REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-154/2026-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Patriziji Muždeka Funčić, u pravnoj stvari tužitelja L&L PROPERTIES d.o.o., [adresa], OIB: 43216060695, zastupan po punomoćnici Aniti Hukelj, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ivanu Primorcu, odvjetniku u Rijeci, radi naknade štete, 24. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Određuje se prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred ovim sudom u predmetu pod poslovnim brojem P-17/2026.

II. Postupak će se nastaviti nakon što se pravomoćno okonča parnični postupak koji se vodi pred ovim sudom u predmetu pod poslovnim brojem P-17/2026 ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na pravomoćni završetak navedenog postupka.

III. Ročište za glavnu raspravu zakazano za 1. prosinca 2026. neće se održati.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu 6. ožujka 2026. podnio tužbu protiv tuženice radi naknade štete u iznosu od 616.000,00 EUR, kao članice uprave društva/tužitelja navodeći da je ista opstruirala poslovanja društva te da je kršila obveze da kao direktorica vodi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika propisane odredbom čl. 252. Zakona o trgovačkim društvima. Nadalje, tužitelj je naveo da se je skupština društva održala 22. prosinca 2025. te da je na istoj donesena odluka o postavljanju zahtjeva za naknadu štete protiv članice uprave društva gđe. ĐŠ, odnosno tuženice, radi činjenja i nečinjenja te opstruiranja rada koji je ista trebala izvršavati kao operativna direktorica i voditeljica građevinskog projekta Rijeka.

1.1. U nastavku tužbe, tužitelj je naveo da su tuženica i gđa. FŠ, obje članice društva, ujedno bile i direktorice tužitelja koje su društvo zastupale samostalno i pojedinačno, sve dok se tuženicu nije odlukom skupštine od 22. prosinca 2025. opozvalo s mjesta članice uprave. Navodi da iako su obje članice društva bile ujedno i direktorice, da su njihove uloge i obveze u društvu bile različite te da su prilikom osnivanja društva definirale i podijelile obveze i odgovornosti direktora, odnosno vrstu posla koju će svaka od njih obavljati. Poslovi da su podijeljeni tako da direktorica gđa. FŠ financira društvo i projekte društva putem društva EUROFOREST, prodaja lesenih konstrukcija d.o.o., Brežice, Slovenija, OIB: 51059369946, dok da je dogovorena obveza direktorice gđe. ĐŠ bila voditi sve poslovne operacije društva, odnosno zadatke potrebne da se poslovni projekt izgradnje stambenih objekata dovrši i da se stanovi prodaju.

1.2. Tužitelj potom navodi da je tuženica, kao članice uprave, povrijedila obveze voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, odnosno da je ista s namjerom opstruirala poslovanje društva time što je donijela odluku da ne sklopi ugovor o kupoprodaji stana s kupcem koji je izrazio ozbiljnu namjeru kupnje istog, obzirom da je društvo osnovano s ciljem gradnje i prodaje stambenih objekata na građevinskim zemljištima u Rijeci. Nemar vođenja poslova od strane tuženice da je kulminirao u lipnju 2025. kad je redovno funkcioniranje društva dovedeno do kompletnog zastoja, slijedom toga što je tuženica u potpunosti prestala obavljati svoje obveze operativnog vođenja projekta društva. Nedugo nakon navedenog, tužitelj navodi da je tuženica iznenada zahtijevala izlazak iz društva i isplatu svojih poslovnih udjela u iznosu od 350.000,00 EUR.

