Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž R-89/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Mislav Balić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika MV, vl. Pekarsko-trgovačkog [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Tanja Bota, odvjetnica u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Splitu od 11. svibnja 2026. poslovni broj Pr-322/2024-27, u sjednici vijeća 24. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužiteljice i tuženika te se presuda Općinskog suda u Splitu od 11. svibnja 2026. poslovni broj Pr-322/2024-27 potvrđuje pod toč. I., II., III. i V. izreke presude.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se žalba tuženika izjavljena protiv toč. IV. izreke presude Općinskog suda u Splitu od 11. svibnja 2026. poslovni broj Pr-322/2024-27 kao nedopuštena.

II. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

„I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužiteljici neimovinsku štetu u iznosu od 2.556,08 EUR uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na pojedinačne mjesečne iznose teče od utuženja 25.04.2024.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva za više zatraženi iznos na ime naknade neimovinske štete kao neosnovan i to u iznosu od 3.569,92 EUR kao i u dijelu vezano za potraživanje zakonskih zateznih kamata i to za razdoblje od 22.08.2023.godine do utuženja 25.04.2024.godine.

III/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime imovinske štete s osnove tuđe njege i pomoći i troškova liječenja isplati tužiteljici iznos od 2.878,86 EUR (od čega na ime tuđe pomoći i njege 139,36 EUR, a za troškove liječenja iznos od 2.685,00 EUR) uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na pojedinačne mjesečne iznose teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od presuđenja pa do isplate.

IV/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva za više zatraženi iznos na ime imovinske štete, a u iznosu od 206,14 EUR (tuđa pomoć i njega i troškovi liječenja) kao neosnovan.

V/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.266,51 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.“

2. Pravodobno izjavljenom žalbom navedenu presudu pod toč. II. i V. izreke pobija tužiteljica iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1 . Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i usvojiti odbijeni dio zahtjeva, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. ZPP, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti zahtjev tužiteljice.

4. Tužiteljica i tuženik nisu odgovorili na žalbe.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana. Žalba tuženika djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

6. Polazeći od predmeta spora koji se odnosi na zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je tužiteljica pretrpjela 22. kolovoza 2023. na radnom mjestu radnice u pekari, ocjenu djelomične osnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je rješenjem HZZO, Regionalnog ureda Split broj UP/I-502-03/24-02-8 tužiteljici priznata ozljeda na radu od 22. kolovoza 2023. na način da je prilikom zatvaranja vrata pala na lijevu stranu tijela ozlijedivši lijevo rame i lijevi dio prsnog koša, a da je do donošenja rješenja došlo na temelju prijave tuženika o ozljedi na radu pod brojem OR 54932 220823 7/2024

- da iz iskaza saslušanih svjedoka UVZ, GV i ĐV, opisanih pod toč. 10., 11. i 13. obrazloženja, proizlazi da se tužiteljica ozlijedila 22. kolovoza 2023. prilikom zatvaranja ulaznih vrata koja su bila neispravna, da su prije toga bila popravljana ali kvar nije otklonjen, da je tuženiku bilo poznato i nije mu moglo ostati nepoznato da su ulazna vrata bila neispravna, da se tužiteljica prilikom zatvaranja vrata ponašala s dužnom pažnjom u okviru očekivanog izvršavanja radnog zadatka u uvjetima koje je odredio tuženik, da je bila obuvena u uobičajenu obuću, da je pod u prostoriji u kojoj je trebala zatvoriti vrata bio brašnjav, masni i klizav i da su za čišćenje tog prostora bili zaduženi sami radnici dok je čistačica bila zadužena za čišćenje drugih prostorija

