-1-             

                            Poslovni broj: Gž-4723/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: Gž-4723/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Milene Frankić, predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. P., OIB:…, iz Z., zastupanog po punomoćniku H. D., odvjetniku u Z., protiv tuženika N. B., OIB:…, iz Z., zastupanog po punomoćnici K. R., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-18371/2015-89 od 17. kolovoza 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I Odbacuje se kao nedopuštena žalba tuženika protiv točaka II i III presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-18371/2015-89 od 17. kolovoza 2023. godine.

 

II Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-18371/2015-89 od 17. kolovoza 2023. u točkama I i IV te se u tom dijelu predmet vraća na ponovno suđenje.

 

III Ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-18371/2015-89 od 17. kolovoza 2023. te se predmet u tom dijelu vraća na ponovno odlučivanje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi T. M., javnog bilježnika iz Z., poslovni broj Ovrv-5085/2015 od 27. studenoga 2015. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.934,79 EUR / 44.715,64 kuna sa zateznim kamatama prema specifikaciji sadržanoj u presudi (točka I izreke), dok je ukinut platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7,29 EUR / 54,92 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 5. prosinca 2014. pa do isplate te je utvrđeno da je tužba u tom dijelu povučena (točka II izreke). Točkom III izreke prvostupanjske presude ukinut je platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 163,17 EUR / 1.229,40 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 5. prosinca 2014. pa do isplate te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Točkom IV Izreke prvostupanjske presude naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.385,00 EUR / 10.432,25 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 17. kolovoza 2023. pa do isplate. Konačno, rješenjem prvostupanjskoga suda odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

 

2. Protiv navedene presude i rješenja žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019. – dalje: ZPP), a koju je dopunio 3. listopada 2023. godine. Tuženik u žalbi predlaže prvostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba protiv točke II i III izreke prvostupanjske presude je nedopuštena, dok je u preostalom dijelu žalba osnovana.

 

5. Prije svega, ispitujući žalbu ovaj sud nalazi kako je žalba tuženika protiv točaka II i III izreke prvostupanjske presude nedopuštena na temelju članka 367. stavka 1. ZPP-a. Naime, u predmetnim točkama je platni nalog ukinut, a slijedom čega ne postoji pravni interes tuženika za podnošenje žalbe u tom dijelu pa je stoga odlučeno kao pod točkom I izreke ovoga rješenja.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

 

7. U vezi s tim, potrebno je navesti kako je neosnovano pozivanje tuženika na bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 1. ZPP-a, a koja povreda se prema navodima tuženika sastoji u tome da je sudski postupak u cijelosti vodila sudska savjetnica, dok je presudu donijela sutkinja koja nije vodila postupak niti je na bilo koji način sudjelovala u postupku. Naime, člankom 118. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/1990., 135/1997., 113/2000., 28/2001., 76/2010. i 5/2014.) propisano je, između ostaloga, kako u suđenju sudjeluju sudski savjetnici u skladu sa zakonom. Zakonom o sudovima ("Narodne novine" broj: 28/2013., 33/2015. i 82/2015. – dalje: ZS) propisano je da sudski savjetnici sudjeluju u suđenju te da su ovlašteni samostalno provoditi određene sudske postupke, ocjenjivati dokaze i utvrđivati činjenice (članak 110. stavak 1. ZS-a). Člankom 110. stavkom 2. ZS-a propisano je kako na temelju tako provedenog postupka sudski savjetnik podnosi sucu, kojeg na to ovlasti predsjednik suda, nacrt na temelju kojeg sudac donosi odluku pri čemu su postupci u kojima sudski savjetnici ovlašteni provoditi gore navedene radnje određeni člankom 110. stavkom 4. ZS-a, a u koji ulazi i ovaj postupak s obzirom na to da je riječ o parničnom postupku u sporu za isplatu novčane tražbine u kojoj vrijednost predmeta spora ne prelazi 100.000,00 kuna. Slijedom navedenoga, neosnovana je žalba u tom dijelu jer je sutkinja koja je odluku donijela postupala na temelju prijedloga sudske savjetnike koja je provodila radnje u postupku te prijedlog sudske savjetnice prihvatila, a što punomoćnik tuženika kao odvjetnik zna i mora znati s obzirom na to da je riječ o jednom od temeljnih zakona kojima se uređuje organizacija sudbene vlasti Republike Hrvatske.

 

8. Međutim, osnovano se tuženik poziva na bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer prvostupanjska presuda ima nedostatka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito iz razloga što je izreka presude proturječna stanju spisa, odnosno postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

 

9. Predmet ovog spora jest zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od 6.105,25 EUR / 46.000,00 kuna na ime troška odvjetničkog zastupanja.

 

10. U tijeku prvostupanjskog postupka, kao i u postupku u povodu izjavljenog pravnog lijeka, nije sporno da je tužitelj zastupao tuženika u više kaznenih postupaka, kao i da mu je tuženik na ime zastupanja isplatio ukupan iznos od 4.910,74 EUR / 37.000,00 kuna.

