REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-358/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Kornelije Kallay Blažeković i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Mihetec kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog OS, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog ĐS, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Kov-334/2026 od 10. rujna 2026., u sjednici održanoj 24. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba okrivljenog OS odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim, uvodno navedenim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, nakon podignute optužnice zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. i kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 131. stavka 1. i članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), protiv okrivljenog ĐS je produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke je određeno da se u istražni zatvor okrivljenom OS uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 10. lipnja 2026. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni OS putem braniteljice Sare Korade, odvjetnice iz Zagreba, bez navođenja zakonske osnove iz koje se žalba podnosi, s prijedlogom uvažiti žalbu, ukinuti pobijano rješenje i okrivljenika pustiti na slobodu, uz eventualno izricanje mjera opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08.
3. Spis predmeta je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08. dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žalbom se sadržajno upire na počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer prvostupanjski sud u pobijanom rješenju ne obrazlaže zašto zabrana približavanja, zabrana uspostavljanja ili održavanja veze, zabrana uhođenja ili uznemiravanja, zabrana posjećivanja područja stanovanja žrtve te obveza redovitog javljanja policiji ne bi bile dovoljne za neutraliziranje upravo one opasnosti na koju se poziva, a čime takvo obrazloženje ne ispunjava zahtjev iz članka 124. stavka 3. ZKP/08., prema kojem sud mora određeno i potpuno izložiti i razloge zbog kojih smatra da se svrha istražnog zatvora ne može ostvariti drugom blažom mjerom. Prema mišljenju žalitelja, kako je pitanje mogućnosti zamjene istražnog zatvora mjerama opreza odlučna činjenica za zakonitost daljnjeg lišenja slobode, izostanak konkretnih razloga o tom pitanju čini rješenje manjkavim.
5.1. Po ocjeni ovog suda pobijano rješenje je u cijelosti sastavljeno sukladno odredbama članka 124. ZKP/08., a za odluku su, u svim njenim dijelovima i o svim odlučnim činjenicama, pa tako i u odnosu na nemogućnost primjene mjere opreza kao blažih mjera, izloženi jasni, valjani i dostatni razlozi, te ih u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju upire žalitelj. Ističe se žalitelju kako njegovo subjektivno nezadovoljstvo izloženim razlozima ne opravdava niti jedan oblik bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08.
6. Nadalje, žalitelj osporava postojanje posebnih okolnosti koje bi upućivale na postojanje realne i razumno predvidive iteracijske opasnosti i ističe da osuđivanost okrivljenika sama po sebi nije dostatna za primjenu istražnog zatvora zbog iteracijske opasnosti, već je potrebno utvrditi postojanje konkretne i neposredne opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, a ne o postojanju iste zaključivati temeljem ranijih presuda i psihijatrijskog nalaza i mišljenja, pri čemu se iz psihijatrijskog nalaza i mišljenja ne može zaključivati da je alkohol trajno faktor od utjecaja na činjenje kaznenih djela. Također se navodi da se nije imalo u vidu da žrtva i okrivljenik više ne žive na istim adresama pa je isključen fizički kontakt između oštećenice i okrivljenika. Žalitelj smatra da nije u dovoljnoj mjeri obrazložena razmjernost daljnjeg trajanja istražnog zatvora niti se objašnjava zašto se, nakon proteka tri mjeseca i dovršetka bitnih dokaznih radnji, svrha istražnog zatvora više ne može postići strogo određenim mjerama opreza. Zaključno žalitelj ističe da kako vrijeme provedeno u istražnom zatvoru raste, potreba za individualiziranim i konkretnim obrazloženjem njegove daljnje nužnosti postaje tim veća.
6.1. Prije svega se ukazuje žalitelju da se pozivanje prvostupanjskog suda na okolnosti i način počinjenja kaznenih djela za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv da ih je počinio i njihova brojnost ne odnosi na utvrđivanje kaznene odgovornosti, kako se to želi prikazati u žalbi, već te okolnosti upućuju na upornost, bezobzirnost i visok stupanj kriminalne volje u protupravnom ponašanju. Nadalje, pravilno se cijenilo da je okrivljenik pravomoćno kazneno osuđivana osoba i to presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-347/2023 od 25. rujna 2023., pravomoćne 6. prosinca 2023., zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. i kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. na štetu iste žrtve te mu je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne zatvora u trajanju dvije godine na koju je osuđen izvršava jedna godina, a dio kazne u trajanju od jedne godine neće se izvršiti ako u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Dakle, kaznena djela za koja je osnovano sumnjiv u ovom kaznenom postupku počinjena su za vrijeme trajanja roka provjeravanja iz citirane presude. Također, okrivljeni OS je presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-36/2025 od 4. veljače 2025., pravomoćnom 27. veljače 2025., osuđen zbog počinjenja kaznenog djela neizvršenja sudske odluke iz članka 311. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju sedam mjeseci, dok iz prekršajne evidencije proizlazi da je do sada prekršajno kažnjavan, između ostalog i za prekršaj iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Isto tako se pravilno cijenilo i nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za psihijatriju iz kojeg proizlazi da okrivljenikova ovisnost o alkoholu imala odlučujući utjecaj na počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret pa postoji realna opasnost od sličnog ponašanja u budućnosti odnosno konzumacija alkohola može u budućnosti poticajno djelovati za počinjenje novog kaznenog djela, radi čega se i predlaže izreći sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.
6.2. Cijeneći sve gore navedeno, pravilno je u svrhu prevencije iteracijske opasnosti produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. pri čemu to što okrivljenik i žrtva ne žive na istoj adresi ne umanjuje iteracijsku opasnost.
7. Nadalje, suprotno prigovorima žalitelja da bi se u konkretnom slučaju svrha istražnog zatvora mogla ostvariti i primjenom blažih mjera opreza, prvostupanjski sud je imao u vidu odredbu članka 95. stavka 1. ZKP/08. te je vodio računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom. No, cijeneći sve gore navedene okolnosti, a osobito raniju osuđivanost okrivljenika za kaznena djela počinjena na štetu iste žrtve, počinjenje terećenih kaznenih djela za vrijeme trajanja roka provjeravanja te brojnost kaznenih djela, kao i međusobni odnos okrivljenika i žrtve, i po ocjeni ovoga suda, pravilno je utvrđeno da se prevencija iteracijske opasnosti može ostvariti samo mjerom istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a ne i mjerama opreza, kako se to neosnovano predlaže u žalbi.
8. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. ovo vijeće nije utvrdilo da bi na štetu okrivljenika bio povrijeđen kazneni zakon, odluka je donesena po ovlaštenom tijelu te nije počinjen drugi vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a na koje povrede ovo vijeće pazi po službenoj dužnosti.
9. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.
Velika Gorica, 24. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević
