REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-1993/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Hrvoje Lafter, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Hrvoje Lafter i Vladimir Rađenović u Jastrebarskom, Augusta Šenoe 2A/2, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poništenja rješenja, 24. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/23- 01/19, URBROJ: 513-04-24-3 od 12. ožujka 2024. i rješenje Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Zadar, KLASA: UP/I -410- 20/2018-001/908, URBROJ: 513-07-13-01/2022-006 od 15. prosinca 2022. i predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove spora u iznosu od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sudske pristojbe.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/23- 01/19, URBROJ: 513-04-24-3 od 12. ožujka 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Zadar, KLASA: UP/I-410-20/2018-001/908, URBROJ: 513-07-13-01/2022- 006 od 15. prosinca 2022.
2. Navedenim prvostupanjskim poreznim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje u predmetu razreza poreza nekretnina, u kojemu je doneseno rješenje KLASA: UP/I-410-20/2018-001/0908, URBROJ: 513-007-13-01/2018-003 od 3. travnja 2018.
3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika u bitnome navodeći da nije podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, već prijedlog za ukidanjem potvrde pravomoćnosti i izvršnosti, dakle, o njegovom zahtjevu nije odlučeno, već o nečem sasvim drugom. Navodi da načelno prihvaćeno stajalište da se podnesak tretira prema njegovu sadržaju, u konkretnom slučaju nije primjenjivo, budući da njegov zahtjev jasan i na njemu je naznačeno da se radi o zahtjevu za ukidanje klauzule pravomoćnosti i izvršnosti. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporena rješenja uz naknadu troškova.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da navodi da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja. Predlaže da sud riješi spor bez rasprave i odbije tužbeni zahtjev.
5. Radi osiguranja načela izjašnjavanja stranaka u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24 i 39/26-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZUS) strankama je dana mogućnosti da se izjasne o zahtjevima i navodima druge stranke kao i o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, pa je tako odgovor na tužbu dostavljen tužitelju.
6. Presuda u ovom sporu donosi se bez rasprave sukladno ovlaštenju iz odredbe članka 98. točke 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24 i 39/26 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS). Tim je člankom propisano da sud može presudom riješiti spor bez rasprave ako na temelju stanja spisa utvrdi da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita, a tuženik u odgovoru na tubu ne traži održavanje rasprave i ne predlaže izvođenje dokaza.
7. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika. Izvođenje daljnjeg dokaznog postupka saslušanjem tužitelja sud nije cijenio opravdanim niti potrebnim za odluku u predmetnoj stvari.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.
9. Uvidom u spis utvrđeno je da je tužitelj 2. prosinca 2022. podnio „zahtjev za ukidanjem potvrde pravomoćnosti i izvršnosti“ na rješenju Porezne uprave, Područni ured Zadar, KLASA: UP/I-410/20-2018-001/0908, URBROJ: 513/007-13/01-2018-04 od 3. travnja 2019., uz obrazloženje da mu to rješenje nikada nije dostavljeno, odnosno da se radi o neurednoj dostavi protivno odredbama članka 59. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20, dalje: OPZ).
9.1. Uvidom u citirano rješenje od 3. travnja 2018. utvrđeno je da je istim tužitelju kao poreznom obvezniku utvrđena obveza poreza na promet nekretnina u iznosu navedenom u izreci.
10. Prvostupanjsko je tijelo ocijenilo da se radi o zahtjevu za povrat u prijašnje stanje te je prijedlog tužitelja odbilo, uz obrazloženje da je prijedlog podnesen izvan roka, jer da je dostava poreznog rješenja izvršena sukladno odredbama OPZ-a, a da podnositelj nije učinio vjerojatnim okolnosti na koje se poziva niti je pružio prihvatljiv dokaz za navedeno. Prijedlog je odbijen pozivom na odredbe članka 94. OPZ-a.
11. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, u bitnome navodeći kako se podnesak tužitelja od 2. prosinca 2022. s naznačenim zahtjevom u konkretnom slučaju ima smatrati prijedlogom za povrat u prijašnje stanje, kako je to zaključilo i prvostupanjsko tijelo, jer da tužitelj traži da mu se dopusti podnošenje žalbe iz razloga što mu porezno rješenje nije uredno dostavljeno zbog čega mu je bilo onemogućeno podnošenje žalbe protiv tog rješenja.
11.1. Tuženik u obrazloženju navodi kako neuredna dostava rješenja ne samo da nije opravdan razlog za povrat u prijašnje stanje, nego upravo suprotno. Institut povrata u prijašnje stanje predviđen je u slučaju da je dostava bila uredna, ali su se dogodile nepredviđene okolnosti zbog kojih se može tražiti povrat, budući da je žalbeni rok prekluzivan i ne može se produžavati, a protekom roka stranka gubi pravo na žalbu, pozivom na odredbe članka 94. stavka 1. OPZ-a. Ako pak stranka nije uredno primila porezno rješenje, onda nema niti propuštanja roka za žalbu. Žalba je odbijena na temelju članka 116. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP).
12. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja rješenja tuženika, utvrđeno je da je osporenim rješenjima uz obrazloženje koje je dano, povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
13. Prema ocjeni suda upravna su tijela pogrešno o zahtjevu tužitelja za ukidanjem klauzule pravomoćnosti i izvršenosti poreznog rješenja, odlučila kao da se radi o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje.
13.1. Uvidom u citirani zahtjev utvrđeno je kako je isti jasan, pored navedenog, podnesen je po opunomoćeniku odvjetniku, pa se ne može reći da se radi o neukoj stranci, a iz sadržaja tog podneska ne proizlazi da tužitelj traži povrat u prijašnje stanje ili da mu se omogući podnošenje žalbe na porezno rješenje, kako to pogrešno zaključuju upravna tijela.
14. Uvidom u žalbu tužitelja utvrđeno je kako ista sadrži samo jedan žalbeni navod, da nije podnio zahtjev za povrat u prijašnje stanje, već zahtjev za ukidanjem klauzule pravomoćnosti i izvršnosti poreznog rješenja. Stoga se ne može zaključiti da se radi o situaciji u kojoj je riješeno o zahtjevu na koji je tužitelj naknadno pristao.
15. Ovaj sud ne može prihvatiti obrazloženje tuženik izneseno u osporenom rješenju.
16. Povrat u prijašnje stanje poseban je institut upravnog postupka, posebno normiran i OPZ-om (čl. 94.) te su za primjenu istog propisana stroga procesna pravila u smislu rokova za podnošenje prijedloga.
16.1. Člankom 94. stavkom OPZ-a propisano je da ako je porezni obveznik iz opravdanih razloga propustio izvršiti neku radnju u zakonskom roku ili u roku koji je odredilo porezno tijelo i zbog tog propuštanja trpi posljedicu, dopustit će se na njegov prijedlog povrat u prijašnje stanje. Propuštanje roka od strane zastupnika ide na teret poreznog obveznika.
17. Iz zahtjeva tužitelja ne proizlazi da se radi o propuštanju izvršenja radnje podnošenja žalbe, kako to navode upravna tijela, niti tužitelj navodi da bi se radilo o opravdanim razlozima za propuštanje poduzimanja te radnje.
17.1. Stoga, prema ocjeni suda nema osnova za odlučivanje o navedenom zahtjevu kao da se radi o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, temeljem članka 94. OPZ-a.
18. Ukoliko je postojala sumnja o kakvom zahtjevu se radi, prvostupanjsko je tijelo bilo dužno postupiti po odredbama ZUP-a i pozvati stranku na očitovanje o podnesenom zahtjevu uz upozorenje na pravne posljedice nepostupanja po zaključku poreznog tijela, u smislu članka 73. stavka 1. i 2. ZUP-a.
19. Slijedom navedenog, sud je prihvatio osnovanima navode tužbe.
20. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, povrijeđen je zakon na štetu tužitelja, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.
21. Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a sud je poništio osporeno i prvostupanjsko rješenje i predmet vratio na ponovni postupak tom tijelu koje će u postupku nakon ove presude donijeti novo rješenje o zahtjevu imajući u vidu primjedbe i stajališta suda iznesene u presudi.
21.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.
22. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova spora temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojemu stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Stoga, kako je tužitelj uspio u spor tuženik mu je dužan nadoknaditi opravdane troškove, u konkretnom predmetu trošak podnošenja tužbe po opunomoćeniku odvjetniku u iznosu od 1.250,00 eura. Zatraženi trošak u ovom iznosu sukladan je odredbama Tbr. 27/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23i 10/25, dalje: Tarifa) u visini od 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr 42. Tarife) daje iznos naveden u izreci.
22.1. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci, pod točkom II.
23. S osnova ovog spora tužitelj nema troškova sudske pristojbe, s obzirom na to da se sukladno članku 22. stavku 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18 i 51/23) sudske pristojbe u upravnom sporu plaćaju samo ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu, o čemu se u ovom sporu ne radi, stoga je njegov zahtjev za naknadom troškova sudske pristojbe valjalo odbiti.
23.1. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci, pod točkom III.
U Zagrebu 24. rujna 2026.
Sutkinja
Mirjana Harapin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude u dijelu pod točkom I. izreke žalba nije dopuštena (čl. 127. st. 1. ZUS-a).
Protiv ove presude u dijelu pod točkama II. i III. dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Odvjetnik Hrvoje Lafter, Zajednički odvjetnički ured Hrvoje Lafter i Vladimir Rađenović, Jastrebarsko, Augusta Šenoe 2A/2
2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV – uz spis
3. U spis