 

11. Međutim, u tijeku prvostupanjskog postupka, kao i u postupku u povodu izjavljene žalbe sporno je odnosi li se iznos od 4.910,74 EUR / 37.000,00 kuna na odvjetnička zastupanja koja su predmetom ovoga postupka ili na zastupanje u nekom drugom postupku.

 

12. Iz stanja spisa u bitnom proizlazi:

- da je tužitelj zastupao tuženika u više kaznenih predmeta, kao i u postupku protiv Hrvatskog novinarskog društva,

- da je tužitelj izdao tuženiku račun broj 20/01/1 od 4. studenoga 2014. na iznos od 3.616,70 EUR / 27.250,00 kuna za zastupanje u predmetu pred Županijskim sudom u Zagrebu, poslovni broj Kov-97/2014,

- da je tužitelj izdao tuženiku račun broj 21/01/1 od 4. studenoga 2014. na iznos od 763,16 EUR / 5.750,00 kuna za zastupanje u predmetu pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu, poslovni broj K-204/2013,

- da je tužitelj izdao tuženiku račun broj 22/01/1 od 4. studenoga 2014. na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna za zastupanje u predmetu pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu, poslovni broj K-205/2013,

- da je tužitelj izdao tuženiku račun broj 23/01/1 od 4. studenoga 2014. na iznos od 564,07 EUR / 4.250,00 kuna za zastupanje u predmetu pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu, poslovni broj K-203/2013,

- da je tužitelj izdao tuženiku račun broj 24/01/1 od 4. studenoga 2014. na iznos od 364,99 EUR / 2.750,00 kuna za zastupanje u predmetu pred Općinskim državnim odvjetništvom u Zagrebu, broj KR-DO-3452/2013,

- da je tužitelj izdao tuženiku račun broj 25/01/1 od 4. studenoga 2014. na iznos od 464,53 EUR / 3.500,00 kuna za zastupanje u predmetu pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu, broj K-57/2014,

- da je tužitelj izdao tuženiku račun broj 26/01/1 od 4. studenoga 2014. na iznos od 199,08 EUR / 1.500,00 kuna za zastupanje pred Hrvatskim novinarskim društvom, kao i sastavljanje dopisa Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi zadarskoj,

- da potraživanje tužitelja prema tuženiku na ime navedenih računa iznosi ukupno 6.105,25 EUR / 46.000,00 kuna,

- da je tužitelj 20. studenoga 2015. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a na temelju kojega je T. M., javni bilježnik iz Z., donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-5085/2015 od 27. studenoga 2015.,

- da je tuženik 4. prosinca 2015. podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a u povodu kojega je javni bilježnik predmet proslijedio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu na postupak,

- da je Općinski građanski sud u Zagrebu rješenjem pod poslovnim brojem Povrv-18371/2015-2 od 26. travnja 2016. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-5085/2015 od 27. studenoga 2015. koje je donio T. M., javni bilježnik u Z., u dijelu u kojem je određena ovrha te je ukinuo sve provedene radnje, a postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,

- da je tuženik dostavio prvostupanjskom sudu izvadak iz kojeg je vidljivo da je 26. lipnja 2013. platio tužitelju iznos od 1.327,23 EUR / 10.000,00 kuna s opisom plaćanja „avans za zastupanje“ (stranica spisa 194),

- da je tuženik dostavio prvostupanjskom sudu izvadak iz kojeg je vidljivo da je 16. srpnja 2013. platio tužitelju iznos od 2.654,46 EUR / 20.000,00 kuna s opisom plaćanja "avans za zastupanje" (stranica spisa 193),

- da je tuženik dostavio prvostupanjskom sudu izvadak iz kojeg je vidljivo da je 15. studenoga 2013. platio tužitelju iznos od 265,45 EUR / 2.000,00 kuna s opisom "avans za zastupanje" (stranica spisa 192),

- da je tuženik dostavio prvostupanjskom sudu izvadak iz kojeg je vidljivo da je 5. lipnja 2014. platio tužitelju iznos od 663,61 EUR / 5.000,00 kuna s opisom "avans za zastupanje" (stranica spisa 191),

- da iz izvadaka koje je tuženik dostavio prvostupanjskom sudu proizlazi da je na ime „avansa za zastupanje“ isplatio tužitelju ukupno 4.910,74 EUR / 37.000,00 kuna u razdoblju od lipnja 2013. do lipnja 2014.,

- da je prvostupanjski sud utvrdio osnovanim potraživanje tužitelja u ukupnom iznosu od 5.934,79 EUR / 44.715,64 kuna, da je za iznos od 163,17 EUR / 1.229,44 kuna tužitelj povukao tužbu, dok je za iznos od 163,17 EUR / 1.229,40 kuna tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

 

13. Člankom 18. stavkom 1. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" broj: 9/1994., 117/2008., 50/2009., 75/2009. i 18/2011. – dalje: ZO) propisano je da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u vezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Hrvatska odvjetnička komora uz suglasnost ministra pravosuđa, dok je stavkom 3. istoga članka propisano da je odvjetnik dužan stranci izdati račun nakon izvršene usluge, a u slučaju otkaza ili opoziva punomoći odvjetnik je dužan izdati račun u roku od trideset dana od dana otkaza ili opoziva punomoći.

