznavanje prava na starosnu mirovinu prema članku 6. Zakona, te je upućen tužitelj podnijeti novi zahtjev radi ostvarivanja prava na mirovinu sukladno odredbama ZOMO uz primjenu Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rada i članovima njihovih obitelji. Tuženik se pozvao na obrazloženje prvostupanjskog rješenja u smislu odredbe članka 120. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP).
11. Člankom 131. stavkom 1. ZOMO propisano je kada je u postupku za priznanje prava iz mirovinskog osiguranja utvrđeno da su ispunjeni uvjeti za mirovinu, a pripadajuća svota mirovine ne može se odmah odrediti, Zavod će obvezno donijeti rješenje o priznanju prava na mirovinu i isplati predujma mirovine.
11.1. Prema stavku 2. članka 131. ZOMO nakon prikupljenih svih podataka potrebnih za određivanje svote mirovine, po službenoj dužnosti, donijet će se rješenje kojim će se odrediti pripadajuća svota mirovine.
12. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja rješenja tuženika te primjenjujući citirane odredbe kao i odredbe na koje se pozivaju upravna tijela , utvrđeno je kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje. Na isto je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito sud nije našao.
13. Kao što je iz obrazloženja rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, te se očitovao na istaknute žalbene prigovore, pa je time u cijelosti postupio u skladu s odredbama članka 98. stavka 5. ZUP-a kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.
14. Pozivanje tuženika na razloge iznesene u prvostupanjskom rješenju u skladu je s odredbom članka 120. stavka 3. ZUP- kojim je propisano da će se u obrazloženju drugostupanjskog rješenja ocijenit i svi navodi žalbe, a ako je već prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svojeg rješenja pravilno ocijenilo navode koji se u žalbi iznose, drugostupanjsko tijelo može se pozvati na razloge prvostupanjskog rješenja.
15. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj sud, jer za navedeno postoji uporište u dokumentaciji dostavljenog spisa te odredbama ZOMO-a, Zakona i ZUP-a na koje se pozivaju upravna tijela u svojim odlukama.
16. Navode tužbe stoga sud nije prihvatio osnovanima.
16.1. Povrede odredaba članka 7. ZUP-a, načela pomoći stranci sud nije našao. Naime, tim je člankom propisano da kad ovlaštena službena osoba tijekom postupka sazna ili ocijeni da stranka ima osnovu za ostvarenje nekog prava, upozorit će je na to, kao i na posljedice njezinih radnji ili propuštanja u postupku, a brinut će se i da neznanje odnosno neukost stranke i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ne budu na štetu prava koja im po zakonu pripadaju.
16.2. Sud smatra da navedeno načelo određuje da kad službena osoba koja vodi postupak u tijeku tog postupka sazna ili ocijeni da stranka u tom postupku i s obzirom na činjenično stanje koje se u tom postupku utvrđuje ima osnovu za ostvarenje nekog prava, dakle nekog drugog prava, a ne onoga radi ostvarenja kojega je taj postupak pokrenut, dužna je na to upozoriti stranku. Također treba upozoriti stranku na posljedice njezinih radnji ili propuštanja u postupku vezanih uz predmet postupka koji je u tijeku te na posljedice radnji ili propuštanja radnji vezanih uz saznanje službene osobe o osnovi za ostvarenje nekog drugog prava, dakle, ne onog o kojem se u postupku koji je u tijeku rješava.
16.3. U konkretnom predmetu tužitelj je osobno podnio zahtjev za ostvarenjem prava na starosnu mirovinu po članku 6. Zakona, pa činjenica da je u tom trenutku ispunjavao i uvjete za priznavanje starosne mirovine po članku 4. Zakona, kako navodi, ne može se staviti na teret upravnog tijela, kada je između više mogućosti izabrao onu za koju je podni zahtjev, dok u žalbi ističe da bi mu povoljnija bila starosna mirovina prema odredbama ZOMO i uz primjenu odredaba Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, u odnosu na koju je tužitelj upućen podnijeti zahtjev.
16.4. Prigovor tužitelja da nije obrazloženo zbog čega nema pravo na povećanje polaznog faktora, nije osnovan. Naime, tužitelju je polazni faktor određen prema članku 85. stavku 1. točki 4. ZOMO-a i iznosi 1,0, a mirovina mu je pravilno utvrđena primjenom odredaba Zakona koji je u cijelosti propisao određivanje vrijednosnih bodova, najpovoljnijih vrijednosnih bodova, osobnih bodova (članak 7. Zakona).
16.5. Člankom 8. stavkom 1. Zakona propisano je da se osiguraniku mirovina određuje na temelju osobnih bodova utvrđenih prema članku 7. toga Zakona, povećanih za 45%, a prema stavku 2. istog članka Zakona svota mirovine izračunava se tako da se osobni bodovi iz stavka 1. pomnože s mirovinskim faktorom i aktualnom vrijednošću mirovine na dan ostvarivanja prava. U skladu s citiranim odredbama tužitelju je mirovina i određena dakle, primjenom odredaba posebnog Zakona, pa nema osnova za primjenu odredaba ZOMO o povećanju polaznog faktora, propisano člankom 85. stavkom 3. ZOMO.
16.6. Naime, tim je člankom propisano da se polazni faktor za određivanje starosne mirovine osiguranika, koji prvi put stječe mirovinu nakon navršene starosne dobi propisane za stjecanje prava na starosnu mirovinu prema ovome Zakonu i ima 35 godina mirovinskog staža, utvrđuje se tako da se polazni faktor iz stavka 1. ovoga članka povećava za 0,45% po mjesecu za svaki mjesec nakon navršenih godina života osiguranika propisanih za stjecanje prava na starosnu mirovinu, a najviše za pet godina. Iz navedene odredbe proizlazi da se primjenjuje na određivanje starosne mirovine za osiguranike koji mirovinu stječu po tom zakonu (ZOMO), dakle po općem propisu, a ne po odredbama posebnog Zakona kao što je to u slučaju tužitelja.
17. Stoga, navodi tužbe ne dovode do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.
18. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.
19. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke na koje sud, sukladno odredbama članka 47. stavka 3. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.
20. Na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
.
U Zagrebu 24. rujna 2026.
Sutkinja
Mirjana Harapin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. UG, [adresa]
2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Mihanovićeva 3
3. U spis