1.3. Ujedno navodi da je tuženica ignorirala prodajne aktivnosti i nesavjesno vodila poslovanje vezano uz prodaju stanova, čime da je ozbiljno ugrozila opstojnost društva i samog projekta te društvu prouzročila znatnu materijalnu štetu. Primjer navedenog nehajnog postupanja tuženice da se dogodio u svibnju 2025., kada se za kupnju jednog od stanova na Plotu 1 pojavio zainteresirani kupac, g. CŠ koji da je ponudio cijenu od 4.500,00 EUR/m², odnosno ukupni iznos od 518.959,30 EUR, a što da je predstavljalo nužan priljev sredstava u trenutku kada su stambeni objekti bili u fazi izgradnje. S obzirom na opisanu podjelu poslova u društvu, tuženica da je bila odgovorna i dužna da s ozbiljnim kupcima, kao što je g. CŠ, pregovara, odnosno da sklopi predugovor i po završetku pregovora, ugovor o kupoprodaji stana, a sve kako bi se financijsko opterećenje projekta umanjilo. Međutim, tužitelj navodi da se tuženica neopravdano protivila prodaji stana, iako da je bila svjesna da je prodaja nužna za likvidnost i financiranje gradnje, s obzirom da društvo nije raspolagalo drugim izvorima sredstava osim pozajmica društva EUROFOREST d.o.o. pa da je time svjesno onemogućila ostvarivanje prihoda koji su bili od velike važnosti za nastavak radova i dovela u opasnost opstojnost projekta. Potom navodi da kada je tuženica naposljetku ipak odlučila pristupiti izradi ugovora o kupoprodaji, da je uputila drugu članicu društva, gđu. FŠ da sama sastavi ugovor, uz izričitu uputu da se u ugovoru ne navode rokovi završetka radova te da se ne predviđaju nikakve ugovorne kazne (penali) za kašnjenje ili neispunjenje obveza. Tuženica da je na ovaj način svjesno prebacila odgovornost vođenja projekta na gđu. FŠ, znajući da ista nije upućena u vođenje projekta, čime da je svjesno postupila protivno raspodjeli poslova i svojoj obvezi poštivanja standarda vođenja poslova s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika. S obzirom na to da tuženica na kraju nije obavljala svoj posao, tužitelj navodi da je g. CŠ odustao od kupnje stana, a čime da je društvo izgubilo mogućnost pribavljanja prijeko potrebnih financijskih sredstava za nastavak gradnje.

1.4. Tužitelj navodi da se nemar tuženice u obavljanju obveza direktorice nastavio te da je ista prestankom izvršavanja svih obveza vođenja projekta u lipnju 2025., društvu prouzročila štetu u sveukupnom iznosu od 616.000,00 EUR . Društvo da je 9. travnja 2025., kao prodavatelj, s društvom Dendrocor d.o.o., kao kupcem, sklopilo Predugovor o kupoprodaji nekretnine u visini od 616.000,00 EUR i to stana br. 2 u zgradi 4, odnosno 1/3 suvlasničkog dijela nekretnina upisanih u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka, k. o. [katastarska općina] nakon što stambene zgrade na nekretninama budu izgrađene i etažno vlasništvo provedeno. Društvo Dendrocor d.o.o., da je 5. travnja 2025. i 16. travnja 2025. uplatio tužitelju iznos od 70.000,00 EUR, (kapara) dok da se preostali dio kupoprodajne cijene obvezao isplatiti sukladno rokovima iz članka 6. Predugovora. Međutim, nakon što je direktor navedenog društva saznao da je 29. kolovoza 2025. na predmetnim nekretninama provedena zabilježba spora, zatražio je od direktorice gđe . FŠ, pojašnjenje o prirodi navedenog upisa te očitovanje o stanju i daljnjem napredovanju projekta. Kako je tuženica prekinula svoj angažman na vođenju projekta bez ikakvog osnova, slijedom čega da je projekt doveden u zastoj i nezavidnu situaciju uslijed brojnih propusta, tužitelj navodi da je g. Đ odlučio sredinom rujna 2025. raskinuti predugovor prije isteka roka za ispunjenje obveze, s obzirom na to da je istom postalo očito da društvo neće ispuniti svoju obvezu iz predugovora. Slijedom prethodnog, društvo da je bilo primorano g. Đ vratiti uplaćen dani iznos na ime kapare od 70.000,00 EUR.

1.5. Slijedom iznijetog, tužitelj ističe da tuženica odgovara za štetu društvu jer da je povrijedila pravilo da vodi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika te jer je očito da nije djelovala za dobrobit društva. Nadalje, s obzirom na zaduženost tužitelja prema društvu EUROFOREST, potonje je društvo, da namiri dugove, tražilo uknjižbu prava vlasništva na nekretninama, a što da je rezultat nepovoljnog razvoja projekta i mnogobrojnih propusta od tuženice. Navedeno da dovodi do gubitka mogućnosti društva za zaradom temeljem prodaje nekretnina, a što predstavlja izgubljenu dobit društvu u iznosu od 554.000,00 EUR te izravnu štetu društvu u iznosu od 61.600,00 EUR, slijedom toga što tužitelj mora vratiti g. Đ puni iznos kapare. Time da je društvu, isključivo zbog postupanja tuženice kao direktorice čija je odgovornost bila odrađivanje svih operativnih zadataka potrebnih da se poslovni projekt izgradnje stambenih objekata dovrši te prodaja stanova, nastala šteta u ukupnom iznosu od 616.000,00 EUR.