14. Međutim, u konkretnom slučaju tuženik je u više navrata plaćao "avans za zastupanje" tužitelju, a o čemu prvostupanjski sud nije dao jasne i valjane razloge na temelju čega je zaključio da se navedena plaćanja ne odnose na predmet ovog spora.

 

15. Tuženik je učinio vjerojatnim da se plaćanja odnose na ovaj predmet, a što proizlazi i iz samog iskaza tuženika (v. točku 23. obrazloženja prvostupanjske odluke) pri čemu je naveo kako ne zna koje su radnje obuhvaćene predmetnim avansnim plaćanjem, a što ni ne mora znati s obzirom na to da je riječ o avansu, a ne plaćanju konkretnog računa.

 

16. Dakle, u konkretnom slučaju pravilno navodi tuženik kako je teret dokaza u smislu članka 221.a ZPP-a na tužitelju pri čemu navedena odredba predstavlja odredbu materijalnog prava, a u vezi s čim tužitelj nije ponudio jasne i valjane razloge iz kojih bi jasno i nedvojbeno proizlazilo da se avansna plaćanja odnose na neki drugi postupak, a ne na postupke koji su predmetom ovoga spora.

 

17. Ne može se prihvatiti obrazloženje prvostupanjskoga suda kako tuženik u opisu plaćanja nije naveo niti jedan podatak koji bi išao u prilog tvrdnji tuženika da je uplatama u više navrata podmirivao utuženo potraživanje, kao i da tome u prilog govori i činjenica da su računi (stranice spisa 181 – 184) izdani ranije pa sve i kada bi se zatvarala najstarija potraživanja bi svakako ostali nepodmireni računi koji su predmetom ovog parničnog postupka.

 

18. Naime, računi 15/01/1 od 26. srpnja 2013., 26/01/1 od 30. prosinca 2013., 27/01/1 od 30. prosinca 2013. te 28/01/1 od 30. prosinca 2013. glase na ukupno 4.247,13 EUR / 32.000,00 kuna, dok je tuženik platio 4.910,74 EUR / 37.000,00 kuna.

 

19. Pritom je potrebno i navesti kako riječ avans podrazumijeva predujam odnosno plaćanje prije dospijeća tražbine. Dakle, prvostupanjski sud mora jasno i valjano obrazložiti na što se ta avansna plaćanja odnose i za to dati jasne i valjane razloge. Ujedno je potrebno uzeti u obzir i navode tuženika kako je plaćanje vršio i u gotovini te postoje li dokazi da je tomu tako.

 

20. Slijedom navedenoga, u konkretnom slučaju iz prvostupanjske presude ne proizlazi sa sigurnošću na što se odnosi avansno plaćanje, a što je potrebno utvrditi u ovom postupku. Ujedno je potrebno obrazložiti i svaki račun, kao i eventualna ponavljanja stavki, poput primjerice računa 28/01/1 iz prosinca 2013. u kojem se navodi tužba od 3. rujna 2013. te računa 23/01/1 od studenoga 2014. u kojem se navodi tužba od 3. rujna 2013. godine. Naime, tužba od 3. rujna 2013. (list spisa 105 – 108) i tužba od 3. rujna 2013. (list spisa 241. – 244.) su identične.

 

21. Neosnovana je žalba tuženika u dijelu u kojem pobija odluku zbog provođenja vještačenja po Hrvatskoj odvjetničkoj komori s obzirom na to da je prvostupanjski sud jasno naveo da nije koristio nalaz i mišljenje pok. M. K., odvjetnika u K., (v. točku 10. obrazloženja prvostupanjske odluke), a ujedno je i jasno i valjano obrazložio iznose svakog pojedinog računa (v. 29. – 34. obrazloženja prvostupanjske odluke). Pritom je neosnovano pozivanje tuženika da Hrvatska odvjetnička komora nije ovlaštena provoditi vještačenje s obzirom na to da je Upravni odbor Hrvatske odvjetničke komore jedini ovlašten donositi autentično tumačenje Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a što je propisano člankom 18. stavkom 1. točkom 3. Statuta Hrvatske odvjetničke komore ("Narodne novine" broj: 115/2013.) u vezi s čim Hrvatska odvjetnička komora ne provodi vještačenje na okolnost visine tužbenog zahtjeva, već tumači račune prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

 

22. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud otkloniti navedenu bitnu povredu na koju mu je ukazao ovaj sud te će nakon provedenog postupka donijeti novu i zakonitu odluku pri čemu će jasno i valjano obrazložiti odredbe o teretu dokaza, odnosno na temelju čega smatra da se avansno plaćanje ne odnosi na ovaj spor.

 

23. Kako još uvijek nije poznat uspjeh stranaka u sporu to je valjalo ukinuti i odluku o trošku postupka.

 

24. Slijedom svega navedenoga, a na temelju članaka 367. stavka 1. ZPP-a te članka 370. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

U Zagrebu 7. svibnja 2024.

 

Predsjednica vijeća

Milena Frankić, v.r.