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je pred kraj radnog vremena trebala pospremiti kolače u hladnjak i prije no što se spustila u donji dio pekare morala je zatvoriti ulazna vrata da netko ne bi ušao u pekaru, da su navedena vrata zatvarala uvijek dva radnika i da joj je tog čitavog tjedna kolega FV pomagao u zatvaranju vrata radi neispravnosti s obzirom da su vrata manje-više stalno bila neispravna i da to tuženiku nije bilo nepoznato jer je ona tražila da se vrata poprave od šefice U , da su radnice same čistile radni prostor gdje se ozljeda dogodila i da joj je u opisu poslova bilo navedeno „održavanje i čišćenje radnog mjesta“, da bi poslove čišćenja obavila nakon toga i prije odlaska kući, da je prilikom zatvaranja vrata pala i pretrpjela ozljedu lijevog ramena i prsnog koša, nakon čega je bila na bolovanju, te je imala troškove liječenja radi operativnog zahvata kojeg je obavila privatno i nije koristila usluge javnog zdravstva jer je na svaki pregled bila naručena za 3 do 6 mjeseci, a tako dugo čekanje nije si mogla priuštiti jer živi sa suprugom koji boluje od multipla skleroze te je u invalidskim kolicima i njoj na brizi

- da iz nalaza medicinskih vještaka dr. Danči Tripalo spec. ortopedije i dr. Nikole Sikirice spec. psihijatrije proizlazi da je tužiteljica nakon RTG pretrage koja je pokazala da nema koštane traume upućena kući s preporukom mirovanja i nošenja marame oko vrata na koju prislanja lijevu ruku, da se nakon 7 dana javila u privatnu ambulantu gdje je utvrđeno da su joj terminalno reducirane kretnje u lijevom ramenu i snaga oslabljena isključivo radi bolova te je napravljena dijagnostika uz pomoć UZV koja je pokazala entezopatske promjene na hvatištu tetive i izljev u predjelu duge glave bicepsa te veći kalcifikat u predjelu hvatišta tetive supraspinatosa nakon čega se javljala na kontrolne preglede, da je utvrđena potreba operativnog zahvata radi rekonstrukcije tetive supraspinatusa lijevog ramena koja je obavljena 8. ožujka 2024. nakon čega je tužiteljica odlazila na fizikalnu terapiju, da u zdravstvenom kartonu tužiteljice nema podataka da se liječila radi ozljede lijevog ramena, s time da su na ultrazvuku evidentirane degenerativne promjene (kalcifikat u ramenu) koje su pogoršale njezino stanje i umanjile životnu aktivnost za 2%, da je trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta tjedan dana i slabog intenziteta 6 tjedana, da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega za obavljanje osobne higijene 10 dana po 2 sata i 10 dana po 1 sat dnevno, da je pretrpjela primarni strah u trajanju od 10 sekundi, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 24 sata, sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju od 7 do 10 dana i sekundarni strah blago intenziteta u trajanju od 8 tjedana

- da iz nalaza vještakinje Danči Tripalo proizlazi da se istegnuće tetiva ne liječi operativnim zahvatom nego fizikalnom terapijom pa operativni zahvat i time trošak u privatnoj poliklinici Akromion nije bio opravdan, ali istodobno proizlazi da je operativni zahvat učinjen radi ranije prisutnih degenerativnih promjena koje su se povećale upravo radi pada tužiteljice i dovele do pogoršanja stanja ramena radi čega je trošak liječenja (operativnog zahvata i kontrolnih pregleda) bio opravdan, cijeneći i iskaz tužiteljice da se liječila privatno jer joj u okviru redovnog zdravstvenog osiguranja ništa nije rađeno već je samo uspostavljena osnovna dijagnoza i da bi za svaki daljnji pregled čekala 3 do 6 mjeseci što si nije mogla priuštiti jer ima bolesnog supruga o kojem mora brinuti,