2. U odgovoru na tužbu, tuženica je u cijelosti osporila osnovanost osnove i visinu tužbenog zahtjeva, kao i sve navode iz predmetne tužbe kao činjenično netočne i pravno neosnovane. Tuženica je ujedno, temeljem odredbe čl. 12. i čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP-a, predložila prekid ovog postupak do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Rijeci pod posl. br. P-17/2026, a koji postupak je tuženica pokrenula radi utvrđenja ništetnim odluke glavne skupštine tužitelja o postavljanju zahtjeva za naknadu štete, upravo iz razloga što tužitelj na tim odlukama temelji predmetnu tužbu. Slijedom navedenog, obrazlaže da pitanje njihove pravne valjanosti predstavlja prethodno pravno pitanje o kojem izravno ovisi odluka u ovom postupku. Ukoliko bi se u parničnom postupku pod posl.br. P-17/2026 pravomoćno utvrdilo da su navedene odluke tužitelja ništetne, navodi da u tom slučaju otpada pravna osnova na kojoj tužitelj temelji predmetni postupak. Stoga, radi izbjegavanja proturječnih odluka te u skladu sa načelom ekonomičnosti postupka, predlaže prekid ove parnice do pravomoćnog okončanja postupka pod posl.br. P-17/2026.

2.1. Nadalje, tuženica navodi da između članova društva nije postojala unaprijed jasno dogovorena i obvezujuća podjela poslova prema kojoj bi tuženica bila isključivo “operativna direktorica” zadužena za cjelokupno vođenje projekta, a gđa. FŠ isključivo financijer projekta. Također, navodi da tužitelj nije dokazao štetu, izmaklu dobit, kao ni uzročnu vezu između postupanja tuženice i utuženog iznosa od 616.000,00 EUR te da za odgovornost člana uprave nije dostatno paušalno tvrditi da je društvo imalo navodne poslovne poteškoće ili da nije realizirana pojedina kupoprodaja. Sukladno odredbi čl. 430. ZTD-a, u vezi s čl. 252. ZTD-a, kao i općim pravilima obveznog prava, tuženica navodi da odgovornost za štetu pretpostavlja postojanje konkretne povrede dužnosti, nastanak određene i dokazive štete te neposrednu uzročnu vezu između radnje ili propuštanja člana uprave i nastale štete, a da u konkretnom slučaju pretpostavke nisu ispunjene.

2.2. Posebno ističe da je upravo postupanje gđe. FŠ dovelo u pitanje realizaciju kupoprodaje s društvom Dendrocor d.o.o. Naime, člankom 8. Predugovora od 9. travnja 2025. prodavatelj da je kupcu izričito jamčio da predmetna nekretnina neće biti opterećena nikakvim zemljišnoknjižnim ni izvanknjižnim pravima ili teretima te da se pravo kupca neće isključiti, umanjiti ili ograničiti. Unatoč tome, gđa. FŠ da je 24. srpnja 2025., bez znanja, suglasnosti ili odobrenja tuženice, zasnovala fiducijarno osiguranje u korist svojeg društva EUROFOREST d.o.o., pri čemu da je istodobno nastupala kao osoba ovlaštena za zastupanje obje ugovorne strane, sve protivno temeljnim pravilima trgovačkog prava o sukobu interesa i zabrani ugovaranja bez posebnog ovlaštenja. Stoga, navodi da je upravo gđa. FŠ opteretila nekretnine koje su prema Predugovoru morale ostati neopterećene, čime da je ista očito svjesno i namjerno narušila povjerenje kupca. Potom, tuženica navodi da je nasuprot tome, nakon saznanja za takvo postupanje pokrenula postupak pred Trgovačkim sudom u Rijeci radi uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

2.3. Također, navodi da je Trgovački sud u Rijeci je u presudi poslovni broj P- 495/2025 utvrdio da je FŠ dana 23./24. srpnja 2025. sklopila Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretninama tako da je istodobno zastupala i L&L PROPERTIES d.o.o. i EUROFOREST d.o.o., pri čemu za takvo raspolaganje imovinom društva L&L PROPERTIES d.o.o. nije imala posebno ovlaštenje društva. Sud je izričito zauzeo stav da se u takvoj situaciji ne može govoriti o konkludentnoj suglasnosti niti o ovlaštenju koje bi proizlazilo iz operativne podjele poslova, nego da je za takav pravni posao bila potrebna posebna ovlast za sklapanje točno određenog ugovora. Slijedom toga, sud je zaključio da predmetni fiducijarni sporazum nije valjano nastao, odnosno da je riječ o nepostojećem pravnom poslu, slijedom čega je naložio brisanje upisa/zabilježbi u korist EUROFOREST-a i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na ime L&L PROPERTIES d.o.o. Ovo utvrđenje da izravno potvrđuje da je upravo postupanje gđe. FŠ, a ne postupanje tuženice, dovelo do nezakonitog opterećenja i prijenosa prava na nekretninama društva, što je utjecalo na poslovanje tužitelja. Stoga, navodi da tužitelj neosnovano pokušava odgovornost za posljedice takvog fiducija prebaciti na tuženicu, iako da je tuženica upravo pokretanjem opisanog sudskog postupka štitila imovinu društva i zahtijevala uklanjanje nezakonitih zemljišnoknjižnih upisa.

3. Na upit suda glede prijedloga tuženice za prekidom predmetnog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred ovim sudom posl.br. P -17/2026, na pripremnom ročištu održanom 21. rujna 2026., zamjenik punomoćnice tužitelja je naveo da odluku o prekidu predmetnog postupka prepušta sudu.

4. Uvidom u priloženu presudu suda ovog stupnja posl.br. P-17/2026 od 3. srpnja 2026. (stranica 1191-1201 spisa), konkretno toč. II. izreke, utvrđeno je da je ovaj sud utvrdio ništetnom i bez pravnog učinka odluka skupštine trgovačkog društva L&L PROPERTIES d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 43216060695, donesena na skupštini održanoj 22. prosinca 2025.: „Postavlja se zahtjev za naknadu štete protiv člana uprave ĐŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u odnosu na prouzročenje štete Društvu, radi činjenja i nečinjenja te opstruiranja rada koji je ista trebala izvršavati kao operativna direktorica i voditeljica građevinskog projekta Rijeka, za iznos ne manji od 500.000,00 (pedstotisuća) EUR. Uprava Društva dužna je poduzeti sve radnje vezane uz postavljanje navedenog zahtjeva za naknadu štete te se nalaže upravi Društva postavljanje zahtjeva za naknadu štete i podnošenje tužbe uz zabranu povlačenja tužbe do donošenja drugačije odluke skupštine. Ova odluka stupa na snagu danom donošenja.“

5. Odredbom čl. 213. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP), propisano je da će sud prekid postupka odrediti ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju. Sukladno odredbi čl. 12. st. 1. ZPP-a propisano je da kada odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo, sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drukčije određeno.

6. Među parničnim strankama nije sporno da je na skupštini društva održanoj 22. prosinca 2025., između ostalog, donesena odluka o postavljanju zahtjeva za naknadu štete protiv članice uprave društva, ovdje tuženice. Također, nije sporno da je ovdje tuženica pred ovim sudom podnijela tužbu protiv ovdje tužitelja radi utvrđenja ništetnim odluke glavne skupštine o postavljanju zahtjeva za naknadu štete protiv ovdje tuženice, kao i da je ovaj sud presudom posl.br. P-17/2026 od 3. srpnja 2026. odlučio o tužbenom zahtjevu, a koji spis se po žalbi ovdje tužitelja, trenutno nalazi na Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

7. Slijedom iznijetog, po ocjeni ovog suda ispunjene su pretpostavke za prekidom ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred ovim sudom u predmetu pod poslovnim brojem P-17/2026, budući da odluka u navedenom parničnom postupka predstavlja prethodno pitanje za donošen je odluke u ovoj pravnoj stvari, odnosno budući da osnovanost predmetnog tužbenog zahtjeva tužitelja ovisi o rješenju tog prethodnog pitanja.

8. Stoga je temeljem odredbe čl. 213. st. 1. toč.1. ZPP-a valjalo odlučiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja, dok je odluka o nastavku postupka, sadržana u toč. II. izreke donijeta temeljem odredbe čl. 215. st. 4. ZPP-a.

Rijeka, 24. rujna 2026.

Sutkinja

Patrizia Muždeka Funčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Rijeci, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.