REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-359/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kornelije Kallay Blažeković kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog LI, zbog kaznenog djela iz članka 106. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog LI, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 4. rujna 2026. broj Kov-324/2026-7, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 24. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog LI, preinačuje se prvostupanjsko rješenje te se istražni zatvor protiv okrivljenog LI produljuje samo iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.).
II. U ostalom dijelu žalba okrivljenog LI odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog LI, zbog kaznenog djela iz članka 106. stavka 1. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 131. stavka 1. i članka 127. stavka 4. ZKP/08., produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke je okrivljeniku u istražni zatvor uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 5. lipnja 2026. pa nadalje.
2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio okrivljeni LI putem branitelja Matije Duka, odvjetnika u Zagrebu, bez izričitog navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti i prema okrivljenika primijeniti istražni zatvor u domu.
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz podignute optužnice te prikupljenih dokaza na kojima se optužnica temelji, a na koje se pravilno poziva i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Te razloge prihvaća i ovaj sud jer su dovoljni i odgovarajući. Samim time, prema ocjeni i ovog drugostupanjskog suda, ispunjena je opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Stoga, žalbeni prigovori kojima žalitelj osporava postojanje osnovane sumnje, opširno upirući na lažnost i neutemeljenost iskaza žrtve te navodeći kako je okrivljenikova obrana logična i životna , ne dovode u pitanje pravilan zaključak prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje. Naime, u ovom stadiju postupka, za odlučivanje o postojanju pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora dovoljan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, koji je u konkretnom slučaju ostvaren. O iznesenim prigovorima žalitelja, koji u biti predstavljaju preuranjeno iznošenje obrane okrivljenika te ocjenu vjerodostojnosti i relevantnosti pojedinih dokaza, vodit će se računa tijekom daljnjeg kaznenog postupka, kao što će i odluka o kaznenopravnoj odgovornosti okrivljenika, pa tako i o vjerodostojnosti i značaju izvedenih dokaza te njihovoj uvjerljivosti i međusobnoj povezanosti, biti u nadležnosti raspravnog suda.
6. Nasuprot daljnjim žalbenim tvrdnjama, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio opravdanost za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a za svoje je zaključke izložio valjane razloge.
6.1. Postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani okrivljenika, koja se ne može s uspjehom otkloniti primjenom blažih mjera, prvostupanjski sud pravilno nalazi u dosadašnjoj osuđivanosti okrivljenika. Naime, prema uvjerenju Odjela za kaznene evidencije je razvidno da je okrivljenik presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 11. listopada 2019. broj Kmp-82/2019, pravomoćnom 13. studenog 2019., proglašen krivim zbog kaznenog djela iznude u pokušaju, te mu je izrečena djelomična uvjetna osuda, tako da bezuvjetni dio kazne zatvora koji se izvršava iznosi osam mjeseci, a dio u trajanju jedne godine i četiri mjeseca se neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu pet godina ne počini novo kazneno djelo, dok je presudom Županijskog suda u Zagrebu od 26. rujna 2028. broj Km-2/2018, pravomoćnom 6. veljače 2020., proglašen je krivim zbog kaznenog djela razbojništva te mu je izrečen pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora u roku od dvije godine. Razvidno je, dakle, da je okrivljenik ranije osuđen zbog kaznenih djela s elementima nasilja, što je obilježje i kaznenog djela koje mu se aktualno stavlja na teret, kako je to i prvostupanjski sud pravilno utvrdio. Ove okolnosti upućuju na kontinuitet protupravnog ponašanja okrivljenika, na kojeg niti ranije osude zbog počinjenih kaznenih djela niti izrečene kazne, nisu utjecale da svoje postupke uskladi s društvenim normama. Naprotiv, njegovo društveno neprihvatljivo ponašanje se nastavilo te se okrivljenik sada ponovno javlja osnovano sumnjivim u počinjenje kaznenog djela. Uz navedeno, sud prvog stupnja je pravilno imao u vidu način i okolnosti počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, jer je iz činjenično opisanog ponašanja okrivljenika razvidna ustrajnost u njegovom protupravnom ponašanju , pa stoga i veća mjera njegove kriminalne volje.
6.2. Ukupnost ovih pravilno utvrđenih okolnosti žalitelj očito neopravdano zanemaruje kada tvrdi da ranije okrivljenikova osuđivanost ne bi smjela biti jedini razlog za primjenu mjere istražnog zatvor.
6.3. Isto tako, žalbeno upiranje na okolnost rođenja djeteta netom nakon određivanja istražnog zatvora ne predstavlja izlaganje relevantnih okolnosti koje su odlučne za zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Naime, notorno je da boravak u istražnom zatvoru ima često nepovoljne implikacije na uobičajeni način života i ispunjavanje obveza okrivljenika protiv kojih je primijenjena mjera istražnog zatvora, ali su to posljedice koje u pravilu prate istražne zatvorenike za koje je utvrđeno postojanje iteracijske opasnosti, a pri tomu će o ovoj okolnosti biti moguće voditi računa u daljnjem tijeku postupka.
7. Zato je, protivno žalbenim prigovorima, sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je opravdano produljenje mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti, za sada, ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., pa tako niti nekom od mjera opreza niti istražnim zatvorom u domu, kako je to pravilno otklonio i prvostupanjski sud.
8. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, u dijelu odluke koja se odnosi na istražni zatvor produljen iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
9. Međutim, u pravu je okrivljeni LI kada žalbom osporava postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 2. ZKP/08.
9.1. Naime, iz podataka u spisu predmeta je razvidno kako je žrtva kaznenog djela, svjedok CI, u odnosu na kojeg je ranije, prilikom određivanja istražnog zatvora, postojala koluzijska opasnost, ispitan 16. lipnja 2026., prije podizanja optužnice. Stoga je neosnovan stav prvostupanjskog suda koji u nasilnom odnosu okrivljenika prema žrtvi, opisanom u činjeničnom opisu djela koje se okrivljeniku stavlja na teret, nalazi opravdanje za produljenje istražnog zatvora i na temelju članka 123. stavka 1. točke 2. ZKP/08. Isto tako, neprihvatljive su tvrdnje suda prvog stupnja o mogućnosti okrivljenikovog utjecaja na neke druge posve neidentificirane osobe, koje bi mogle imati saznanja o inkriminiranom događaju. Ovime prvostupanjski sud zanemaruje stadij u kojem se aktualno nalazi postupak.
9.2. Stoga, kako je prikupljen dokaz zbog čijeg je osiguranja ranije bio na snazi istražni zatvor zbog koluzijske opasnosti, a neprimjereno je produljenje istražnog zatvora zbog mogućnosti utjecaja na nepoznate osobe, ne postoje niti zakonski uvjeti za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz citirane osnove.
10. Zato je žalbu okrivljenika, u dijelu koji se odnosi na istražni zatvor produljen iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 2. ZKP/08., trebalo prihvatiti i na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
Velika Gorica, 24. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Kornelija Kallay Blažeković