pa pozivom na čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., u daljnjem tekstu: ZR) koji propisuje da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, na čl. 25. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" br. 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18., u daljnjem tekstu: ZZR) koji propisuje da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti i da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu, kao i na čl. 17. st. 1. i 2. ZZR i čl. 41. st. 1. i 3. ZZR koji propisuje obveze poslodavca provoditi i organizirati zaštitu na radu, te mjesta rada i sredstva rada održavati sigurnim u ispravnom stanju i prilagođene radu, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica pretrpjela ozljedu na radu 22. kolovoza 2023. na način da se ozlijedila pri uobičajenom zatvaranju ulaznih vrata koja su bila neispravna i za koje je trebala upotrijebiti veću silu da bi ih uz pomoć drugog radnika EV zatvorila, a da je poslodavac znao da su vrata neispravna, s time da je tužiteljica postupala s dužnom pažnjom koju je koristila u izvršavanju radnih zadataka, kao i da tuženik nije osigurao čišćenje prostora (podova) koji su bili puni brašna i masnoće uslijed obavljanja poslova iz procesa rada niti je dokazao da je na podu bila protuklizna podloga čime zaključuje da je tuženik odgovoran tužiteljici za naknadu štete. Utvrdivši okolnosti konkretnog slučaja koje se odnose na lokalitet i vrstu ozljede, neugodnosti tijekom liječenja, izloženost pretragama (RTG, UZV), fizikalnoj terapiji i vježbanju istezanjem rotatorne manžete ramena, operativnom zahvatu, te trajanje i intenzitet fizičkih bolova, straha i duševnih bolova radi smanjenja životne aktivnosti zaključuje da tužiteljica ima pravo na naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 2.556,08 EUR koji je usvojio pod toč. I. izreke presude sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe 25. travnja 2024. do isplate primjenom čl. 1100. st. 1. i 2. i čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO), dok je preostali dio zahtjeva za naknadu neimovinske štete od 3.569,92 EUR i zatezne kamate za razdoblje od dana štetnog događaja 22. kolovoza 2023. pa do utuženja odbio pod toč. II. izreke presude. Utvrdivši da su tužiteljici pružali pomoć i njegu članovi obitelji i primjenjujući čl. 223. ZPP prvostupanjski sud utvrđuje da tužiteljica ima pravo na tuđu pomoć i njegu u visini od 4,65 EUR po satu, odnosno u ukupnom iznosu od 139,36 EUR sa zateznom kamatom od presuđenja primjenom čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO. Isto tako zaključuje da tužiteljica ima pravo na ime troškova liječenja ukupan iznos od 2.685,00 EUR prema priloženim računima za specijalistički pregled i UZV od 95,00 EUR, kontrolni pregled i UZV od 60,00 EUR, dva kontrolna pregleda po 50,00 EUR i za operativni zahvat od 2.430,00 EUR koji su dosuđeni pod toč. III. izreke presude, dok je pod toč. IV. izreke odbijen zahtjev za naknadu imovinske štete radi tuđe pomoći i njege i troškova liječenja u daljnjem iznosu od 206,14 EUR.

7. U žalbi tužiteljica navodi da presuda u pobijanom dijelu pod toč. II. i V. izreke nije na zakonu osnovana jer je sud primjenom čl. 1100. st. 1. ZOO trebao u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev cijeneći težinu povrede, okolnosti konkretnog slučaja te jačinu i trajanje povredom izazvanim boli na način kako je tužiteljica isti postavila, temeljeći ga na parametrima provedenih vještačenja. Radi osporavanja odluke o glavnoj stvari pobija presudu pod toč. V. izreke o odluci o troškovima postupka.

8. Tuženik u žalbi izričito navodi da pobija presudu u cijelosti iz svih zakonskih žalbenih razloga. Analizirajući iskaze svjedoka UVZ, AV, M, DV, pisanu izjavu svjedoka EV i iskaz tužiteljice dolazi do zaključka - da je kao poslodavac osigurao tužiteljici zaštitnu obuću i odjeću, da nije imao saznanja da su vrata neispravna jer ga nitko o tome nije obavijestio i da je tužiteljica sama bila zadužena za čišćenje radnog prostora, ukazujući dodatno da RV u pisanom iskazu tvrdi da je sam gurao vrata da bi ih zatvorio i da vrata nije gurala tužiteljica pa nije pala radi guranja vrata, radi čega osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da je odgovoran tužiteljici za naknadu štete. U vezi dosuđene visine štete navodi da troškovi liječenja nisu bili opravdani jer je to izričito konstatirala vještakinja, kao i da ne postoji niti jedan dokaz da se liječenje nije moglo obaviti u okviru redovitog sustava javne zdravstvene zaštite. U vezi osporavanja odluke o glavnoj stvari tuženik osporava i odluku o troškovima postupka.

