REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-360/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kornelije Kallay Blažeković kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ŽP, zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog ŽP, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 25. kolovoza 2026. broj Kov-216/2026-8, o produljenju primjene mjere opreza nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 24. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog ŽP kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog ŽP, zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 98. stavaka 5. i 6. u vezi s člankom 98. stavkom 2. točkom 9. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), produljena je primjena mjere opreza zabrane uhođenja ili uznemiravanja žrtve GP.
1.1. Pod točkom II. izreke je odlučeno da mjera opreza može trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude (pravilno bi bilo: "do izvršnosti presude ili do upućivanja na izdržavanje kazne zatvora, ako je takva kazna izrečena"), te je okrivljenik upozoren da će se u slučaju nepridržavanja izrečene mjere opreza ona zamijeniti istražnim zatvorom.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni ŽP putem branitelja Josipa Perića, odvjetnika iz Odvjetničkog društva Božić Ivić i Perić d.o.o. u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom ukinuti mjeru opreza.
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti od odlučnog značaja za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog ŽP, kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., tako i one koje se odnose na ispunjenje posebnih pretpostavki za primjenu te mjere protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se mjera istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. može i nadalje svrhovito zamijeniti primjenom mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 9. ZKP/08. Izložene razloge u cijelosti prihvaća i ovo vijeće.
5.1. Prema tomu, pobijano rješenje je u cijelosti sastavljeno sukladno odredbi članka 124. ZKP/08., a za odluku su, u svim njenim dijelovima i o svim odlučnim činjenicama, izloženi jasni i dovoljni razlozi. Stoga nije u pravu žalitelj kada upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., navodeći kako nisu dani razlozi o odlučnim činjenicama. Ovu paušalnu tvrdnju žalitelj nije konkretizirao, a njegovo subjektivno nezadovoljstvo izloženim razlozima ne opravdava istaknutu povredu odredbe kaznenog postupka.
6. Protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i dostatno obrazložio da osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz optužnice te prikupljenih dokaza na kojima se optužnica temelji, a na koje se pravilno poziva i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Te razloge prihvaća i ovaj sud jer su dovoljni i odgovarajući. Samim time, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispunjena je opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. , a time i za mjeru opreza. Stoga nije u pravu žalitelj kada osporava postojanje osnovane sumnje, polemizirajući s neistinitošću izjava žrtve i svjedoka, koji su motivirani ciljem da otklone odgovornost od žrtve, koja je ozlijedila okrivljenika, koji je postupao u nužnoj obrani. Ističe se žalitelju da je za odlučivanje o postojanju pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora, a stoga i za primjenu i produljenje mjere opreza, dovoljan odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, koji je u konkretnom slučaju ostvaren. O iznesenim prigovorima žalitelja, koji zapravo predstavljaju obranu okrivljenika, iznošenjem njegove verzije inkriminiranog događaja, te preuranjenu valorizaciju prikupljenih dokaza, vodit će računa raspravni sud tijekom daljnjeg kaznenog postupka, u kojem će uslijediti sudska ocjena vjerodostojnosti prikupljenih dokaza, kao što će i odluka o kaznenopravnoj odgovornosti okrivljenika, biti u nadležnosti raspravnog vijeća.
7. Nasuprot daljnjim žalbenim prigovorima o nepostojanju opasnosti od ponavljanja djela, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da na strani okrivljenika i nadalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i razborito predvidivu iteracijsku opasnost. Ocjenjujući postojanje takve opasnosti, prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu okolnosti i način počinjenja kaznenog djela za koja je okrivljenik prema podignutoj optužnici osnovano sumnjiv, koje prema svojoj težini i značaju, kao i intenzitetu verbalnog i fizičkog nasilja prema žrtvi, upućuju na okrivljenikovu naročitu upornost u protupravnom ponašanju prema žrtvi. Sve su to okolnosti koje, prema stavu i ovog suda, a imajući u vidu teško narušene međusobne odnose okrivljenika i žrtve, upućuju na postojanje veće kriminalne količine okrivljenikovog protupravnog postupanja, a time i na razborito predvidivu iteracijsku opasnost na njegovoj strani.
7.1. Međutim, uzevši u obzir sve tako utvrđene okolnosti, prvostupanjski sud je, očito imajući u vidu i odredbu članka 95. stavka 1. ZKP/08., prema kojoj se prilikom odlučivanja o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika i drugim mjerama opreza, mora paziti da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom, pravilno zaključio da je primijenjena mjera opreza u konkretnoj situaciji i nadalje učinkovita za otklanjanje postojeće opasnosti od ponavljanja djela na strani okrivljenika, pri čemu je pravilno vodio računa o njegovoj dosadašnjoj neosuđivanosti. Upravo će se daljnjom primjenom mjere opreza spriječiti okrivljenika u daljnjem protupravnom postupanju, čime će se ujedno ostvariti i svrha koja bi se ostvarila i mjerom istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
7.2. Ukupnost ovih okolnost žalitelj neosnovano zanemaruje kada posebno naglašava okrivljenikovu dosadašnju neosuđivanost, o kojoj je i prvostupanjski sud vodio računa, kao o jednom od kriterija koje se uzimaju u obzir prilikom produljenja primjene mjere opreza. Pri tomu, nije razvidno da bi se u primijenjenom modusu i karakteristikom mjere opreza nalazilo prekomjerno životno opterećenje okrivljenika, kako to žalitelj neargumentirano tvrdi u žalbi. Naime, notorno je da nametanje neke mjere opreza ima često nepovoljne implikacije na redoviti način života okrivljenika. Međutim, to su okolnosti koje u pravilu prate okrivljenika kod kojeg je utvrđeno postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., i kojima je nametanje obveze zabrane uhođenja i uznemiravanja žrtve od strane okrivljenika redovita posljedica, ali i nužnost za otklanjanje iteracijske opasnosti. Isto tako, žalbeno upiranje na okrivljenikovu nezaposlenost i loše imovinsko stanje te očinstvo dvoje djece, kao i aktivnu obranu i suradnju s policijom, ne predstavlja izlaganje relevantnih okolnosti kojima bi bila dovedena u pitanje pravilnost pobijanog rješenja.
8. Sagledavajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, a za svoje zaključke je izložio valjane razloge, pa je i prema ocjeni ovog suda i nadalje nužna primjena naložene mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 9. ZKP/08.
9. Ujedno, nije utvrđeno da bi okrivljeniku bila povrijeđena neka od prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17. i 6/24. – dalje: Konvencija). Napominje se žalitelju kako odluka koja je suprotna stavovima žalitelja ne znači sama po sebi povredu Ustavom i Konvencijom zajamčenih prava, kako se to u žalbi neosnovano nastoji prikazati, paušalnim tvrdnjama o kršenju njegovih ljudskih prava. Naime, sve utvrđene okolnosti upućuju na zaključak da zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti te zaštita sloboda i prava drugih ljudi, nasuprot tvrdnjama žalitelja, za sada, opravdavaju ograničenje prava okrivljenika (članak 16. stavak 1. Ustava).
10. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima okrivljenika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Velika Gorica, 24. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Kornelija Kallay Blažeković
