Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-727/2024-3

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Z. b. d.d. Z., OIB…, zastupanog po punomoćniku J. M., odvjetniku iz Odvjetničkog društva M. & L. iz Z., protiv ovršenika 1/K. K. iz V., OIB… i 2/M. K. iz V., OIB…, oboje zastupanih po punomoćnici M. R., odvjetnici iz P., odlučujući o žalbi ovršenice 2/M. K. protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Požegi poslovni broj Ovr-560/16 od 21. srpnja 2016., dana 7. svibnja 2024.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba ovršenice 2/M. K. kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Požegi poslovni broj Ovr-560/16 od 21. srpnja 2016. u odnosu na tu ovršenicu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem citiranim u izreci određena je ovrha na nekretninama ovršenika 1/K. K. i 2/M. K. upisanim u z.k.ul. 177 k.o. Draga svakog u ½ dijela, radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 10.248,23 eur, na temelju Ugovora o namjenskom kreditu solemniziranog kod javnog bilježnika N. B. pod brojem OU-176/03, te radi troškova ovršnog postupka u iznosu od 2.390,00 kn.

2. Protiv navedenog rješenja ovršenici su podnijeli žalbu, ne navodeći razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13,70/19, 80/22, dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13 i 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17, 131/20, dalje: OZ), bez posebnog žalbenog prijedloga.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Gž Ovr-4249/16-2 od 9. veljače 2017. odbijena je žalba ovršenika 1/K. K. kao neosnovana u odnosu na tog ovršenika te je potvrđeno citirano rješenje o ovrsi, dok je uvažena žaba ovršenice 2/M. K. te je u odnosu na nju navedeno rješenje preinačeno i ovrhovoditelj odbijen s prijedlogom za ovrhu na suvlasničkom dijelu nekretnine te ovršenice.

4. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2457/2017-2 od 13. veljače 2024. prihvaćena je revizija ovrhovoditelja i ukinuto rješenje ovog suda posl. br. Gž Ovr-4249/2016-2 od 9. veljače 2017. u odluci kojom je prihvaćena žalba 2. ovršenice te preinačeno prvostupanjsko rješenje o ovrsi u dijelu koji se odnosi na tu ovršenicu i predmet u tome dijelu vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

5. Žalba ovršenice 2/M. K. (dalje: 2/ovršenica) nije osnovana.

6. U žalbi protiv rješenja o ovrsi ovršenici su naveli da ne negiraju činjenicu da su s ovrhovoditeljem sklopili Ugovor o namjenskom kreditu broj 209/03 solemniziran po javnom bilježniku, a koji predstavlja ovršnu ispravu u ovom postupku, ali da su njihovi prihodi u međuvremenu znatno smanjeni, da ovrhovoditelj nije pristao na reprogram kredita, da je 1/ovršenik 2015. godine našao dodatni izvor prihoda te želi s ovrhovoditeljem sklopiti nagodbu da bi se spriječila prodaja nekretnine na kojoj je određena ovrha.

7. U obrazloženju rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske upućuje se na odredbu čl. 83. OZ, prema kojoj, ako se promijeni osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine nakon što je ovrhovoditelj na nekretnini upisom u zemljišnu knjigu stekao založno pravo ili koje drugo pravo koje ga ovlašćuje da namiri određenu tražbinu njenom prodajom, ovrhovoditelj ima pravo, na temelju ovršne isprave protiv osobe koja je bila vlasnik nekretnine u vrijeme kad je stekao to pravo i izvatka iz zemljišne knjige kojim se dokazuje prijenos vlasništva s prijašnjeg vlasnika na novog vlasnika, zatražiti ovrhu izravno protiv novog vlasnika radi naplate osigurane tražbine.

8. U konkretnom slučaju člankom 11. Ugovora o namjenskom kreditu koji predstavlja ovršnu ispravu nekretnine su opterećene založnim pravom u vrijeme kada su u zemljišnim knjigama bile upisane kao vlasništvo založnih dužnika iz istog ugovora, onih koji su upravo te nekretnine prema ugovoru i založili te su prešle u suvlasništvo ovršenika već opterećene založnim pravom, radi osiguranja cjelokupne tražbine kreditora prema korisniku kredita. Založnim pravom bili su opterećeni suvlasnički dijelovi oba ovršenika, a 2/ovršenica nije niti sporila da je suvlasnički dio stekla kada je već bio opterećen založnim pravom.

9. Iz žalbe 2/ovršenice ne proizlazi, da bi ista prigovarala da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave protiv te ovršenice, a na koji žalbeni razlog sud, na temelju čl. 50. st. 5. OZ, ne pazi po službenoj dužnosti.

10. Budući da se žalbom u bitnom ističe samo nepovoljna financijska situacija ovršenika, te namjera da dug vrate obročnom otplatom u skladu s trenutnim prihodima, ukoliko ovrhovoditelj na isto pristane, a da nisu ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 5. OZ, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP, kao u izreci.

U Zagrebu, 7. svibnja 2024.

                                                                                                          S u d a c:

                                                                                   Gordana Bošković Majerović, v.r.