9. Ispitivanjem odluke u okviru žalbenih navoda stranaka i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, s time da tužiteljica i tuženik ni sadržajno, a niti prema zakonskom određenju ne ukazuju na počinjenje ijedne bitne povrede.

Na žalbu tuženika

10. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženik osporava utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu kako u pogledu svoje odgovornosti tako i u pogledu visine dosuđene naknade neimovinske i imovinske štete.

11. Prvostupanjski sud je iskaze svjedoka i stranaka koje je opisao pod toč. 10. do 16. obrazloženja analizirao i ocijenio pravilnom primjenom čl. 8. ZPP te je činjenice koje je utvrdio obrazložio pod toč. 18. jasnim, određenim i logičnim razlozima koji imaju uporišta u sadržaju provedenih dokaza, te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim tvrdnjama tuženika. Ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužiteljica doživjela ozljedu na radu kada je zatvarala vrata za koje je morala upotrijebiti silu jer radi neispravnosti nisu mogla biti zatvorena na uobičajeni način, nego je morala koristiti pomoć drugog radnika i sama koristiti silu (prilikom guranja vrata), da su vrata u dugom razdoblju bila neispravna i da je tuženik pokušao otkloniti kvar pa je tuženik znao za neispravna vrata, ali i radi upozoravanja šefice (U) od strane radnika na neispravnost ta činjenica tuženiku kao poslodavcu nije mogla ostati nepoznata. Ovaj sud prihvaća i daljnje utvrđenje da je tužiteljica zatvarala vrata da bi određene proizvode (kolače) odnijela u podrumske prostorije i da bi otklonila mogućnost neovlaštenog ulaska u prostorije tuženika, kao što je to uobičajeno radila u popodnevnoj smjeni pred kraj radnog vremena, te je pritom upotrijebila dužnu pažnju na odgovarajući način kao što je to inače radila. Pritom valja ukazati na iskaz tužiteljice u kojem navodi da bi čišćenju radnog prostora za koje je inače bila zadužena pristupila nakon što bi pospremila kolače u za to predviđene prostorije i prije odlaska kući.

12. Dakle, žalbene tvrdnje tuženika nemaju uporišta u sadržaju provedenih dokaza, dok izjava FV odstupa od iskaza svih ostalih svjedoka u pogledu relevantne činjenice o nastanku ozljede tužiteljice, pa istu sud pravilno nije prihvatio kao vjerodostojnu.

13. S obzirom na navedeno prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženik odgovoran tužiteljici za ozljedu koju je pretrpjela na radu i da ne postoje ekskulpacijski razlozi koji bi oslobodili tuženika kao poslodavca od odgovornosti za naknadu štete u smislu čl. 25. st. 2. ZZR.

14. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio okolnosti konkretnog slučaja i trajanje i intenzitet kvalifikatornih okolnosti o kojima ovisi pravo na naknadu neimovinske štete, kao i visinu naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, a koju vrstu štete tuženik sadržajno u žalbi ne pobija, te je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 1100. st. 1. i 2. i čl. 1095. st. 1. ZOO dosudio tužiteljici naknadu neimovinske i imovinske štete po navedenim osnovama pod toč. I. i III. izreke.

15. Tuženik osporava pravo tužiteljice na naknadu imovinske štete radi troškova liječenja (operativnog zahvata i kontrolnih pregleda), smatrajući da isti nisu u uzročnoj vezi s nastalom ozljedom pa nisu bili potrebni, istovremeno tvrdeći da je i pretrage i operativni zahvat tužiteljica mogla obaviti u okviru sustava redovnog zdravstvenog osiguranja.

16. Pravilno je stajalište prvostupanjskog suda navedeno pod toč. 25. obrazloženja kojim su troškovi liječenja tužiteljice u privatnoj poliklinici dovedeni u uzročno posljedičnu vezu s ozljedom na radu, s obzirom da je vještakinja Danči Tripalo na ročištu 30. rujna 2025. jasno navela da je operativni zahvat u konkretnom slučaju napravljen zbog ranijih degenerativnih promjena koje su se povećale radi pada tužiteljice i u tom smislu dodatnog pogoršanja stanja ramena uslijed ozljede na radu, te cijeneći iskaz tužiteljice da joj je u okviru redovnog zdravstvenog osiguranja utvrđena osnovna dijagnoza i da bi na daljnje specijalističke pretrage trebala čekati 3 do 6 mjeseci, a što je učestala pojava u javnom zdravstvenom sustavu, te posebice činjenicu da tužiteljica brine o suprugu koji je invalidna osoba i što dodatno opravdava njezinu potrebu da svoje zdravstveno stanje dovede u što više (i što prije) zadovoljavajuće stanje da bi mogla (nastaviti) ispunjavati obveze na dotadašnji način, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava dosudio tužiteljici troškove liječenja prema priloženim računima koje je opisao pod toč. 25. obrazloženja u ukupnom iznosu od 2.685,00 EUR.

Na žalbu tužiteljice

17. Nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice kojima smatra da sud nije cijenio okolnosti konkretnog slučaja kao niti trajanje i intenzitet kvalifikatornih okolnosti koje su navodili vještaci u nalazu. Naime, tužiteljica ne navodi koje su to okolnosti koje sud nije uzeo u obzir, niti obrazlaže u kojem dijelu sud nije prihvatio nalaze i mišljenja vještaka, a iz obrazloženja presude pod toč. 24. jasno proizlazi da je sud uzeo u obzir intenzitet i trajanje povredom izazvanih fizičkih bolova, straha i duševnih bolova radi smanjenja životne aktivnosti koji su utvrđeni nalazima vještaka, kao i da je posebno cijenio okolnosti konkretnog slučaja koje su vezane za vrstu i lokalitet ozljede, dob tužiteljice, liječenje i neugodnosti koje isto prate (operativni zahvat, RTG i UZV pretrage, nošenje marame radi pridržavanja ruke, fizikalne terapije, kontrolne preglede). Sve navedeno i po ocjeni ovoga suda opravdava dosudu naknade neimovinske štete u iznosu od 2.556,08 EUR kako je dosuđena pod toč. I. izreke, pa je stoga odbijanjem zahtjeva pod toč. II. izreke za naknadu neimovinske štete od 3.569,92 EUR pravilno primijenjeno materijalno pravo. Pravilno je primijenjeno materijalno pravo i prilikom odbijanja zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete i to primjenom čl. 1103. ZOO za razdoblje od dana štetnog događaja do podnošenja tužbe, u odnosu na koji dio tužiteljica sadržajno niti ne iznosi žalbene razloge.

18. Stoga je ovaj sud odbio žalbe tužiteljice i tuženika te je prvostupanjsku presudu pod toč. I., II. i III. izreke potvrdio primjenom čl. 368. st. 1. ZPP.

19. S obzirom da tuženik izričito navodi da pobija presudu u cijelosti, a da za pobijanje toč. IV. izreke prvostupanjske presude (kojom je odbijen zahtjev tužiteljice) nema pravni interes u smislu čl. 358. st. 3. ZPP to je ovaj sud žalbu u tom dijelu odbacio pod toč. I. izreke ovog rješenja kao nedopuštenu primjenom čl. 367. st. 1. ZPP.

Na žalbe stranaka kojom pobijaju odluku o troškovima postupka pod toč. V. izreke

20. Tužiteljica i tuženik pobijaju odluku o troškovima postupka u vezi osporavanja odluke o glavnoj stvari, sadržajno ne pobijajući vrstu troškova koje je sud priznao i način na koji ih je odmjerio, odnosno onih koji nisu priznati, pa kako ovaj sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti u žalbenom postupku to je odbio žalbe obiju stranaka i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP potvrdio presudu pod toč. V. izreke.

21. Zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijeni su primjenom čl. 154. st. 1. ZPP.

U Varaždinu 24. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek